ODLUKU O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU PROTOKOLA O DALJNJEM SMANJENJU EMISIJA SUMPORA KONVENCIJE O DALEKOSEŽNOM PREKOGRANIČNOM ONEČIŠĆENJU ZRAKA IZ 1979. GODINE

NN 17/1998, ODLUKU O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU PROTOKOLA O DALJNJEM SMANJENJU EMISIJA SUMPORA KONVENCIJE O DALEKOSEŽNOM PREKOGRANIČNOM ONEČIŠĆENJU ZRAKA IZ 1979. GODINE

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU PROTOKOLA O DALJNJEM SMANJENJU EMISIJA SUMPORA KONVENCIJE O DALEKOSEŽNOM PREKOGRANIČNOM ONEČIŠĆENJU ZRAKA IZ 1979. GODINE

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Protokola o daljnjem smanjenju emisija sumpora Konvencije o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. godine, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 27. studenoga 1998.

Broj: 081-98-2171/1
Zagreb, 3. prosinca 1998.

Predsjednik

Republike Hrvatske

dr. Franjo Tuđman, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU PROTOKOLA O DALJNJEM SMANJENJU EMISIJA SUMPORA KONVENCIJE O DALEKOSEŽNOM PREKOGRANIČNOM ONEČIŠĆENJU ZRAKA IZ 1979. GODINE

Članak 1.

Potvrđuje se Protokol o daljnjem smanjenju emisija sumpora Konvencije o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. godine potpisan u Oslu, 14. lipnja 1994. godine.

Protokol je u izvorniku pisan na engleskom, francuskom i ruskom jeziku.

Članak 2.

Protokol u izvorniku na engleskom jeziku u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

PROTOCOL TO THE 1979 CONVENTION ON
LONG-RANGE TRANSBOUNDARY AIR POLLUTION ON FURTHER REDUCTION OF SULPHUR EMISSIONS

The Parties

DETERMINED to implement the Convention on Long-range Transboundary Air Pollution,

CONCERNED that emissions of sulphur and other air pollutants continue to be transported across international boundaries and, in exposed parts of Europe and North America, are causing widespread domage to natural resources of vital environmental and economic importance, such as forests, soils and waters, and to materials, including historic monuments, and, under certain circumstances, have harmful effects on human health,

RESOLVED to take precautionary measures to anticipate, prevent or minimize emissions of air pollutants and mitigate their adverse effects,

CONVINCED that where there are threats of serious or irreversible damage, lack of full scientific certainty should not be used as a reason for postponing such measures, taking into account that such precautionary measures to deal with emissions of air pollutants should be cost-effective,

MINDFUL that measures to control emissions of sulphur and other air pollutants would also contribute to the protection of the sensitive Arctic environment,

CONSIDERING that the predominant sources of air pollution contributing to the acidification of the environment are the combustion of fossil fuels for energy production, and the main technological processes in various industrial sectors, as well as transport, which lead to emissions of sulphur, nitrogen oxides, and other pollutants,

CONSCIOUS of the need for a cost-effective regional approach to combating air pollution that takes account of the variations in effects and abatement costs between countries,

DESIRING to take further and more effective action to control and reduce sulphur emissions,

COGNIZANT that any sulphur control policy, however cost-effective it may be at the regional level, will result in a relatively heavy economic burden on countries with economies that are in transition to a market economy,

BEARING IN MIND that measures taken to reduce sulphur emissions should not constitute a means of arbitrary or unjustifiable discrimination or a disguised restriction on international competition and trade,

TAKING INTO CONSIDERATION existing scientific and technical data on emissions, atmospheric processes and effects on the environment of sulphur oxides, as well as on abatement costs,

AWARE that, in addition to emissions of sulphur, emissions of nitrogen oxides and of ammonia are also causing acidification of the environment,

NOTING that under the United Nations Framework Convention on Climate Change, adopted in New York on 9 May 1992, there is agreement to establish national policies and take corresponding measures to combat climate change, which can be expected to lead to reductions of sulphur emissions,

AFFIRMING the need to ensure environmentally sound and sustainable development,

RECOGNIZING the need to continue scientific and technical cooperation to elaborate further the approach based on critical loads and critical levels, including efforts to assess several air pollutants and various effects on the environment, materials and human health,

UNDERLINING that scientific and technical knowledge is developing and that it will be necessary to take such developments into account when reviewing the adequacy of the obligations entered into under the present Protocol and deciding onf further action,

ACKNOWLEDGING the Protocol on the Reduction of Sulphur Emissions or Their Transboundary Fluxes by at least 30 per cent, adopted in Helsinki on 8 July 1985, and the measures already taken by many countries which have had the effect of reducing sulphur emissions,

Have agreed as follows:

Article 1

DEFINITIONS

For the purposes of the present Protocol,

1. »Convention« means the Convention on Long-range Transboundary Air Pollution, adopted in Geneva on 13 November 1979;

2. »EMEP« means the Cooperative Programme for Monitoring and Evaluation of the Long-range Transmission of Air Pollutants in Europe;

3. »Executive Body« means the Executive Body for the Convention constituted under article 10, paragraph 1, of the Convention;

4. »Commission« means the United Nations Economic Commission for Europe;

5. »Parties« means, unless the context otherwise requires, the Parties to the present Protocol;

6. »Geographical scope of EMEP« means the area defined in article 1, paragraph 4, of the Protocol to the 1979 Convention on Long-range Transboundary Air Pollution on Long-term Financing of the Cooperative Programme for Monitoring and Evaluation of the Long-range Transmission of Air Pollutants in Europe (EMEP), adopted in Geneva on 28 September 1984;

7. »Soma« means a sulphur oxides management area designated in annex III under the conditions laid down in article 2, paragraph 3;

8. »Critical load« means a quantitative estimate of an exposure to one or more pollutants below which significant harmful effects on specified sensitive elements of the environment do not occur, according to present knowledge;

9. »Critical levels« means the concentration of pollutants in the atmosphere above which direct adverse effects on receptors, such as human beings, plants, ecosystems or materials, may occur, according to present knowledge;

10. »Critical sulphur deposition« means a quantitative estimate of the exposure to oxidized sulphur compounds, taking into account the effects of base cation uptake and base cation deposition, below which significant harmful efrects on specified sensitive elements of the environment do not occur, according to present knowledge;

11. »Emission« means the discharge of substances into the atmosphere;

12. »Sulphur emissions« means all emissions of sulphur compounds expressed as kilotonnes of sulphur dioxide (kt SO2) to the atmosphere originating from anthropogenic sources excluding from ships in international traffic outside territorial waters;

13. »Fuel« means any solid, liquid or gaseous combustible material with the exception of domestic refuse and toxic or dangerous waste;

14. »Stationary combustion source« means any technical apparatus or group of technical apparatus that is co-located on a common site and is or could be discharging waste gases through a common stack, in which fuels are oxidized in order to use the heat generated;

15. »Major new stationary combustion source« means any stationary combustion source the construction or substantial modification of which is authorized after 31 December 1995 and the thermal input of which, when operating at rated capacity, is at least 50 MWth. It is a matter for the competent national authorities to decide whether a modification is substantial or not, taking into account such factores as the environmental benefits of the modification;

16. »Major existing stationary combustion source« means any existing stationary combustion source the thermal input of which, when operating at rated capacity, is at least 50 MWth;

17. »Gas oil« means any petroleum product within HS 2710, or any petroleum product which, by reason of its distillation limits, falls within the category of middle distillates intended for use as fuel and of which at least 85% by volume, including distillation losses, distils at 3500C;

18. »Emission limit value« means the permissible concentration of sulphur compounds expressed as sulphur dioxide in the waste gases from a stationary combustion source expressed in terms of mass per volume of the waste gases expressed in mg SO2/Nm3, assuming an oxygen content by volume in the waste gas of 3% in the case of liquid and gaseous fuels and 6% in the case of solid fuels;

19. »Emission limitation« means the permissible total quantity of sulphur compounds expressed as sulphur dioxide discharged from a combustion source or group of combustion sources located either on a common site or within a defined geographical area, expressed in kilotonnes per year;

20. »Desulphurization rate« means the ratio of the quantity of sulphur which is separated at the combustion source site over a given period to the quantity of sulphur contained in the fuel which is introduced into the combustion source facilities and which is used over the same period;

21. »Sulphur budget« means a matrix of calculated contributions to the deposition of oxidized sulphur compounds in receiving areas, originating from the emissions from specified areas.

Article 2

BASIC OBLIGATIONS

1. The Parties shall control and reduce their sulphur emissions in order to protect human health and the environment from adverse effects, in particular acidifying effects, and to ensure, as far as possible, without entailing excessive costs, that depositions of oxidized sulphur compounds in the long term do not exceed critical loads for sulphur given, in annex I, as critical sulphur depositions, in accordance with present scientific knowledge.

2. As a first step, the Parties shall, as a minimum, reduce and maintain their annual sulphur emissions in accordance with the timing and levels specified in annex II.

3. In addition, any Party:

(a) Whose total land area is greater than 2 million square kilometres;

(b) Which has committed itself under paragraph 2 above to a national sulphur emission ceiling no greater than the lesser of its 1990 emissions or its obligation in the 1985 Helsinki Protocol on the Reduction of Sulpher Emissions or Their Transboundary Fluxes by at least 30%, as indicated in annex II;

(c) Whose annual sulphur emissions that contribute to acidification in areas under the jurisdiction of one or more other Parties originate only from within areas under its jurisdiction that are listed as SOMAs in annex III, and has presented documentation to this effect; and

(d) Which has specified upon signature of, or accession to, the present Protocol its intention to act in accordance with this paragraph, shall, as a minimum, reduce and maintain its annual sulphur emissions in the area so listed in accordance with the timing and levels specified in annex II.

4. Furthermore, the Parties shall make use of the most effective measures for the reduction of sulphur emissions, appropriate in their particular circumstances, for new and existing sources, which include, inter alia:

- Measures to increase energy efficiency;

- Measures to increase the use of renewable energy;

- Measures to reduce the sulphur content of particular fuels and to encourage the use of fuel with a low sulphur content, including the combined use of high-sulphur with low-sulphur or sulphur-free fuel;

- Measures to apply best available control technologies not entailing excessive cost,

using the guidance in annex IV.

5. Each Party, except those Parties subject to the United States/Canada Air Quality Agreement of 1991, shall as a minimum:

(a) Apply emission limit values at least as stringent as those specified in annex V to all major new stationary combustion sources;

(b) No later than 1 July 2004 apply, as far as possible without entailing excessive costs, emission limit values at least as stringent as those specified in annex V to those major existing stationary combustion sources the thermal input of which is above 500 MWth taking into account the remaining lifetime of a plant, calculated from the date of entry into force of the present Protocol, or apply equivalent emission limitations or other appropriate provisions, provided that these achieve the sulphur emission ceilings specified in annex II and, subsequently, further approach the critical loads as given in annex I; and no later than 1 July 2004 apply emission limit values or emission limitations to those major existing stationary combustion sources the thermal input of which is between 50 and 500 MWth using annex V as quidance;

(c) No later than two years after the date of entry into force of the present Protocol apply national standards for the sulphur content of gas oil at least as stringent as those specified in annex V. In cases where the supply of gas oil cannot otherwise be ensured, a State may extend the time period given in this subparagraph to a period of up to ten years. In this case it shall specify, in a declaration to be deposited together with the instrument of ratification, acceptance, approval or accession, its intention to extend the time period.

6. The Parties may, in addition, apply economic instruments to encourage the adoption of cost-effective approaches to the reduction of sulphur emissions.

7. The Parties to this Protocol may, at a session of the Executive Body, in accordance with rules and conditions with the Executive Body shall elaborate and adopt, decide whether two or more Parties may jointly implement the obligations set out in annex II. These rules and conditions shall ensure the fulfilment of the obligations set out in paragraph 2 above and also promote the achievement of the environmental objectives set out in paragraph 1 above.

8. The Parties shall, subject to the outcome of the first review provided for under article 8 and no later than one year after the completion of that review, commence negotations on further obligations to reduce emissions.

