ODLUKU O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE O PREKOGRANIČNIMUČINCIMA INDUSTRIJSKIH NESREĆA

NN 7/1999, ODLUKU O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE O PREKOGRANIČNIMUČINCIMA INDUSTRIJSKIH NESREĆA

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE O PREKOGRANIČNIM UČINCIMA INDUSTRIJSKIH NESREĆA

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Konvencije o prekograničnim učincima industrijskih nesreća, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 21. svibnja 1999.

Broj: 081-99-1018/2
Zagreb, 26. svibnja 1999.

Predsjednik
Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE O PREKOGRANIČNIM UČINCIMA INDUSTRIJSKIH NESREĆA

Članak 1.

Potvrđuje se Konvencija o prekograničnim učincima industrijskih nesreća usvojena u Helsinkiju 17. ožujka 1992. u izvorniku na engleskom, francuskom i ruskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Konvencije o prekograničnim učincima industrijskih nesreća u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

CONVENTION ON THE TRANSBOUNDARY EFFECTS OF INDUSTRIAL ACCIDENTS

PREAMBLE

The Parties to this Convention,

Mindful of the special importance, in the interest of present and future generations, of protecting human beings and the environment against the effects of industrial accidents,

Recognizing the importance and urgency of preventing serious adverse effects of industrial accidents on human beings and the environment, and of promoting all measures that stimulate the rational, economic and efficient use of preventive, preparedness and response measures to enable environmentally sound and sustainable economic development,

Taking into account the fact that the effects of industrial accidents may make themselves felt across borders, and require cooperation among States,

Affirming the need to promote active international cooperation among the States concerned before, during and after an accident, to enhance appropriate policies and to reinforce and coordinate action at all appropriate levels for promoting the prevention of, preparedness for and response to the transboundary effects of industrial accidents,

Noting the importance and usefulness of bilateral and multilateral arrangements for the prevention of, preparedness for and response to the effects of industrial accidents,

Conscious of the role played in this respect by the United Nations Economic Commission for Europe (ECE) and recalling, inter alia, the ECE Code of Conduct on Accidental Pollution of Transboundary Inland Waters and the Convention on Environmental Impact Assessment in a Transboundary Context,

Having regard to the relevant provisions of the Final Act of the Conference on Security and Cooperation in Europe (CSCE), the Concluding Document of the Vienna Meeting of Representatives of the Participating States of the CSCE, and the outcome of the Sofia Meeting on the Protection of the Environment of the CSCE, as well as to pertinent activities and mechanisms in the United Nations Environment Programme (UNEP), in particular the APELL programme, in the International Labour Organisation (ILO), in particular the Code of Practice on the Prevention of Major Industrial Accidents, and in other relevant international organizations,

Considering the pertinent provisions of the Declaration of the United Nations Conference on the Human Environment, and in particular principle 21, according to which States have, in accordance with the Charter of the United Nations and the principles of international law, the sovereign right to exploit their own resources pursuant to their own environmental policies, and the responsibility to ensure that activities within their jurisdiction or control do not cause damage to the environment of other States or of areas beyond the limits of national jurisdiction,

Taking account of the polluter-pays principle as a general principle of international environmental law,

Underlining the principles of international law and custom, in particular the principles of good-neighbourliness, reciprocity, non-discrimination and good faith,

Have agreed as follows:

Article 1

DEFINITIONS

For the purposes of this Convention,

(a) »Industrial accident« means an event resulting from an uncontrolled development in the course of any activity involving hazardous substances either:

(i) In an installation, for example during manufacture, use, storage, handling, or disposal, or

(ii) During transportation in so far as it is covered by paragraph 2(d) of Article 2,

(b) »Hazardous activity« means any activity in which one or more hazardous substances are present or may be present in quantities at or in excess of the threshold quantities listed in Annex I hereto, and which is capable of causing transboundary effects,

(c) »Effects« means any direct or indirect, immediate or delayed adverse consequences caused by an industrial accident on, inter alia:

(i) Human beings, flora and fauna;

(ii) Soil, water, air and landscape,

(iii) The interaction between the factors in (i) and (ii),

(iv) Material assets and cultural heritage, including historical monuments,

(d) »Transboundary effects« means serious effects within the jurisdiction of a Party as a result of an industrial accident occurring within the jurisdiction of another Party;

(e) »Operator« means any natural or legal person, including public authorities, in charge of an activity, e. g. supervising, planning to carry out or carrying out an activity,

(f) »Party« means, unless the text otherwise indicates, a Contracting Party to this Convention;

(g) »Party of origin« means any Party or Parties under whose jurisdiction an industrial accident occurs or is capable of occurring;

(h) »Affected Party« means any Party or Parties affected or capable of being affected by tansboundary effects of an industrial accident;

(i) »Parties concerned« means any Party of origin and any affected Party;

(j) »The public« means one or more natural or legal persons.

Article 2

SCOPE

1. This Convention shall apply to the prevention of, preparedness for and response to industrial accidents capable of causing transboundary effects, including the effects of such accidents caused by natural disasters, and to international cooperation concerning mutual assistance, research and development, exchange of information and exchange of technology in the area of prevention of, preparedness for and response to industrial accidents.

2. This Convention shall not apply to:

(a) Nuclear accidents or radiological emergencies,

(b) Accidents at military installations,

(c) Dam failures, with the exception of the effects industrial accidents caused by such failures,

(d) Land-based transport accidents with the exception of:

(i) Emergency response to such accidents,

(ii) Transportation on the site of the hazardous activity,

(e) Accidental release of genetically modified organisms,

(f) Accidents caused by activities in the marine environment, including seabed exploration or exploitation,

(g) Spills of oil or other harmful substances at sea.

Article 3

GENERAL PROVISIONS

1. The Parties shall, taking into account efforts already made at national and international levels, take appropriate measures and cooperate within the framework of this Convention, to protect human beings and the environment against industrial accidents by preventing such accidents as far as possible, by reducing their frequency and severity and by mitigating their effects. To this end, preventive, preparedness and response measures, including restoration measures, shall be applied.

2. The Parties shall, by means of exchange of information, consultation and other cooperative measures and without undue delay, develop and implement policies and strategies for reducing the risks of industrial accidents and improving preventive, preparedness and response measures, including restoration measures, taking into account, in order to avoid unnecessary duplication, efforts already made at national and international levels.

3. The Parties shall ensure that operator is obliged to take all measures necessary for the safe performance of the hazardous activity and for the prevention of industrial accidents.

4. To implement the provisions of this Convention, the Parties shall take appropriate legislative, regulatory, administrative and financial measures for the prevention of, preparedness for and response to industrial accidents.

5. The provisions of this Convention shall not prejudice any obligations of the Parties under international law with regard to industrial accidents and hazardous activities.

Article 4

IDENTIFICATION, CONSULTATION AND ADVICE

1. For the purpose of undertaking preventive measures and setting up preparedness measures, the Party of origin shall take measures, as appropriate, to identify hazardous activities within its jurisdiction and to ensure that affected Parties are notified of any such proposed or existing activity.

2. Parties concerned shall, at the initiative of any such Party, enter into discussions on the identification of those hazardous activities that are, reasonably, capable of causing transboundary effects. If the Parties concerned do not agree on whether an activity is such a hazardous activity, any such Party may, unless the Parties concerned agree on another method of resolving the question, submit that question to an inquiry commission in accordance with the provisions of Annex II hereto for advice,

3. The Parties shall, with respect to proposed or existing hazardous activities, apply the procedures set out in Annex III hereto.

4. When a hazardous activity is subject to an environmental impact assessment in accordance with the Convention on Environmental Impact Assessment in a Transboundary Context and that assessment includes an evaluation of the transboundary effects of industrial accidents from the hazardous activity which is performed in conformity with the terms of this Convention, the final decision taken for the purposes of the Convention on Environmental Impact Assessment in a Transboundary Context shall fulfil the relevant requirements of this Convention.

Article 5

VOLUNTARY EXTENSION

Parties concerned should, at the initiative of any of them, enter into discussions on whether to treat an activity not covered by Annex I as a hazardous activity. Upon mutual agreement, they may use an advisory mechanism of their choice, or an inquiry commission in accordance with Annex II, to advise them. Where he Parties concerned so agree, this Convention, or any part thereof, shall apply to the activity in question as if it were a hazardous activity.

Article 6

PREVENTION

1. The Parties shall take appropriate measures for the prevention of industrial accidents, including measures to induce action by operators to reduce the risk of industrial accidents. Such measures may include, but are not limited to those referred to in Annex IV hereto.

2. With regard do any hazardous activity, the Party of origin shall require the operator to demonstrate the safe performance of the hazardous activity by the provision of information such as basic details of the process, including but not limited to, analysis and evaluation as detailed in Annex V hereto.

Article 7

DECISION-MAKING ON SITING

Within the framework of its legal system, the Party of origin shall, with the objective of minimizing the risk to the population and the environment of all affected Parties, seek the establishment of policies on the siting of new hazardous activities and on significant modifications to existing hazardous activities. Within the framework of their legal systems, the affected Parties shall seek the establishmet of policies on significant developments in areas which could be affected by transboundary effects of an industrial accident arising out of a hazardous activity so as to minimize the risks involved. In elaborating and establishing these policies, the Parties should consider the matters ste out in Annex V, paragraph 2, subparagraphs (1) to (8), and Annex VI hereto.

Article 8

EMERGENCY PREPAREDNESS

1. The Parties shall take appropriate measures to establish and maintain adequate emergency preparedness to respond to industrial accidents. The parties shall ensure that preparedness measures are taken to mitigate transboundary effects of such accidents, on-site duties being undertaken by operators. These measures may include, but are not limited to those referred to in Annex VII hereto. In particular, the Parties concerned shall inform each other of their contingency plans.

2. The Party of origin shall ensure for hazardous activities the preparation and implementation of on-site contingency plans, including suitable measures for response and other measures to prevent and minimize transboundary effects. The Party origin shall provide to the other Parties concerned the elements it has for the elaboration of contingency plans.

3. Each Party shall ensure for hazardous activities the preparation and implementation of off-site contingency plans covering measures to be taken within its territory to prevent and minimize transboundary effects. In preparing these plans, account shall be taken of the conclusions of analysis and evaluation, in particular the matters set out in Annex V, paragraph 2, subparagraphs (1) to (5). Parties concerned shall endeavour te make such plans compatible. Where appropriate, joint off-site contingency plans shall be drawn up in order to facilitate the adoption of adequate response measures.

4. Contingency plans should be reviewed regularly, or when circumstances so require, taking into account the experience gained in dealing with actual emergencies.

Article 9

INFORMATION TO, AND PARTICIPATION OF THE PUBLIC

1. The Parties shall ensure that adequate information is given to the public in the areas capable of being affected by an industrial accident arising out of a hazardous activity. This information shall be transmitted through such channels as the Parties deem appropriate, shall include the elements contained in Annex VIII hereto and should take into account matters set out in Annex V, paragraph 2, subparagraphs (1) to (4) and (9).

2. The Party of origin shall, in accordance with the provisions of this Convention and whenever possible and appropriate, give the public in the areas capable of being affected an opportunity to participate in relevant procedures with the aim of making known its views and concerns on prevention and preparedness measures, and shall ensure that the opportunity given to the public of the affected Party is equivalent to that given to the public of the Party of origin.

3. The Parties shall, in accordance with their legal systems and, if desired, on a reciprocal basis provide natural or legal persons who are being or are capable of being adversely affected by the transboundary effects of an industrial accident in the territory of a Party, with access to, and treatment in the relevant administrative and judicial, proceedings, including the possibilities of starting a legal action and appealing a decision affecting their rights, equivalent to those available to persons within their own jurisdiction.

Article 10

INDUSTRIAL ACCIDENT NOTIFICATION SYSTEMS

1. The Parties shall, with the aim of obtaining and transmitting industrial accident notifications containing information needed to counteract transboundary effects, provide for the establishment and operation of compatible and efficient industrial accident notification systems at appropriate levels.

2. In the event of an industrial accident, or imminent threat thereof, which causes or is capable of causing transboundary effects, the Party of origin shall ensure that affected Parties are, without delay, notified at appropriate levels through the industrial accident notificaton systems. Such notification shall include the elements contained in Annex IX hereto.

3. The Parties concerned shall ensure that, in the event of a industrial accident or imminent threat thereof, the contingency plans prepared in accordance with Article 8 are activated as soon as possible and to the extent appropriate to the circumstances.

Article 11

RESPONSE

1. The Parties shall ensure that, in the event of an industrial accident, or imminent threat thereof, adequate response measures are taken, as soon as possible and using the most efficient practices, to contain and minimize effects.

2. In the event of an industrial accident, or imminent threat thereof, which causes or is capable of causing transboundary effects, the Parties concerned shall ensure that the effects are assessed - where appropriate, jointly for the purpose of taking adequate response measures. The Parties concerned shall endeavour to coordinate their response measures.

