ZAKONA O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE O PRANJU, TRAGANJU, PRIVREMENOM ODUZIMANJU I ODUZIMANJU PRIHODA STEČENOGA KAZNENIM DJELOM

NN 14/1997, ZAKONA O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE O PRANJU, TRAGANJU, PRIVREMENOM ODUZIMANJU I ODUZIMANJU PRIHODA STEČENOGA KAZNENIM DJELOM

ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE O PRANJU, TRAGANJU, PRIVREMENOM ODUZIMANJU I ODUZIMANJU PRIHODA STEČENOGA KAZNENIM DJELOM

Proglašavam Zakon o proglašenju Zakona o potvrđivanju Konvencije o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 19. rujna 1997.

Broj: 081-97-1514/1
Zagreb, 29. rujna 1997.

Predsjednik
Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE O PRANJU, TRAGANJU, PRIVREMENOM ODUZIMANJU I ODUZIMANJU PRIHODA STEČENOGA KAZNENIM DJELOM

Članak 1.

Potvrđuje se Konvencija o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom, sastavljena u Strasbourgu, 8. studenoga 1990. godine, u izvorniku na engleskom i francuskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Konvencije o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom, u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik, glasi:

KONVENCIJA O PRANJU, TRAGANJU, PRIVREMENOM ODUZIMANJU I ODUZIMANJU PRIHODA STEČENOG KAZNENIM DJELOM

PREAMBULA

Države članice Vijeća Europe i druge države potpisnice ove Konvencije, smatrajući da je cilj Vijeća Europe postizanje većeg jedinstva među državama članicama,

uvjerene u postojanje potrebe za vođenjem zajedničke kaznene politike usmjerene na zaštitu društvene zajednice,

smatrajući da borba protiv teških kaznenih djela, koja sve više postaje međunarodni problem, zahtijeva uporabu suvremenih i učinkovitih metoda međunarodnoj razini,

vjerujući da se jedna od ovih metoda sastoji u lišavanju počinitelja kaznenog djela prihoda stečenog kaznenim djelom,

smatrajući da se za postizanje tog cilja također mora uspostaviti djelotvoran sustav međunarodne suradnje,

suglasile su se o sljedećem:

POGLAVLJE I.

UPORABA TERMINA

Članak 1.

Uporaba termina

U smislu ove Konvencije:

a) »nezakonit prihod« označuje bilo kakvu imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom. Ona se može sastojati od bilo koje vrste imovine sukladno definiciji u točki b) ovog članka:

b) »imovina« označuje bilo koju vrstu imovine, bilo da se sastoji u stvarima ili u pravima, bilo pokretna ili nepokretna, kao i pravne akte ili dokumente koji dokazuju naslov ili pravo na takvoj imovini,

c) »sredstva« podrazumijevaju svaki objekt korišten ili namijenjen za korištenje, na bilo koji način, u cijelosti ili djelomično, pri izvršenju jednog ili više kaznenih djela,

d) »oduzimanje« označuje kaznu ili mjeru, određenu od strane suda nakon provođenja sudbenog postupka za jedno ili više kaznenih djela, koje je posljedica konačno lišavanje imovine;

e) »glavno kazneno djelo« označuje svako kazneno djelo kojeg je posljedica nastajanje nezakonitog prihoda, a koji može biti predmetom kaznenih djela u smislu članka 6. ove Konvencije.

POGLAVLJE II.

MJERE KOJE SE PODUZIMAJU NA DRŽAVNOJ RAZINI

Članak 2.

Mjere oduzimanja

1. Svaka stranka prihvaća takve zakonodavne i druge mjere na temelju kojih se može izvršiti oduzimanje sredstava i nezakonitog prihoda ili imovine vrijednost koje odgovara takvom nezakonitom prihodu.

2. Svaka stranka može, u vrijeme potpisivanja ili polaganja isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, izjaviti da se stavak 1. ovog članka primjenjuje samo na kaznena djela ili kategorije kaznenih djela navedenih u takvoj izjavi.

Članak 3.

Istražne i privremene mjere

Svaka stranka prihvaća takve zakonodavne i druge mjere potrebne da bi omogućile identifikaciju i ulaženje u trag imovini koja podliježe oduzimanju prema odredbama članka 2. stavak 1. i za sprječavanje svih oblika trgovanja, prenošenja ili raspolaganja takvom imovinom.

Članak 4.

Posebne istražne ovlasti i tehnike

1. Svaka stranka prihvaća takve zakonodavne i druge mjere potrebne radi davanja njenim sudovima ili drugim nadležnim vlastima ovlasti za izdavanje naloga da se spisi bankarske, financijske ili komercijalne prirode stave na raspolaganje ili da se privremeno oduzmu u svrhu provođenja mjera navedenih u člancima 2. i 3. Stranka se neće pozivati na bankarsku tajnu kao razlog za odbijanje postupanja u skladu s odredbama ovog članka.

2. Svaka stranka prihvaća takve zakonodavne i druge mjere potrebne da bi se omogućila uporaba posebnih istražnih tehnika koje olakšavaju identifikaciju i ulaženje u trag nezakonitom prihodu i prikupljanje dokaza vezanih uz njih. Takve tehnike mogu uključivati naloge za nadziranjem, promatranjem, presretanjem telekomunikacija, pristup računalskim sustavima i naloge za predočavanje određenih dokumenata.

Članak 5.

Pravni lijekovi

Svaka stranka prihvaća takve zakonodavne i druge mjere potrebne da bi se osigurali osobama pogođenim mjerama predviđenim u člancima 2. i 3. učinkoviti pravni lijekovi u svrhu očuvanja njihovih prava.

Članak 6.

Kaznena djela pranja prihoda stečenog kaznenim djelom

1. Svaka stranka će usvojiti zakonodavne i druge mjere nužne da bi kao kaznena djela u svoje interno zakonodavstvo uvela sljedeća djela, ukoliko su počinjena s umišljajem:

a) konverzija ili prijenos imovine za koju se zna da predstavlja nezakonit prihod, sa svrhom prikrivanja ili maskiranja nezakonitog porijekla takve imovine ili pomaganja bilo kojoj osobi uključenoj u izvršenje glavnog kaznenog djela da izbjegne zakonske posljedice svojih djela,

b) prikrivanje ili maskiranje prave prirode, porijekla, mjesta, raspolaganja, premještanja te postojanje prava, odnosno vlasništva na imovinu za koju se zna da predstavlja nezakonit prihod, te, sukladno svojim ustavnim načelima i temeljnim konceptima svog pravnog sustava;

c) stjecanje, posjedovanje ili uporaba imovine, za koju se zna u vrijeme primanja, da je predstavljala nezakonit prihod,

d) sudjelovanje u izvršenju, udruživanje ili zavjera radi izvršenja, pokušaj izvršenja i pomaganje, poticanje, olakšavanje i davanje savjeta u izvršenju bilo kojeg od kaznenih djela utvrđenih sukladno ovom članku.

2. U svrhu provedbe i primjene stavka 1. ovog članka:

a) nije od važnosti potpada li glavno kazneno djelo pod kaznenopravnu nadležnost određene stranke,

b) može se predvidjeti da se kaznena djela utvrđena u tom stavku ne primjenjuju na osobe koje su počinile glavno kazneno djelo,

c) znanje, namjera ili svrha potrebni kao element nekog kaznenog djela utvrđenog u tom stavku, mogu se izvoditi iz objektivnih činjeničnih okolnosti.

3. Svaka stranka može usvojiti takve mjere koje smatra nužnim da bi kao kaznena djela u svoje interno zakonodavstvo uvela također i sva ili samo neka od djela navedenih u stavku 1. ovog članka, u pojedinom ili u svakom od sljedećih slučajeva kada je počinitelj:

a) morao pretpostaviti da je imovina predstavljala nezakonit prihod,

b) djelovao s ciljem ostvarivanja dobiti,

c) djelovao kako bi omogućio nastavljanje vršenja kažnjivih radnji.

4. Svaka stranka može, u vrijeme potpisivanja ili polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, izjaviti da se stavak 1. ovog članka odnosi samo na utvrđena kaznena djela ili kategorije takvih djela navedenih u takvoj izjavi.

POGLAVLJE III.

MEĐUNARODNA SURADNJA

Odjeljak 1.

NAČELA MEĐUNARODNE SURADNJE

Članak 7.

Temeljna načela i mjere za međunarodnu suradnju

1. Stranke će u najvećoj mogućoj mjeri međusobno surađivati u svrhu provođenja istražnih i sudbenih postupaka usmjerenih na oduzimanje sredstava i nezakonitog prihoda.

2. Svaka će stranka usvojiti zakonodavne i druge mjere koje su nužne da bi, sukladno uvjetima predviđenim u ovom poglavlju, mogle udovoljavati zahtjevima za:

a) oduzimanjem pojedinih predmeta iz imovine koja predstavlja nezakonit prihod ili sredstva, te oduzimanjem nezakonitog prihoda koji se sastoji u zahtjevu za plaćanjem novčanog iznosa koji odgovara vrijednosti nezakonitog prohoda,

b) pomaganjem u istrazi i privremenim mjerama usmjerenim na bilo koji od oblika oduzimanja navedenih pod točkom a).

Odjeljak 2.

POMOĆ U ISTRAZI

Članak 8.