Article 3

EXCHANGE OF TECHNOLOGY

1. The Parties shall, consistent with their national laws, regulations and practices, facilitate the exchange of technologies and techniques, including those that increase energy efficiency, the use of renewable energy and the processing of low-sulphur fuels, to reduce sulphur emissions, particularly through the promotion of:

(a) The commercial exchange of available technology;

(b) Direct industrial contacts and cooperation, including joint ventures;

(c) The exchange of information and experience;

(d) The provision of technical assistance.

2. In promoting the activities specified in paragraph 1 above, the Parties shall create favourable conditions by facilitating contacts and cooperation among approriate organizations and inviduals in the private and public sectors that are capable of providing technology, design and engineering services, equipment of finance.

3. The Parties shall, no later than six months after the date of entry into force of the present Protocol, commence consideration of procedures to create more favourable conditions for the exchange of technology to reduce sulphur emissions.

Article 4

NATIONAL, STRATEGIES, POLICIES,
PROGRAMMES, MEASURES AND INFORMATION

1. Each Party shall, in order to implement its obligations under article 2:

(a) Adopt national strategies, policies and programmes, no later than six months after the present Protocol enters into force for it; and

(b) Take and apply national measures

to control and reduce its sulphur emissions.

2. Each Party shall collect and maintain information on:

(a) Actual levels of sulphur emissions, and of ambient concentrations and depositions of oxidized sulphur and other acidifying compounds, taking into account, for those Parties within the geographical scope of EMEP, the work plan of EMEP; and

(b) The effects of depositions of oxidized sulphur and other acidifying compounds.

Article 5

REPORTING

1. Each Party shall report, through the Executive Secretary of the Commission, to the Executive Body, on a periodic basis as determined by the Executive Body, information on:

(a) The implementation of national strategies, policies, programmes and measures referred to in article 4, paragraph 1;

(b) The levels of national annual sulphur emissions, in accordance with guidelines adopted by the Executive Body, containing emission data for all relevant source categories; and

(c) The implementation of other obligations that it has entered into under the present Protocol,

in conformity with a decision regarding format and content to be adopted by the Parties at a session of the Executive Body. The terms of this decision shall be reviewed as necessary to identify any additional elements regarding the format and/or content of the information that are to be included in the reports.

2. Each Party within the geographical scope of EMEP shall report, through the Executive Secretary of the Commission, to EMEP, on a periodic basis to be determined by the Steering Body of EMEP and approved by the Parties at a session of the Executive Body, information on the levels of sulphur emissions with temporal and spatial resolution as specified by the Steering Body of EMEP.

3. In good time before each annual session of the Executive Body, EMEP shall provide information on:

(a) Ambient concentrations and deposition of oxidized sulphur compounds; and

(b) Calculations of sulphur budgets.

Parties in areas outside the geographical scope of EMEP shall make available similar information if requested to do so by the Executive Body.

4. The Executive Body shall, in accordance with article 10, paragraph 2 (b), of the Convention, arrange for the preparation of information on the effects of depositions of oxidized sulphur and other acidifying compounds.

5. The Parties shall, at sessions of the Executive Body, arrange for the preparation, at regular intervals, of revised information on calculated and internationally optimized allocations of emission reductions for the States within the geographical scope of EMEP, with integrated assessment models, with a view to reducing further, for the purposes of article 2, paragraph 1, of the present Protocol, the difference between actual depositions of oxidized sulphur compounds and critical load values.

Article 6

RESEARCH, DEVELOPMENT AND MONITORING

The Parties shall encourage research, development, monitoring and cooperation related to:

(a) The international harmonization of methods for the establishment of critical loads and critical levels and the elaboration of procedures for such harmonization;

(b) The improvement of monitoring techniques and systems and of the modelling of transport, concentrations and deposition of sulphur compounds;

(c) Strategies for the further reduction of sulphur emissions based on critical loads and critical levels as well as on technical developments, and the improvement of integrated assessment modelling to calculate internationally optimized allocations of emission reductions taking into account an equitable distribution of abatement costs;

(d) The understanding of the wider effects of sulphur emissions on human health, the environment, in particular acidification, and materials, including historic and cultural monuments, taking into account the relationship between sulphur oxides, nitrogen oxides, ammonia, volatile organic compounds and tropospheric ozone;

(e) Emission abatement technologies, and technologies and techniques to enhance energy efficiency, energy conservation and the use of renewable energy;

(f) The economic evaluation of benefits for the environment and human health resulting from the reduction of sulphur emissions.

Article 7

COMPLIANCE

1. An Implementation Committee is hereby established to review the implementation of the present Protocol and compliance by the Parties with their obligations. It shall report to the Parties at sessions of the Executive Body and may make such recommendations to them as it considers appropriate.

2. Upon consideration of a report, and any recommendations, of the Implementation Committee, the Parties, taking into account the circumstances of a matter and in accordance with Convention practice, may decide upon and call for action to bring about full compliance with the present Protocol, including measures to assist a Partyžs compliance with the Protocol, and to further the ocjectives of the Protocol.

3. The Parties shall, at the first session of the Executive Body after the entry into force of the present Protocol, adopt a decision that sets out the structure and functions of the Implementation Committee as well as procedures for its review of compliance.

4. The application of the compliance procedure shall be without prejudice to the provisions of article 9 of the present Protocol.

Article 8

REVIEWS BY THE PARTIES AT SESSIONS OF THE EXECUTIVE BODY

1. The Parties shall, at sessions of the Executive Body, pursuant to article 10, paragraph 2 (a), of the Convention, review the information supplied by the Parties and EMEP, the data on the effects of depositions of sulphur and other acidifying compounds and the reports of the Implementation Committee referred to in article 7, paragraph 1, of the present Protocol.

2. (a) The Parties shall, at sessions of the Executive Body, keep under review the obligations set out in the present Protocol, including:

(i) Their obligations in relation to their calculated and internationally optimized allocations of emission reductions referred to in article 5, paragraph 5; and

(ii) The adequacy of the obligations and the progress made towards the achievement of the objectives of the present Protocol;

(b) Reviews shall take into account the best available scientific information on acidification, including assessments of critical loads, technological developments, changing economic conditions and the fulfilment of the obligations on emission levels;

(c) In the context of such reviews, any Party whose obligations on sulphur emission ceilings under annex II hereto do not conform to the calculated and internationally optimized allocations of emission reductions for that Party, required to reduce the difference between depositions of sulphur in 1990 and critical sulphur depositions within the geographical scope of EMEP by at least 60%, shall make every effort to undertake revised obligations;

(d) The procedures, methods and timing for such reviews shall be specified by the Parties at a session of the Executive Body. The first such review shall be Completed in 1997.

Article 9

SETTLEMENT OF DISPUTES

1. In the event of a dispute between any two or more Parties concerning the interpretation or application of the present Protocol, the Parties concerned shall seek a settlement of the dispute through negotation or any other peaceful means of their own choice. The Parties to the dispute shall inform the Executive Body of their dispute.

2. When ratifying, accepting, approving or acceding to the present Protocol, or at any time thereafter, a Party which is net regional economic integration organization may declare in a written instrument submitted to the Depositary that, in respect of any dispute concerning the interpretation or application of the Protocol, it recognizes one or both of the following means of dispute settlement as compulsory ipso facto and without agreement, in relation to any Party accepting the same obligation:

(a) Submission of the dispute to the International Court of Justice;

(b) Arbitration in accordance with procedures to be adopted by the Parties at a session of the Executive Body as soon as practicable, in an annex on arbitration.

A Party which is a regional economic integration organization may make a declaration with like effect in relation to arbitration in accordance with the procedures referred to in subparagraph (b) above.

3. A declaration made under paragraph 2 above shall remain in force until it expires in accordance with its terms or until three months after written notice of its revocation has been deposited with the Depositary.

4. A new declaration, a notice of revocation or the expiry of a declaration shall not in any way affect proceedings pending before the International Court of Justice or the arbitral tribunal, unless the Parties to the dispute agree otherwise.

5. Except in a case where the Parties to a dispute have accepted the same means of dispute settlement under paragraph 2, if after twelve months following notification by one Party to another that a dispute exists between them, the Parties concerned have not been able to settle their dispute through the means mentioned in paragraph 1 above, the dispute shall be submitted, at the request of any of the Parties to the dispute, to conciliation.

6. For the purpose of paragraph 5, a conciliation commission shall be created. The commission shall be composed of a equal number of members appointed by each Party concerned or, where Parties in conciliation share the same interest, by the group sharing that interest, and a chairman chosen jointly by the members so appointed. The commission shall render a recommendatory award, which the Parties shall consider in good faith.

Article 10

ANNEXES

The annexes to the present Protocol shall form an integral part of the Protocol. Annexes I and IV are recommendatory in character.

Article 11

AMENDMENTS AND ADJUSTMENTS

1. Any Party may propose amendments to the present Protocol. Any Party to the Convention may propose an adjustment to annex II to the present Protocol to add to it its name, together with emission levels, sulphur emission ceilings and percentage emission reductions.

2. Such proposed amendments and adjustments shall be submitted in writing to the Executive Secretary of the Commission, who shall communicate them to all Parties. The Parties shall discuss the proposed amendments and adjustments at the next session of the Executive Body, provided that those proposals have been circulated by the Executive Secretary to the Parties at least ninety days in advance.

3. Amendments to the present Protocol and to its annexes II, III and V shall be adopted by consensus of the Parties present at a session of the Executive Body, and shall enter into force for the Parties which have accepted them on the ninetieth day after the date on which two thirds of the Parties have deposited with the Depositary their instruments of acceptance thereof. Amendments shall enter into force for any other Party on the ninetieth day after the date on which that Party has deposited its instrument of acceptance thereof.

4. Amendments to the annexes to the present Protocol, other than to the annexes referred to in paragraph 3 above, shall be adopted by consensus of the Parties present at a session of the Executive Body. On-the expiry of ninety days from the date of its communication by the Executive Secretary of the Commission, an amendment to any such annex shall become effective for those Parties which have not submitted to the Depositary a notification in accordance with the provisions of paragraph 5 below, provided that at least sixteen Parties have not submitted such a notification.

5. Any Party that is unable to approve an amendment to an annex, other than to an annex referred to in paragraph 3 above, shall so notify the Depositary in writing within ninety days from the date of the communication of its adoption. The Depositary shall without delay notify all Parties of any such notification received. A Party may at any time substitute an acceptance for its previous notification and, upon deposit of an instrument of acceptance with the Depositary, the amendment to such an annex shall become effective for that Party.

6. Adjustments to annex II shall be adopted by consensus of the Parties present at a session of the Executive Body and shall become effective for all Parties to the present Protocol on the ninetieth day following the date on which the Executive Secretary of the Commission notifies those Parties in writing of the adoption of the adjustment.

Article 12

SIGNATURE

1. The present Protocol shall be open for signature at Oslo on 14 June 1994, then at United Nations Headquarters in New York until 12 December 1994 by States members of the Commission as well as States having consultative status with the Commission, pursuant to paragraph 8 of Economic and Social Council resolution 36 (IV) of 28 March 1947, and by regional economic integration organizations, constituted by sovereign States members of the Commission, which have competence in respect of the negotiation, conclusion and application of international agreements in matters covered by the Protocol, provided that the States and organizations concerned are Parties to the Convention and are listed in annex II.

2. In matters within their competence, such regional economic integration organizations shall, on their own behalf, exercise the rights and fulfil the responsibilities which the present Protocol attributes to their member States. In such cases, the member States of these organizations shall not be entitled to exercise such rights individually.

Article 13

RATIFICATION, ACCEPTANCE, APPROVAL AND ACCESSION

1. The present Protocol shall be subject to ratification, acceptance or approval by Signatories.

2. The present Protocol shall be open for accession as from 12 December 1994 by the States and organizations that meet the requirements of article 12, paragraph 1.

Article 14

DEPOSITARY

The instruments of ratification, acceptance, approval or accession shall be deposited with the Secretary-General of the United Nations, who will perform the functions of Depositary.

Article 15

ENTRY INTO FORCE

1. The present Protocol shall enter into force on the ninetieth day following the date on which the sixteenth instrument of ratification, acceptance, approval or accession has been deposited with the Depositary.