Article 12

MUTUAL ASSISTANCE

1. If a Party needs assistance in the event of an industrial accident, it may ask for assistance from other Parties, indicating the scope and type of assistance reguired. A Party to whom a request for assistance is directed shall promptly decide and inform the requesting Party whether it is in a position to render the assistance required and indicate the scope and terms of the assistance that might be rendered.

2. The Parties concerned shall cooperate to facilitate the prompt provision of assistance agreed to under paragraph 1 of this Article, including, where appropriate, action to minimize the consequences and effects of the industrial accident, and to provide general assistance. Where Parties do not have bilateral or multilateral agreements which cover their arrangements for providing mutual assistance, the assistance shall be rendered in accordance with Annex X hereto, unless the Parties agree otherwise.

Article 13

RESPONSIBILITY AND LIABILITY

The Parties shall support appropriate international efforts to elaborate rules, criteria and procedures in the field of responsibility and liability.

Article 14

RESEARCH AND DEVELOPMENT

The Parties shall, as appropriate, initiate and cooperate in the conduct of research into, and in the development of methods and technologies for the prevention of, preparedness for and response to industrial accidents. For these purposes, the Parties shall encourage and actively promote scientific and technological cooperation, including research into less hazardous processes aimed at limiting accident hazards and preventing and limiting the consequences of industrial accidents and liability..

Article 15

EXCHANGE OF INFORMATION

The Parties shall, at the multilateral or bilateral level, exchange reasonably obtainable information, including the elements contained in Annex XI hereto.

Article 16

EXCHANGE OF TECHNOLOGY

1. The Parties shall, consistent with their laws, regulations and practices, facilitate the exchange of technology for the prevention of, preparedness for and response to the effects of industrial accidents, particularly through the promotion of:

(a) Exchange of available technology on various financial bases;

(b) Direct industrial contacts and cooperation;

(c) Exchange of information and experience;

(d) Provision of technical assistance.

2. In promoting the activities specified in paragraph 1, subparagraphs (a) to (d) of this Article, the Parties shall create favourable conditions by facilitating contacts and cooperation among appropriate organizations and individuals in both the private and the public sectors that are capable of providing technology, design and engineering services, equipment or finance.

Article 17

COMPETENT AUTHORITIES AND POINTS OF CONTACT

1. Each Party shall designate or establish one or more competent authorities for the purposes of this Convention.

2. Without prejudice to other arrangements at the bilateral or multilateral level, each Party shall designate or establish one point of contact for the purpose of industrial accident notifications pursuant to Article 10, and one point of contact for the purpose of mutual assistance pursuant to Article 12. These points of contact should preferably be the same.

3. Each Party shall, within three months of the date of entry into force of this Convention for that Party, inform the other Parties, through the secretariat referred to in Article 20, which body or bodies it has designated as its point(s) of contact and as its competent authority or authorities.

4. Each Party shall, within one month of the date of decision, inform the other Parties, through the secretariat, of any changes regarding the designation(s) it has made under paragraph 3 of this Article.

5. Each Party shall keep its point of contact and industrial accident notification systems pursuant to Article 10 operational at all times.

6. Each Party shall keep its point of contact and the authorities responsible for making and receiving requests for, and accepting offers of assistance pursuant to Article 12 operational at all times.

Article 18

CONFERENCE OF THE PARTIES

1. The representatives of the Parties shall constitute the Conference of the Parties of this Convention and hold their meetings on a regular basis. The first meeting of the Conference of the Parties shall be convened not later than one year after the date of the entry into force of this Convention. Thereafter, a meeting of the Conference of the Parties shall be held at least once a year or at the written request of any Party, provided that, within six months of the request being communicated to them by the secretariat, it is supported by at least one third of the Parties.

2. The Conference of the Parties shall:

(a) Review the implementation of this Convention;

(b) Carry out advisory functions aimed at strengthening the ability of Parties to prevent, prepare for and respond to the transboundary effects of industrial accidents, and at facilitating the provision of technical assistance and advice at the request of Parties faced with industrial accidents,

(c) Establish, as appropriate, working groups and other appropriate mechanisms to consider matters related to the implementation and development of this Convention and, to this end, to prepare appropriate studies and other documentation and submit recommendations for consideration by the Conference of the Parties,

(d) Fulfil such other functions as may be appropriate under the provisions of this Convention,

(e) At its first meeting, consider and, by consensus, adopt rules of procedure for its meetings.

3. The Conference of the Parties, in discharging its functions, shall, when it deems appropriate, also cooperage with other relevant international organizations.

4. The Conference of the Parties shall, at its first meeting, establish a programme of work, in particular with regard to the items contained in Annex XII hereto. The Conference of the Parties shall also decide on the method of work, including the use of national centres and cooperation with relevant international organizations and the establishment of a system with a view to facilitating the implementations of this Convention, in particular for mutual assistance in the event of an industrial accident, and building upon pertinent existing activities within relevant international organizations. As part of the programme of work, the Conference of the Parties shall review existing national, regional and international centres, and other bodies and programmes aimed at coordinating information and efforts in the prevention of, preparedness for and response to industrial accidents, with a view to determining what additional international institutions or centres may be needed to carry out the tasks listed in Annex XII.

5. The Conference of the Parties shall, at its first meeting, commence consideration of procedures to create more favourable conditions for the exchange of technology for the prevention of, preparedness for and response to the effects of industrial accidents.

6. The Conference of the Parties shall adopt guidelines and criteria to facilitate the identifications of hazardous activities for the purposes of this Convention.

Article 19

RIGHT TO VOTE

1. Except as provided for in paragraph 2 of this Article, each Party to this Convention shall have one vote.

2. Regional economic integration organizations as defined in Article 27 shall, in matters within their competence, exercise their right to vote with a number of notes equal to the number of their member States which are Parties to this Convention. Such organizations shall not exercise their right to vote if their member States exercise theirs and vice versa.

Article 20

SECRETARIAT

The Executive Secretary of the Economic Commission for Europe shall carry out the following secretariat functions:

(a) Convene and prepare meetings of the Parties;

(b) Transmit to the Parties reports and other information received in accordance with the provisions of this Convention,

(c) Such other functions as may be determined by the Parties.

Article 21

SETTLEMENT OF DISPUTES

1. If a dispute arises between two or more Parties about the interpretation or application of this Convention, they shall seek a solution by negotiation or by any other method of dispute settlement acceptable to the parties to the dispute.

2. When signing, ratifying, accepting, approving or acceding to this Convention, or at any time thereafter, a Party may declare in writing to the Depositary that, for a dispute not resolved in accordance with paragraph 1 of this Article, it accepts one or both of the following means of dispute settlement as compulsory in relation to any Party accepting the same obligation:

(a) Submission of the dispute to the International Court of Justice,

(b) Arbitration in accordance with the procedures set out in Annex XIII hereto.

3. If the parties to the dispute have accepted both means of dispute settlement referred to in paragraph 2 of this Article, the dispute may be submitted only to the International Court of Justice, unless the Parties to the dispute agree otherwise.

Article 22

LIMITATIONS ON THE SUPPLY OF INFORMATION

1. The provisions of the Convention shall not affect the rights or the obligations of Parties in accordance with their national laws, regulations, administrative provisions or accepted legal practices and applicable international regulations to protect information related to personal data, industrial and commercial secrecy, including intellectual property, or national security.

2. If a Party nevertheless decides to supply such protected information to another Party, the Party receiving such protected information shall respect the confidentiality of the information received and the conditions under which it is supplied, and shall only use that information for the purposes for which it was supplied.

Article 23

IMPLEMENTATION

The Parties shall report periodically on the implementation of this Convention.

Article 24

BILATERAL AND MULTILATERAL AGREEMENTS

1. The Parties may, in order to implement their obligations under this Convention, continue existing or enter into new bilateral or multilateral agreements or other arrangements.

2. The provisions of this Convention shall not affect the right of Parties to take, by bilateral or multilateral agreement where appropriate, more stringent measures than those required by this Convention.

Article 25

STATUS OF ANNEXES

The Annexes to this Convention form an integral part of the Convention.

Article 26

AMENDMENTS TO THE CONVENTION

1. Any Party may propose amendments to this Convention.

2. The text of any proposed amendment to this Convention shall be submitted in writing to the Executive Secretary of the Economic Commission for Europe, who shall circulate it to all Parties. The Conference of the Parties shall discuss proposed amendments at its next annual meeting, provided that such proposals have been circulated to the Parties by the Executive Secretary of the Economic Commission for Europe at least ninety days in advance.

3. For amendments to this Convention - other than those to Annex I, for which the procedure is described in paragraph 4 of this Article:

(a) Amendments shall be adopted by consensus of the Parties present at the meeting and shall be submitted by the Depositary to all Parties for ratification, acceptance or approval,

(b) Instruments of ratification, acceptance or approval of amendments shall be deposited with the Depositary. Amendments adopted in accordance with this Article shall enter into force for Parties that have accepted them on the ninetieth day following the day of receipt by the Depositary of the sixteenth instrument of ratification, acceptance or approval,

(c) Thereafter, amendments shall enter into force for any other Party on the ninetieth day after that Party deposits its instruments of ratification, acceptance or approval of the amendments.

4. For amendments to Annex I:

(a) The Parties shall make every effort to reach agreement by consensus. If all efforts at consensus have been exhausted and no agreement reached, the amendments shall, as a last resort, be adopted by a nine-tenths majority vote of the Parties present and voting at the meeting. If adopted by the Conference of the Parties, the amendments shall be communicated to the Parties and recommended for approval,

(b) On the expiry of twelve months from the date of their communication by the Executive Secretary of the Economic Commission for Europe, the amendments to Annex I shall become effective for those Parties to this Convention which have not submitted a notification in accordance with the provisions of paragraph 4(c) of this Article, provided that at least sixteen Parties have not submitted such a notification,

(c) Any Party that is unable to approve an amendment to Annex I of this Convention shall so notify the Executive Secretary of the Economic Commission for Europe in writing within twelve months from the date of the communication of the adoption. The Executive Secretary shall without delay notify all Parties of any such notification received. A Party may at any time substitute an acceptance for its previous notification and the amendment to Annex I shall thereupon enter into force for that Party.

(d) For the purpose of this paragraph »Parties present and voting« means Parties present and casting an affirmative or negative vote.

Article 27

SIGNATURE

This Convention shall be open for signature at Helsinki from 17 to 18 March 1992 inclusive, and thereafter at United Nations Headquarters in New York until 18 September 1992, by States members of the Economic Commission for Europe, as well as States having consultative status with the Economic Commission for Europe pursuant to paragraph 8 of Economic and Social Council resolution 36 (IV) of 28 March 1947, and by regional economic integration organizations constituted by sovereign States members of the Economic Commission for Europe to which their member States have transferred competence in respect of matters governed by this Convention, including the competence to enter into treaties in respect of these matters.

Article 28

DEPOSITARY

The Secretary-General of the United Nations shall act as the Depositary of this Convention.

Article 29

RATIFICATION, ACCEPTANCE, APPROVAL AND ACCESSION

1. This Convention shall be subject to ratification, acceptance or approval by the signatory States and regional economic integration organizations referred to in Article 27.

2. This Convention shall be open for accession by the States and organizations referred to in Article 27.

3. Any organization referred to in Article 27 which becomes Party to this Convention without any of its member States being a party shall be bound by all the obligations under this Convention. In the case of such organizations, one or more of whose member States is a Party to this Convention, the organization and its member States shall decide on their respective responsibilities for the performance of their obligations under this Convention. In such cases, the organization and the member States shall not be entitled to exercise rights under this Convention concurrrently.

4. In their instruments of ratification, acceptance, approval or accession, the regional economic integration organizations referred to in Article 27 shall declare the extent of their competence with respect to the matters governed by this Convention. These organizations shall also inform the Depositary of any substantial modification to the extent of their competence.

Article 30

ENTRY INTO FORCE

1. This Convention shall enter into force on the ninetieth day after the date of deposit of the sixteenth instrument of ratification, acceptance, approval or accession.

2. For the purposes of paragraph 1 of this Article, any instrument deposited by an organization referred to in Article 27 shall not be counted as additional to those deposited by States members of such an organization.

3. For each State or organization referred to in Article 27 which ratifies, accepts or approves this Convention or accedes thereto after the deposit of the sixteenth instrument of ratification, acceptance, approval or accession, this Convention shall enter into force on the ninetieth day after the date of deposit by such State or organization of its instrument of ratification, acceptance, approval or accession.

Article 31

WITHDRAWAL

1. At any time after three years from the date on which this Convention has come into force with respect to a Party, that Party may withdraw from this Convention by giving written notification to the Depositary. Any such withdrawal shall take effect on the ninetieth day after the date of the receipt of the notification by the Depositary.