Obveza pružanja pomoći

Stranke će, na zahtjev, jedna drugoj pružiti najšire moguće mjere pomoći pri identifikaciji i traganju za sredstvima, nezakonitim prihodom i drugom imovinom koja podliježe oduzimanju. Takva pomoć uključuje svaku mjeru koja se odnosi na pružanje i osiguravanje dokaza o postojanju, mjestu ili premještanju, prirodi, pravnom statusu ili vrijednosti navedene imovine.

Članak 9.

Pružanje pomoći

Pomoć u smislu članka 8. pružat će se ako je to dopušteno i u skladu s internim zakonodavstvom stranke od koje se pomoć traži, slijedeći postupke precizirane u zahtjevu u mjeri u kojoj oni nisu inkompatibilni s internim zakonodavstvom.

Članak 10.

Spontano dani podaci

Ne prejudicirajući vlastite istražne ili sudbene postupke, stranka može i bez prethodnog zahtjeva proslijediti drugoj stranci podatke o sredstvima i nezakonito stečenom prihodu, ukoliko smatra da bi pružanje tih podataka moglo pomoći stranci koja ih prima u pokretanju ili provođenju istražnog ili sudbenog postupka, ili ukoliko bi takvi podaci omogućili drugoj stranci podnošenje zahtjeva u smislu ovog poglavlja.

Odjeljak 3.

PRIVREMENE MJERE

Članak 11.

Obveza poduzimanja privremenih mjera

1. Na zahtjev druge stranke koja je pokrenula kazneni postupak ili postupak oduzimanja, stranka će poduzeti potrebne privremene mjere poput zamrzavanja ili privremenog oduzimanja, radi sprečavanja svake trgovine, prijenosa ili raspolaganja vlasništvom nad imovinom koja bi kasnije mogla biti predmetom zahtjeva za oduzimanjem, odnosno koja je takva da bi mogla udovoljiti tom zahtjevu.

2. Stranka koja je primila zahtjev za oduzimanjem sukladno članku 13. poduzet će, ako se to od nje zatraži, mjere navedene u stavku 1. ovog članka u odnosu na svu imovinu koja je predmet takvog zahtjeva, ili koja je takva da bi mogla udovoljiti tom zahtjevu.

Članak 12.

Provođenje privremenih mjera

1. Privremene mjere navedene u članku 11. provodit će se ako je to dopušteno i u skladu s internim zakonodavstvom stranke od koje traži njihova primjena, slijedeći postupke precizirane u zahtjevu u mjeri u kojoj oni nisu inkompatibilni s internim zakonodavstvom.

2. Prije ukidanja svake privremene mjere poduzete u skladu s ovim člankom, stranka kojoj je zahtjev upućen omogućit će stranci koja je zahtjev podnijela, ako je to moguće, iznošenje razloga u korist nastavljanja provođenja tih mjera.

Odjeljak 4.

ODUZIMANJE

Članak 13.

Obveza oduzimanja

1. Stranka koja je zaprimila od druge stranke podnesen zahtjev za oduzimanjem određenih sredstava ili nezakonitog prihoda koji se nalaze na njenom teritoriju:

a) izvršit će nalog za oduzimanje izdan od strane stranke koja je zahtjev podnijela, a koji se odnosi na sredstva ili nezakonit prihod, ili će

b) podnijeti taj zahtjev nadležnim tijelima u svrhu pribavljanja naloga za oduzimanje i, ako se takav nalog odobri, izvršit će ga.

2. U svrhu primjene stavka 1. točke b) ovog članka, svaka će stranka, kad god je to potrebno, biti nadležna pokrenuti postupak za oduzimanje prema svom vlastitom zakonu.

3. Odredbe stavka 1. ovog članka također će se odnositi na oduzimanje koje se sastoji od zahtjeva za isplatom određenog novčanog iznosa koji odgovara vrijednosti nezakonitog prihoda, ako se imovina koju se treba oduzeti nalazi na teritoriju stranke kojoj je zahtjev upućen. U takvim slučajevima, prilikom provođenja oduzimanja u skladu sa stavkom 1., stranka kojoj je zahtjev upućen realizirat će potraživanje, ako novčanu protuvrijednost nije moguće naplatiti, iz bilo koje imovine raspoložive za tu svrhu.

4. Ako se zahtjev za oduzimanjem odnosi na pojedini predmet iz imovine, stranke se mogu sporazumjeti da stranka kojoj je zahtjev upućen može izvršiti oduzimanje putem zahtjeva za isplatom novčanog iznosa koji odgovara vrijednosti te imovine.

Članak 14.

Izvršenje oduzimanja

1. Postupak za izdavanje naloga za oduzimanje i njegovo izvršenje u smislu članka 13. provodit će se sukladno zakonodavstvu stranke kojoj je zahtjev upućen.

2. Stranka kojoj je zahtjev upućen bit će vezana utvrđenim činjeničnim stanjem u mjeri u kojoj je ono navedeno u osudi ili sudskoj odluci stranke koja je zahtjev podnijela, ili u mjeri u kojoj se osuda ili sudska odluka implicitno temelji na tim činjenicama.

3. Svaka stranka može, u vrijeme potpisivanja ili polaganja isprave o potvrđivanju, prihvatu, odobrenju ili pristupanju, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, izjaviti da će stavak 2. ovog članka primjenjivati samo ako je to sukladno njenim ustavnim načelima i temeljnim konceptima pravnog sustava.

4. Ako se oduzimanje sastoji u zahtjevu za plaćanjem određenog novčanog iznosa, nadležno tijelo stranke kojoj je zahtjev upućen, konvertirat će taj iznos u svoju valutu po tečaju koji je na snazi u vrijeme donošenja odluke za izvršenje oduzimanja.

5. U slučaju predviđenom u članku 13. stavku 1. točki a), jedino stranka koja je zahtjev podnijela ima pravo odlučiti o svakom zahtjevu za reviziju naloga za oduzimanje.

Članak 15.

Oduzeta imovina

Svakom imovinom koja je oduzela raspolaže stranka kojoj je zahtjev upućen u skladu sa svojim internim zakonodavstvom, osim ako se zainteresirane stranke nisu drugačije sporazumjele.

Članak 16.

Pravo zakonskog izvršenja i maksimum oduzimanja

1. Zahtjev za oduzimanjem koji se podnosi u skladu s člankom 13. ne utječe na pravo stranke koja je zahtjev podnijela da sama izvršava nalog za oduzimanje.

2. Ništa se u ovoj Konvenciji neće tumačiti na način da se dopusti da sveukupna vrijednost oduzete imovine prijeđe novčani iznos naveden u nalogu za oduzimanje. Ako jedna stranka smatra da bi se to moglo dogoditi, zainteresirane stranke će započeti s konzultacijama kako bi se to izbjeglo.

Članak 17.

Pritvor zbog nenamirenja

Stranka kojoj je zahtjev upućen neće provesti pritvor zbog nenamirenja ili bilo koju drugu mjeru kojom bi se ograničila sloboda neke osobe kao posljedica zahtjeva upućenog sukladno članku 13. ako je stranka koja je podnijela zahtjev tako precizirala u svom zahtjevu.

Odjeljak 5.

ODBIJANJE I ODLAGANJE SURADNJE

Članak 18.

Osnove odbijanja

1. Suradnja se prema ovom poglavlju može odbiti ako:

a) tražena mjera bi bila protivna temeljnim načelima pravnog sustava stranke kojoj je zahtjev upućen, ili

b) izvršenje zahtjeva dovodi u pitanje suverenost, sigurnost, javni poredak ili druge esencijalne interese stranke kojoj je zahtjev upućen, ili

c) stranka kojoj je zahtjev upućen smatra da važnost slučaja na koji se zahtjev odnosi ne opravdava poduzimanje tražene radnje, ili

d) kazneno djelo na koje se zahtjev odnosi političko je ili fiskalno kazneno djelo, ili

e) stranka kojoj je zahtjev upućen smatra da bi zatraženo postupanje bilo protivno načelu ne bis in idem, ili

f) kazneno djelo na koje se odnosi zahtjev ne bi se smatralo protupravnim po pravu stranke kojoj je zahtjev upućen, da je bilo počinjeno pod njenom jurisdikcijom. Međutim, ova se osnova odbijanja suradnje u smislu odjeljka 2. primjenjuje samo ukoliko tražena pomoć uključuje prisilne mjere.

2. Suradnja u smislu odjeljka 2. kada tražena pomoć uključuje prisilne mjere, te suradnja u smislu odjeljka 3. ovog poglavlja, također se mogu odbiti ako se tražene mjere prema internom zakonodavstvu stranke kojoj je zahtjev upućen ne bi mogle poduzeti u svrhu pokretanja i provođenja istražnog ili sudbenog postupka, niti u analognom internom slučaju.

3. Ukoliko to zahtijeva zakonodavstvo stranke kojoj je zahtjev upućen, suradnja u smislu odjeljka 2. kada tražena pomoć uključuje prisilne mjere, te suradnja u smislu odjeljka 3. ovog poglavlja, također se mogu odbiti ako tražene mjere ili druge mjere sa sličnim učinkom ne bi bile dopuštene prema zakonodavstvu stranke kojoj je zahtjev upućen, ili ako, s obzirom na nadležna tijela stranke koja je zahtjev uputila, taj zahtjev nije odobrio bilo sudac bilo drugo pravosudno tijelo, uključujući javnog tužitelja, a koji su inače nadležni za postupanje glede kaznenih djela.