2. For each State and organization referred to in article 12, paragraph 1, which ratifies, accepts or approves the present Protocol or accedes thereto after the deposit of the sixteenth instrument of ratification, acceptance, approval or accession, the Protocol shall enter into force on the ninetieth day following the date of deposit by such Party of its instrument of ratification, acceptance, approval or accession.

Article 16

WITHDRAWAL

At any time after five years from the date on which the present Protocol has come into force with respect to a Party, that Party may withdraw from it by giving written notification to the Depositary. Any such withdrawal shall take effect on the ninetieth day following the date of its receipt by the Depositary, or on such later date as may be specified in the notification of the withdrawal.

Article 17

AUTHENTIC TEXTS

The original of the present Protocol, of which the English, French and Russian texts are equally authentic, shall be deposited with the Secretary-General of the United Nations.

IN WITNESS WHEREOF the undersigned, being duly authorized thereto, have signed the present Protocol.

DONE at Oslo, this fourteenth day of June one thousand nine hundred and ninety-four.

Annex III

DESIGNATION OF SULPHUR OXIDES MANAGEMENT AREAS (SOMAs)

The following SOMA is listed for the purposes of the present Protocol:

South-east Canada SOMA

This is an area of 1 million km˛ which includes all the territory of the provinces of Prince Edward Island, Nova Scotia and New Brunswick, all the territory of the province of Quebec south of a straight line between Havre-St. Pierre on the north coast of the Gulf of Saint Lawrence and the point where the Quebec-Ontario boundary intersects the James Bay coastline, and all the territory of the province of Ontario south of a straight line between the point where the Ontario-Quebec boundary intersects the James Bay coastline and Nipigon River near the north shore of Lake Superior.

Annex IV

CONTROL TECHNOLOGIES FOR SULPHUR EMISSIONS FROM STATIONARY SOURCES

I. INTRODUCTION

1. The aim of this annex is to provide guidance for identifying sulphur control options and technologies for giving effect to the obligations of the present Protocol.

2. The annex is based on information on general options for the reduction of sulphur emissions and in particular on emission control technology performance and costs contained in official documentation of the Executive Body and its subsidiary bodies.

3. Unless otherwise indicated, the reduction measures listed are considered, on the basis of operational experience of several years in most cases, to be the most well-established and economically feasible best available technologies. However, the continuously expanding experience of low-emission measures and technologies at new plants as well as of the retrofitting of existing plants will necessitate regular review of this annex.

4. Although the annex lists a number of measures and technologies spanning a wide range of costs and efficiencies, it cannot be considered as an exhaustive statement of control options. Moreover, the choice of control measures and technologies for any particular case will depend on a number of factors, including current legislation and regulatory provisions and, in particular, control technology requirements, primary energy patterns, industrial infrastructure, economic circumstances and specific in-plant conditions.

5. The annex mainly addresses the control of oxidized sulphur emissions considered as the sum of sulphur dioxide (SO2) and sulphur trioxide (SO3), expressed as SO2. The share of sulphur emitted as either sulphur oxides or other sulphur compounds from non-combustion processes and other sources is small compared to sulphur emissions from combustion.

6. When measures or technologies are planned for sulphur sources emitting other components, in particular nitrogen oxides (NOx), particulates, heavy metals and volatile organic compounds (VOCs), it is worthwhile to consider them in conjunction with pollutant-specific control options in order to maximize the overall abatement effect and minimize the impact on the environment and, especially, to avoid the transfer of air pollution problems to other media (such as waste water and solid waste).

II. MAJOR STATIONARY SOURCES FOR SULPHUR EMISSIONS

7. Fossil fuel combustion processes are the main source of anthropogenic sulphur emissions from stationary sources. In addition, some non-combustion processes may contribute considerably to the emissions. The major stationary source categories, based on EMEP/CORINAIR 90, include:

(i) Public power, cogeneration and district heating plants:

(a) Boilers;

(b) Stationary combustion turbines and internal combustion engines;

(ii) Commercial, institutional and residential combustion plants:

(a) Commercial boilers;

(b) Domestic heaters;

(iii) Industrial combustion plants and processes with combustion:

(a) Boilers and process heaters;

(b) Processes, e.g. metallurgical operations such as roasting and sintering, coke oven plants, processing of titanium dioxide (Ti02), etc.;

(c) Pulp production;

(iv) Non-combustion processes, e.g. sulphuric acid production, specific organic synthesis processes, treatment of metallic surfaces;

(v) Extraction, processing and distribution of fossil fuels;

(vi) Waste treatment and disposal, e.g. thermal treatment of municipal and industrial waste.

8. Overall data (1990) for the ECE region indicate that about 88% of total sulphur emissions originate from all combustion processes (20% from industrial ccombustion), 5% from production processes and 7% from oil refineries. The power plant sector in many countries is the major single contributor to sulphur emissions. In some countries, the industrial sector (including refineries) is also an important SO2 emitter. Although emissions from refineries in the ECE region are relatively small, their impact on sulphur emissions from other sources is large due to the sulphur in the oil products Typically 60% of the sulphur intake present in the crudes remains in the products, 30% is recovered as elemental sulphur and 10% is emitted from refinery stacks.

III. GENERAL OPTIONS FOR REDUCTION OF SULPHUR EMISSIONS FROM COMBUSTION

9. General options for reduction of sulphur emissions are:

(i) Energy management measures:*

(a) Energy saving

The rational use of energy (improved energy efficiency/process operation, cogenaration and/or demand-side management) usually results in a reduction in sulphur emissions.

(b) Energy mix

In general, sulphur emissions can be reduced by increasing the proportion of non-combustion energy sources (i.e. hydro, nuclear, wind, etc.) to the energy mix. However, further environmental impacts have to be considered.

(ii) Technological options:

(a) Fuel switching

The SO2 emissions during combustion are directly related to the sulphur content of the fuel used.

Fuel switching (e.g. from high- to low-sulphur coals and/or liquid fuels, or from coal to gas) leads to lower sulphur emissions, but there may be certain restrictions, such as the availability of low-sulphur fuels and the adaptability of existing combustion systems to different fuels. In many ECE countries, some coal or oil combustion plants are being replaced by gas-fired combustion plants. Dual-fuel plants may facilitate fuel switching.

(b) Fuel cleaning

Cleaning of natural gas is state-of-the-art technology and widely applied for operational reasons.

Cleaning of process gas (acid refinery gas, coke oven gas, biogas, etc.) is also state-of-the-art technology.

Desulphurization of liquid fuels (light and middle fractions) is state-of-the-art technology.

Desulphurization of heavy fractions is technically feasible; nevertheless, the crude properties should be kept in mind. Desulphurization of atmospheric residue (bottom products from atmospheric crude distillation units) for the production of low-sulphur fuel oil is not, however, commonly practised; processing low-sulphur crude is usually preferable. Hydro-cracking and full conversion technology have matured and combine high sulphur retention with improved yield of light products. The number of full conversion refineries is as yet limited. Such refineries typically recover 80% to 90% of the sulphur intake and convert all residues into light products or other marketable products. For this type of refinery, energy consumption and investment costs are increased. Typical sulphur content for refinery products is given in table 1 below.

Table 1

SULPHUR CONTENT FROM REFINERY
PRODUCTS
(S content (%))

Typical present Anticipated future

values values

Gasoline 0.1 0.05

Jet kerosene 0.1 0.01

Diesel 0.05-0.3 <0.03

Heating oil 0.1-0.2 <0.1

Fuel oil 0.2-3.5 <1

Marine diesel 0.5-1.0 <0.5

Bunker oil 3.0-5.0 <1 (coastal areas)

<2 (high seas)

Current technologies to clean hard coal can remove approximately 50% of the inorganic sulphur (depending on coal properties) but none of the organic sulphur. More effective technologies are being developed which, however, involve higher specific investment and costs. Thus the efficiency of sulphur removal by coal cleaning is limited compared to flue gas desulphurization. There may be a country-specific optimization potential for the best combination of fuel cleaning and flue gas cleaning.

(c) Advanced combustion technologies

These combustion technologies with improved thermal efficiency and reduced sulphur emissions include: fluidized-bed combustion (FBC): bubbling (BFBC), circulating (CFBC) and pressurized (PFBC): integrated gasification combined-cycle (IGCC), and combined-cycle gas turbines (CCGT).

Stationary combustion turbines can be integrated into combustion systems in existing conventional power plants which can increase overall efficiency by 5% to 7%, leading, for example, to a significant reduction in SO2 emissions. However, major alterations to the existing furnace system become necessary.

Fluidized-bed combustion is a combustion technology for burning hard coal and brown coal, but it can also burn other solid fuels such as petroleum coke and low-grade fuels such as waste, peat and wood. Emissions can additionally be reduced by integrated combustion control in the system due to the addition of lime/limestone to the bed material. The total installed capacity of FBC has reached approximately 30,000 MWth (250 to 350 plants), including 8,000 MWth in the capacity range of greather than 50 MWth. By-products from this process may cause problems with respect to use and/or disposal, and further development is required.

The IGCC process includes coal gasification and combined-cycle power generation in a gas and steam turbine. The gasified coal is burnt in the combustion chamber of the gas turbine. Sulphur emission control is achieved by the use of state-of-the-art technology for raw gas cleaning facilities upstream of the gas turbine. The technology also exists for heavy oil residues and bitumen emulsions. The installed capacity is presently about 1,000 MWel (5 plants).

Combined-cycle gas-turbine power stations using natural gas as fuel with an energy efficiency of approximately 48% to 52% are currently being planned.

(d) Process and combustion modifications

Combustion modifications comparable to the measures used for NOx emission control do not exist, as during combustion the organically and/or inorganically bound sulphur is almost completely oxidized (a certain percentage depending on the fuel properties and combustion technology is retained in the ash).

In this annex dry additive processes for conventional boilers are considered as process modifications due to the injection of an agent into the combustion unit. However, experience has shown that, when applying these processes, thermal capacity is lowered, the Ca/S ratio is high and sulphur removal low. Problems with the further utilization of the by-product have to be considered, so that this solution should usually be applied as an intermediate measure and for smaller units (table 2).

(e) Flue gas desulphurization (FGD) processes

These processes aim at removing already formed sulphur oxides, and are also referred to as secondary measures. The state-of-the-art technologies for flue gas treatment processes are all based on the removal of sulphur by wet, dry or semi-dry and catalytic chemical processes.

To achieve the most efficient programme for sulphur emission reductions beyond the energy management measures listed in (i) above a combination of technological options identified in (ii) above should be considered.

In some cases options for reducing sulphur emissions may also result in the reduction of emissions of CO2, NOx and other pollutants.

In public power, cogeneration and district heating plants, flue gas treatment processes used include: lime/limestone wet scrubbing (LWS); spray dry absorption (SDA); Wellman Lord process (WL); ammonia scrubbing (AS); and combined NOx/SOx removal processes (activated carbon process (AC) and combined catalytic NOx/SOx removal).

In the power generation sector, LWS and SDA cover 85% and 10%, respectively, of the installed FGD capacity.

Several new flue gas desulphurization processes, such as electron beam dry scrubbing (EBDS) and Mark 13A, have not yet passed the pilot stage.

Table 2 above shows the efficiency of the above-mentioned secondary measures based on the practical experience gathered from a large number of implemented plants. The implemented capacity as well as the capacity range are also mentioned. Despite comparable characteristics for several sulphur abatement technologies, local or plant-specific influences may lead to the exclusion of a given technology.

Table 2 also includes the usual investment cost ranges for the sulphur abatement technologies listed in sections (ii) (c), (d), and (e). However, when applying these technologies to individual cases it should be noted that investment costs of emission reduction measures will depend amongst other things on the particular technologies used, the required control systems, the plant size, the extent of the required reduction and the time-scale of planned maintenance cycles. The table thus gives only a broad range of investment costs. Investment costs for retrofit generally exceed those for new plants.

IV. CONTROL TECHNIQUES FOR OTHER SECTORS

10. The control techniques listed in section 9 (ii) (a) to (e) are valid not only in the power plant sector but also in various other sectors of industry. Several years of operational experience have been acquired, in most cases in the power plant sector.

11. The application of sulphur abatement technologies in the industrial sector merely depends on the processžs specific limitations in the relevant sectors. Important contributors to sulphur emissions and corresponding reduction measures are presented in table 3 below.