2. Any such withdrawal shall not affect the application of Article 4 to an activity in respect of which a notification has been made pursuant to Article 4, paragraph 1, or a request for discussions has been made pursuant to Article 4, paragraph 2.

Article 32

AUTHENTIC TEXTS

The original of this Convention, of which the English, French and Russian texts are equally authentic, shall be deposited with the Secretary-General of the United Nations.

IN WITNESS WHEREOF the undersigned, being duly authorized thereto, have signed this Convention.

DONE at Helsinki, this seventeenth day of March one thousand nine hundred and ninety-two.

ANNEX I

HAZARDOUS SUBSTANCES FOR THE PURPOSES OF DEFINING HAZARDOUS ACTIVITIES

The quantities set out below relate to each activity or group of activities. Where a range of quantities is given in Part I, the threshold quantities are the maximum quantities given in each range. Five years after the entry into force of this Convention, the lowest quantity given in each range shall become the threshold quantity, unless amended.

Where a substance or preparation named in Part II also falls within a category in Part I, the threshold quantity set out in part II shall be used.

For the identification of hazardous activities, Parties shall take into consideration the foreseeable possibility of aggravation of the hazards involved and the quantities of the hazardous substances and their proximity, whether under the charge of one or more operators.

PART I. Categories of substances and preparations not specifically named in Part II

Category Threshold Quantity
(Tonnes)    


1. Flammable gases 1a) including LPG 200

2. Highly flammable liquids 1b) 50,000

3. Very toxic 1c) 20

4. Toxic 1d) 500-200

5. Oxidizing 1e) 500-200

6. Explosive 1f) 200-50

7. Flammable liquids 1g) (handled under special
conditions of pressure and temperature) 200

8. Dangerous for the environment 1h) 200

PART II. Named substances

Substance Threshold Quantity
(Tonnes)    


1. Ammonia 500

2a Ammonium nitrate 2/ 2,500

b Ammonium nitrate in the form of fertilizers 3/ 10,000

3. Acrylonitrile 200

4. Chlorine 25

5. Ethylene oxide 50

6. Hydrogen cyanide 20

7. Hydrogen fluoride 50

8. Hydrogen sulphide 50

9. Sulphur dioxide 250

10. Sulphur trioxide 75

11. Lead alkyls 50

12. Phosgene 0,75

13. Methyl isocyanate 0.15

NOTES

1. Indicative criteria. In the absence of other appropriate criteria, Parties may use the following criteria when classifying substances or preparations for the purposes of Part I of this Annex.

(a) FLAMMABLE GASES: substances which in the gaseous state at normal pressure and mixed with air become flammable and the boiling point of which at normal pressure is 200C or below;

(b) HIGHLY FLAMMABLE LIQUIDS: substances which have a flash point lower than 210C and the boiling point of which at normal pressure is above 200C;

(c) VERY TOXIC: substances with properties corresponding to those in table 1 or table 2 below, and which, owing to their physical and chemical properties, are capable of creating industrial accident hazards.

TABLE 1

LD50 (oral) (1) LD50 (dermal) (2) LC50 (3)

mg/kg body weight mg/kg body weight mg/l (inhalation)

LD50Ł25 LD50Ł50 LC50Ł0.5

(1) LD50 oral in rats

(2) LD50 dermal in rats or rabbits

(3) LC50 by inhalation (four hours) in rats

TABLE 2

Discriminating dose

mg/kg body weight <5

where the acute oral toxicity in animals of the substance has been determined using the fixed-dose procedure.

(d) TOXIC: substances with properties corresponding to those in table 3 or 4 and having physical and chemical properties capable of creating industrial accident hazards.

TABLE 3

LD50 (oral) (1) LD50 (dermal) (2) LC50 (3)

mg/kg body weight mg/kg body weight mg/l (inhalation)

25<LD50Ł200 50<LD50Ł400 0.5<LC50Ł2

(1) LD50 oral in rats

(2) LD50 dermal in rats or rabbits

(3) LC50 by inhalation (four hours) in rats

TABLE 4

Discriminating dose

mg/kg body weight =5

where the acute oral toxicity in animals of the substance has been determined using the fixed-dose procedure.

(e) OXIDIZING: substances which give rise to highly exothermic reaction when in contact with other substances, particularly flammable substances.

(f) EXPLOSIVE: substances which may explode under the effect of flame or which are more sensitive to shocks or friction than dinitrobenzene.

(g) FLAMMABLE LIQUIDS: substances which have a flash point lower than 550C and which remain liquid under pressure, where particular processing conditions, such as high pressure and high temperature, may create industrial accident hazards.

(h) DANGEROUS FOR THE ENVIRONMENT: substances showing the values for acute toxicity to the aquatic environment corresponding to table 5.

TABLE 5

LC50 (1) EC50 (2) IC50 (3)

mg/l mg/l mg/l

LC50Ł10 EC50Ł10 IC50Ł10

(1) LC50 fish (96 hours)

(2) EC50 daphnia (48 hours)

(3) IC50 algae (72 hours)

where the substance is not readily degradable, or the log Pow > 3.0 (unless the experimentally determined BCF < 100).

(i) LD - lethal dose

(j) LC - lethal concentration

(k) EC - effective concentration

(l) IC - inhibiting concentration

(m) Pow - partition coefficient octanol/water

(n) BCF - bioconcentration factor

2. This applies to ammonium nitrate and mixtures of ammonium nitrate where the nitrogen content derived from the ammonium nitrate is > 28% by weight, and to aqueous solutions of ammonium nitrate where the concentration of ammonium nitrate is > 90% by weight.

3. This applies to straight ammonium nitrate fertilizers and to compound fertilizers where the nitrogen content derived from the ammonium nitrate is > 28% by weight (a compound fertilizer contains ammonium nitrate together with phosphate and/or potash).

4. Mixtures and preparations containing such substances shall be treated in the same way as the pure substance unless they no longer exhibit equivalent properties and are not capable of producing transboundary effects.

ANNEX II

INQUIRY COMMISSION PROCEDURE PURSUANT TO ARTICLES 4 AND 5

1. The requesting Party or Parties shall notify the secretariat that it or they is (are) submitting question(s) to an inquiry commission established in accordance with the provisions of this Annex. The notification shall state the subject-matter of the inquiry. The secretariat shall immediately inform all Parties to the Convention of this submission.

2. The inquiry commission shall consist of three members. Both the requesting party and the other party to the inquiry procedure shall appoint a scientific or technical expert and the two experts so appointed shall designate by common agreement a third expert, who shall be the president of the inquiry commission. The latter shall not be a national of one of the parties to the inquiry procedure, nor have his or her usual place of residence in the territory of one of these parties, nor be employed by any of them, nor have dealt with the case in any other capacity.

3. If the president of the inquiry commission has not been designated within two months of appointment of the second expert, the Executive Secretary of the Economic Commission for Europe shall, at the request of either party, designate the president within a furter two-month period.

4. If one of the parties to the inquiry procedure does not appoint an expert within one month of its receipt of the notification by the secretariat, the other party may inform the Executive Secretary of the Economic Commission for Europe, who shall designate the president of the inquiry commission within a further two-month period. Upon designation, the president of the inquiry commission shall request the party which has not appointed an expert to do so within one month. If it fails to do so within that period, the president shall inform the Executive Secretary of the Economic Commission for Europe who shall make this appointment within a further two-month period.

5. The inquiry commission shall adopt its own rules of procedure.

6. The inquiry commission may take all appropriate measures in order to carry out its functions.

7. The parties to the inquiry procedure shall facilitate the work of the inquiry commission and in particular shall, using all means at their disposal;

(a) Provide the inquiry commission with all relevant documents, facilities and information,

(b) Enable the inquiry commission, where necessary, to call witnesses or experts and receive their evidence.

8. The parties and the experts shall protect the confidentiality of any information they receive in confidence during the work of the inquiry commission.

9. If one of the parties to the inquiry procedure does not appear before the inquiry commission or fails to present its case, the other party may request the inquiry commission to continue the proceedings and to complete its work. Absence of a party or failure of a party to present its case shall not constitute a bar to the continuation and completion of the work of the inquiry commission.

10. Unless the inquiry commission determines otherwise because of the particular circumstances of the matter, the expenses of the inquiry commission, including the remuneration of its members, shall be borne equally by the parties to the inquiry procedure. The inquiry commission shall keep a record of all its expenses and shall furnish a final statement thereof to the parties.

11. Any Party which has an interest of a factual nature in the subject-matter of the inquiry procedure and which may be affected by an opinion in the matter may intervene in the proceedings with the consent of the inquiry commission.

12. The decisions of the inquiry commission on matters of the procedure shall be taken by majority vote of its members. The final opinion of the inquiry commission shall reflect the view of the majority of its members and shall include any dissenting view.

13. The inquiry commission shall present its final opinion within two months of the date on which it was established, unless it finds it necessary to extend this time-limit for a period which should not exceed two months.

14. The final opinion of the inquiry commission shall be based on accepted scientific principles. The final opinion shall be transmitted by the inquiry commission to the parties to the inquiry procedure and to the secretariat.

ANNEX III

PROCEDURES PURSUANT TO ARTICLE 4

1. A Party of origin may request consultations with another Party, in accordance with paragraphs 2 to 5 of this Annex, in order to determine whether that Party is an affected Party.

2. For a proposed or existing hazardous activity, the Party of origin shall, for the purposes of ensuring adequate and effective consultations, provide for the notification at appropriate levels of any Party that it considers may be an affected Party as early as possible and no later than when informing its own public about that proposed or existing activity. For existing hazardous activities such notification shall be provided no later than two years after the entry into force of this Convention for a Party of origin.

3. The notification shall contain, inter alia:

(a) Information on the hazardous activity, including any available information or report, such as information produced in accordance with Article 6, on its possible transoboundary effects in the event of an industrial accident;

(b) An indication of a reasonable time within which a response under paragraph 4 of this Annex is reguired, taking into account the nature of the activity;

and may include the information set out in paragraph 6 of this Annex.

4. The notified Parties shall respond to the Party of origin within the time specified in the notification, acknowledging receipt of the notification and indicating whether they intend to enter into consultation.

5. If a notified Party indicates that it does not intend to enter into consultation, or if it does not respond within the time specified in the notification, the provisions set down in the following paragraphs of this Annex shall not apply. In such circumstances, the right of a Party of origin to determine whether to carry out an assessment and analysis on the basis of its national law and practice is not prejudiced.

6. Upon receipt of a response from a notified Party indicating its desire to enter into consultation, the Party of origin shall, if it has not already done so, provide to the notified Party:

(a) Relevant information regarding the time schedule for analysis, including an indication of the time schedule for the transmittal of comments,

(b) Relevant information on the hazardous activity and its transboundary effects in the event of an industrial accident,

(c) The opportunity to participate in evaluations of the information or any report demonstrating possible transboundary effects.

7. An affected Party shall, at the request of the Party of origin, provide the latter with reasonably obtainable information relating to the area under the jurisdiction of the affected Party capable of being affected, where such information is necessary for the preparation of the assessment and analysis and measures. The information shall be furnished promptly and, as appropriate, through a joint body where one exists.

8. The Party of origin shall furnish the affected Party directly, as appropriate, or, where one exists, through a joint body with the analysis and evalution documentation as decribed in Annex V, paragraphs 1 and 2.

9. The Parties concerned shall inform the public in areas reasonably capable of being affected by the hazardous activity and shall arrange for the distribution of the analysis and evaluation documentation to it and to authorities in the relevant areas. The Parties shall ensure them an opportunity for making comments on, or objections to, the hazardous activity and shall arrange for their views to be submitted to the competent authority of the Party of origin, either directly to that authority or, where appropriate, through the Party of origin, within a reasonable time.

10. The Party of origin shall, after completion of the analysis and evalution documentation, enter without undue delay into consultations with the affected Party concerning, inter alia, the transboundary effects of the hazardous activity in the event of an industrial accident and measures to reduce or eliminate its effects. The consultations may relate to:

(a) Possible alternatives to the hazardous activity, including the no-action alternative, and possible measures to mitigate transboundary effects at the expense of the Party of origin,

(b) Other forms of possible mutual assistance for reducing any transboundary effects;

(c) Any other appropriate matters.

The Parties concerned shall, on the commencement of such consultations, agree on a reasonable time-frame for the duration of the consultation period. Any such consultations may be conducted through an appropriate joint body, where one exists.

11. The Parties concerned shall ensure that due account is taken of the analysis and evaluation, as well as of the comments received pursuant to paragraph 9 of this Annex and of the outcome of the consultations referred to in paragraph 10 of this Annex.

12. The Party of origin shall notify the affected Parties of any decision on the activity, along with the reasons and considerations on which it was based.

13. If, after additional and relevant information concerning the transboundary effects of a hazardous activity and which was not available at the time consultations were held with respect to that activity, becomes available to a Party concerned, that Party shall immediately inform the other Party of Parties concerned. If one of the Parties concerned so requests, renewed consultations shall be held.