4. Suradnja u smislu odjeljka 4. ovog poglavlja također se može odbiti ako:

a) zakonodavstvo stranke kojoj je zahtjev upućen ne predviđa oduzimanje kada se radi o vrsti kaznenog djela na koje se zahtjev odnosi, ili

b) ne prejudicirajući obveze koje proizlaze iz članka 13. stavka 3., to bi se protivilo načelima internog zakonodavstva stranke kojoj je zahtjev upućen vezano uz ograničenje oduzimanja s obzirom na odnos između kaznenog djela i:

i. imovinske koristi koja se može kvalificirati kao nezakonit prihod, ili

ii. imovine koja bi se mogla kvalificirati kao sredstvo izvršenja, ili se

c) prema zakonodavstvu stranke kojoj je zahtjev upućen oduzimanje se više ne može naložiti ili izvršiti zbog zastare, ili

d) zahtjev nije utemeljen na prethodnoj osudi, niti na drugoj odluci sudskog karaktera, niti na izjavi sadržanoj u takvoj odluci iz koje proizlazi da je počinjeno jedno ili više kaznenih djela, a pozivom na koju je nalog za oduzimanje izdan ili se traži, ili

e) oduzimanje se ili ne može zakonski provesti u zemlji stranke kojoj je zahtjev upućen, ili je još moguće uložiti redovne pravne lijekove, ili

f) zahtjev se tiče naloga za oduzimanje koji proizlazi iz odluke donesene u odsutnosti osobe protiv koje je nalog izdan, a po mišljenju stranke kojoj je zahtjev upućen, pri vođenju postupka koji je doveo do takve odluke stranka koja je podnijela zahtjev nije zadovoljila minimum prava obrane koji se priznaje svakoj osobi optuženoj za kazneno djelo.

5. U smislu stavka 4. točka f) ovog članka, ne smatra se da je sudska odluka donešena u odsutnosti ako je:

a) povrđena ili izrečena nakon suprostavljanja osobe na koju se odnosi, ili

b) donesena u postupku nakon ulaganja pravnog lijeka, pod uvjetom da je pravni lijek uložila osoba na koju se odluka odnosi.

6. Kod razmatranja je li, u smislu stavka 4. točke f) ovog članka, zadovoljen minimum prava obrane, stranka kojoj je zahtjev upućen uvažit će činjenicu da je osoba na koju se to odnosi namjerno nastojala izbjeći pravni postupak, kao i činjenicu da je ta osoba, imajući mogućnost ulaganja pravnog lijeka protiv odluke donesene u njenoj odsutnosti, izabrala da to ne učini. Isto vrijedi i za slučaj kada je osoba kojoj je uredno uručen sudski poziv, izabrala da se ne pojavi na sudu ili ne zatraži odgodu.

7. Stranka se neće pozvati na bankarsku tajnu kao uzrok za odbijanje svake suradnje u smislu ovog poglavlja. Tamo gdje to zahtijeva interno zakonodavstvo, stranka može zahtijevati da zahtjev za suradnju koji bi uključivao otkrivanje bankarske tajne odobri bilo sudac bilo drugo pravosudno tijelo, uključujući državnog odvjetnika, a koji su inače nadležni za postupanje glede kaznenih djela.

8. Ne dirajući u osnove za odbijanje predviđene u stavku 1. točki a) ovog članka:

a) činjenicu da je osoba koja je pod istragom, odnosno osoba protiv koje je usmjeren zahtjev za oduzimanje, pravna osoba, stranka kojoj je zahtjev upućen ne može istaći kao zapreku za pružanje suradnje u smislu ovog poglavlja,

b) činjenica da je fizička osoba protiv koje je izdan nalog za oduzimanje umrla, ili činjenica da je pravna osoba, protiv koje je izdan nalog za oduzimanje nezakonitog prihoda, nakon toga prestala postojati, ne može se istaći kao zapreka za pružanje pomoći u skladu sa člankom 13. stavak 1. točka a).

Članak 19.

Odgoda

Stranka kojoj je upućen zahtjev može odgoditi poduzimanje zahtjevanih mjera ako bi one značile prejudiciranje istražnog ili sudbenog postupka koje provode njena tijela.

Članak 20.

Djelomično ili uvjetno prihvaćanje zahtjeva

Prije odbijanja ili odgode suradnje u smislu ovog poglavlja, stranka kojoj je zahtjev upućen razmotrit će, gdje to bude primjereno, a nakon konzultiranja stranke koja podnosi zahtjev, može li se zahtjev odobriti samo djelomično, odnosno u skladu s uvjetima koje ona smatra nužnim.

Odjeljak 6.

DOSTAVA DOKUMENATA I ZAŠTITA PRAVA TREĆE STRANE

Članak 21.

Dostava dokumenata

1. Stranke će međusobno pružati najširu pomoć u prosljeđivanju sudskih akata osobama na koje se odnose privremene mjere i oduzimanje.

2. Ništa u ovom članku nije usmjereno ometanju:

a) mogućnosti slanja sudskih spisa poštom neposredno osobama u inozemstvu,

b) mogućnosti da pravosudni organi, službenici ili druge ovlaštene osobe u državi izvornika, dostavljaju obavijesti ili sudske akte neposredno preko konzularnih tijela te stranke ili preko pravosudnih organa, službenika ili drugih ovlaštenih osoba države destinatara, osim ako stranka kojoj se uručuje ne uputi izjavu o protivnom postupanju glavnom tajniku Vijeća Europe u vrijeme potpisivanja ove Konvencije ili polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju.

3. Kad se prosljeđuju sudski akti osobama u inozemstvu na koje se odnose privremene mjere ili nad kojima se treba izvršiti nalog za oduzimanje koji je izdala stranka koja te akte proslijeđuje, ta će stranka navesti pravne lijekove koji su tim osobama na raspolaganju prema njenom zakonodavstvu.

Članak 22.

Priznanje stranih odluka

1. Kad se postupa po zahtjevu za suradnjom u smislu odjeljka 3. i 4., stranka kojoj je upućen zahtjev priznat će svaku sudsku odluku donesenu u državi stranci koja je zahtjev podnijela, a koja se odnosi na prava koja ističu treće strane.

2. Priznanje se može odbiti ako:

a) treće strane nisu imale odgovarajuću priliku za isticanje svojih prava, ili

b) odluka je inkompatibilna s odlukom koju je u istoj stvari već donijela stranka kojoj je zahtjev upućen, ili

c) odluka je inkompatibilna s javnim poretkom stranke kojoj je zahtjev upućen, ili

d) odluka je donesena suprotno odredbama o isključivoj sudbenoj nadležnosti prema zakonu stranke kojoj je zahtjev upućen.

Odjeljak 7.

POSTUPOVNE I DRUGE OPĆE ODREDBE

Članak 23.

Središnje tijelo

1. Stranke će odrediti središnje tijelo ili, ako je potrebno, više takvih tijela, koja će biti zadužena za upućivanje i odgovaranje na zahtjeve u smislu ovog poglavlja, za izvršenje takvih zahtjeva, odnosno prosljeđivanje tijelima koja su nadležna za njihovo izvršenje.

2. Svaka će stranka, u vrijeme potpisivanja ili polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju, ili pristupanju, izvijestiti glavnog tajnika Vijeća Europe o nazivima i adresama tijela koja su određena sukladno stavku 1. ovog članka.

Članak 24.

Neposredna komunikacija

1. Središnja tijela će među sobom komunicirati neposredno.

2. U slučaju žurnosti, zahtjeve ili priopćenja u smislu ovog poglavlja, pravosudni organi stranke koja podnosi zahtjev, uključujući državne odvjetnike, mogu izravno proslijediti odgovarajućim tijelima stranke kojoj se zahtjev upućuje. U takvim slučajevima, prijepis će istodobno biti otposlan i središnjem tijelu stranke kojoj je zahtjev upućen putem središnjeg tijela stranke koja je zahtjev podnijela.

3. Svaki zahtjev ili priopćenje u smislu stavka 1. i 2. ovog članka može se uputiti preko Međunarodne kriminalističke policijske organizacije (Interpola).

4. Kada je zahtjev upućen u skladu sa stavkom 2. ovog članka, a tijelo kojem je upućen nije nadležno za rješavanje takvog zahtjeva, ono će ga proslijediti tijelu koje je nadležno u toj zemlji i o tome izravno obavijestiti stranku koja je zahtjev podnijela.

5. Zahtjevi ili priopćenja u smislu odjeljka 2. ovog poglavlja koja ne uključuju prisilne mjere, nadležna tijela stranke koja podnosi zahtjev mogu proslijediti izravno nadležnim tijelima stranke kojoj je zahtjev upućen.

Članak 25.

Oblik zahtjeva i jezici

1. Svi zahtjevi u smislu ovog poglavlja podnose se u pisanom obliku. Dopušteno je korištenje suvremenih sredstava telekomunikacija, kao što je telefaks.