12. In the sectors listed in table 3, process-integrated measures, including raw material changes (if necessary combined with sector-specific flue gas treatment), can be used to achieve the most effective reduction of sulphur emissions.

13. Reported examples are the following:

(a) In new kraft pulp mills, sulphur emission of less than 1 kg of sulphur per tonne of pulp AD (air dried) can be achieved;**

(b) In sulphite pulp mills, 1 do 1.5 kg of sulphur per tonne of pulp AD can be achieved;

(c) In the case of roasting of sulphides, removal efficiencies of 80 to 99% for 10,000 to 200,000 mł/h units have been reported (depending on the process);

(d) For one iron or sintering plant, an FGD unit of 320,000 mł/h capacity achieves a clean gas value below 100 mg SOx/Nmł at 6% O2;

(e) Coke ovens are achieving less than 400 mg SOx/Nmł at 6% O2;

(f) Sulphuric acid plants achieve a conversion rate larger than 99%;

(g) Advanced Claus plant achieves sulphur recovery of more than 99%.

V. BY-PRODUCTS AND SIDE-EFFECTS

14. As efforts to reduce sulphur emissions from stationary sources are increased in the countries of the ECE region, the quantities of by-products will also increase.

15. Options which would lead to usable by-products should be selected. Furthermore, options that lead to increased thermal efficiency and minimize the waste disposal issue whenever possible should be selected. Although most by-products are usable or recyclable products such as gypsum, ammonia salts, sulphuric acid or sulphur, factors such as market conditions and quality standards need to be taken into account. Further utilization of FBC and SDA by-products have to be improved and investigated, as disposal sites and disposal criteria limit disposal in several countries.

16. The following side-effects will not prevent the implementation of any technology or method but should be considered when several sulphur abatement options are possible:

(a) Energy requirements of the gas treatment processes;

(b) Corrosion attack due to the formation of sulphuric acid by the reaction of sulphur oxides with water vapour;

(c) Increased use of water and waste water treatment;

(d) Reagent requirements;

(e) Solid waste disposal.

VI. MONITORING AND REPORTING

17. The measures taken to carry out national strategies and policies for the abatement of air pollution include: legislation and regulatory provisions, economic incentives and disincentives; as well as technological requirements (best available technology).

18. In general, standards are set, per emission source, according to plant size, operating mode, combustion tehnology, fuel type and whether it is a new or existing plant. An alternative approach also used is to set a target for the reduction of total sulphur emissions from a group of sources and to allow a choice of where to take action to reach this target (the bubble concept).

19. Efforts to limit the sulphur emissions to the levels set out in the national framework legislation have to be controlled by a permanent monitoring and reporting system and reported to the supervising authorities.

20. Several monitoring systems, using both continuous and discontinuous measurement methods, are available, However, quality requirements vary. Measurements are to be carried out by qualified institutes using measuring and monitoring systems. To this end, a certification system can provide the best assurance.

21. In the framework of modern automated monitoring systems and process control equipment, reporting does not create a problem. The collection of data for further use is a state-of-the-art technique; however, data to be reported to competent authorities differ from case to case. To obtain better comparability, data sets and prescribing regulations should be harmonized. Harmonization is also desirable for quality assurance of measuring and monitoring systems. This should be taken into account when comparing data.

22. To avoid discrepancies and inconsistencies, key issues and parameters, including the following, must be well defined:

(a) Definition of standards expressed as ppmv, mg/Nmł, g/GJ, kg/h or kg/tonne of product. Most of these units need to be calculated and need specification in terms of gas temperature, humidity, pressure, oxygen content or heat input value;

(b) Definition of the period over which standards are to be averaged, expressed as hours, months or a year;

(c) Definition of failure times and corresponding emergency regulations regarding bypass of monitoring systems or shut-down of the installation;

(d) Definition of methods for back-filling of data missed or lost as a result of equipment failure;

(e) Definition of the parameter set to be measured. Depending on the type of industrial process, the necessary information may differ. This also involves the location of the measurement point within the system.

23. Quality control of measurements has to be ensured.

PROTOKOL O DALJNJEM SMANJENJU EMISIJA SUMPORA KONVENCIJE O DALEKOSEŽNOM PREKOGRANIČNOM ONEČIŠĆENJU ZRAKA IZ 1979. GODINE

Stranke,

ODLUČNE u primjeni Konvencije o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka,

ZABRINUTE činjenicom da emisije sumpora i drugih onečišćujućih tvari u zrak i dalje prelaze granice te, u izloženim dijelovima Europe i Sjeverne Amerike, uzrokuju znatnu štetu prirodnim bogatstvima od prijeko potrebnog značaja za okoliš i gospodarstvo, kao što su šume, tla i vode te materijalnim tvorevinama, uključujući povijesne spomenike, te u stanovitim okolnostima, imaju štetne učinke i na ljudsko zdravlje.

RIJEŠENE u odluci poduzimanja mjera opreza kako bi se predvidjele, spriječile ili smanjile emisije onečišćujućih tvari u zrak i ublažili njihovi nepovoljni učinci,

UVJERENE da, u slučaju ozbiljnih prijetnji ili nenadoknadivih šteta, pomanjkanje pune znanstvene sigurnosti ne smije biti razlogom takvih mjera, uzimajući u obzir činjenicu da bi takve mjere poduzete u svezi s emisijama onečišćujućih tvari u zrak trebale biti isplative,

IMAJUĆI NA UMU činjenicu da bi mjere nadziranja emisija sumpora i drugih onečišćujućih tvari u zrak ujedno pridonijele zaštiti osjetljivoga arktičkoga okoliša,

SMATRAJUĆI da se pretežiti izvori onečišćenja zraka koji pridonose kiselosti okoliša izgaranje fosilnih goriva za proizvodnju energije te glavni tehnološki postupci u različitim sektorima industrije, kao i prijevoza, koji dovode do emisije sumpora, dušikovih oksida i drugih onečišćujućih tvari,

SVJESNE potrebe za isplativim regionalnim pristupom suzbijanju onečišćenja zraka, koji uzima u obzir razlike između učinaka i troškova ublažavanja onečišćenja u pojedinim zemljama,

U ŽELJI za poduzimanjem daljnjih i još djelotvornijih koraka u cilju nadzora i smanjivanja emisija sumpora,

SVJESNE da će bilo koji način nadziranja sumpora, ma kako djelotvoran bio na regionalnoj razini, predstavljati razmjerno težak gospodarski teret zemljama čija su gospodarstva u postupku prelaska na tržišno gospodarstvo,

IMAJUĆI NA UMU da mjere poduzete kako bi se smanjile emisije sumpora ne bi smjele predstavljati sredstvo proizvoljne, odnosno neopravdane diskriminacije ili pak prikrivenoga ograničenja međunarodne utakmice i trgovine,

UZIMAJUĆI U OBZIR raspoložive znanstvene i tehničke podatke o emisijama, atmosferskim procesima i učincima sumporovih oksida na okoliš, kao i troškove ublažavanja stanja,

SVJESNE da, uz emisije sumpora, emisije dušikovih oksida i amonijaka također uzrokuju zakiseljavanje okoliša,

UZIMAJUĆI U OBZIR da, u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime, usvojene 9. svibnja 1992. u New Yorku, postoji sporazum koji predviđa uspostavljanje državnih politika i primjenu odgovarajućih mjera u smislu sprječavanja klimatskih promjena, što će, pretpostavlja se, dovesti do smanjenja emisija sumpora,

POTVRĐUJUĆI potrebu za osiguranjem okolišu prihvatljivog i održivog razvoja,

UVIĐAJUĆI potrebu za nastavljanjem znanstvene i tehničke suradnje na daljnjem unaprjeđenju pristupa koji se temelji na kritičnom opterećenju i kritičnim razinama, uključujući potrebu utvrđivanja nekolicine onečišćujućih tvari u zraku i njihovih različitih utjecaja na okoliš, materijalne tvorevine i zdravlje ljudi,

NAGLAŠAVAJUĆI kako se znanstvene i tehnološke spoznaje razvijaju, te će taj razvoj biti potrebno uzeti u obzir pri razmatranju primjerenosti obveza preuzetih usvajanjem ovoga Protokola i odlučivanju o poduzimanju daljnjih koraka,

POZIVAJUĆI se na Protokol o smanjenju emisija sumpora i njihovih prekograničnih strujanja za najmanje 30%, usvojen 8. srpnja 1985. u Helsinkiju, kao i u brojnim zemljama već poduzete mjere koje su rezultirale smanjenjem emisija sumpora.

Dogovorile su kako slijedi:

Članak 1.

DEFINICIJE

Za potrebe ovoga Protokola,

1. »Konvencija« znači Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka, usvojenu 13. studenoga 1979. u Ženevi;

2. »EMEP« znači Program suradnje na praćenju i ocjeni dalekosežnoga prijenosa onečišćujućih tvari u zraku u Europi;

3. »Izvršno tijelo« znači Izvršno tijelo Konvencije utemeljeno člankom 10. stavak 1. Konvencije;

4. »Povjerenstvo« znači Gospodarsko povjerenstvo Ujedinjenih naroda za Europu;

5. »Stranke« označavaju, ako se u tekstu ne navodi drukčije, stranke ovoga Protokola;

6. »Zemljopisno područje EMEP-a« odnosi se na područje određeno u članku 1. stavak 4. Protokola Konvencije o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. o dugoročnom financiranju programa suradnje na praćenju i ocjeni dalekosežnog prijenosa onečišćujućih tvari zrakom u Europi (EMEP), usvojenog 28. rujna 1984. u Ženevi;

7. »SOMA« označava područje upravljanja sumporovim oksidima, utvrđeno u dodatku III, sukladno s uvjetima određenima člankom 2. stavak 3;

8. »Kritično opterećenje« znači količinsku procjenu izloženosti samo jednom ili pak i većem broju onečišćujućih tvari ispod koje, prema postojećim saznanjima, nema značajnih štetnih učinaka po stanovite osjetljive sastavnice okoliša;

9. »Kritične razine« znače koncentraciju onečišćujućih tvari u atmosferi iznad koje, prema postojećim saznanjima, može doći do izravnih nepovoljnih učinaka po primatelje, kao što su ljudi, biljke, ekosustavi ili materijalne tvorevine;

10. »Kritično taloženje sumpora« znači količinsku procjenu izloženosti oksidiranim sumpornim spojevima, uzimajući u obzir učinke temeljnoga upijanja i taloženja baznih kationa, ispod koje, prema postojećim saznanjima, nema značajnih štetnih učinaka po stanovite osjetljive sastavnice okoliša;

11. »Emisija« znači ispuštanje tvari u atmosferu;

12. »Emisija sumpora« označava sve emisije sumporovih spojeva, izraženih u kilotonama sumporovog dioksida (kt SO2) u atmosferi, a koje potječu od antropogenih izvora (izuzimajući one s brodova u međunarodnom prometu izvan teritorijalnih voda);

13. »Gorivo« znači svaki kruti, tekući ili plinoviti izgorivi materijal, uz izuzeće kućnoga otpatka i otrovnog ili opasnog otpada;

14. »Stacionirani izvor izgaranja« je svaki tehnički uređaj ili pak skupina uređaja smještenih na istom mjestu, koji ispušta(ju) ili bi mogao ispuštati otpadne plinove kroz zajednički dimnjak, u kojemu dolazi do oksidacije goriva poradi iskorištavanja stvorene topline.