ANNEX IV

PREVENTIVE MEASURES PURSUANT TO ARTICLE 6

The following measures may be carried out, depending on national laws and practices, by Parties, competent authorities, operators, or by joint efforts:

1. The setting of general or specific safety objectives,

2. The adoption of legislative provisions or guidelines concerning safety measures and safety standards,

3. The identification of those hazardous activities which require special preventive measures, which may include a licensing or authorization system,

4. The evaluation of risk analyses or of safety studies for hazardous activities and an action plan for the implementation of necessary measures,

5. The provision to the competent authorities of the information needed to assess risks,

6. The application of the most appropriate technology in order to prevent industrial accidents and protect human beings and the environment,

7. The undertaking, in order to prevent industrial accidents, of the appropriate education and training of all persons engaged in hazardous activities on-site under both normal and abnormal conditions,

8. The establishment of internal managerial structures and practices designed to implement and maintain safety regulations effectively,

9. The monitoring and auditing of hazardous acitivities and the carrying out of inspections.

ANNEX V

ANALYSIS AND EVALUATION

1. The analysis and evaluation of the hazardous activity should be performed with a scope and t a depth which vary depending on the purpose for which they are carried out.

2. The following table illustrates, for the purposes of the related Articles, matters which should be considered in the analysis and evaluation, for the purposes listed:

Purpose of analysis Matters to be considered:


Emergency planning (1) The quantities and properties of haza-

under Article 8 dous substances on the site,

(2) Brief descriptive scenarios of a repre- sentative sample of industrial accidents possibly arising from the hazardous activity, including an indication of the likelihood of each,

(3) For each scenario:

(a) The approximate quantity of a release,

(b) The extent and severity of the resulting consequences both for people and for the non-human environment in favourable and unfavourable conditions, including the extent of resulting hazard zones;

(c) The time-scale within which the industrial accident could develop from the initiating event;

(d) Any action which could be taken to minimize the likelihood of escalation.

(4) The size and distribution of the population in the vicinity, including any large concentrations of people potentially in the hazard zone;

(5) The age, mobility and susceptibility of that population.


Decision-making on In addition to items (1) to (5) above:

siting under (6) The severity of the harm inflicted on

Article 7 people and the environment, depending on the nature and circumstances of the release;

(7) The distance from the location of the hazardous activity at which harmful effects on people and the environment may reasonably occur in the event of an industrial accident;

(8) The same information not only for the present situation but also for planned or reasonably foreseeable future developments.


Information to the In addition to items (1) to (4) above:

public under (9) The people who may be affected by an

Article 9 industrial accident.


Preventive measures In addition to items (4) to (9) above, more

under Article 6 detailed versions of the descriptions and assessments set out in items (1) to (3) will be needed for preventive measures. In addition to those descriptions and assessments, the following matters should also be covered:

(10) The conditions and quantities in which hazardous materials are handled,

(11) A list of the scenarios for the types of industrial accidents with serious effects, to include examples covering the full range of incident size and the possibility of effects from adjacent activities,

(12) For each scenario, a description of the events which could initiate an industrial accident and the steps whereby it could escalate;

(13) An assessment, at least in general terms, of the likelihood of each step occurring, taking into account the arrangements in (14);

(14) A description of the preventive measures in terms of both equipment and procedures designed to minimize the likelihood of each step occurring;

(15) An assessment of the effects that deviations from normal operating conditions could have, and the consequent arrangements for safe shut-down of the hazardous activity or any part thereof in an emergency, and of the need for staff training to ensure that potentially serious deviations are recognized at an early stage and appropriate action taken;

(16) An assessment of the extent to which modifications, repair work and maintenance work on the hazardous activity could place the control measures at risk, and the consequent arrangements to ensure that control is maintained.

ANNEX VI

DECISION-MAKING ON SITING PURSUANT TO ARTICLE

The following illustrates the matters which should be considered pursuant to Article 7;

1. The results of risk analysis and evaluation, including an evaluation pursuant to Annex V of the physical characteristics of the area in which the hazardous activity is being planed;

2. The results of consultations and public participation processes;

3. An analysis of the increase or decrease of the risk caused by any development in the territory of the affected Party in relation to an existing hazardous activity in the territory of the Party of origin;

4. The evaluation of the environmental risks, including any transboundary effects;

5. An evaluation of the new hazardous activities which could be a source of risk;

6. A consideration of the siting of new, and significant modifications to existing hazardous activities at a safe distance from existing centres of population, as well as the establishment of a safety area around hazardous activities, within such areas, developments which would increase the populations at risk, or otherwise increase the severity of the risk, should be closely examined.

ANNEX VII

EMERGENCY PREPAREDNESS MEASURES
PURSUANT TO ARTICLE 8

1. All contingency plans, both on- and off-site, should be coordinated to provide a comprehensive and effective response to industrial accidents.

2. The contingency plans should include the actions necessary to localize emergencies and to prevent or minimize their transboundary effects. They should also include arrangements for warning people and, where appropriate, arrangements for their evacuation, other protective or rescue actions and health services.

3. Contingency plans should give on-site personnel, people who might be affected off site and rescue forces, details of technical and organizational procedures which are appropriate for response in the event of an industrial accident capable of having transboundary effects and to prevent and minimize effects on people and the environment, both on and off site.

4. Examples of matters which could be covered by on-site contingency plans incude:

(a) Organizational roles and responsibilities on site for dealing with an emergency,

(b) A description of the action which should be taken in the event of an industrial accident, or an imminent threat thereof, in order to control the condition or event, or details of where such a description can be found,

(c) A description of the equipment and resources available,

(d) Arrangements for providing early warning of industrial accidents to the public authority responsible for the off-site emergency response, including the type of information which should be included in an initial warning and the arrangements for providing more detailed information as it becomes available,

(e) Arrangements for training personnel in the duties they will be expected to perform.

5. Examples of matters which could be covered by off-site contingency plans include:

(a) Organizational roles and responsibilities off-site for dealing with an emergency, including how integration with on-site plans is to be achieved,

(b) Methods and procedures to be followed by emergency and medical personnel,

(c) Methods for rapidly determining the affected area,

(d) Arrangements for ensuring that prompt industrial accident notification is made to affected or potentially affected Parties and that that liaison is maintained subsequently,

(e) Identification of resources necessary to implement the plan and the arrangements for coordination,

(f) Arrangements for providing information to the public including, where appropriate, the arrangements for reinforcing and repeating the information provided to the public pursuant to article 9,

(g) Arrangements for training and exercises.

6. Contingency plans could include the measures for: treatment, collection, clean-up, storage, removal and safe disposal of hazardous substances and contaminated material, and restoration.

ANNEX VIII

INFORMATION TO THE PUBLIC PURSUANT TO ARTICLE 9

1. The name of the company, address of the hazardous activity and identification by position held of the person giving the information,

2. An explanation in simple terms of the hazardous activity, including the risks,

3. The common names or the generic names or the general danger classification of the substances and preparations which are involved in the hazardous activity, with an indication of their principal dangerous characteristics,

4. General information resulting from an environmental impact assesment, if available and relevant,

5. The general information relating to the nature of an industrial accident that could possibly occur in the hazardous activity, including its potential effect on the population and the environment,

6. Adequate information on how the affected population will be warned and kept informed in the event of an industrial accident,

7. Adequate information on the actions the affected population should take and on the behaviour they should adopt in the event of an industrial accident,

8. Adequate information on arrangements made regarding the hazardous activity, including liaison with the emergency services, to deal with industrial accidents, to reduce the severity of the industrial accidents and to mitigate their effects,

9. General information on the emergency servicesž off-site contingency plan, drawn up to cope with any off-site effects, including the transboundary effects of an industrial accident,

10. General information on special requirements and conditions to which the hazardous activity is subject according to the relevant national regulations and/or administrative provisions, including licensing or authorization systems,

11. Details of where further relevant information can be obtained.

ANNEX IX

INDUSTRIAL ACCIDENT NOTIFICATION SYSTEMS PURSUANT TO ARTICLE 10

1. The industrial accident notification systems shall enable the speediest possible transmission of data and forecasts according to previously determined codes using compatible data-transmission and data-treatment systems for emergency warning and response, and for measures to minimize and contain the consequences of transboundary effects, taking account of different needs at different levels.

2. The industrial accident notification shall include the following:

(a) The type and magnitude of the industrial accident, the hazardous substances involved (if known), and the severity of its possible effects,

(b) The time of occurrence and exact location of the accident,

(c) Such other available information as necessary for an efficient response to the industrial accident.

3. The industrial accident notification shall be supplemented at appropriate intervals, or whenever required, by further relevant information on the development of the situation concerning transboundary effects.

4. Regular tests and reviews of the effectiveness of the industrial accident notification systems shall be undertaken, including the regular training of the personnel involved. Where appropriate, such tests, reviews and training shall be performed jointly.

ANNEX X

MUTUAL ASSISTANCE PURSUANT TO ARTICLE 12

1. The overall direction, control, coordination and supervision of the assistance is the responsibility of the requesting Party. The personnel involved in the assisting operation shall act in accordance with the relevant laws of the requesting Party. The appropriate authorities of the requesting Party shall cooperate with the authority designated by the assisting Party, pursuant to Article 17, as being in charge of the immediate operational supervision of the personnel and the equipment provided by the assisting Party.

2. The requesting Party shall, to the extent of its capabilities, provide local facilities and services for the proper and effective administration of the assistance, and shall ensure the protection of personnel, equipment and materials brought into its territory by, or on behalf of, the assisting Party for such a purpose.

3. Unless otherwise agreed by the Parties concerned, assistance shall be provided at the expense of the requesting Party. The assisting Party may at any time waive wholly or partly the reimbursement of costs.

4. The requesting Party shall use its best efforts to afford to the assisting Party and persons acting on its behalf the privileges, immunities or facilities necessary for the expeditious performance of their assistance functions. The requesting Party shall not be required to apply this provision to its own nationals or permanent residents or to afford them the privileges and immunities referred to above.

5. A Party shall, at the request of the requesting or assisting Party, endeavour to facilitate the transit through its territory of duly notified personnel, equipment and property involved in the assistance to and from the requesting Party.

6. The requesting Party shall facilitate the entry into, stay in and departure from its national territory of duly notified personnel and of equipment and property involved in the assistance.

7. With regard to acts resulting directly from the assistance provided, the requesting Party shall, in respect of the death of or injury to persons, damage to or loss of property, or damage to the environment caused within its territory in the course of the provision of the assistance requested, hold harmless and indemnify the assisting Party or persons acting on its behalf and compensate them for death or injury suffered by them and for loss of or damage to equipment or other property involved in the assistance. The requesting Party shall be responsible for dealing with claims brought by third parties against the assisting Party or persons acting on its behalf.

8. The Parties concerned shall cooperate closely in order to facilitate the settlement of legal proceedings and claims which could result from assistance operations.

9. Any Party may request assistance relating to the medical treatment or the temporary relocation in the territory of another Party of persons involved in an accident.

10. The affected or requesting Party may at any time, after appropriate consultations and by notification, request the termination of assistance received or provided under this Convention. Once such a request has been made, the Parties concerned shall consult one another with a view to making arrangements for the proper termination of the assistance.

ANNEX XI

EXCHANGE OF INFORMATION PURSUANT TO ARTICLE 15

Information shall include the following elements, which can also be the subject of multilateral and bilateral cooperation:

(a) Legislative and administrative measures, policies, objectives and priorities for prevention, preparedness and response, scientific activities and technical measures to reduce the risk of industrial accidents from hazardous activities, including the mitigation of transboundary effects:;

(b) Measures and contingency plans at the appropriate level affecting other Parties;

(c) Programmes for monitoring, planning, research and development, including their implementation and surveillance;

(d) Measures taken regarding prevention of, preparedness for and response to industrial accidents;

(e) Experience with industrial accidents and cooperation in response to industrial accidents with transboundary effects;

(f) The development and application of the best available technologies for improved environmental protection and safety;

(g) Emergency preparedness and response;

(h) Methods used for the prediction of risks, including criteria for the monitoring and assessment of transboundary effects.

ANNEX XII

TASKS FOR MUTUAL ASSISTANCE PURSUANT TO ARTICLE 18, PARAGRAPH 4

1. Information and data collection and dissemination

(a) Establishment and operation of and industrial accident notification system that can provide information on industrial accidents and on experts, in order to involve the experts as rapidly as possible in providing assistance,

(b) Establishment and operation of a data bank for the reception, processing and distribution of necessary information on industrial accidents, including their effects, and also on measures applied and their effectiveness,

(c) Elaboration and maintenance of a list of hazardous substances, including their relevant characteristics, and of information on how to deal with those in the event of an industrial accident,

(d) Establishment and maintenance of a register of experts to provide consultative and other kinds of assistance regarding preventive, preparedness and response measures, including restoration measures,

(e) Maintenance of a list of hazardous activities,

(f) production and maintenance of a list of hazardous substances covered by the provisions of Annex I, Part I.