2. Uz rezervu odredbi stavka 3. ovog članka, prijevodi zahtjeva ili popratnih spisa neće se tražiti.

3. U vrijeme potpisivanja ili polaganja isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju, ili pristupanju, svaka stranka može glavnom tajniku Vijeća Europe uputiti izjavu da zadržava pravo tražiti da se zahtjevi koji joj se upućuju i popratni spisi uz takve zahtjeve dostavljaju zajedno s prijevodom na njenom jeziku ili na nekom od službeno priznatih jezika Vijeća Europe, ili na kojem drugom jeziku kojeg u toj izjavi navede. Tom prilikom može izjaviti i svoju pripravnost da prihvaća prijevode i na svakom drugom jeziku kojeg navede. Druge stranke mogu primijeniti pravilo uzajamnosti.

Članak 26.

Ovjera

Dokumenti koji se upućuju u smislu ovog poglavlja oslobođeni su od svih postupaka ovjere.

Članak 27.

Sadržaj zahtjeva

1. U svakom zahtjevu za suradnjom u smislu ovog poglavlja navest će se:

a) nadležno tijelo koje podnosi zahtjev te tijelo koje provodi istražni ili sudbeni postupak,

b) objekt zahtjeva i razlog njegova podnošenja,

c) sadržaj predmeta, uključujući relevantne činjenice (kao što su datum, mjesto i okolnosti u kojima je počinjeno kazneno djelo) na koji se odnose istražni ili sudbeni postupak, osim u slučaju zahtjeva za dostavljanjem dokumenata,

d) ukoliko suradnja uključuje prisilnu akciju:

i. tekst zakonskih odredbi ili, gdje to nije moguće, navod relevantnog zakona koji je primjenjiv u tom slučaju,

ii. naznaku da se tražena mjera ili neke druge mjere sa sličnim učinkom mogu primjeniti na teritoriju stranke koja podnosi zahtjev prema njenom vlastitom zakonodavstvu,

e) tamo gdje je potrebno i u mjeri u kojoj je to moguće:

i. potankosti glede osobe ili osoba na koje se zahtjev odnosi, uključujući ime, datum i mjesto rođenja, nacionalnost i mjesto boravka, te u slučaju pravne osobe, njeno sjedište, i

ii. imovina vezano uz koju se traži suradnja, njena lokacija, povezanost s osobom ili osobama u predmetnom slučaju, svaka veza s kaznenim djelom, kao i svaka raspoloživa obavijest o interesima drugih osoba u toj imovini, i

f) svaki poseban postupak za koji stranka koja podnosi zahtjev želi da se provede.

2. Zahtjev za privremenim mjerama u smislu odjeljka 3. koje se odnose na privremeno oduzimanje imovine iz koje se može realizirati nalog za oduzimanje koji se sastoji u zahtjevu za isplatom određenog novčanog iznosa, također će sadržavati naznaku najvišeg iznosa za kojeg se traži da se naplati iz te imovine.

3. Osim navedenih naznaka u stavku 1. svaki zahtjev u smislu odjeljka 4. također će sadržavati:

a) u slučaju članka 13. stavka 1. točka a):

i. ovjeren vjerodostojan prijepis naloga za oduzimanje kojeg je izdao sud stranke koja podnosi zahtjev i razloge na kojima se temelji nalog za oduzimanje, ukoliko već nisu navedeni u samom nalogu,

ii. potvrdu nadležnog tijela stranke koja podnosi zahtjev da je nalog za oduzimanje provediv i da se na njega ne mogu uložiti redovni pravni lijekovi,

iii. obavijest o opsegu u kojem se traži izvršenje naloga, i

iv. obavijest o potrebi poduzimanja privremenih mjera,

b) u slučaju iz članka 13. stavka 1. točke b), izlaganje činjenica na koje se poziva stranka koja podnosi zahtjev kao na dostatan razlog da bi stranka kojoj je zahtjev upućen ishodila donošenje naloga za oduzimanje u skladu sa svojim internim zakonodavstvom,

c) kad treće strane imaju priliku isticati svoja prava, isprave kojima se to dokazuje.

Članak 28.

Nepotpuni zahtjevi

1. Ukoliko zahtjev nije u skladu s odredbama ovog poglavlja ili dostavljeni podaci nisu dostatni kako bi omogućili stranci kojoj je zahtjev upućen da taj zahtjev riješi, ta stranka može zamoliti stranku koja zahtjev podnosi da izmijeni svoj zahtjev ili ga nadopuni dodatnim podacima.

2. Stranka kojoj se zahtjev podnosi može odrediti rok za primanje takvih izmjena ili podataka.

3. Dok se čeka primitak traženih izmjena ili podataka u smislu odjeljka 4. ovog poglavlja, stranka kojoj je upućen zahtjev može poduzeti bilo koju od mjera navedenu u odjeljcima 2. ili 3. ovog poglavlja.

Članak 29.

Višestrukost zahtjeva

1. U slučaju da stranka kojoj se upućuje zahtjev primi više od jednog zahtjeva u smislu odjeljka 3. ili 4. ovog poglavlja, koji se odnose na istu osobu ili imovinu, višestrukost zahtjeva neće spriječiti tu stranku u postupanju po zahtjevima koji uključuju privremene mjere.

2. U slučaju višestrukosti zahtjeva u smislu odjeljka 4. ovog poglavlja, stranka kojoj je upućen zahtjev razmotrit će konzultiranje stranaka koje su podnijele zahtjev.

Članak 30.

Obveze navođenja razloga

Stranka kojoj je upućen zahtjev navest će razloge za svaku odluku kojom odbija, odlaže ili uvjetuje suradnju u smislu ovog poglavlja.

Članak 31.

Obavijesti

1. Stranka kojoj je upućen zahtjev odmah će obavijestiti stranku koja je zahtjev podnijela o:

a) radnjama poduzetim na zahtjev u smislu ovog poglavlja,

b) konačnom ishodu radnji provedenih na temelju upućenog zahtjeva,

c) odluci da odbije, odgodi ili uvjetuje, u cijelosti ili djelomice, bilo kakvu suradnju u smislu ovog poglavlja,

d) bilo kakvim okolnostima koje čine nemogućim provođenje zahtjevanih radnji ili koje će ih vjerojatno znatno odgoditi, i

e) u slučaju privremenih mjera poduzetih sukladno zahtjevu podnijetom u smislu odjeljka 2. ili 3. ovog poglavlja, o takvim odredbama internog zakonodavstva koje automatski dovode do ukidanja privremenih mjera.

2. Stranka koja podnosi zahtjev odmah će obavijestiti stranku kojoj upućuje zahtjev o:

a) svakom preispitivanju, odluci ili drugoj činjenici zbog koje se nalog za oduzimanje u cijelosti ili djelomice ne može zakonski izvršiti, i

b) svakoj promjeni, činjeničnoj ili pravnoj, zbog koje neka radnja u smislu ovog poglavlja više nije opravdana.

3. Ukoliko stranka na temelju jednog naloga za oduzimanje zahtijeva oduzimanje kod više od jedne stranke, ona će o tom zahtjevu obavijestiti sve stranke na koje se nalog za oduzimanje odnosi.

Članak 32.

Ograničenje uporabe

1. Stranka kojoj je zahtjev upućen može izvršenje zahtjeva vezati uz uvjet da nadležna tijela stranke koja je zahtjev podnijela neće, bez njenog prethodnog pristanka, pribavljene podatke ili dokazni materijal koristiti ili prosljeđivati radi vođenja istražnih ili sudbenih postupaka različitih od onih specificiranih u zahtjevu.

2. Svaka stranka može, u vrijeme potpisivanja ove Konvencije ili polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, objaviti da, bez njenog prethodnog pristanka, podatke ili dokaze koje je ta stranka pribavila u smislu ovog poglavlja, nadležna tijela stranke koja je zahtjev podnijela, ne mogu koristiti ili prosljeđivati radi vođenja istražnih ili sudbenih postupaka različitih od onih specificiranih u zahtjevu.

Članak 33.

Povjerljivost

1. Stranka koja podnosi zahtjev može zahtijevati da stranka kojoj je zahtjev upućen drži u tajnosti činjenice i sadržaj zahtjeva, osim u mjeri potrebnoj za izvršenje tog zahtjeva. Ukoliko stranka kojoj je zahtjev upućen ne može ispuniti zahtjev o povjerljivosti, ona će o tome odmah izvijestiti stranku koja je zahtjev podnijela.

2. Stranka koja podnosi zahtjev, ako to nije protivno temeljnim načelima njenog internog zakonodavstva i ako se to od nje traži, držat će u tajnosti sve dokaze i podatke koje je pribavila stranka kojoj je zahtjev upućen, osim u mjeri u kojoj je njihovo objavljivanje nužno radi provođenja istražnih ili sudbenih postupaka opisanih u zahtjevu.

3. U sukladnosti s odredbama svog internog zakonodavstva, stranka koja primi spontano dane podatke u smislu članka 11., postupit će u skladu sa svim zahtjevima o povjerljivosti kako to traži stranka koja je podatke dostavila. Ako druga stranka ne može poštivati takav zahtjev, o tome će odmah izvijestiti stranku koja je dostavila podatke.

Članak 34.

Troškovi

Redovite troškove postupanja po zahtjevu snosi stranka kojoj je zahtjev upućen. Ukoliko postupanje u skladu sa zahtjevom izaziva znatne ili izvanredne troškove, stranke će se konzultirati radi postizanja sporazuma o uvjetima izvršenja zahtjeva i načina snošenja troškova.

Članak 35.