15. »Veliki novi stacionirani izvor izgaranja« je svaki novi stacionirani izvor izgaranja čija je izgradnja ili pak značajna izmjena dopuštena nakon 31. prosinca 1995. a čija je puna toplinska snaga najmanje 50 MW. Mjerodavne će nacionalne vlasti odlučiti o bitnosti izmjene, vodeći računa o čimbenicima kao što je korisnost koju bi takva izmjena mogla imati glede okoliša;

16. »Veliki postojeći« stacionarni izvor izgaranja« je svaki postojeći izvor izgaranja čija je puna toplinska snaga najmanje 50 MW;

17. »Plinsko ulje« znači svaki naftni proizvod u sklopu HS 2710 ili pak svaki onaj naftni proizvod koji, poradi svojih destilacijskih ograničenja, potpada u kategoriju srednjih destilata namijenjenih korištenju u obliku goriva te kojega se najmanje 85% obujma, uključujući gubitke pri destilaciji, destilira na 3500C;

18. »Granična vrijednost emisije« znači dopuštenu koncentraciju sumporovih spojeva izraženih kao sumporov dioksid u otpadnim plinovima stacionarnoga izvora izgaranja, izraženu masom po obujmu otpadnih plinova izraženih u mg SO2/Nmł uz pretpostavku da je sadržaj kisika po obujmu u otpadnom plinu 3% u slučaju tekućih i plinskih goriva te 6% u slučaju krutih goriva;

19. »Ograničenje emisije« znači ukupnu dopuštenu količinu sumporovih spojeva izraženih kao sumporov dioksid ispuštenih iz izvora izgaranja ili skupine izvora izgaranja smještenih na istom mjestu ili unutar određenoga zemljopisnog područja, izraženu u kilotonama godišnje;

20. »Stupanj odsumporavanja« znači odnos između količine sumpora koja se odvaja na mjestu izvora izgaranja tijekom određenoga razdoblja i količine sumpora što ga sadrži gorivo unutar pogona izvora izgaranja, iskorištene u istom vremenskom razdoblju;

21. »Proračun sumpora« znači matricu proračunatih doprinosa taloženju oksidiranoga sumpora u područjima primanja, a koji potječu od emisija iz određenih područja.

Članak 2.

TEMELJNE OBVEZE

1. Stranke će nadzirati i smanjivati emisije sumpora kako bi zaštitile zdravlje ljudi i okoliš od nepovoljnih učinaka, poglavito zakiseljavanja te kako bi, koliko je to moguće, osigurale izbjegavajući pritom velike troškove, da dugoročno taloženje oksidiranih sumporovih spojeva ne premaši kritična opterećenja za sumpor, određena u dodatku I. kao kritična opterećenja, u skladu s postojećim znanstvenim saznanjima.

2. Kao prvi korak, stranke će smanjiti i održavati godišnje emisije sumpora najmanje u skladu s vremenskim rokovima i razinama određenima u dodatku II.

3. U skladu s time, svaka stranka:

(a) čije ukupno područje premašuje 2 milijuna četvornih kilometara;

(b) koja se obvezala, u skladu s gornjim stavkom 2., na državne vršne vrijednosti sumporovih emisija koje ne prelaze razinu iz 1990., odnosno u skladu s obvezama helsinškoga Protokola o smanjenju emisija sumpora ili njihova prekograničnoga strujanja iz 1985., za najmanje 30% u skladu s dodatkom II.;

(c) čije godišnje emisije sumpora, koje pridonose zakiseljavanju u području pod nadležnošću jedne ili više preostalih stranaka, potječu isključivo iz područja pod njenom nadležnošću uvrštenoga kao SOMA u dodatku III., a što je navedena stranka potkrijepila odgovarajućim dokumentima; i

(d) koja je svojim potpisom ili pak pristupanjem ovom Protokolu potvrdila svoju namjeru djelovanja u skladu s ovim stavkom, će, kao minimum, smanjiti i održavati svoje godišnje emisije sumpora u navedenom području u skladu s rokovima i razinama određenima u dodatku II.

4. Nadalje, stranke će se poslužiti najučinkovitijim mjerama smanjenja emisija sumpora, koje odgovaraju njihovim posebnim prilikama, u smislu kako novih, tako i postojećih izvora, a koji među ostalim uključuju:

- mjere povećanja energetske djelotvornosti;

- mjere povećanja korištenja obnovljivih izvora energije;

- mjere smanjenja udjela sumpora u odgovarajućim gorivima te poticanja uporabe goriva s malim udjelom sumpora, uključujući i kombiniranu uporabu goriva s visokim udjelom sumpora s onima koja sadrže malu količinu ili pak uopće ne sadrže sumpor;

- mjere usmjerene ka primjeni najboljih dostupnih tehnologija nadzora, a koje ne povlače za sobom prekomjerne troškove,

vodeći se pritom smjernicama iz dodatka IV.

5. Svaka će stranka, osim onih koje podliježu obvezama Ugovora o kakvoći zraka između SAD i Kanade iz 1991., učiniti najmanje slijedeće:

(a) primijeniti na sve velike nove stacionarne izvore izgaranja granične vrijednosti emisije koje će biti najmanje jednako tako stroge kao one određene u dodatku V.;

(b) najkasnije do 1. srpnja 2004., primijeniti, koliko to bude moguće bez stvaranja prekomjernih troškova, granične vrijednosti emisije najmanje jednako tako stroge kao one određene u dodatku V., na sve velike postojeće stacionarne izvore izgaranja toplinske snage iznad 500 MW, uzimajući u obzir preostali vijek trajanja postrojenja, računajući od datuma stupanja na snagu ovoga Protokola, ili pak primijeniti odgovarajuća ograničenja emisije, odnosno druge raspoložive mjere, pod uvjetom da one sadrže vršne vrijednosti emisije sumpora određene u dodatku II., te će se, nadalje, nastaviti približavati kritičnim opterećenjima datim u dodatku I., a najkasnije do 1. srpnja 2004., primijeniti granične vrijednosti emisija na one velike postojeće izvore izgaranja koji su toplinske snage između 50 i 500 MW, koristeći se pritom smjernicama datim u dodatku V.;

(c) najkasnije dvije godine od datuma stupanja na snagu ovoga Protokola primijeniti državne norme udjela sumpora u plinskom ulju, najmanje jednako stroge kao one određene u dodatku V. U slučajevima u kojima se opskrba plinskim uljem ne može osigurati na drugi način, država o kojoj je riječ može produžiti vremenski rok određen u ovom podstavku do 10 godina. U tom će slučaju odrediti izjavom, koju valja priložiti uz instrument potvrđivanja, prihvaćanja, odobravanja ili pak pristupanja, svoju namjeru produženja rečenoga vremenskog roka.

6. Stranke mogu dodatno primijeniti gospodarske instrumente poticanja usvajanja isplativih pristupa smanjenju emisija sumpora.

7. Stranke ovoga Protokola mogu se na sjednici Izvršnoga tijela, u skladu s pravilima i uvjetima što će ih Izvršno tijelo razraditi i usvojiti, odlučiti mogu li dvije ili više stranaka zajedno provoditi obvezu određenu u dodatku II. Tim će se pravilima i uvjetima osigurati ispunjenje obveza određenih stavkom 2. ovoga članka, kao i unaprijediti postizanje ciljeva zaštite okoliša iznesenih u stavku 1. ovoga članka.

8. Stranke će, ovisno o ishodu prve ocjene, u skladu sa člankom 8., najkasnije godinu dana po okončanju te ocjene, započeti pregovore o daljnjim obvezama u cilju smanjenja emisija.

Članak 3.

RAZMJENA TEHNOLOGIJE

1. Stranke će, u skladu sa svojim državnim zakonima, propisima i praksom, olakšati razmjenu tehnologija i tehnika, uključujući one koje povećavaju djelotvornost energije, uporabu obnovljivih izvora energije i preradbu goriva s niskim udjelom sumpora, kako bi se smanjile emisije sumpora, poglavito kroz unaprijeđenje:

(a) tržišne razmjene dostupne tehnologije;

(b) izravnih doticaja i suradnje na polju industrije, uključujući zajednička ulaganja;

(c) razmjene informacija i iskustava;

(d) pružanja tehničke pomoći.

2. Unaprjeđujući djelatnosti navedene u gornjem stavku 1., stranke će stvoriti povoljne uvjete, omogućujući doticaje i suradnju između odgovarajućih organizacija i pojedinaca u privatnom i javnom sektoru koji su kadri osigurati tehnologiju, opremu i sredstva, kao i usluge planiranja i projektiranja.

3. Stranke će, najkasnije šest mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ovoga Protokola, započeti razmatranje postupaka kojima bi se stvorili povoljniji uvjeti razmjene tehnologije u cilju smanjenja emisija sumpora.

Članak 4.

DRŽAVNE STRATEGIJE, POLITIKE, PROGRAMI, MJERE I INFORMACIJE

1. Svaka će stranka, kako bi provela obveze koje proizlaze iz članka 2.;

(a) najkasnije šest mjeseci nakon što ovaj Protokol stupi na snagu, usvojiti državne strategije, politike i programe; te

(b) usvojiti i primijeniti državne mjere

u svezi s nadzorom i smanjenjem emisija sumpora.

2. Svaka će stranka prikupljati i obnavljati informacije o slijedećem:

(a) stvarnim razinama emisija sumpora, koncentracijama u vanjskom zraku i taloženju oksidiranoga sumpora, kao i drugih spojeva - uzročnika zakiseljavanja, uzimajući u obzir, za stranke koje se nalaze unutar zemljopisnoga područja EMEP-a, radni plan EMEP-a; te

(b) učincima taloženja oksidiranoga sumpora i drugih spojeva - uzročnika zakiseljavanja

Članak 5.

IZVJEŠĆIVANJE

1. Svaka će stranka, putem izvršnog tajnika Povjerenstva, Izvršnome tijelu podnositi povremena izvješća, u skladu s odredbama Izvršnoga tijela, koja će sadržati informacije o sljedećem:

(a) provedbi državnih strategija i politika, programa i mjera koje se spominju u članku 4. stavak 1.;

(b) razinama godišnjih nacionalnih emisija sumpora, u skladu sa smjernicama što ih je usvojilo Izvršno tijelo, uključujući podatke o emisijama za sve relevantne kategorije izvora;

(c) provedbi drugih obveza koje proizlaze iz ovoga Protokola,

u skladu s odlukom koja se odnosi na format i sadržaj, a koju stranke imaju usvojiti na sjednici Izvršnoga tijela. Uvjeti ove odluke bit će, prema potrebi, preispitani, kako bi se utvrdile dodatne sastavnice u svezi s oblikom i/ili sadržajem informacija što ih valja uključiti u navedena izvješća.

2. Svaka će stranka unutar zemljopisnoga područja EMEP-a putem izvršnoga tajnika Povjerenstva, EMEP-a podnositi povremena izvješća, u skladu s odredbama Upravljačkoga tijela EMEP-a te nakon odobrenja stranaka na sjednici Izvršnoga tijela, koja će sadržavati informacije o razinama emisija sumpora, uz prostorno-vremensku raspodjelu prema odredbama Upravljačkoga tijela EMEP-a.

3. Dostatno prije svakoga godišnjeg sastanka Izvršnoga tijela, EMEP će pružiti informacije o sljedećem:

(a) koncentracijama u vanjskom zraku i taloženju oksidiranih sumporovih spojeva; te

(b) očekivanom proračunu sumpora.

Stranke će, s područja izvan zemljopisnoga područja EMEP-a, pružiti na zahtjev Izvršnoga tijela, slične informacije.

4. Izvršno tijelo će u skladu sa člankom 10. stavkom 2. (b) Konvencije, organizirati pripravu informacija o učincima taloženja oksidiranoga sumpora i drugih spojeva - uzročnika zakiseljavanja.

5. Stranke će na sjednicama Izvršnoga tijela organizirati pripravu redovnih i dopunjenih informacija o izračunatim i međunarodno usavršenom rasporedu smanjenja emisija za države unutar zemljopisnoga područja EMEP-a, uključujući cjelovite uzorke procjenjivanja stanja, a u cilju daljnjeg smanjenja razlike između stvarnoga taloženja oksidiranih sumporovih spojeva i kritičnih vrijednosti opterećenja, u skladu sa stavkom 1. članka 2.

Članak 6.