2. Research, training and methodologies

(a) Development and provision of models based on experience from industrial accidents, and scenarios for preventive, preparedness and response measures,

(b) Promotion of education and training, organization of international symposia and promotion of cooperation in research and development.

3. Technical assistance

(a) Fulfillment of advisory functions aimed at strengthening the ability to apply preventive, preparedness and response measures,

(b) Undertaking, at the request of a Party, of inspections of its hazardous activities and the provision of assistance in organizing its national inspections according to the requirements of this Convention.

4. Assistance in the case of an emergency

Provision, at the request of a Party, of assistance by, inter alia, sending experts to the site of an industrial accident to provide consultative and other kinds of assistance in response to the industrial accident.

ANNEX XIII

ARBITRATION

1. The claimant Party or Parties shall notify the secretariat that the Parties have agreed to submit the dispute to arbitration pursuant to Article 21, paragraph 2 of this Convention. The notification shall state the subject-matter of arbitration and include, in particular, the Articles of this Convention, the interpretation or application of which is at issue. The secretariat shall forward the information received to all Parties to this Convention.

2. The arbitral tribunal shall consist of three members. Both the claimant Party of Parties and the other Party of Parties to the dispute shall appoint an arbitrator, and the two arbitrators so appointed shall designate by common agreement the third arbitrator, who shall be the president of the arbitral tribunal. The latter shall not be a national of one of the parties to the dispute, nor have his or her usual place of residence in the territory of one of these parties, nor be employed by any of them, nor have dealt with the case in any other capacity.

3. If the president of the arbitral tribunal has not been designated within two months of the appointment of the second arbitrator, the Executive Secretary of the Economic Commission for Europe shall, at the request of either party to the dispute, designate the president within a further two-month period.

4. If one of the parties to the dispute does not appoint an arbitrator within two months of the receipt of the request, the other party may so inform the Executive Secretary of the Economic Commission for Europe, who shall designate the president of the arbitral tribunal within a further two-month period. Upon designation, the president of the arbitral tribunal shall request the party which has not appointed an arbitrator to do so within two months. If it fails to do so within that period, the president shall inform the Executive Secretary of the Economic Commission for Europe, who shall make this appointment within a further two-month period.

5. The arbitral tribunal shall render its decision in accordance with international law and in accordance with the provisions of this Convention.

6. Any arbitral tribunal constituted under the provisions set out herein shall draw up its own rules of procedure.

7. The decisions of the arbitral tribunal, both on procedure and on substance, shall be taken by majority vote of its members.

8. The tribunal may take all appropriate measures to establish the facts.

9. The parties to the dispute shall facilitate the work of the arbitral tribunal and, in particular shall, using all means at their disposal:

(a) Provide the tribunal with all relevant documents, facilities and information,

(b) Enable the tribunal, where necessary, to call witnesses or experts and receive their evidence.

10. The parties to the dispute and the arbitrators shall protect the confidentiality of any information they receive in confidence during the proceedings of the arbitral tribunal.

11. The arbitral tribunal may, at the request of one of the parties, recommend interim measures of protection.

12. If one of the parties to the dispute does not appear before the arbitral tribunal or fails to defend its case, the other party may request the tribunal to continue the proceedings and to render its final decision. Absence of a party or failure of a party to defend its case shall not constitute a bar to the proceedings.

13. The arbitral tribunal may hear and determine counter-claims arising directly out of the subject-matter of the dispute.

14. Unless the arbitral tribunal determines otherwise because of the particular circumstances of the case, the expenses of the tribunal, including the remuneration of its member, shall be borne equally by the parties to the dispute. The Tribunal shall keep a record of all its expenses and shall furnish a final statement thereof to the parties to the dispute.

15. Any Party to this Convention which has an interest of a legal nature in the subject-matter of the dispute and which may be affected by a decision in the case, may intervene in the proceedings with the consent of the tribunal.

16. The arbitral tribunal shall render its award within five months of the date on which it is established unless it finds it necessary to extend the time-limit for a period which should not exceed five months.

17. The award of the arbitral tribunal shall be accompanied by a statement of reasons. It shall be final and binding upon all parties to the dispute. The award will be transmitted by the arbitral tribunal to the parties to the dispute and to the secretariat. The secretariat will forward the information received to all Parties to this Convention.

18. Any dispute which may arise between the parties concerning the interpretation or execution of the award may be submitted by either party to the arbitral tribunal which made the award or, of the latter cannot be seized thereof, to another tribunal constituted for this purpose in the same manner as the first.

KONVENCIJA O PREKOGRANIČNIM UČINCIMA INDUSTRIJSKIH NESREĆA

PREAMBULA

Stranke ove Konvencije,

imajući na umu posebnu važnost zaštite ljudskih bića i okoliša od posljedica industrijskih nesreća, u interesu sadašnjega i budućih naraštaja;

shvaćajući važnost i nužnost sprječavanja teških nepovoljnih posljedica industrijskih nesreća na ljude i okoliš, te provođenja svih mjera koje potiču razumnu, gospodarsku i djelotvornu primjenu mjera za sprječavanje, pripravnost i odgovaranje na iste, kako bi se omogućio okolišu prihvatljiv i održiv gospodarski razvoj:

uzimajući u obzir činjenicu da se posljedice industrijskih nesreća mogu osjetiti preko granica, te da mogu zahtijevati suradnju među državama;

potvrđujući potrebu unapređenja djelatne međunarodne suradnje među dotičnim državama prije, u tijeku i nakon nesreće, provođenja odgovarajuće politike, te učvršćenja i koordiniranja djelatnosti na svim primjerenim razinama kako bi se unaprijedilo sprječavanje, pripravnost za i odgovaranje na prekogranične učinke industrijskih nesreća;

uviđajući značenja i korisnost dvostranih i mnogostranih dogovora o sprječavanju, pripravnosti za i odgovaranju na posljedice industrijskih nesreća;

svjesne uloge koju u tome ima Gospodarska komisija za Europu pri Ujedinjenim narodima (ECE) i pozivajući se, inter alia, na Kodeks ECE-a o postupanju pri slučajnom onečišćenju prekograničnih unutrašnjih kopnenih voda te na Konvenciju o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica;

poštujući relevantne odredbe Završnoga dokumenta Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi (CSCE), Zaključnoga dokumenta sastanka predstavnika država članica CSCE-a u Beču, te ishod Sastanka u Sofiji na temu zaštite okoliša u okviru CSCE-a, kao i odgovarajuće djelatnosti i mehanizme Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), posebice programa APELL, Međunarodne organizacije rada (ILO), osobito Kodeks o sprječavanju velikih industrijskih nesreća i u ostalim relevantnim međunarodnim organizacijama;

uvažavajući odgovarajuće odredbe Deklaracije Konferencije Ujedinjenih naroda o ljudskom okolišu, a posebice načelo 21, prema kojem države, sukladno s Poveljom Ujedinjenih naroda i načelima međunarodnog prava, imaju suvereno pravo iskorištavati vlastita bogatstva, na temelju vlastite politike zaštite okoliša i odgovorne su za osiguranje uvjeta u kojima djelatnosti u okviru njihove jurisdikcije ili nadzora ne izazivaju štete na okolišu drugih država ili područja koja leže izvan granica njihove državne jurisdikcije;

uzimajući u obzir načelo »onečišćivač plaća«, kao opće načelo međunarodnog prava za okoliš;

podupirući načela međunarodnog prava i običaja, posebice načelo dobrosusjedskih odnosa, uzajamnosti, nediskriminacije i dobre vjere,

dogovorile su se kako slijedi:

Članak 1.

DEFINICIJE

Za potrebe ove Konvencije,

(a) »industrijska nesreća« znači događaj koji je posljedica nekontroliranog razvoja događaja u tijeku neke radnje što uključuje opasne tvari:

(i) u nekom postrojenju, na primjer tijekom proizvodnje, uporabe, skladištenja, rukovanja ili odlaganja;

(ii) tijekom prijevoza u onoj mjeri kako je utvrđeno stavkom 2.(d) članka 2.;

(b) »opasna djelatnost« znači svaku djelatnost kod koje su jedna ili više opasnih tvari prisutne ili mogu biti prisutne u količini koja je na granici ili iznad granice navedene u Dodatku I. ovom tekstu, te koje mogu izazvati prekogranične učinke;

(c) »učinci« znače sve neposredne ili posredne, trenutačne ili odgođene nepovoljne posljedice izazvane nekom industrijskom nesrećom, inter alia, na:

(i) ljude, biljni i životinjski svijet;

(ii) tlo, vodu, zrak i krajobraz;

(iii) međusobno djelovanje čimbenika iz (i) i (ii);

(iv) materijalna dobra i kulturnu baštinu, uključujući i povijesne spomenike;

(d) »prekogranični učinci« znače ozbiljne učinke u okviru jurisdikcije stranke, koji su rezultat industrijske nesreće što se desila u okviru jurisdikcije druge stranke;

(e) »operater« znači svaku fizičku ili pravnu osobu, uključujući tijela javne vlasti, koja je zadužena za neku djelatnost, npr. nadziranje, planiranje izvođenja i izvođenje neke djelatnosti;

(f) »stranka« znači, ako u tekstu nije drugačije određeno, ugovornu stranku ove Konvencije;

(g) »stranka porijekla« znači svaku stranku ili stranke pod čijom se jurisdikcijom industrijska nesreća dogodi ili se može dogoditi;

(h) »pogođena stranka« znači svaku stranku, ili stranke, koja je pogođena ili može biti pogođena prekograničnim učincima neke industrijske nesreće;

(i) »zainteresirane stranke« znače svaku stranku porijekla i svaku pogođenu stranku;

(j) »javnost« znači jednu ili više fizičkih ili pravnih osoba.

Članak 2.

POLJE PRIMJENE

1. Ova Konvencija će se primjenjivati na sprječavanje, pripravnost i odgovaranje na industrijske nesreće koje mogu izazvati prekogranične učinke, uključujući učinke takvih nesreća izazvanih prirodnim katastrofama, te na međunarodnu suradnju koja se odnosi na međusobnu pomoć, istraživanje i razvoj, razmjenu informacija i razmjenu tehnologija na polju sprječavanja, pripravnosti i odgovaranja na industrijske nesreće.

2. Ova Konvencija neće se primjenjivati na:

(a) nuklearne nesreće ili neželjene radiološke događaje;

(b) nesreće na vojnim postrojenjima;

(c) greške sa branama, s izuzetkom učinaka industrijskih nesreća izazvanih tim greškama;

(d) na nesreće pri kopnenom prijevozu, isključujući:

(i) hitne mjere odgovaranja na takve nesreće;

(ii) prijevoz na lokaciji opasne djelatnosti;

(e) slučajno ispuštanje genetski izmijenjenih organizama;

(f) nesreće izazvane djelatnostima u morskom okolišu, uključujući istraživanje ili iskorištavanje morskog dna;

(g) naftne mrlje ili druge štetne tvari u moru.

Članak 3.

OPĆE ODREDBE

1. Stranke će, uzimajući u obzir napore koji su već učinjeni na državnoj i međunarodnoj razini, poduzeti odgovarajuće mjere i surađivati u okviru ove Konvencije, kako bi ljude i okoliš zaštitile od industrijskih nesreća sprječavanjem tih nesreća u najvećoj mogućoj mjeri, smanjenjem njihove učestalosti i ozbiljnosti, te ublažavanjem njihovih posljedica. U tu svrhu primjenjivat će se mjere sprječavanja, pripravnosti i odgovaranja, uključujući i mjere obnove.

2. Razmjenom informacija, pružanjem savjeta i ostalim mjerama suradnje stranke će, bez nepotrebnoga odugovlačenja, razvijati i provoditi politiku i strategiju smanjenja rizika od industrijskih nesreća i unapređenja mjera sprječavanja, pripravnosti i odgovaranja na iste, uključujući mjere obnove, uvažavajući napore koji su već učinjeni na državnoj i međunarodnoj razini, kako bi se izbjeglo nepotrebno podvostručavanje.

3. Stranke trebaju osigurati obvezu operatera na poduzimanje svih mjera potrebnih za sigurno obavljanje opasne djelatnosti i sprječavanje industrijskih nesreća.

4. U svrhu provođenja odredaba ove Konvencije, stranke će poduzeti odgovarajuće zakonodavne, upravne, izvršne i financijske mjere za sprječavanje, pripravnost i odgovaranje na industrijske nesreće.

5. Odredbe ove Konvencije neće unaprijed utjecati ni na kakve obveze stranaka prema međunarodnom pravu, u svezi s industrijskim nesrećama i opasnim djelatnostima.

Članak 4.