Šteta

1. Kada neka osoba pokrene sudski postupak glede odgovornosti za štetu nastalu iz činjenja ili nečinjenja vezanog uz suradnju u smislu ovog poglavlja, odnosno stranke će razmotriti mogućnost međusobnih konzultacija, gdje je to primjereno, kako bi odredile omjer snošenja iznosa naknade za nastalu štetu.

2. Stranka protiv koje se pokrene postupak za naknadu štete, nastojat će drugu stranku obavijestiti o toj parnici, ako bi ta stranka mogla imati interesa u tom slučaju.

POGLAVLJE IV.

ZAKLJUČNE ODREDBE

Članak 36.

Potpisivanje i stupanje na snagu

1. Ova Konvencija otvorena je za potpisivanje državama članicama Vijeća Europe i državama nečlanicama koje su sudjelovale u njenoj izradi. Te države mogu izraziti svoj pristanak da budu vezane Konvencijom:

a) potpisivanjem bez rezervi u odnosu na ratifikaciju, prihvat ili odobrenje, ili

b) potpisivanjem uz rezervu ratifikacije, prihvata ili odobrenja, nakon čega slijedi ratifikacija, prihvat ili odobrenje.

2. Isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju polažu se kod glavnog tajnika Vijeća Europe.

3. Ova Konvencija stupa na snagu prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca nakon što su tri države, od kojih su najmanje dvije države članice Vijeća Europe, izrazile svoj pristanak da budu vezane Konvencije u skladu s odredbama članka 1.

4. U odnosu na svaku državu potpisnicu koja naknadno izrazi svoj pristanak da bude vezana Konvencijom, Konvencija stupa na snagu prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca nakon što je izrazila pristanak da bude vezana Konvencijom u skladu s odredbama stavka 1.

Članak 37.

Pristupanje Konvenciji

1. Nakon stupanja Konvencije na snagu, Odbor ministra Vijeća Europe, nakon konzultiranja država potpisnica Konvencije, može pozvati bilo koju državu koja nije članica Vijeća Europe i koja nije sudjelovala u njenoj izradi da pristupi ovoj Konvenciji, odlukom koju donese većina kako je utvrđeno u članku 20. točka d. Statuta Vijeća Europe jednoglasnom odlukom predstavnika država potpisnica koji imaju pravo zasjedati u Odboru.

2. U odnosu na svaku državu koja pristupa Konvenciji, Konvencija će stupiti na snagu prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca nakon polaganja isprave o pristupanju kod glavnog tajnika Vijeća Europe.

Članak 38.

Teritorijalna primjena

1. Svaka država može, u vrijeme potpisivanja ili polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju navesti teritorij ili teritorije na koje će se Konvencija primjenjivati.

2. Svaka država može, bilo kojeg datuma kasnije, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, proširiti primjenu ove Konvencije na bilo koji teritorij naveden u izjavi. U odnosu na taj teritorij Konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od zaprimanja takve izjave od strane glavnog tajnika.

3. Svaka izjava koja je dana u skladu s odredbama prethodna dva stavka može se, u odnosu na svaki teritorij naveden u takvoj izjavi, povući notifikacijom upućenom glavnom tajniku. Takvo povlačenje proizvodi učinke od prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od zaprimanja takve notifikacije od strane glavnog tajnika.

Članak 39.

Povezanost s ostalim konvencijama i sporazumima

1. Ova Konvencija ne utječe na prava i obveze koji proizlaze iz međunarodnih multilateralnih konvencija koje se odnose na posebna pitanja.

2. Stranke potpisnice Konvencije mogu zaključivati bilateralne ili multilateralne sporazume o pitanjima kojima se bavi ova Konvencija, u svrhu nadopunjavanja ili poboljšanja odredbi ili olakšavanja primjene u njoj izraženih načela.

3. Ukoliko su dvije ili više stranaka već sklopile sporazum ili međunarodni ugovor o materiji kojom se bavi ova Konvencija, ili su na drugi način regulirale svoje odnose u tom području, imat će pravo umjesto ove Konvencije primjenjivati taj sporazum ili međunarodni ugovor, ili regulirati svoje odnose u smislu postignutog dogovora, ako to olakšava međunarodnu suradnju.

Članak 40.

Rezerve

1. Svaka država može, u vrijeme potpisivanja ove Konvencije ili polaganja isprava o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju, izjaviti da pridržava jedno ili više prava utvrđenih u članku 2. stavku 2., članku 6. stavku 4., članku 14. stavku 3., članku 21. stavku 2., članku 25. stavku 3. i članku 32. stavku 2. Druge rezerve nisu dozvoljene.

2. Svaka država koja je izjavila rezervu prema prethodnom stavku može je u potpunosti ili djelomice povući notifikacijom glavnom tajniku Vijeća Europe. Povlačenje proizvodi pravne učinke od dana zaprimanja takve notifikacije od strane glavnog tajnika.

3. Stranka koja je izjavila rezervu u odnosu na neku odredbu ove Konvencije ne može tražiti primjenu te odredbe od strane koje druge stranke; međutim, ako je izjavila djelomičnu ili uvjetnu rezervu, može tražiti primjenu takve odredbe u mjeri u kojoj ju je sama prihvatila.

Članak 41.

Izmjene

1. Izmjene ove Konvencije može predložiti bilo koja stranka, a glavni tajnik Vijeća Europe o tome će obavijestiti države članice Vijeća Europe kao i svaku državu nečlanicu koja je pristupila Konvenciji, ili koja je pozvana da joj pristupi u skladu s odredbama članka 37.

2. Svaka izmjena koju predloži neka stranka bit će dostavljena Europskom odboru za probleme kriminaliteta pri Vijeću Europe, a koji će potom proslijediti Odboru ministara svoje mišljenje o predloženim izmjenama.

3. Odbor ministara razmotrit će predložene izmjene i mišljenje koje dostavi Europski odbor za probleme kriminaliteta, te može prihvatiti takve izmjene.

4. Tekst svake izmjene usvojene od strane Odbora ministara u skladu sa stavkom 3. ovog članka bit će proslijeđen strankama radi prihvata.

5. Svaka izmjena usvojena u skladu sa stavkom 3. ovog članka stupa na snagu tridesetog dana nakon što su sve stranke obavijestile glavnog tajnika o njenom prihvatu.

Članak 42.

Rješavanje sporova

1. Europski odbor za probleme kriminaliteta pri Vijeću Europe bit će izvješćivan o tumačenju i primjeni ove Konvencije.

2. U slučaju spora među strankama glede tumačenja ili primjene ove Konvencije, one će nastojati riješiti spor pregovorima i drugim mirnim sredstvima prema vlastitom izboru, uključujući podnošenje spora Europskom odboru za probleme kriminaliteta, arbitražnom sudu čije će odluke biti obvezujuće za stranke, ili Međunarodnom sudu, sukladno dogovoru odnosnih stranaka.

Članak 43.

Otkazivanje

1. Svaka stranka može u bilo koje vrijeme otkazati ovu Konvenciju notifikacijom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe.

2. Otkazivanje proizvodi pravne učinke od prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon isteka razdoblja tri mjeseca od dana kada je glavni tajnik primio takvu notifikaciju.

3. Međutim, ova će se Konvencija nastaviti primjenjivati glede oduzimanja u smislu članka 14. za koje je zahtjev upućen sukladno odredbama ove Konvencije prije nego je takvo otkazivanje počelo proizvoditi pravne učinke.

Članak 44.

Notifikacije

Glavni tajnik Vijeća Europe pismeno će obavijestiti svaku državu članicu Vijeća kao i svaku državu koja je pristupila ovoj Konvenciji o:

a) svakom potpisu,

b) polaganju svake isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju,

c) svakom datumu stupanja na snagu ove Konvencije u skladu sa člancima 36. i 37.,

d) svakoj rezervi iz članka 40. stavak 1.,

4) o svakom drugom činu, notifikaciji ili priopćenju koji se odnose na ovu Konvenciju.

U potvrdu gore navedenog potpisani, za to propisno ovlašteni, potpisali su ovu Konvenciju.

Sastavljeno u Strasbourgu, 8. studenoga 1990. godine na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom primjerku koji će biti pohranjen u arhiv Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe dostavit će ovjerovljene prijepise svakoj državi članici Vijeća Europe, državama nečlanicama koje su sudjelovale u izradi ove Konvencije i svakoj državi pozvanoj da joj pristupi.

CONVENTION ON LAUNDERING, SEARCH, SEIZURE AND CONFISCATION OF THE PROCEEDS FROM CRIME

PREAMBLE

The member States of the Council of Europe and the other States signatory hereto, Considering that the aim of the Council of Europe is to achieve a greater unity between its members;

Convinced of the need to pursue a common criminal policy aimed at the protection of society;

Considering that the fight against serious crime, which has become and increasingly international problem, calls for the use of modern and effective methods on an international scale;

Believing that one of these methods consists in depriving criminals of the proceeds from crime;

Considering that for the attainment of this aim a well-functioning system of international cooperation also must be established,

Have agreed as follows:

CHAPTER I.