ISTRAŽIVANJE, RAZVOJ I PRAĆENJE

Stranke će poticati istraživanje, razvoj, praćenje i suradnju na polju:

(a) međunarodnoga usklađivanja metoda za uspostavljanje kritičnih opterećenja i kritičnih razina te razradbu postupaka za postizanje takvoga usklađivanja;

(b) poboljšanja tehnika i sustava praćenja, kao i oblikovanja načina prijevoza, koncentracija i taloženja sumpornih spojeva;

(c) strategija daljnih smanjenja emisija sumpora utemeljenih na kritičnim opterećenjima i kritičnim razinama kao i tehničkom razvoju te unaprjeđenja cjelovitih uzoraka procjene stanja kako bi se izračunao međunarodno usavršeni raspored smanjenja emisija, uzimajući u obzir ravnomjernu raspodjelu troškova smanjenja;

(d) razumijevanja širih učinaka sumpornih emisija, a poglavito zakiseljavanja, na zdravlje ljudi i okoliš, materijalne tvorevine, uključujući povijesne i kulturne spomenike, uzimajući u obzir odnos između sumporovih oksida, dušikovih oksida, amonijaka, hlapivih organskih spojeva i troposferskog ozona;

(e) tehnologija smanjenja emisija, kao i metoda i tehnologija jačanja energetske djelotvornosti, štednje energije i uporabe obnovljivih izvora energije;

(f) gospodarskoga vrednovanja povoljnog utjecaja smanjenja emisija sumpora na okoliš i zdravlje ljudi.

Članak 7.

PRIDRŽAVANJE

1. Ovim se imenuje Odbor za primjenu kako bi preispitao provedbu ovoga Protokola te pridržavanje njime preuzetih obveza i to od stranaka. Odbor će strankama podnositi izvješća na sjednicama Izvršnog tijela te im, prema potrebi, davati odgovarajuće preporuke.

2. Po razmatranju izvješća, te možebitnih preporuka Odbora za primjenu, stranke su u mogućnosti, uzimajući u obzir postojeće okolnosti, te u skladu s praksom Konvencije, odlučiti i zatražiti odgovarajuće djelovanje i mjere koje će odgovarajućoj stranci pomoći u pridržavanju Protokola i unaprjeđivanju ciljeva ovoga Protokola.

3. Stranke će, na prvoj sjednici Izvršnoga tijela koja će uslijediti nakon stupanja na snagu ovoga Protokola, usvojiti odluku koja će odrediti sastav i uloge Odbora za primjenu kao i postupke za njegovu ocjenu pridržavanja.

4. Primjena postupka pridržavanja odvijat će se bez utjecaja na odredbe članka 9. ovoga Protokola.

Članak 8.

RAZMATRANJE INFORMACIJA OD STRANE STRANAKA NA SJEDNICAMA IZVRŠNOG TIJELA

1. Stranke će, na sjednicama Izvršnoga tijela, u skladu sa stavkom 2. (a) članka 10. Konvencije, razmotriti informacije što su ih podastrle stranke i EMEP, podatke o učincima taloženja sumpora i drugih spojeva - uzročnika zakiseljavanja, te izvješća Odbora za primjenu, u skladu sa člankom 7. stavak 1. ovoga Protokola.

2. (a) Stranke će, na sjednicama Izvršnoga tijela, razmatrati obveze koje proistječu iz ovoga Protokola, uključujući:

(i) njihove obveze u skladu s izračunatim i međunarodno usavršenim rasporedima smanjenja emisije koje se spominju u članku 5. stavak 5.; te

(ii) ispravnosti obveza i napredak ka postizanju ciljeva ovoga Protokola;

(b) Razmatranje će uključivati najbolje raspoložive znanstvene informacije o zakiseljavanju, uključujući utvrđivanje kritičnih opterećenja, tehnološkoga razvoja, promjena gospodarskih uvjeta i ispunjavanja obveza koje se odnose na razine emisije;

(c) U sklopu razmatranja, svaka stranka čije obveze glede vršnih emisija sumpora iz dodatka II. ne odgovaraju izračunatim i međunarodno usavršenim rasporedima smanjenja emisija za rečenu stranku, a koje podrazumijevaju smanjenje razlike između razina taloženja sumpora 1990. i kritičnoga taloženja sumpora unutar zemljopisnoga područja EMEP-a za barem 60%, poduzet će napore kako bi ispunila tako preinačene obveze;

(d) Postupke, metode i rokove za razmatranja odredit će stranke na sjednici Izvršnoga tijela. Prvo će takvo razmatranje biti provedeno 1997. godine.

Članak 9.

RJEŠAVANJE SPOROVA

1. U slučaju spora između bilo koje dvije ili više stranaka glede tumačenja, odnosno primjene ovoga Protokola, stranke o kojima je riječ zatražit će rješenje spora putem pregovora ili na bilo koji drugi miroljubiv način po vlastitom izboru. Sudionici spora o rečenom će sporu obavijestiti Izvršno tijelo.

2. Prilikom potvrđivanja, prihvaćanja, odobravanja ili pristupanja ovom Protokolu, ili pak u bilo kojem trenutku nakon toga, stranka koja nije organizacija regionalne gospodarske integracije može Depozitaru predati pismenu suglasnost kojom potvrđuje da, u slučaju bilo kakvog spora glede tumačenja ili primjene Protokola, priznaje jedno ili oba slijedeća navedena sredstva rješavanja spora, kao obvezna ipso facto i bez dogovora, a u odnosu na bilo koju stranku koja prihvaća istu obvezu:

(a) prijavljivanje spora međunarodnom Vrhovnom sudu;

(b) arbitražu u skladu s postupcima što ih stranke imaju usvojiti na sjednici Izvršnoga tijela što je prije moguće, u dodatku o arbitraži.

Stranka koja predstavlja organizaciju regionalne gospodarske integracije može podnijeti izjavu u istu svrhu, a u svezi s arbitražom u skladu s postupcima o kojima se govori u prethodnom stavku (b).

3. Izjava podnesena u skladu s prethodnim stavkom (b) ostat će na snazi sve do istjeka u skladu s vlastitim odredbama ili tri mjeseca nakon što pismena obavijest o njenom opozivu bude predata Depozitaru.

4. Nova izjava, obavijest o opozivu ili pak istjek izjave neće ni na koji način utjecati na tekući postupak međunarodnoga Vrhovnoga suda ili Arbitražnog suda, ukoliko stranke u sporu ne odluče drukčije.

5. Osim u slučaju da su stranke u sporu prihvatile isti način rješavanja spora iz stavka 2., ukoliko dvanaest mjeseci po obavijesti od jedne stranke drugoj da među njima postoji spor, stranke o kojima je riječ nisu bile u stanju riješiti spor putem sredstava spomenutih ovdje u stavku 1., spor će, na zahtjev bilo koje od stranaka u sporu, biti dat na pomirenje.

6. U skladu sa stavkom 5., bit će osnovano povjerenstvo za pomirenje, sastavljeno od jednakog broja članova što ih je imenovala svaka od stranaka u sporu, ili, tamo gdje stranke u pomirenju dijele iste interese, od strane skupine koja te interese i sama dijeli, te predsjedavajućega što će ga zajedno odabrati na navedeni način imenovani članovi. Povjerenstvo će donijeti preporuku što će je stranke razmotriti u dobroj vjeri.

Članak 10.

DODACI

Dodaci ovom Protokolu dio su Protokola. Dodaci I. i IV. po svojoj su prirodi preporuke.

Članak 11.

DOPUNE I PRILAGODBE

1. Svaka od stranaka može predložiti dopune i prilagodbe na ovaj Protokol. Svaka stranka Konvencije može predložiti prilagodbu na dodatak II. ovom Protokolu, tako što će dodati svoje ime zajedno s razinama emisije, vršnim emisijama sumpora i postotkom smanjenja emisija.

2. Predložene će dopune i prilagodbe pisanim putem biti predane izvršnom tajniku Povjerenstva, koji će ih potom prenijeti svim strankama. Izvršno tijelo će razmotriti predložene dopune i prilagodbe na prvom sljedećem godišnjem sastanku pod uvjetom da je izvršni tajnik navedene prijedloge dostavio strankama najmanje 90 dana unaprijed.

3. Dopune ovoga Protokola i njegovih dodataka II., III. i V. usvojit će konsenzusom stranke prisutne na sastanku Izvršnoga tijela, a za stranke što su ih usvojile stupit će na snagu devedesetoga dana nakon što je dvije trećine stranaka položilo kod Depozitara instrumente kojima potvrđuju svoje prihvaćanje navedenih dopuna. Dopune će za bilo koju drugu stranku stupiti na snagu devedeset dana nakon što rečena stranka priloži instrument kojim potvrđuje prihvaćanje navedenih dopuna.

4. Dopune dodataka ovoga Protokola, uz izuzeće dodataka spomenutih u prethodnom stavku 3., bit će usvojene konsenzusom stranaka prisutnih na sastanku Izvršnoga tijela. Po istjeku devedeset dana nakon njihova priopćavanja od izvršnoga tajnika Povjerenstva, dopuna bilo kojeg dodatka koja odgovara gore navedenim uvjetima postat će pravovaljana za one stranke koje nisu predale očitovanje Depozitaru u skladu s odredbama stavka 5. ovoga članka, pod uvjetom da barem 16 (šesnaest) stranaka nije podnijelo takvo očitovanje.

5. Svaka stranka koja nije u stanju odobriti dopunu nekog od dodatka, uz izuzeće dodatka koji se spominje u gore navedenom stavku 3., o tome će pisano obavijestiti Depozitara unutar devedeset dana od datuma podnošenja obavijesti o njegovom usvojenju. Depozitar će smjesta obavijestiti sve stranke o svakom takvom zaprimljenom očitovanju. Stranka može u bilo kojem trenutku prethodno očitovanje zamijeniti prihvaćanjem, čime dopuna rečenog dodatka postaje pravovaljana za navedenu stranku.

6. Prilagodbe dodatka II. usvojit će konsenzusom stranke prisutne na sastanku Izvršnoga tijela i postat će pravovaljane za sve stranke ovoga Protokola devedesetoga dana nakon što izvršni tajnik Povjerenstva obavijesti u pisanom obliku te stranke o usvajanju prilagodbe.

Članak 12.

POTPISIVANJE

1. Ovaj će Protokol biti otvoren za potpisivanje u Oslu od 13. lipnja 1994. do 14. lipnja 1994. godine zaključno, a potom u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku do 12. prosinca 1994. godine od strane država članica Povjerenstva kao i država koje imaju savjetodavni status pri Povjerenstvu, sukladno stavku 8. Odluke br. 36. (IV) Gospodarskoga i društvenoga vijeća od 28. ožujka 1947., te organizacije regionalne gospodarske integracije što ih čine suverene države članice Povjerenstva ovlaštene za pregovaranje, zaključivanje i primjenu međunarodnih ugovora koji se odnose na pitanja obuhvaćena Protokolom, pod uvjetom da su države i organizacije o kojima je riječ stranke Konvencije te navedene u dodatku II.

2. U pitanjima koja ulaze u njihove ovlasti, takve će organizacije regionalne gospodarske integracije sa svoje strane ostvariti prava i ispunjavati obveze što ih ovaj Protokol dodjeljuje njihovim državama članicama. U takvim slučajevima države članice navedenih organizacija neće trebati pojedinačno ostvarivati rečena prava.

Članak 13.

POTVRĐIVANJE, PRIHVAĆANJE, ODOBRENJE I PRISTUPANJE

1. Ovaj će Protokol biti predmetom potvrđivanja, prihvaćanja ili odobrenja za potpisnike.

2. Ovaj će Protokol biti otvoren za pristupanje od 12. prosinca 1994. godine, za države i organizacije koje se spominju u članku 12. stavak 1.

Članak 14.

DEPOZITAR

Instrumenti potvrđivanja, prihvaćanja, odobrenja ili pak pristupanja predat će se Glavnom tajniku Ujedinjenih naroda koji će obavljati dužnost Depozitara.

Članak 15.

STUPANJE NA SNAGU

1. Ovaj će Protokol stupiti na snagu devedesetoga dana po polaganju kod Depozitara šesnaestoga instrumenta potvrđivanja, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja.

2. Za svaku državu i organizaciju što ih se spominje u članku 12. stavak 1., koja potvrdi, prihvati ili odobri ovaj Protokol, ili mu pak pristupi, po pologu šesnaestoga instrumenta potvrđivanja, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja, Protokol će stupiti na snagu devedesetoga dana po pologu instrumenta potvrđivanja, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja od navedene stranke.

Članak 16.

POVLAČENJE

U svakom trenutku po isteku pet godina nakon što je ovaj Protokol stupio na snagu za neku stranku, navedena se stranka može iz njega povući predajom pisanoga očitovanja Depozitaru. Svako će takvo povlačenje postati pravovaljanim devedesetoga dana po njegovu primitku od Depozitara ili pak nekog kasnijeg datuma, ukoliko je takav naznačen u očitovanju o povlačenju.