PREPOZNAVANJE, KONZULTIRANJE I
SAVJETOVANJE

1. U svrhu poduzimanja mjera sprječavanja i uspostavljanja mjera pripravnosti, stranka porijekla će poduzeti mjere, kako je to prikladno, kojima će se prepoznati opasne djelatnosti unutar njezine jurisdikcije i osigurati da pogođene stranke budu obaviještene o svakoj takvoj predloženoj ili postojećoj djelatnosti.

2. Zainteresirane stranke će, na inicijativu bilo koje od stranaka, sudjelovati u razgovorima o prepoznavanju takvih opasnih djelatnosti koje, u razumnoj mjeri, mogu izazvati prekogranične učinke. Ako se zainteresirane stranke ne slažu u tome je li neka djelatnost opasna, svaka od njih može, ukoliko se zainteresirane stranke ne dogovore o nekom drugom načinu rješavanja toga pitanja, proslijediti problem istražnom povjerenstvu, sukladno s odredbama iz Dodatka II. ovom tekstu, zbog savjeta.

3. Stranke će, s obzirom na predložene ili postojeće opasne djelatnosti primjenjivati postupke utvrđene Dodatkom III. ovom tekstu.

4. Kad opasna djelatnost podliježe procjeni utjecaja na okoliš, sukladno s Konvencijom o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica, a rečena procjena obuhvaća prosudbu prekograničnih učinaka industrijskih nesreća uslijed neke opasne djelatnosti koja se obavlja sukladno s uvjetima ove Konvencije, konačna odluka koja se donosi u svrhu Konvencije o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica, treba ispunjavati odgovarajuće zahtjeve ove Konvencije.

Članak 5.

DOBROVOLJNO PROŠIRENJE

Zainteresirane stranke će, na inicijativu bilo koje od njih, pristupiti raspravi o tome treba li neku djelatnost koja nije obuhvaćena Dodatkom I., smatrati opasnom djelatnošću. Uz obostranu suglasnost one, sukladno s Dodatkom II., mogu primijeniti neki savjetodavni mehanizam po svom izboru ili istražno povjerenstvo koje će im dati savjet. Ukoliko se zainteresirane stranke tako dogovore, ova Konvencija ili bilo koji njezin dio primjenjivat će se na dotičnu djelatnost kao da je to opasna djelatnost.

Članak 6.

SPRJEČAVANJE

1. Stranke će poduzeti odgovarajuće mjere za sprječavanje industrijskih nesreća, uključujući mjere kojima se operater potiče na smanjenje rizika od industrijskih nesreća. Te mjere mogu uključivati, one koje su navedene u Dodatku IV. ovom tekstu, ali nisu ograničene na njih.

2. S obzirom na bilo koju opasnu djelatnost stranka porijekla će zatražiti od operatera prikazivanje sigurnoga izvođenja neke opasne djelatnosti tako što će pružiti informacije kao što su osnovne pojedinosti o procesu uključujući raščlambu i ocjenu, kako je to detaljno navedeno u Dodatku V. ovom tekstu, ali ne ograničavajući se na njih.

Članak 7.

ODLUČIVANJE O LOKACIJI

U okviru svoga pravnog sustava stranka porijekla će, s ciljem smanjenja rizika za stanovništvo i okoliš svih pogođenih stranaka, težiti utvrđivanju politike o smještaju novih opasnih djelatnosti i o značajnim izmjenama na postojećim opasnim djelatnostima. U okviru svojih pravnih sustava pogođene će stranke, s ciljem najvećeg mogućeg smanjenja rizika, težiti utvrđivanju politike glede razvoja događaja od značenja za područja koja mogu biti pogođena prekograničnim učincima industrijske nesreće koja je posljedica neke opasne djelatnosti. U izradi i utvrđivanju tih politika stranke će uzeti u obzir točke navedene u Dodatku V., stavku 2., podstavak (1) do (8) i Dodatku VI. ovom tekstu.

Članak 8.

PRIPRAVNOST NA NEŽELJENE DOGAĐAJE

1. Stranke će poduzeti prikladne mjere za organiziranje i održavanje odgovarajuće razine pripravnosti na neželjene događaje, kako bi odgovorile na industrijske nesreće. Stranke trebaju osigurati poduzimanje mjera pripravnosgi radi ublažavanja prekograničnih učinaka takvih nesreća, pri čemu operateri obavljaju svoje dužnosti na licu mjesta. Ove mjere mogu uključivati i one koje su navedene u Dodatku VII. ovom tekstu, ali nisu ograničene na njih. Zainteresirane stranke će posebno informirati jedna drugu o planovima intervencija.

2. Stranka porijekla treba za opasne djelatnosti osigurati pripremu i provedbu planova intervencija na licu mjesta, uključujući prikladne mjere odgovora na njih i ostale mjere sprječavanja i smanjivanja prekograničnih učinaka. Stranka porijekla će drugim zainteresiranim strankama dostaviti sastavnice koje su joj na raspolagaju za izradu planova intervencija.

3. Svaka stranka treba za opasne djelatnosti osigurati pripremu i provedbu planova intervencija na širem području, koji će obuhvatiti mjere koje treba poduzeti na njezinom teritoriju radi sprječavanja i smanjivanja prekograničnih učinaka. Kod pripreme tih planova treba voditi računa o zaključcima raščlambi i ocjeni, a posebno točkama sadržanima u Dodatku V., stavku 2., podstavcima (1) do (5). Zainteresirane stranke nastojat će uskladiti te planove. Gdje je to prikladno, treba izraditi zajedničke planove intervencija na širem području, kako bi se omogućilo usvajanje odgovarajućih mjera odgovaranja.

4. Planove intervencija treba redovno prilagođavati ili, kada to okolnosti zahtijevaju, uzimati u obzir iskustva stečena u zbrinjavanju odgovarajućih neželjenih događaja.

Članak 9.

INFORMIRANJE I SUDJELOVANJE JAVNOSTI

1. Stranke će osigurati odgovarajuću razinu informiranosti javnosti na područjima koja mogu biti pogođena industrijskom nesrećom što proizlazi iz neke opasne djelatnosti. Takva informacija će biti prenešena sredstvima priopćivanja koje stranka smatra prikladnima, uključivat će sastavnice koje sadrži Dodatak VIII. ovom tekstu i treba uzeti u obzir točke navedene u Dodatku V., stavku 2., podstavcima (1) do (4) i (9).

2. Stranka porijekla će, sukladno s odredbama ove Konvencije, te kada god je to moguće i prikladno, pružiti mogućnost javnosti na području koje može biti pogođeno, da sudjeluje u odgovarajućim postupcima, s ciljem upoznavanja iste s njenim gledištima i skrbi za mjere sprječavanja i pripravnosti; isto tako treba osigurati da mogućnost pružena javnosti pogođene stranke bude jednaka onoj koja je pružena javnosti stranke porijekla.

3. Stranke će, sukladno sa svojim pravnim sustavima i, ako se traži, na uzajamnoj osnovi, fizičkim ili pravnim osobama, koje jesu ili mogu biti pogođene prekograničnim učincima industrijske nesreće na teritoriju stranke, omogućiti pristup i djelovanje u odgovarajućim upravnim i sudskim postupcima, uključujući mogućnosti pokretanja pravnog postupka i ulaganja žalbe na odluku koja pogađa njihova prava, a koja su jednaka onima koja su dostupna osobama unutar njihove vlastite ovlasti.

Članak 10.

SUSTAVI OBAVJEŠĆIVANJA O INDUSTRIJSKOJ NESREĆI

1. Stranke će se, u svrhu dobivanja i prijenosa obavijesti o industrijskoj nesreći koje sadrže informacije potrebne za suzbijanje prekograničnih učinaka, pobrinuti za organiziranje i rad primjerenog i djelotvornog sustava obavješćivanja o industrijskim nesrećama na odgovarajućim razinama.

2. U slučaju industrijske nesreće ili neposredne opasnosti od iste, a koja izaziva ili može izazvati prekogranične učinke, stranka porijekla osigurat će da pogođene stranke budu, bez odlaganja, obaviještene na odgovarajućoj razini putem sustava obavješćivanja za industrijske nesreće. Takva obavijest obuhvatit će sastavnice navedene u Dodatku IX. ovom tekstu.

3. Zainteresirane stranke osigurat će, u slučaju industrijske nesreće ili neposredne opasnosti od iste, da se planovi intervencija, izrađeni sukladno s člankom 8., aktiviraju što je moguće ranije i u opsegu koji odgovara okolnostima.

Članak 11.

ODGOVOR

1. Stranke će osigurati da se u slučaju industrijske nesreće ili neposredne opasnosti od nje, poduzmu prikladne mjere odgovaranja što prije i što djelotvornije, kako bi se posljedice zaustavile i svele na najmanju mjeru.

2. U slučaju industrijske nesreće ili neposredne opasnosti od nje, koja izaziva ili može izazvati prekogranične učinke, zainteresirane stranke će osigurati procjenu učinaka - zajednički kada je to potrebno, u svrhu poduzimanja prikladnih mjera odgovaranja. Zainteresirane stranke će nastojati koordinirati mjere odgovaranja.

Članak 12.

MEĐUSOBNA POMOĆ

1. Ako stranka zatreba pomoć u slučaju industrijske nesreće, ona može tu pomoć zatražiti od druge stranke, navodeći opseg i vrstu tražene pomoći. Stranka kojoj je zahtjev za pomoć upućen, treba odmah odlučiti i informirati stranku podnositelja zahtjeva je li u stanju pružiti traženu pomoć, te navesti opseg i uvjete pomoći koju može pružiti.

2. Zainteresirane stranke će surađivati kako bi omogućile neposredno pružanje pomoći koja je dogovorena prema stavku 1. ovoga članka, uključujući, gdje je to prikladno, djelatnosti kojima se posljedice i utjecaji industrijske nesreće mogu svesti na najmanju mjeru, te kako bi pružile općenitu pomoć. Tamo gdje stranke nemaju dvostrane ili mnogostrane sporazume koji se odnose na dogovor o pružanju međusobne pomoći, pomoć će biti pružena u skladu s Dodakom X. ovom tekstu, ukoliko se stranke ne dogovore drugačije.

Članak 13.

ODGOVORNOST

Stranke će podupirati odgovarajuće međunarodne napore na izradi pravila, kriterija i postupaka na području odgovornosti.

Članak 14.

ISTRAŽIVANJE I RAZVOJ

Stranke će, kad je to prikladno, poticati suradnju, a i surađivati u istraživanjima, te u razvijanju metoda i tehnologija za sprječavanje, pripravnost i odgovaranje na industrijske nesreće. U tu svrhu stranke će poticati i djelatno promicati znanstvenu i tehnološku suradnju, uključujući istraživanja manje opasnih postupaka, kojima je cilj ograničiti opasnost od nesreća te spriječiti i ograničiti posljedice industrijskih nesreća.

Članak 15.

RAZMJENA INFORMACIJA

Stranke će na mnogostranoj ili dvostranoj razini razmjenjivati informacije koje realno mogu dobiti, uključujući sastavnice sadržane u Dodatku XI. ovom tekstu.

Članak 16.

RAZMJENA TEHNOLOGIJA

1. Stranke će, sukladno sa svojim zakonodavstvom i praksom, omogućiti razmjenu tehnologija za sprječavanje, pripravnost i odgovaranje na učinke industrijskih nesreća, posebice putem promicanja:

(a) razmjene dostupnih tehnologija na raznim financijskim temeljima;

(b) izravnih doticaja i suradnje na razini industrije;

(c) razmjene informacija i iskustava;

(d) pružanje tehničke pomoći.

2. U promicanju djelatnosti navedenih u podstavcima (a) do (d) stavka 1. ovoga članka, stranke će ostvariti povoljne uvjete tako što će omogućiti doticaje i suradnju među odgovarajućim organizacijama i pojedincima, kako iz privatnoga tako i iz javnog sektora, koji su sposobni osigurati tehnologiju, usluge planiranja i provedbe, opremu, odnosno novčana sredstva.

Članak 17.

OVLAŠTENA TIJELA I SREDIŠTA ZA VEZU

1. Svaka stranka će odrediti ili uspostaviti jedno ili više tijela ovlaštenih za ciljeve ove Konvencije.

2. Bez prejudiciranja drugih dogovora na dvostranoj ili mnogostranoj razini, svaka stranka će odrediti ili uspostaviti jedno središte za vezu, u svrhu dostave obavijesti o industrijskoj nesreći, sukladno sa člankom 10., te jedno središte za vezu za potrebe međusobne pomoći, sukladno sa člankom 12. To bi, po mogućnosti, trebalo biti isto središte.

3. Svaka će stranka, u roku tri mjeseca od dana kada za tu stranku ova Konvencija stupi na snagu, informirati druge stranke putem tajništva navedenoga u članku 20., o tome koje tijelo ili tijela je odredila kao svoje središte (-a) za vezu i kao svoje ovlašteno tijelo ili tijela.