USE OF TERMS

Article 1

Use of terms

For the purposes of this Convention:

a. »proceeds« means any economic advantage from criminal offences. It may consist of any property as defined in sub-paragraph b of this article;

b. »property« includes property of any description, whether corporeal or incorporeal, movable or immovable, and legal documents or instruments evidencing title to, or interest in such property;

c. »instrumentalities« means any property used or intended to be used, in any manner, wholly or in part, to commit a criminal offence or criminal offences;

d. »confiscation« means a penalty or a measure, ordered by a court following, proceedings in relation to a criminal offence or criminal offences resulting in the final deprivation of property;

e. »predicate offence« means any criminal offence as a result of which proceeds were generated that may become the subject of an offence as defined in Article 6 of this Convention.

CHAPTER II

MEASURES TO BE TAKEN AT NATIONAL LEVEL

Article 2

Confiscation measures

1. Each Party shall adopt such legislative and other measures as may be necessary to enable it to confiscate instrumentalities and proceeds or property the value of which corresponds to such proceeds.

2. Each Party may, at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession, by a declaration addressed to the Secretary General of the Council of Europe, declare that paragraph 1. of this article applies only to offences or categories of offences specified in such declaration.

Article 3

Investigative and provisional measures

Each Party shall adopt such legislative and other measures as may be necessary to enable it to identify and trace property which is liable to confiscation pursuant to Article 2, paragraph 1, and to prevent any dealing in, transfer or disposal of such property.

Article 4

Special investigative powers and techniques

1. Each Party shall adopt such legislative and other measures as may be necessary to empower its courts or other competent authorities to order that bank, financial or commercial records be made available or be seized in order to carry out the actions referred to in Articles 2 and 3. A Party shall not decline to act under the provisions of this article on grounds of bank secrecy.

2. Each Party shall consider adopting such legislative and other measures as may be necessary to enable it to use special investigative techniques facilitating the identification and tracing of proceeds and the gathering of evidence related thereto. Such techniques may include monitoring orders, observation, interception of telecommunications, access to computer systems and orders to produce specific documents.

Article 5

Legal remedies

Each Party shall adopt such legislative and other measures as may be necessary to ensure that interested parties affected by measures under Articles 2 and 3 shall have effective legal remedies in order to preserve their rights.

Article 6

Laundering offences

1. Each Party shall adopt such legislative and other measures as may be necessary to establish as offences under its domestic law, when committed intentionally:

a. the conversion or transfer of property, knowing that such property is proceeds, for the purpose of concealing or disguising the illicit origin of the property or of assisting any person who is involved in the commission of the predicate offence to evade the legal consequences of his actions;

b. the concealment or disguise of the true nature, source, location, disposition, movement, rights with respect to, or ownership of, property, knowing that such property is proceeds;

and, subject to its constitutional principles and the basic concepts of its legal system;

c. the acquisition, possession or use of property, knowing, at the time of receipt, that such property was proceeds;

d. participation in, association or conspiracy to commit, attempts to commit and aiding, abetting, facilitating and counselling the commission of any of the offences established in accordance with this article.

2. For the purposes of implementing or applying paragraph 1 of this article:

a. it shall not matter whether the predicate offence was subject to the criminal jurisdiction of the Party;

b. it may be provided that the offences set forth in that paragraph do not apply to the persons who committed the predicate offence;

c. knowledge, intent or purpose required as an element of an offence set forth in that paragraph may be inferred from objective, factual circumstances.

3. Each Party may adopt such measures as it considers necessary to establish also as offences under its domestic law all or some of the acts referred to in paragraph 1 of this article, in any or all of the following cases where the offender:

a. ought to have assumed that the property was proceeds;

b. acted for the purpose of making profit;

c. acted for the purpose of promoting the carrying on of further criminal activity.

4. Each Party may, at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession, by declaration addressed to the Secretary General of the Council of Europe declare that paragraph 1 of this article applies only to predicate offences or categories of such offences specified in such declaration.

CHAPTER III

INTERNATIONAL CO-OPERATION

Section 1

PRINCIPLES OF INTERNATIONAL
CO-OPERATION

Article 7

General principles and measures for international co-operation

1. The Partie shall co-operate with each other to the widest extent possible for the purposes of investigations and proceedings aiming at the confiscation of instrumentalities and proceeds.

2. Each Party shall adopt such legislative or other measures as may be necessary to enable it to comply, under the conditions provided for in this chapter, with requests:

a. for confiscation of specific items of property representing proceeds or instrumentalities, as well as for confiscation of proceeds consisting in a requirement to pay a sum of money corresponding to the value of proceeds;

b. for investigative assistance and provisional measures with a view to either form of confiscation referred to under a above.

Section 2

INVESTIGATIVE ASSISTANCE

Article 8

Obligation to assist

The Parties shall afford each other, upon request, the widest possible measure of assistance in the indentification and tracing of instrumentalities, proceeds and other property liable to confiscation. Such assistance shall include any measure providing and securing evidence as to the existence, location or movement, nature, legal status or value of the aforementioned property.

Article 9

Execution of assistance

The assistance pursuant to Article 8 shall be carried out as permitted by and in accordance with the domestic law of the requested Party and, to the extent not incompatible with such law, in accordance with the procedures specified in the request.

Article 10

Spontaneous information

Without prejudice to its own investigations or proceedings, a Party may without prior request forward to another Party information on instrumentalities and proceeds, when it considers that the disclosure of such information might assist the receiving Party in initiating or carrying out investigations or proceedings or might to a request by that Party under this chapter.

Section 3

PROVISIONAL MEASURES

Article 11

Obligation to take provisional measures

1. At the request of another Party which has instituted criminal proceedings or proceedings for the purpose of confiscation, a Party shall take the necessary provisional measures, such as freezing or seizing, to prevent any dealing in, transfer or disposal of property which, at a later stage, may be the subject of a request for confiscation or which might be such as to satisfy the request.

2. A Party which has received a request for confiscation pursuant to Article 13 shall, if so requested, take the measures mentioned in paragraph 1 of this article in respect of any property which is the subject of the request or which might be such as to satisfy the request.

Article 12

Execution of provisional measures

1. The provisional measures mentioned in Article 11 shall be carried out as permitted by and in accordance with the domestic law of the requested Party and, to the extent not incompatible with such law, in accordance with the procedures specified in the request.

2. Before lifting any provisional measure taken pursuant to this article, the requested Party shall, wherever possible, give the requesting Party an opportunity to present its reasons in favour of continuing the measure.

Section 4

CONFISCATION

Article 13

Obligation to confiscate

1. A Party, which has received a request made by another Party for confiscation concerning instrumentalities or proceeds, situated in its territory, shall:

a. enforce a confiscation order made by a court of a requesting Party in relation to such instrumentalities or proceeds; or

b. submit the request to its competent authorities for the purpose of obtaining an order of confiscation and, if such order is granted, enforce it.

2. For the purposes of applying paragraph 1.b of this article, any Party shall whenever necessary have competence to institute confiscation proceedings under its own law.

3. The provisions of paragraph 1 of this article shall also apply to confiscation consisting in a requirement to pay a sum of money corresponding to the value of proceeds, if property on which the confiscation can be enforced is located in the requested Party. In such cases, when enforcing confiscation pursuant to paragraph 1, the requested Party shall, if payment is not obtained, realise the claim on any property available for that purpose.

4. If a request for confiscation concerns a specific item of property, the Parties may agree that the requested Party may enforce the confiscation in the form of a requirement to pay a sum of money corresponding to the value of the property.

Article 14

Execution of confiscation

1. The procedures for obtaining and enforcing the confiscation under Article 13 shall be governed by the law of the requested Party.

2. The requested Party shall be bound by the findings as to the facts in so far as they are stated in a conviction or judicial decision of the requesting Party or in so far as such conviction or judicial decision is implicitly based on them.

3. Each Party may, at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession, by a declaration addressed to the Secretary General of the Council of Europe, declare that paragraph 2 of this article applies only subject to its constitutional principles and the basic concepts of its legal system.

4. If the confiscation consists in the requirement to pay a sum of money, the competent authority of the requested Party shall convert the amount thereof into the currency of that Party at the rate of exchange ruling at the time when the decision to enforce the confiscation is taken.

5. In the case of Article 13, paragraph 1.a, the requesting Party alone shall have the right to decide on any application for review of the confiscation order.

Article 15

Confiscated property

Any property confiscated by the requested Party shall be disposed of by that Party in accordance with its domestic law, unless otherwise agreed by the Parties concerned.

Article 16

Right of enforcement and maximum amount of confiscation

1. A request for confiscation made under Article 13 does not affect the right of the requesting Party to enforce itself the confiscation order.

2. Nothing in this Convention shall be so interpreted as to permit the total value of the confiscation to exceed the amount of the sum of money specified in the confiscation order. If a Party finds that this might occur, the Parties concerned shall enter into consultations to avoid such an effect.

Article 17

Imprisonment in default

The requested Party shall not impose imprisonment in default or any other measure restricting the liberty of a person as a result of a request under Article 13. if the requesting Party has so specified in the request.

Section 5

REFUSAL AND POSTPONEMENT OF
CO-OPERATION

Article 18

Grounds for refusal

1. Co-operation under this chapter may be refused if:

a. the action sought would be contrary to the fundamental principles of the legal system of the requested Party; or

b. the execution of the request is likely to prejudice the sovereignty, security, ordre public or other essential interests of the requested Party; or

c. in the opinion of the requested Party, the importance of the case to which the request relates does not justify the taking of the action sought; or

d. the offence to which the request relates is a political or fiscal offence; or

e. the requested Party considers that compliance with the action sought would be contrary to the principle of ne bis in idem; or

f. the offence to which the request relates would not be an offence under the law the requested Party if committed within its jurisdiction. However, this ground for refusal applies to co-operation under Section 2 only in so far as the assistence sought involves coercive action.