Članak 17.

VJERODOSTOJNI TEKSTOVI

Izvornik ovoga Protokola, čiji su engleski, francuski i ruski tekstovi jednako vjerodostojni, položit će se kod Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

U POTVRDU TOGA niže potpisani, propisno ovlašteni u tu svrhu, potpisali su ovaj Protokol.

Sastavljeno u Oslu, ovoga četrnaestog lipnja tisućudevetstodevededesetčetvrte godine.









Dodatak III.

ODREĐIVANJE PODRUČJA UPRAVLJANJA SUMPOROVIM OKSIDIMA (SOMA)

Sljedeća se SOMA navodi za potrebe ovoga Protokola:

SOMA jugoistočne Kanade

To je područje od 1 milijun četvornih kilometara koje uključuje cjelokupno područje pokrajina Prince Edward Island, Nova Scotia i New Brunswick, čitavo područje pokrajine Quebeck južno od ravne linije između Havre - St. Pierre-a na sjevernoj obali Zaljeva Saint Lawrence i točke gdje granica između Quebeca i Ontaria presijeca obalu zaljeva James Bay, te čitavo područje pokrajine Ontario južno od ravne linije između točke gdje granica između Ontaria i Quebeca siječe obalu zaljeva James Bay i rijeke Nipigon u blizini sjeverne obale jezera Lake Superior.

Dodatak IV.

TEHNOLOGIJE NADZORA EMISIJA SUMPORA IZ STACIONARNIH IZVORA

I. UVOD

1. Cilj je ovoga dodatka pružiti smjernice utvrđivanja mogućnosti i tehnologija nadziranja sumpora kako bi se ostvarile obveze koje proistječu iz ovoga Protokola.

2. Dodatak se temelji na informacijama o općenitim mogućnostima smanjenja emisija sumpora te poglavito načinu djelovanja i troškovima vezanim uz tehnologiju nadzora emisija navedenima u službenoj dokumentaciji Izvršnoga tijela i njegovih pomoćnih tijela.

3. Ukoliko se drukčije ne naznači, navedene mjere smanjenja smatraju se, na temelju radnoga iskustva koje je u većini slučajeva višegodišnje, dobro postavljenim, gospodarski ostvarivim i najboljim raspoloživim tehnologijama. Međutim, trajno širenje iskustva vezanoga uz mjere smanjenja emisije, kao i tehnologija u novim postrojenjima te obnova postojećih zahtijevat će redovito preispitivanje ovoga dodatka.

4. Iako ovaj dodatak navodi čitav niz mjera i tehnologija što obuhvaćaju širok opseg troškova i stupnjeva djelotvornosti, ne može ga se smatrati iscrpnim svjedočanstvom o mogućnostima nadzora. Štoviše, izbor nadzornih mjera i tehnologija u svkaom će pojedinom slučaju ovisiti o čitavom nizu čimbenika, uključujući zahtjeve postojećega zakonodavstva i regulacijskih mjera te, poglavito, zahtjeve nadzorne tehnologije, obrazaca primarne energije, industrijske infrastrukture, gospodarskih okolnosti i posebnih uvjeta provedbe.

5. Dodatak se pretežito bavi nadzorom emisija oksidiranoga sumpora shvaćenih kao zbir sumporovog dioksida (SO2) i sumporovog trioksida (SO3), izraženog u obliku sumporovog dioksida (SO2). Udio sumpora koji se emitira bilo u obliku sumporovog oksida ili pak u obliku drugih sumporovih spojeva iz negorivih procesa i drugih izvora malen je u usporedbi s emisijama sumpora iz postupka izgaranja.

6. Pri planiranju mjera i tehnologija za izvore sumpora koji emitiraju druge sastavnice, poglavito dušikove okside (NOx), krute čestice, teške metale ili hlapive organske spojeve (VOC), korisno je razmotriti ih u svezi s mogućnostima nadzora posebnih onečišćujućih tvari kako bi se povećao ukupni učinak smanjenja i smanjio utjecaj na okoliš, te poglavito kako bi se izbjegao prijenos problema onečišćenja zraka na druge medije (kao što su otpadne vode i kruti otpad).

II. GLAVNI STACIONARNI IZVORI EMISIJA
SUMPORA

7. Procesi izgaranja fosilnih goriva glavnim su izvorom antropogenih emisija sumpora iz stacionarnih izvora. Uz to, i neki negorivi procesi mogu znatno pridonijeti emisijama. Glavne kategorije stacionarnih izvora, temeljene na EMEP/CORINAIRž90, uključuju:

(i) Javne elektrane i toplane te područne kotlovnice:

(a) kotlove,

(b) stacionarne turbine izgaranja i motore s unutanjim izgaranjem,

(ii) Komercijalna, institucijska i stambena postrojenja za izgaranje:

(a) komercijalne kotlove,

(b) kućne grijače,

(iii) Industrijska postrojenja za izgaranje i procese koji uključuju izgaranje:

(a) kotlove i procesne grijače,

(b) procese, odnosno metalurške operacije, kao što su usijavanje i pečenje, koksare, preradbu titanovog dioksida (TiO2), itd.,

(c) proizvodnju srčike,

(iv) Negorive procese, npr. proizvodnju sumporne kiseline, posebne procese organske sinteze, obradbu metalnih površina;

(v) Proizvodnju, preradbu i opskrbu fosilnim gorivima;

(vi) Odlaganje i obradbu otpada, npr. toplinsku obradbu komunalnoga i tehnološkog otpada.

8. Sveukupni podaci (iz 1990.) za regiju ECE pokazuju kako približno 88% ukupnih emisija sumpora potječe iz svih procesa izgaranja (20% iz industrijskog izgaranja), 5% iz proizvodnih postupaka i 7% iz rafinerija nafte. Odjel elektrana u brojnim je zemljama glavnim pojedinačnim uzročnikom emisija sumpora. U nekim je državama odjel industrije također značajan izvor emisija SO2. Iako su emisije iz rafinerija na području ECE relativno niske, njihov utjecaj na emisije sumpora iz drugih izvora je velik poradi sumpora što ga sadrže naftni proizvodi. Obično 60% sumpora prisutnog u sirovinama ostaje u proizvodima, 30% se koristi kao elementarni sumpor, a 10% emitiraju dimnjaci rafinerija.

III. OPĆENITE MOGUĆNOSTI SMANJIVANJA EMISIJA SUMPORA IZ IZGARANJA

9. Općenite mogućnosti smanjenja emisija sumpora su:

(i) Mjere upravljanja energijom:*

(a) Štednje energije

Štedljiva uporaba energije (poboljšana energetska djelotvornost/upravljanje procesom, proizvodnjom, i/ili potrošnjom) obično rezultira smanjenjem emisija sumpora.

(b) Energetska mješavina

Obično se emisije sumpora mogu smanjiti povećanjem udjela negorivih izvora energije (tj. hidro, nuklearne, energije vjetra itd.) u energetskoj mješavini. Međutim, pritom valja razmotriti daljnje utjecaje na okoliš.

(ii) Tehnološke mogućnosti:

(a) Zamjena goriva

Emisije SO2 tijekom izgaranja u izravnoj su svezi s udjelom sumpora u korištenom gorivu.

Zamjena goriva (npr. prijelaz s visokosumpornih na niskosumporne ugljene i/ili tekuća goriva, ili pak s ugljena na plin) vodi k smanjenoj emisiji sumpora, no moguće je da će postojati stanovita ograničenja, kao što je dostupnost niskosumpornih goriva i mogućnost podešavanja postojećih sustava izgaranja za različita goriva. U brojnim državama članicama Gospodarskog povjerenstva za Europu, neka se postrojenja za izgaranje ugljena, odnosno nafte zamjenjuju postrojenjima za izgaranje u kojima se rabi plin. Postrojenja koja mogu rabiti dvije vrste goriva olakšat će mogućnost njegove zamjene.

(b) Čišćenje goriva

Čišćenje prirodnog plina predstavlja vrhunsku tehnologiju koja se, poradi svoje djelotvornosti, široko primjenjuje.

Čišćenje procesnoga plina (kiselinskoga rafinerijskoga plina, koksnoga plina, bioplina, itd.) također predstavlja najmoderniju tehnologiju.

Odsumporavanje tekućih goriva (lake i srednje frakcije) predstavlja vrhunsku tehnologiju.

Odsumporovanje teških frakcija tehnološki je izvedivo, no valja pritom imati na umu svojstva sirovine. Odsumporavanje atmosferskog ostatka (temeljni proizvodi jedinica atmosferske destilacije sirovine) za proizvodnju niskosumpornoga goriva, međutim nije u širokoj primjeni; uglavnom se radije provodi proizvodnja niskosumporne sirovine. Hidrokreking i puna tehnologija pretvorbe sazrijele su te spajaju visoko zadržavanje sumpora s poboljšanim davanjem lakih proizvoda. Broj rafinerija s punom pretvorbom zasad je, međutim, ograničen. Takve rafinerije obično iskorištavaju 80 do 90% sumpora, a sve ostatke pretvaraju u lake proizvode ili druge komercijalne proizvode. Ovakav tip rafinerije zahtijeva povećanje potrošnje energije i troškova. Uobičajeni sadržaj sumpora u rafinerijskim proizvodima dat je u tablici 1.

Tablica 1.

UOBIČAJENI UDJEL SUMPORA U RAFINERIJSKIM PROIZVODIMA (UDJEL SUMPORA U POSTOTCIMA)

Uobičajene trenutačne Pretpostavljene

vrijednosti buduće vrijednosti

Benzin 0,1 0,05

Mlazno gorivo 0,1 0,01

Dizelsko gorivo 0,05-0,3 <0,05

Ulje za grijanje 0,1-0,2 <0,1

Loživo ulje 0,2-3,5 <1

Dizelsko gorivo za

pomorski promet 0,5-1,0 <0,5

Teško loživo ulje (»bunker«) 3,0-5,0 <1 (obalna mora)

<2 (otvorena mora)

Postojeće tehnologije čišćenja kamenog ugljena u stanju su ukloniti približno 50% anorganskoga sumpora (ovisno o svojstvima ugljena), ali nisu u stanju ukloniti organski sumpor. Razvijaju se djelotvornije tehnologije koje, međutim, uključuju veća posebna ulaganja i troškove. U tom je smislu djelotvornost uklanjanja sumpora čišćenjem ugljena ograničena u usporedbi s odsumporavanjem plinova u otpadnom plinu. Moguće je da postoje potencijali za usavršavanje u cilju pronalaženja najboljega spoja čišćenja goriva i čišćenja plinova u otpadnom plinu prilagođenoga svakoj pojedinoj zemlji.

(c) Napredne tehnologije izgaranja

To su tehnologije izgaranja s poboljšanom toplinskom djelotvornošću i smanjenim emisijama sumpora: izgaranje u fluidiziranom sloju (FBC): ključajućem (BFBC), cirkulirajućem sloju (CFBC) i pod pritiskom (PFBC); kombinirani ciklus cjelovite plinofikacije (IGCC); te plinske turbine kombiniranoga ciklusa (CCGT).

Stacionarne turbine za izgaranje moguće je uklopiti u sustave izgaranja postojećih konvencionalnih elektrana čime se sveukupna djelotvornost povećava za 5 do 7%, što, na primjer, dovodi do značajnoga smanjenja emisija SO2. Međutim, moguće je i da će biti potrebne značajne preinake postojećega sustava visokih peći.

Izgaranje u fluidiziranom sloju je tehnologija izgaranja za kameni i mrki ugljen, no može se upotrijebiti i za druga kruta goriva, kao što su petrolkoks i goriva niskoga stupnja: npr. otpad, treset i drvo. Emisije se dodatno mogu smanjiti cjelovitim nadzorom izgaranja u sustavu poradi dodatka vapna/vapnenca ležišnom materijalu. Ukupna ugrađena snaga FBC-a dosegla je približno 30000 MW toplinskih (250 do 350 postrojenja), uključujući 8000 MW toplinskih u rasponu snage iznad 50 MW toplinskih. Nusproizvodi ovog procesa mogu biti problematični za uporabu i/ili odlaganje, pa je stoga potrebno dalje razvijati navedenu tehnologiju.