4. Svaka će stranka, u roku mjesec dana od dana odluke, informirati druge stranke preko tajništva o svim promjenama koje se odnose na određivanje (-a) obavljeno prema stavku 3. ovoga članka.

5. Svaka će stranka svoje središte za vezu i sustave obavješćivanja o industrijskoj nesreći, sukladno sa člankom 10., neprekidno držati u funkciji.

6. Svaka će stranka neprekidno držati u funkciji svoje središte za vezu te tijela odgovorna za izradu i primanje zahtjeva i prihvaćanje ponuda za pomoć, sukladno sa člankom 12.

Članak 18.

KONFERENCIJA STRANAKA

1. Predstavnici stranaka će sačinjavati Konferenciju stranaka ove Konvencije i redovito održavati sastanke. Prvi sastanak Konferencije stranaka bit će zakazan najkasnije godinu dana nakon stupanja ove Konvencije na snagu. Nakon toga će se sastanci Konferencije stranaka održavati najmanje jednom godišnje ili na pisani zahtjev neke stranke, pod uvjetom da, u roku od šest mjeseci nakon što tajništvo proslijedi zahtjev, isti podrži najmanje jedna trećina stranaka.

2. Konferencija stranaka će:

(a) pratiti provođenje ove Konvencije;

(b) obavljati savjetodavnu funkciju s ciljem jačanja sposobnosti stranaka za sprječavanje, pripravnost i odgovaranje na prekogranične učinke industrijskih nesreća, te ostvarivanja mogućnosti za pružanje tehničke pomoći i savjeta strankama suočenim s industrijskim nesrećama;

(c) uspostavljati, prema potrebi, radne skupine i ostale prikladne mehanizme za razmatranje problema vezanih uz provođenje i razvijanje ove Konvencije, te će u tu svrhu izraditi odgovarajuće studije i druge dokumente i dostaviti Konferenciji stranaka prijedloge na razmatranje;

(d) obavljati ostale funkcije u skladu s odredbama ove Konvencije;

(e) na prvom sastanku razmotriti i dogovorno usvojiti pravilnik za sastanke;

3. U obavljanju svojih funkcija Konferencija će, kada bude smatrala potrebnim, također surađivati s ostalim odgovarajućim međunarodnim organizacijama.

4. Konferencija stranaka će na svom prvom sastanku utvrditi program rada, posebice u svezi s točkama koje su sadržane u Dodatku XII. ovom tekstu. Konferencija stranaka će također odlučiti o metodi rada, uključujući korištenje državnih središta i suradnju s odgovarajućim međunarodnim organizacijama, te uspostavu sustava s ciljem olakšanja provedbe ove Konvencije, posebice glede međusobnoga pružanja pomoći u slučaju industrijske nesreće, oslanjajući se na pripadajuće postojeće djelatnosti u okviru odgovarajućih međunarodnih organizacija. Kao dio svog programa rada, Konferencija stranaka će razmatrati postojeća državna, regionalna i međunarodna središta te ostala tijela i programe namijenjene usuglašavanju informacija i napora u sprječavanju, pripravnosti i odgovaranju na industrijske nesreće, s ciljem da se utvrdi koje su dodatne međunarodne ustanove ili središta potrebna za provođenje zadataka navedenih u Dodatku XII.

5. Konferencija stranaka će na svom prvom sastanku početi s razmatranjem postupaka za osiguranje povoljnijih uvjeta za razmjenu tehnologija namijenjenih sprječavanju, pripremanju i odgovaranju na učinke industrijskih nesreća.

6. Konferencija stranaka će prihvatiti smjernice i mjerila kojima se olakšava prepoznavanje opasnih djelatnosti za potrebe ove Konvencije.

Članak 19.

PRAVO GLASA

1. Izuzetno od odredbe stavka 2. ovoga članka, svaka stranka ove Konvencije imat će jedan glas.

2. Organizacije regionalne gospodarske integracije određene člankom 27. će, u pitanjima iz svoje ovlasti, koristiti svoje pravo glasa s onim brojem glasova koji odgovara broju njihovih država članica koje su stranke ove Konvencije. Takve organizacije neće koristiti svoje pravo glasa ukoliko su njihove države članice svoje pravo iskoristile, i obrnuto.

Članak 20.

TAJNIŠTVO

Izvršni tajnik Gospodarske komisije za Europu obavljat će sljedeće dužnosti tajništva:

(a) sazivati i pripremati sastanke stranaka;

(b) dostavljati strankama izvješća i ostale i informacije dobivene sukladno s odredbama ove Konvencije;

(c) sve ostale dužnosti koje mu mogu odrediti stranke.

Članak 21.

RJEŠAVANJE SPOROVA

1. Ako između dviju ili više stranaka dođe do spora o tumačenju ili primjeni ove Konvencije, one će potražiti rješenje u pregovorima ili bilo kojem drugom načinu rješavanja spora, prihvatljivom strankama u sporu.

2. Pri potpisivanju, ratifikaciji, prihvaćanju, odobravanju ili pristupanju ovoj Konvenciji, odnosno bilo u koje vrijeme nakon toga, stranka može pisano priopćiti depozitaru da za sporove, koji se ne riješe sukladno sa stavkom 1. ovoga članka, prihvaća jedan ili oba niže navedena načina rješavanja sporova, kao obvezujući za svaku stranku koja prihvaća istu obvezu:

(a) podnošenje spora pred Međunarodni sud;

(b) arbitraža sukladno s postupkom navedenim u Dodatku XIII. ovom tekstu.

3. Ukoliko su stranke u sporu prihvatile oba načina rješavanja spora, navedena u stavku 2. ovoga članka, spor može biti podnijet samo Međunarodnom sudu, ukoliko se stranke u sporu ne dogovore drugačije.

Članak 22.

OGRANIČENJA U DAVANJU INFORMACIJA

1. Odredbe ove Konvencije neće utjecati na prava ili obveze stranaka prema njihovom nacionalnom zakonodavstvu ili prihvaćenoj pravnoj praksi, te primjenjivim međunarodnim propisima za zaštitu informacija koje se odnose na osobne podatke, industrijske i trgovačke tajne, uključujući intelektualno vlasništvo ili državnu sigurnost.

2. Ukoliko neka stranka ipak odluči dati takvu zaštićenu informaciju drugoj stranci, stranka koja prima takvu zaštićenu informaciju poštovat će povjerljivost primljene informacije i uvjete pod kojima je pružena, te će tu informaciju iskoristiti samo za onu svrhu za koju je dana.

Članak 23.

PROVEDBA

Stranke će povremeno izvješćivati o provedbi ove Konvencije.

Članak 24.

DVOSTRANI I MNOGOSTRANI SPORAZUMI

1. Stranke mogu, kako bi ispunile svoje obveze prema ovoj Konvenciji, održavati postojeće, odnosno sklapati nove dvostrane ili mnogostrane sporazume, te druge dogovore.

2. Odredbe ove Konvencije neće onemogućiti stranke u njihovu pravu da, gdje je to potrebno putem dvostranoga ili mnogostranog sporazuma poduzmu strože mjere nego što se to traži ovom Konvencijom.

Članak 25.

STATUS PODATAKA

Dodaci ovoj Konvenciji čine sastavni dio Konvencije.

Članak 26.

DOPUNE KONVENCIJE

1. Svaka stranka može predložiti dopune ove Konvencije.

2. Tekst svake predložene dopune ove Konvencije treba u pisanom obliku dostaviti izvršnom tajniku Gospodarske komisije za Europu, koji će ga razaslati svim strankama. Konferencija stranaka će razmotriti predložene dopune na svojem sljedećem godišnjem sastanku, pod uvjetom da je izvršni tajnik Gospodarske komisije za Europu razaslao strankama predmetne prijedloge najmanje devedeset dana unaprijed.

3. Za dopune ove Konvencije - s izuzetkom onih na Dodatak I., za koje je u stavku 4. ovoga članka propisan posebni postupak:

(a) dopune se prihvaćaju konsenzusom stranaka nazočnih na sastanku, a depozitar će ih dostaviti svim strankama na potvrđivanje, prihvaćanje ili odobrenje;

(b) isprave ratifikacije, prihvaćanja ili odobrenja bit će pohranjene kod depozitara. Dopune prihvaćene sukladno s ovim člankom stupaju na snagu za stranke koje su ih prihvatile devedesetoga dana od dana kada depozitar primi šesnaestu ispravu rafikacije, prihvaćanja ili odobrenja;

(c) nakon toga, dopune za svaku drugu stranku stupaju na snagu devedesetoga dana pošto ta stranka pohrani svoje isprave potvrđivanja, prihvaćanja ili odobrenja dopuna.

4. U pogledu dopuna Dodatku I.:

(a) stranke će nastojati postići sporazum konsenzusom. Ukoliko se iscrpe svi napori za postizanje dogovora, a da se nikakav sporazum ne postigne, dopune će, kao posljednjim sredstvom, biti pihvaćene većinom od devet desetina glasova stranaka koje su nazočne na sastanku i koje glasuju. Ukoliko ih prihvati Konferencija stranaka, dopune će se dostaviti strankama i preporučiti za odobrenje;

(b) po isteku dvanaest mjeseci od dana kada ih dostavi izvršni tajnik Gospodarske komisije za Europu, dopune Dodatku I. postaju punovažne za one stranke ove Konvencije koje nisu poslale obavijest sukladno s odredbama stavka 4. (c) ovoga članka, pod uvjetom da najmanje šesnaest stranaka nije poslalo takvu obavijest;

(c) svaka stranka koja nije u mogućnosti odobriti dopunu Dodatku I. ovoj Konvenciji, treba o tome pisano obavijestiti izvršnoga tajnika Gospodarske komisije za Europu, u roku dvanaest mjeseci od dana objave njezinoga prihvaćanja. Izvršni tajnik će bez odlaganja obavijestiti sve stranke o primitku takve obavijesti. Stranka može u svako doba zamijeniti prethodnu obavijest svojim prihvaćanjem, pa će nakon toga za tu stranku dopuna Dodatku I. stupiti na snagu;

(d) za potrebe ovoga stavka, »stranke koje su nazočne i koje glasuju« znači stranke koje su nazočne i koje daju pozitivan ili negativan glas.

Članak 27.

POTPISIVANJE

Ova Konvencija bit će otvorena za potpisivanje od 17. do zaključno 18. ožujka 1992. u Helsinkiju, a nakon toga u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku, do 18. rujna 1992. za države članice Gospodarske komisije za Europu, kao i za države koje imaju savjetodavni status pri Gospodarskoj komisiji za Europu, sukladno sa stavkom 8. Rezolucije br. 36 (IV.) Ekonomskog i socijalnog vijeća, od 28. ožujka 1947., te za organizacije regionalne gospodarske integracije koje sačinjavaju suverene države članice Gospodarske komisije za Europu i na koje su države članice prenijele ovalsti u svezi s pitanjima kojima se bavi ova Konvencija, uključujući i ovlasti za sklapanje ugovora u svezi s tim pitanjima.

Članak 28.

DEPOZITAR

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda djeluje kao depozitar ove Konvencije.

Članak 29.

RATIFIKACIJA, PRIHVAĆANJE, ODOBRENJE I PRISTUPANJE

1. Ova Konvencija podliježe ratifikaciji, prihvaćanju ili odobrenju od strane država i organizacija regionalne gospodarske integracije, navedenih u članku 27.

2. Ova Konvencija otvorena je za pristupanje državama i organizacijama navedenima u članku 27.

3. Svaka organizacija navedena u članku 27. koja postane strankom ove Konvencije, a da niti jedna od njenih država članica to nije, podliježe svim obvezama iz ove Konvencije. U slučaju da jedna ili više država članica takvih organizacija postanu strankama ove Konvencije, organizacija i njene države članice donijet će odluku o svojim odgovornostima prema ispunjenju obveza iz ove Konvencije. U takvim slučajevima, organizacija i države članice neće imati pravo istodobno koristiti svoja prava po ovoj Konvenciji.

4. U svojim ispravama ratificiranja, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja, organizacije regionalne gospodarske integracije, navedene u članku 27., objavit će opseg svojih ovlasti u pogledu pitanja kojima se bavi ova Konvencija. Ove organizacije će također obavijestiti depozitara o svakoj značajnoj promjeni opsega njihovih ovlasti.

Članak 30.

STUPANJE NA SNAGU

1. Ova Konvencija stupa na snagu devedesetoga dana nakon što se pohrani šesnaesta isprava ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja.

2. Za potrebe stavka 1. ovoga članka, niti jedna isprava koju pohrani neka organizacija navedena u članku 27. neće se računati kao dodatna onima koje su pohranile države članice takve organizacije.

3. Za svaku državu ili organizaciju navedenu u članku 27. koja ratificira, prihvati ili odobri ovu Konvenciju ili joj pristupi nakon pohranjivanja šesnaeste isprave ratifikacije, odobrenja ili pristupanja, ova Konvencija stupa na snagu devedesetoga dana nakon što dotična država ili organizacija pohrane svoju ispravu potvrđivanja, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja.