2. Co-operation under Section 2, in so far as the assistance sought involves coercive action, and under Section 3 of this chapter, may also be refused if the measures sought could not be taken under the domestic law of the requested Party fot the purposes of investigations or proceedings, had it been a similar domestic case.

3. Where the law of the requested Party so requires, co-operation under Section 2, in so far as the assistance sought involves coercive action, and under Section 3 of this chapter may also be refused if the measures sought or any other measures having similar effects would not be permitted under the law of the requesting Party, or, as regards the competent authorities of the requesting Party, if the request is not authorised by either a judge or another judicial authority, including public prosecutors, any of these authorities acting in relation to criminal offences.

4. Co-operation under Section 4 of this chapter may also be refused if:

a. under the law of the requested Party confiscation is not provided for in respect of the type of offence to which the request relates: or

b. without prejudice to the obligation pursuant to Article 13, paragraph 3, it would be contrary to the principles of the domestic laws of the requested Party concerning the limits of confiscation in respect of the relationship between an offence and:

i. an economic advantage that might be qualified as its proceeds; or

ii. property that might be qualified as its instrumentalities; or

c. under the law of the requested Party confiscation may no longer be imposed or enforced because of the lapse of time; or

d. the request does not relate to a previous conviction, or a decision of a judicial nature or a statement in such a decision that an offence or several offences have been committed, on the basis of which the confiscation has been ordered or is sought; or

e. confiscation is either not enforceable in the requesting Party, or it is still subject to ordinary means of appeal; or

f. the request relates to a confiscation order resulting from a decision rendered in absentia of the person against whom the order was issued and, in the opinion of the requested Party, the proceedings conducted by the requesting Party leading to such decision did not satisfy the minimum rights of defence recognised as due to everyone against whom a criminal charge is made.

5. For the purposes of paragraph 4.f of this article a decision is not considered to have been rendered in absentia if:

a. it has been confirmed or pronounced after opposition by the person concerned; or

b. it has been rendered on appeal, provided that the appeal was lodged by the person concerned.

6. When considering, for the purposes of paragraph 4.f of this article, if the minimum rights of defence have been satisfied, the requested Party shall take into account the fact that the person concerned has deliberately sought to evade justice or the fact that that person, having had the possibility of lodging a legal remedy against the decision made in absentia, elected not to do so. The same will apply when the person concerned, having been duly served with the summons to appear, elected not to do so nor to ask for adjournment.

7. A Party shall not invoke bank secrecy as a ground to refuse any co-operation under this chapter. Where its domestic law so requires, a Party may require that a request for co-operation which would involve the lifting of bank secrecy be authorised by either a judge or another judicial authority, including public prosecutors, any of these authorities acting in relation to criminal offences.

8. Without prejudice to the ground for refusal provided for in paragraph 1.a of this article:

a. the fact that the person under investigation or subjected to a confiscation order by the authorities of the requesting Party is a legal person shall not be invoked by the requested Party as an obstacle to affording any co-operation under this chapter;

b. the fact that the natural person against whom an order of confiscation of proceeds has been issued has subsequently died or the fact that a legal person against whom an order of confiscation of proceeds has been issued has subsequently been dissolved shall not be invoked as an obstacle to render assistance in accordance with Article 13, paragraph 1.a.

Article 19

Postponement

The requested Party may postpone action on a request if such action would prejudice investigations or proceedings by its authorities.

Article 20

Partial or conditional granting of a request

Before refusing or postponing co-operation under this chapter, the requested Party shall, where appropriate after having consulted the requesting Party, consider whether the request may be granted partially or subject to such conditions as it deems necessary.

Section 6

NOTIFICATION AND PROTECTION OF THIRD PARTIESž RIGHTS

Article 21

Notification of documents

1. The Parties shall afford each other the widest measure of matual assistance in the serving of judicial documents to persons affected by provisional measures and confiscation.

2. Nothing in this article is intended to interfere with:

a. the possibility of sending judicial documents, by postal channels, directly to persons abroad;

b. the possibility for judicial officers, officials or other competent: authorities of the Party of origin to effect service of judicial documents directly through the consular authorities of that Party or through judicial officers, officials or other competent authorities of the Party of destination,

unless the Party of destination makes a declaration to the contrary to the Secretary General of the Council of Europe at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession.

3. When serving judicial documents to persons abroad affected by provisional measures or confiscation orders issued in the sending Party, this Party shall indicate what legal remedies are available under its law to such persons.

Article 22

Recognition of foreign decisions

1. When dealing with a request for co-operation under Sections 3 and 4, the requested Party shall recognise any judicial decision taken in the requesting Party regarding rights claimed by third parties.

2. Recognition may be refused if:

a. third parties did not have adequate opportunity to assert their rights; or

b. the decision is incompatible with a decision already taken in the requested Party on the same matter; or

c. it is incompatible with the ordre public of the requested Party; or

d. the decision was taken contrary to provisions on exclusive jurisdiction provided for by the law of the requested Party.

Section 7

PROCEDURAL AND OTHER GENERAL RULES

Article 23

Central authority

1. The Parties shall designate a central authority or, if necessary, authorities, which shall be responsible for sending and answering requests made under this chapter, the execution of such requests or the transmission of them to the authorities competent for their execution.

2. Each Party shall, at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession, communicate to the Secretary General of the Council of Europe the names and addresses of the authorities designated in pursuance of paragraph 1 of this article.

Article 24

Direct communication

1. The central authorities shall communicate directly with one another.

2. In the event of urgency, requests or communications under this chapter may be sent directly by the judicial authorities, including public prosecutors, of the requesting Party to such authorities of the requested Party. In such cases a copy shall be sent at the same time to the central authority of the requested Party through the central authority of the requesting Party.

3. Any request or communication under paragraphs 1 and 2 of this article may be made through the International Criminal Police Organisation (Interpol).

4. Where a request is made pursuant to paragraph 2 of this article and the authority is not competent to deal with the request, it shall refer the request to the competent national authority and inform directly the requesting Party that it has done so.

5. Requests or communications under Section 2 of this chapter, which do not involve coercive action, may be directly transmitted by the competent authorities of the requesting Party to the competent authorities of the requested Party.

Article 25

Form of request and languages

1. All requests under this chapter shall be made in writing. Modern means of telecommunications, such as telefax, may be used.

2. Subject to the provisions of paragraph 3 of this article, translations of the requests or supporting documents shall not be required.

3. At the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession, any Party may communicate to the Secretary General of the Council of Europe a declaration that it reserves the right to require that requests made to it and documents supporting such requests be accompanied by a translation into its own language or into one of the official languages of the Council of Europe or into such one of these languages as it shall indicate. It may on that occasion declare its readiness to accept translations in any other language as it may specify. The other Parties may apply the reciprocity rule.

Article 26

Legalisation

Documents transmitted in application of this chapter shall be exempt from all legalisation formalities.

Article 27

Content of request

1. Any request for co-operation under this chapter shall specify:

a. the authority making the request and the authority carrying out the investigations or proceedings;

b. the object of and the reason for the request;

c. the matters, including the relevant facts (such as date, place and circumstances of the offence) to which the investigations or proceedings relate, except in the case of a request for notification;

d. in so far as the co-operation involves coercive action:

i. the text of the statutory provisions or, where this is not possible, a statement of the relevant law applicable; and

ii. an indication that the measure sought or any other measures having similar effects could be taken in the territory of the requesting Party under its own law;

e. where necessary and in so far as possible:

i. details of the person or persons concerned, including name, date and place of birth, nationality and location, and, in the case of a legal person, its seat; and

ii. the property in relation to which co-operation is sought, its location, its connection with the person or persons concerned, any connection with the offence, as well as any available information about other persons interests in the property; and

f. any particular procedure the requesting Party wishes to be followed.

2. A request for provisional measures under Section 3 in relation to seizure of property on which a confiscation order consisting in the requirement to pay a sum of money may be realised shall also indicate a maximum amount for which recovery is sought in that property.

3. In addition to the indications mentioned in paragraph 1, any request under Section 4 shall contain:

a. in the case of Article 13, paragraph 1.a:

i. a certified true copy of the confiscation order made by the court in the requesting Party and a statement of the grounds on the basis of which the order was made, if they are not indicated in the order itself;

ii. an attestation by the cmpetent authority of the requesting Party that the confiscation order is enforceable and not subject to ordinary means of appeal;

iii. information as to the extent to which the enforcement of the order is requested; and

iv. information as to the necessity of taking any provisional measures;

b. in the case of Article 13, paragraph 1.b, a statement of the facts relied upon by the requesting Party sufficient to enable the requested Party to seek the order under its domestic law;

c. when third parties have had the opportunity to claim rights, documents demonstrating that this has been the case.

Article 28

Defective requests

1. If at request does not comply with the provisions of this chapter or the information supplied is not sufficient to enable the requested Party to deal with the request, that Party may ask the requesting Party to amend the request or to complete it with additional information.

2. The requested Party may set a time-limit for the receipt of such amendments or information.

3. Pending receipt of the requested amendments or information in relation to a request under Section 4 of this chapter, the requested Party may take any of the measures referred to in Sections 2 or 3 of this chapter.