Postupak IGCC uključuje plinofikaciju ugljena i stvaranje snage kombiniranoga ciklusa u plinskoj i parnoj turbini. Plinoficirani se ugljen pali u komori za izgaranje plinske turbine. Emisija sumpora nadzire se uporabom vrhunske tehnologije za postrojenja čišćenja sirovoga plina prije plinske turbine. Postoji također i odgovarajuća tehnologija za ostatke teške nafte i bitumenskih emulzija. Ugrađena električna snaga je trenutačno oko 1000 MW (5 postrojenja).

Trenutačno se planiraju elektrane - plinske turbine kombiniranoga ciklusa koje kao gorivo koriste prirodni plin s energetskom djelotvornošću od približno 48 do 52%.

(d) Izmjene postupka i izgaranja

Izmjene izgaranja koje bi bilo moguće usporediti s mjerama korištenima za nadzor emisija NOx trenutačno ne postoje, budući da tijekom izgaranja organski i anorganski vezani sumpor gotovo u potpunosti oksidira (stanoviti postotak, ovisno o svojstvima goriva i tehnologiji izgaranja, zadržava se u pepelu).

U ovom se dodatku suhi aditivni procesi za konvencionalna ložišta smatraju izmjenama postupka poradi ubrizgavanja djelatnoga sredstva u jedinicu izgaranja. Međutim, iskustva su pokazala da pri primjeni ovih postupaka otpada toplinska snaga, odnos Ca/S je visok, a odstranjivanje sumpora slabo. Valja razmotriti probleme vezane uz daljnju uporabu nusproizvoda, tako da bi ovo rješenje uglavnom trebalo rabiti kao privremenu mjeru, te samo za manje jedinice (tablica 2.).

(e) Procesi odsumporavanja otpadnih plinova
(FGD - procesi)

Cilj je ovih procesa ukloniti već stvorene sumporove okside, pa se često nazivaju i sekundarnim mjerama. Vrhunska tehnologija postupka obradbe otpadnih plinova u potpunosti se temelji na otklanjanju sumpora mokrim, suhim ili polusuhim i katalitičkim kemijskim procesima.

Da bi se postigao najdjelotvorniji program smanjenja emisija sumpora, uz mjere navedene pod (i) u ovoj glavi, valja razmotriti spoj tehnoloških mogućnosti iz stavka (ii) ove glave.

U nekim slučajevima mogućnosti smanjivanja emisija sumpora mogu rezultirati smanjenjem emisija CO2, NOx i drugih onečišćujućih tvari.

U javnim elektranama i toplanama te područnim kotlovnicama, između ostaloga, koriste se slijedeći postupci obradbe otpadnih plinova: mokro ispiranje vapnom/vapnencom (LWS); suha apsorpcija raspršivanjem (SDA); postupak Wellman Lorda (WL); pranje amonijakom (AS); te kombinirani postupci uklanjanja NOx / SOx (postupak aktivnoga ugljika (AC) i kombinirano katalitično uklanjanje NOx / SOx).

U odjelu proizvodnje energije, LWS i SDA pokrivaju 85% odnosno 10% ugrađene FGD snage.

Nekolicina novih postupaka odsumporavanja otpadnih plinova, kao što su suho ispiranje elektronskim snopom (EBDS) i Oznaka 13A, zasad su tek u probnoj fazi.

Tablica 2. pokazuje djelotvornost gore navedenih sekundarnih mjera temeljenu na praktičnom iskustvu velikoga broja postrojenja u primjeni. Provedbena snaga kao i raspon snage također se spominju. Unatoč usporedivim značajkama nekolicine tehnologija smanjenja sumpora, posebni utjecaji postrojenja ili mjesta primjene mogu uzrokovati isključenje neke od tehnologija iz raspoloživih mogućnosti.

Tablica 2. također uključuje raspone uobičajenih troškova ulaganja u primjenu tehnologija smanjenja sumpora navedenih u ovoj glavi pod (ii), (c), (d) i (e). Međutim, kod primjene tih tehnologija na pojedinačne slučajeve valja primijetiti kako troškovi ulaganja u mjere smanjenja emisije, između ostaloga, ovise i o pojedinoj primijenjenoj tehnologiji, potrebnim sustavima nadzora, veličini postrojenja, razmjerima traženoga smanjenja te rokovima planiranih troškova ciklusa održavanja. Tablica, stoga, donosi tek širok raspon troškova ulaganja. Ulagački troškovi prilagodbe starih postrojenja obično premašuju troškove izgradnje novih postrojenja.

IV. TEHNIKE NADZORA ZA DRUGA PODRUČJA

10. Tehnike nadzora navedene u dijelu 9. (ii) (a) do (e) ne vrijede samo za područje elektrana već i za razna druga područja industrije. Nekoliko godina radnoga iskustva prikupljeno je u najvećem broju slučajeva u području elektrana.

11. Primjena tehnologija smanjenja sumpora u sektoru industrije ovisi jednostavno o posebnim ograničenjima samoga procesa u odgovarajućim odjelima. Glavni čimbenici koji pridonose emisijama sumpora i odgovarajuće mjere smanjenja date su u dolje navedenoj tablici 3.

12. U područjima navedenim u tablici 3., postupak ugrađenih mjera, uključujući promjene sirovina (po potrebi kombinirano sa sektorskom obradom otpadnih plinova), može biti uporabljen da se ostvari najdjelotvornije smanjenje emisija sumpora.

13. Slijedeći primjeri su:

(a) u novim tvornicama čvrste srčike, moguće je postići emisiju sumpora manju od 1 kg sumpora po toni srčike AD (sušene na zraku) (**);

(b) u tvornicama sulfitne srčike moguće je postići 1 do 1,5 kg sumpora po toni pulpe AD;

(c) u slučaju usijavanja i otklanjanja sulfida, postignuta je djelotvornost od 88 do 99% za jedinice od 10 000 do 200 000 mł po satu (ovisno o primijenjenom postupku);

(d) za postrojenje usijavanja čelične rude, FGD jedinica snage 320000 mł/h postiže vrijednost čistoga plina ispod 100 mg SOx/Nmł kod 6% O2;

(e) koksne peći postižu manje od 400 mg SOx/Nmł kod 6% O2;

(f) postrojenja za sumpornu kiselinu postižu čimbenik pretvorbe viši od 99%;

(g) unaprijeđeno Clausovo postrojenje postiže prikupljanje sumpora veće od 99%.

V. NUSPROIZVODI I POPRATNE POJAVE

14. Kako jačaju napori za smanjenjem emisija sumpora iz stacionarnih izvora u zemljama regije ECE, povećavat će se količine nusporizvoda.

15. Valjalo bi odabrati mogućnosti koje bi vodile ka uporabivim nusproizvodima. Nadalje, valjalo bi odabrati mogućnosti koje vode ka povećanju toplinske djelotvornosti i, gdje god je to moguće, smanjuju probleme odlaganja otpada. Iako većina nusproizvoda predstavlja proizvode koji se mogu iskoristiti, odnosno oporabiti, kao što su sadra, amonijeve soli, sumporna kiselina i sumpor, u obzir valja uzeti čimbenike kao što su uvjeti tržišta i standardi kakvoće. Valja ispitati i poboljšati daljnju uporabu FBC i SDA nusproizvoda, budući da u pojedinim zemljama mjesta i mjerila za odlaganje otpada ograničuju odlaganje.

16. Slijedeće popratne pojave neće spriječiti primjenu bilo koje tehnologije, već će se razmotriti u slučaju kada su moguće različite mogućnosti smanjenja sumpora:

(a) energetski zahtjevi postupaka obradbe plina;

(b) napadi korozije uzrokovani stvaranjem sumporne kiseline reakcijom sumporovih oksida s vodenom parom;

(c) pojačano korištenje vode i obradbe otpadnih voda;

(d) zahtjevi reagensa;

(e) odlaganje krupnoga otpada.

VI. PRAĆENJE I IZVJEŠĆIVANJE

17. Mjere poduzete kako bi se provele državne strategije i politika smanjenja onečišćenja zraka uključuju: zakonodavstvo i regulacijske odredbe, gospodarske poticaje i stege, kao i tehnološke zahtjeve (za najboljom dostupnom tehnologijom).

18. Općenito, postavljaju se standardi, po izvoru emisije, a u skladu s veličinom postrojenja, načinom njegova rada, tehnologijom izgaranja, vrstom goriva te ovisno o tome je li postrojenje novoizgrađeno ili već postojeće. Koristi se i alternativni pristup kako bi se odredio cilj smanjenja ukupnih emisija sumpora iz skupine izvora te kako bi se omogućio izbor mjesta djelovanja u smislu postizanja toga cilja (koncept »mjehura«).

19. Ograničenje emisija sumpora na razine iznesene u okvirnom državnom zakonodavstvu valja nadzirati trajnim sustavom praćenja i izvješćivanja, te o tome obavještavati nadležne vlasti.

20. Dostupno je nekoliko sustava praćenja, uz korištenje metoda kako stalnoga tako i povremenoga mjerenja. Međutim, zahtjevi za kakvoćom su različiti. Mjerenja trebaju obavljati ovlašteni zavodi uz korištenje sustava mjerenja i praćenja. U tom smislu sustav potvrđivanja može pružiti najbolje osiguranje.

21. U okviru modernih automatiziranih sustava praćenja i opreme za nadziranje procesa, izvješćivanje ne predstavlja nikakav problem. Prikupljanje podataka za daljnju uporabu predstavlja vrhunsku metodu, no podaci koje valja podastrti mjerodavnim vlastima razlikuju se od slučaja do slučaja. Kako bi se postigao bolji stupanj usporedivosti, valja uskladiti skupine podataka i donošenje propisa. Usklađivanje je poželjno i za osiguranje kakvoće sustava mjerenja i praćenja. To valja uzeti u obzir prilikom usporedbe podataka.

22. Kako bi se izbjegle nepodudarnosti i nedosljednosti, potrebno je točno odrediti ključna pitanja i parametre, uključujući sljedeće:

(a) određivanje standarda iskazanih kao ppm, mg/mł, g/GJ, kg/h ili kg/t proizvoda. Većinu ovih jedinica valja preračunati i pobliže odrediti u smislu temperature, vlažnosti, tlaka, udjela kisika i ulazne toplinske vrijednosti plina;

(b) određivanje vremena unutar kojega se računa srednja vrijednost standarda, iskazanih u vidu sati, mjeseci ili godine;

(c) određivanje vremena kvarova i odgovarajućih propisa za hitne slučajeve zaobilaženja sustava praćenja ili zatvaranja postrojenja;

(d) određivanje metoda nadoknađivanja podataka koji nedostaju ili su pak izgubljeni poradi kvara na opremi;

(e) određivanje parametra što ga valja izmjeriti. Ovisno o vrsti industrijskoga procesa, potrebne se informacije mogu razlikovati. To uključuje i smještanje točke mjerenja unutar sustava.

23. Potrebno je osigurati nadzor kakvoće mjerenja.

Članak 3.

U skladu sa stavkom 5. podstavak (c) članka 2. ovoga Protokola izjavljuje se da Republika Hrvatska preuzima obvezu svojim propisima utvrditi veličinu udjela sumpora u plinskom ulju sukladno određenoj u dodatku V. ovoga Protokola u roku od sedam godina od datuma stupanja na snagu ovoga Protokola.

Članak 4.

O provođenju ovoga Zakona brinut će se Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša.

Članak 5.

Ovlašćuje se Vlada Republike Hrvatske za donošenje bližih propisa za izvršenje ovoga Zakona.

Članak 6.

Ovaj Protokol stupa na snagu za Republiku Hrvatsku u skladu sa člankom 15. stavak 2. Protokola, te će se podaci o njegovom stupanju na snagu za Republiku Hrvatsku objaviti u skladu s odredbom članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.

Članak 7.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 351-02/95-01/05
Zagreb, 27. studenoga 1998.

ZASTUPNIČKI DOM

HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Predsjednik

Zastupničkog doma

Hrvatskoga državnog sabora

akademik Vlatko Pavletić, v. r.