Article 29

Plurality of requests

1. Where the requested Party receives more than one request under Sections 3 or 4 of this chapter in respect of the same person or property, the plurality of requests shall not prevent that Party from dealing with the requests involving the taking of provisional measures.

2. In the case of plurality of requests under Section 4 of this chapter, the requested Party shall consider consulting the requesting Parties.

Article 30

Obligation to give reasons

The requested Party shall give reasons for any decision to refuse, postpone or make conditional any co-operation under this chapter.

Article 31

Information

1. The requested Party shall promtly inform the requesting Party of:

a. the action initiated on a request under this chapter;

b. the final result of the action carried out on the basis of the request;

c. a decision to refuse, postpone or make conditional, in whole or in part, any co-operation under this chapter;

d. any circumstances which render impossible the carrying out of the action sought or are likely to delay it significantly; and

e. in the event of provisional measures taken pursuant to a request under Sections 2 or 3 of this chapter, such provisions of its domestic law as would automatically lead to the lifting of the provisional measure.

2. The requesting Party shall promptly inform the requested Party of:

a. nay review, eecision or any other fact by reason of which the confiscation order ceases to be wholly or partially enforceable; and

b. any development, factual or legal, by reason of which any action under this chapter ih no longer justified.

3. Where a Party, on the basis of the same confiscation order, requests confiscation in more than one Party, it shall inform all Parties which are affected by an enforcement of the order about the request.

Article 32

Restriction of use

1. The requested Party may make the execution of a request dependent on the condition that the information or evidence obtained will not, without its prior consent, be used or transmitted by the authorities of the requesting Party for investigations or proceedings other than those specified in the request.

2. Each Party may, at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession, by declaration addressed to the Secretary General of the Council of Europe, declare that, without its prior consent, information or evidence provded by it under this chapter may not be used or transmitted by the authorities of the requesting Party in investigations or proceedings other that those specified in the request.

Article 33

Confidentiality

1. The requesting Party may require that the requested Party keep confidential the facts and substrance of the request, except to the extent necessary to execute the request. If the requested Party cannot comply with the requirement of confidentiality, it shall promptly inform the requesting Party.

2. The requesting Party shall, if not contrary to basic principles of its national law and if so requested, keep confidential any evidence and information provided by the regquested Party, except to the extent that its disclosure is necessary for the investigations or proceedings described in the request.

3. Subject to the provisions of its domestic law, a Party which has received spontaneous information under Article 10 shall comply with any requirement of confidentiality as required by the Party which supplies the information. If the other Party cannot comply with such requirement, it shall promptly inform the transmitting Party.

Article 34

Costs

The ordinary costs of complying with a request shall be borne by the requested Party. Where costs of a substantial or extraordinary nature are necessary to comply with a request, the Parties shall consult in order to agree the conditions on which the request is to be executed and how the costs shall be borne.

Article 35

Damages

1. When legal action on liability for damages resulting from an act or omission in relation to cooperation under this chapter has been initiated by a person, the Parties concerned shall consider consulting each other, where appropriate, to determine how to apportion any sum of damages due.

2. A Party which has become subject of a litigation for damages shall endeavour to inform the other Party of such litigation of that Party might have an interest in the case.

CHAPTER IV

FINAL PROVISIONS

Article 36

Signature and entry into force

1. This Convention shall be open for signature by the member States of the Council of Europe and non-member States which have participated in its elaboration. Such States may express their consent to be bound by:

a. signature without reservation as to tratification, acceptance or approval; or

b. signature subject to ratification, acceptance or approval followed by ratification, acceptance or approval.

2. Instruments of ratification, acceptance or approval shall be deposited with the Secretary General of the Council of Europe.

3. This Convention shall enter into force on the first day of the month following the expiration of a period of three months after the date on which three States, of which at least two are member States of the Council of Europe, have expressed their consent to be bound by the Convention in accordance with the provisions of paragraph 1.

4. In respect of any signatory State which subsequently expresses its consent to be bound by it, the Convention shall enter into force on the first day of the month following the expiration of a period of three months after the date of the expression of its consent to be bound by the Convention in accordance with the provisions of paragraph 1.

Article 37

Accession to the Convention

1. After the entry into force of this Convention, the Committee of Ministers of the Council of Europe, after consulting the Contracting States to the Convention, may invite any State not a member of the Council and not having participated in its elaboration to accede to this Convention, by a decision taken by the majority provided for in Article 20.d of the Statute of the Council of Europe and by the unanimous vote of the representatives of the Contracting States entitled to sit on the Committee.

2. In respect of any acceding State the Convention shall enter into force on the first day of the month following the expiration of a period of three months after the date of deposit of the instrument of accession with the Secretary General of the Council of Europe.

Article 38

Territorial application

1. Any State may, at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession, specify the territory or territories to which this Convention shall apply.

2. Any State may, at any later date, by a declaration addressed to the Secretary General of the Council of Europe, extend the application of this Convention to any other territroy specified in the declaration. In respect of such territory the Convention shall enter into force on the first day of the month following the expiration of a period of three months after the date of receipt of such declaration by the Secretary General.

3. Any declaration made under the two preceding paragraphs may, in respect of any territory specified in such declaration, be withdrawn by a notification addressed to the Secretary General. The withdrawal shall become effective on the first day of the month following the expiration of a period of three months after the date of receipt of such notification by the Secretary General.

Article 39

Relationship to other conventions and agreements

1. This Convention does not affect the rights und undertakings derived from international multilateral conventions concerning special matters.

2. The Parties to the Convention may conclude bilateral or multilateral agreements with one another on the matters dealt with in this Convention, for purposes of supplementing or strenghtening its provisions or facilitating the application of the principles embodied in it.

3. If two or more parties have already concluded an agreement or treaty in respect of a subject which is dealt with in this Convention or otherwise have established their realtions in respect of that subject, they shall be entitled to apply that agreement or treaty or to regulate those realtions accordingly, in lieu of the present Convention, if it facilitates international co-operation.

Article 40

Reservations

1. Any State may, at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession, declare that it avails itself of one or more of the reservations provided for in Article 2, paragraph 2, Article 6, paragraph 4, Article 14, paragraph 3, Article 21, paragraph 2, Article 25, paragraph 3 and Article 32, paragraph 2. No other reservation may be made.

2. Any State which has made a reservation under the preceding paragraph may wholly or partly withdraw it by means of a notification addressed to the Secretary General of the Council of Europe. The withdrawal shall take effect on the date of receipt of such notification addressed to the Secretary General of the Council of Europe. The withdrawal shall take effect on the date of receipt of such notification by the Secretary General.

3. A Party which has made a reservation in respect of a provision of this Convention may not claim the application of that provision by any other Party; it may, however, if its reservation is partial or conditional, claim the application of that provision in so far as it has itself accepted it.

Article 41

Amendments

1. Amendments to this Convention may be proposed by any Party, and shall be communicated by the Secretary General of the Council of Europe to the member States of the Council of Europe and to every non-member. State which has acceded to or has been invited to accede to this Convention in accordance with the provisions of Article 37.

2. Any amendment proposed by a Party shall be communicated to the European Committee on Crime Problems which shall submit to the Committee of Ministers its opinion on that proposed amendment.

3. The Committee of Ministers shall consider the proposed amendment and the opinion submitted by the European Committee on Crime Problems and may adopt the amendment.

4. The text of any amendment adopted by the Committee of Ministers in accordance with paragraph 3 of this article shall be forwarded to the Parties for acceptance.

5. Any amendment adopted in accordance with paragraph 3 of this article shall come into force on the thirtieth day after all Parties have informed the Secretary General of their Acceptance thereof.

Article 42

Settlement of disputes

1. The European Committee on Crime Problems of the Council of Europe shall be kept informed regarding the interpretation and application of this Convention.

2. In case of a dispute between Parties as to the interpretation or applitacion of this Convention, they shall seek a settlement of the dispute through negotiation or any other peaceful means of their choice, including submission of the dispute to the European Committe on Crime Problems, to an arbitral tribunal whose decisions shall be binding upon the Parties, or to the International Court of Justice, as agreed upon by the Parties concerned.

Article 43

Denunciation

1. Any Part may, at any time, denounce this Convention by means of a notification addressed to the Secretary General of the Council of Europe.

2. Such denunciation shall become effective on the first day of the month following the expiration of a period of three months after the date of receipt of the notification by the Secretary General.

3. The present Convention shall, however, continue to apply to the enforcement under Article 14 of confiscation for which a request has been made in conformity with the provisions of this Convention before the date on which such a denunciation takes effect.

Article 44

Notifications

The Secretary General of the Council of Europe shall notify the member States of the Council and any State which has acceded to this Convention of:

a. any signature;

b. the deposit of any instrument of ratification, acceptance, approval or accession;

c. any date of entry into force of this Convention in accordance with Articles 36 and 37;

d. any reservation made under Article 40, paragraph 1;

e. any other act, notification or communication relating to this Convention.

In witness whereof the undersigned, being duly authorised thereto, have signed this Convention.

Done at Strasbourg, this 8th day of November 1990, in English and in French, both texts being equally authentic, in a single copy which shall be deposited in the archives of the Council of Europe. The Secretary General of the Council of Europe shall transmit certified copies to each member State of the Council of Europe, to the non-member States which have participated in the elaboration of this Convention, and any to State invited to accede to it.