Članak 31.

ISTUPANJE

1. U bilo koje doba po isteku tri godine od dana stupanja ove Konvencije na snagu za neku stranku, ta stranka može istupiti iz Konvencije putem pisane obavijesti depozitaru. Svako takvo istupanje stupa na snagu devedesetoga dana po primitku obavijesti od strane depozitara.

2. Ovo istupanje neće utjecati na primjenu članka 4. na djelatnost u svezi s kojom je poslana obavijest sukladno s člankom 4., stavkom 1. ili podnijeti zahtjev za razmatranje, sukladno s člankom 4., stavkom 2.

Članak 32.

IZVORNI TEKSTOVI

Izvornik ove Konvencije, čiji su engleski, francuski i ruski tekstovi jednako vjerodostojni, pohranit će se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

U POTVRDU GORNJEGA, niže potpisani, propisno ovlašteni u tu svrhu, potpisali su ovu Konvenciju.

Sastavljeno u Helsinkiju, sedamnaestog ožujka tisućudevetstodevedesetdruge.

DODATAK I.

OPASNE TVARI U SVRHU
USTANOVLJENJA OPASNIH DJELATNOSTI

Niže navedene količine odnose se na svaku djelatnost ili skupinu djelatnosti. Tamo gdje je u dijelu I. naveden raspon količina, granične količine su najveće količine navedene za svaki raspon. Pet godina po stupanju ove Konvencije na snagu, najniža količina iz svakog raspona postaje granična količina, ukoliko se ne izmijeni.

Ukoliko neka tvar ili pripravak naveden u dijelu II. također ulazi u kategoriju iz dijela I, primijenit će se granična količina iz dijela II.

Za prepoznavanje opasnih djelatnosti stranke će uzeti u obzir predvidivu mogućnost povećanja dotične opasnosti i količine opasnih tvari, te njihovu srodnost, bilo da u ovlasti jednog ili više izvršitelja.

DIO I. Kategorije tvari i pripravaka koji nisu navedeni u dijelu II.

Kategorija Granična količina
(tona)      


1. Zapaljivi plinovi 1a) uključujući ukapljeni 200

naftni plin

2. Vrlo zapaljive tekućine 1b) 50.000

3. Vrlo otrovne 1c) 20

4. Otrovne 1d) 500-200

5. Oksidirajuće 1e) 500-200

6. Eksplozivne 1f) 200-50

7. Zapaljive tekućine 1g) (rukovanje pod

posebnim tlačnim i temperaturnim uvjetima) 200

8. Opasne po okoliš 1h) 200

DIO II. Navedene tvari

Tvar Granična količina
(tona)    


1. Amonijak 500

2.a Amonijev nitrat 2) 2.500

2.b Amonijev nitrat u obliku mineralnog gnojiva 3/ 10.000

3. Akrilonitril 200

4. Klor 25

5. Etilen oksid 50

6. Vodikov cijanid 20

7. Vodikov fluorid 50

8. Vodikov sulfid 50

9. Sumporov (IV) oksid 250

10. Sumporov (VI) oksid 75

11. Alkili olova 50

12. Fosgen 0,75

13. Metil izocijanat 0,15

NAPOMENE

1. Indikativna mjerila. U odsutnosti drugih prikladnih mjerila, stranke mogu primijeniti sljedeća mjerila za razvrstavanje tvari ili pripravaka iz dijela I. ovoga Dodatka.

(a) ZAPALJIVI PLINOVI: tvari koje u plinovitom stanju pri normalnom tlaku izmiješane sa zrakom postaju zapaljive i čije vrelište je kod normalnog tlaka 200C ili manje;

(b) VRLO ZAPALJIVE TEKUĆINE: tvari koje imaju točku paljenja ispod 210C i čije vrelište je kod normalnog tlaka iznad 200C;

(c) VRLO OTROVNE: tvari čija svojstva odgovaraju onima iz tablice 1. ili tablice 2. dolje, te koje zahvaljujući svojim fizikalnim i kemijskim svojstvima mogu izazvati opasnost od industrijske nesreće.

TABLICA 1.

LD50 (na usta) (1) LD50 (preko kože) (2) LC50 (3)

mg/kg tjelesne težine mg/kg tjelesne težine mg/l (udisanjem)

LD50Ł25 LD50Ł50 LC50Ł0,5

(1) LD50 na usta kod štakora

(2) LD50 preko kože kod štakora ili kunića

(3) LC50 udisanjem (četiri sata) kod štakora

TABLICA 2.

Razlučna doza

mg/kg tjelesne težine <5

tamo gdje je akutna otrovnost na usta kod životinja utvrđena primjenom postupka stalne doze.

(d) OTROVNE: tvari čija svojstva odgovaraju onima iz tablice 3. ili 4. te koje imaju fizikalna i kemijska svojstva koja mogu izazvati opasnost od industrijske nesreće.

TABLICA 3.

LD50 (na usta) (1) LD50 (preko kože) (2) LC50 (3)

mg/kg tjelesne težine mg/kg tjelesne težine mg/l (udisanjem)

25<LD500 50<LD50Ł400 0,5<LC50Ł2

(1)LD50 na usta kod štakora

(2)LD50 preko kože kod štakora ili kunića

(3)LC50 udisanjem (četiri sata) kod štakora

TABLICA 4.

Razlučna doza

mg/kg tjelesne težine =5

tamo gdje je akutna otrovnost na usta kod životinja utvrđena primjenom postupka stalne doze.

(e) OKSIDIRAJUĆE: tvari koje stvaraju izuzetno egzotermnu reakciju u dodiru sa drugim tvarima, posebice sa zapaljivima.

(f) EKSPLOZIVNE: tvari koje pod utjecajem plamena mogu eksplodirati ili koje su osjetljivije na udarac ili trenje nego dinitrobenzen.

(g) ZAPALJIVE TEKUĆINE: tvari kojima je točka paljenja niža od 550C, te koje i pod tlakom ostaju u tekućem stanju, kada stanoviti uvjeti pri nekom postupku, kao što su visoki tlak ili visoka temperatura, mogu izazvati opasnost od industrijske nesreće.

(h) OPASNE PO OKOLIŠ: tvari koje pokazuju vrijednost akutne otrovnosti za vodeni okoliš, prema tablici 5.

TABLICA 5.

LC50 (1) EC50 (2) IC50 (3)

mg/l mg/l mg/l

LC50Ł10 EC50Ł10 IC50Ł10

(1) LC50 ribe (96 sati)

(2) EC50 daphnie (48 sati)

(3) IC50 alge (72 sata)

tamo gdje tvar nije odmah razgradiva ili gdje je log P>3,0 (ukoliko pokusom nije utvrđeno da je BCF>100).

(i) LD - smrtonosna doza

(j) LC - smrtonosna koncentracija

(k) EC - učinkovita koncentracija

(l) I - inhibirajuća koncentracija

(m) P - koeficijent razdiobe oktanol/voda

(n) BCF - faktor biokoncentracije

2. Ovo se odnosi na amonijev nitrat i mješavine amonijevoga nitrata kada je udio dušika porijeklom iz amonijeva nitrata >28% težine, te na vodene otopine amonijevoga nitrata kada je koncentracija amonijevoga nitrata >90% težine.

3. Ovo se odnosi na mineralna gnojiva od čistog amonijevog nitrata i na složena mineralna gnojiva kada je udio dušika porijeklom iz amonijevoga nitrata >28% težine (složeno mineralno gnojivo sadrži amonijev nitrat zajedno s fosfatom i/ili kalijem).

4. Sa smjesama i pripravcima koji sadrže ove tvari postupat će se na isti način i s čistim tvarima, osim ako više ne pokazuju jednaka svojstva i nisu u stanju izazvati prekogranične učinke.

DODATAK II.

POSTUPAK ISTRAŽNOGA POVJERENSTVA SUKLADNO S ČLANCIMA 4. I 5.

1. Stranka ili stranke podnositeljice zahtjeva obavijestit će tajništvo da je ona (su one) podnijela (-e) upit (-e) istražnom povjerenstvu utemeljenom sukladno s odredbama ovoga dodatka. U obavijesti treba navesti predmet upita. Tajništvo će odmah informirati sve stranke Konvencije o slanju istoga.

2. Istražno povjerenstvo sastojat će se od tri člana. Obje stranke, stranka podnositeljica zahtjeva i druga stranka u istražnom postupku, imenuju po jednoga znanstvenog, odnosno tehničkog stručnjaka, a dva na taj način imenovana stručnjaka sporazumno će odrediti trećega stručnjaka koji će biti predsjednik istražnoga povjerenstva. Ovaj potonji ne smije biti državljanin jedne od stranaka u istražnom postupku, niti on ili ona smije imati stalno boravište na teritoriju jedne od tih stranaka, ne smije biti njihov stalni zaposlenik, niti je dopušteno da se bavio tim slučajem u bilo kojem drugom svojstvu.

3. Ako predsjednik istražnoga povjerenstva ne bude imenovan u roku dva mjeseca od imenovanja drugoga stručnjaka, izvršni će tajnik Gospodarske komisije za Europu, na zahtjev bilo koje stranke, odrediti predsjednika u roku od sljedeća dva mjeseca.

4. Ako jedna od stranaka u istražnom postupku ne imenuje stručnjaka mjesec dana po primitku obavijesti od tajništva, druga stranke može obavijestiti izvršnog tajnika Gospodarske komisije za Europu, koji će odrediti predsjednika istražnoga povjerenstva u roku daljnja dva mjeseca. Nakon imenovanja, predsjednik istražnoga povjerenstva zatražit će od stranke koja nije imenovala stručnjaka da to učini u roku od mjesec dana. Ako ona to u spomenutom roku ne učini, predsjednik će o tome obavijestiti izvršnoga tajnika Gospodarske komisije za Europu, koji će obaviti to imenovanje u roku od daljnja dva mjeseca.

5. Istražno povjerenstvo će donijeti svoj pravilnik o postupku.

6. Istražno povjerenstvo može poduzeti sve prikladne mjere kako bi ispunilo svoju funkciju.

7. Stranke u istražnom postupku će olakšati rad istražnom povjerenstvu te će, služeći se svim sredstvima koja im stoje na raspolaganju:

(a) osigurati istražnom povjerenstvu sve relevantne dokumente, sredstva i informacije;

(b) omogućiti istražnom povjerenstvu, gdje je to potrebno, pozivanje svjedoka ili stručnjaka te uzimanje njihovih iskaza.

8. Stranke i stručnjaci će štititi povjerljivost svake informacije koju dobiju u povjerenju tijekom rada istražnoga povjerenstva.

9. Ako se jedna od stranaka u istražnom postupku ne pojavi pred istražnim povjerenstvom ili ne izloži svoj slučaj, druga stranka može zatražiti od istražnoga povjerenstva nastavak postupka i završetak toga posla. Odsutnost ili propust jedne stranke da izloži svoj slučaj, neće biti zapreka nastavku i dovršenju rada istražnoga povjerenstva.

10. Ako istražno povjerenstvo ne odluči drugačije zbog posebnih okolnosti slučaja, troškove istražnoga povjerenstva, uključujući naknade njegovim članovima, snosit će u jednakim dijelovima stranke u istražnom postupku. Istražno povjerenstvo će bilježiti sve svoje troškove i o tome podnijeti konačno izvješće strankama.

11. Svaka stranka koja je zainteresirana za stvarnu prirodu predmeta u istražnom postupku, te na koju može utjecati mišljenje o predmetu, može se umiješati u postupak uz suglasnost istražnoga povjerenstva.

12. Odluke istražnoga povjerenstva o proceduralnim pitanjima donose se većinom glasova članova komisije. Konačno mišljenje istražnoga povjerenstva odražavat će mišljenje većine njegovih članova, a sadržavat će i svako drugačije mišljenje.

13. Istražno povjerenstvo će dostaviti svoje konačno mišljenje u roku dva mjeseca od svoga utemeljenja, osim ako ne bude smatralo potrebnim produžiti taj rok za razdoblje koje neće trajati duže od dva mjeseca.

14. Konačno mišljenje istražnoga povjerenstva zasnivat će se na prihvaćenim znanstvenim načelima. Istražno povjerenstvo će konačno mišljenje dostaviti strankama u istražnom postupku i tajništvu.

DODATAK III.

POSTUPCI SUKLADNO S ČLANKOM 4.

1. Stranka porijekla može zatražiti konzultacije s drugom strankom sukladno sa stavcima 2. do 5. ovoga Dodatka, kako bi se utvrdilo je li ta stranka pogođena.

2. Kod predložene ili postojeće opasne djelatnosti, stranka porijekla će, kako bi osigurala odgovarajuće i djelotvorne konzultacije, na odgovarajućim razinama obavijestiti stranku za koju smatra da bi mogla biti pogođena stranka i to što je moguće ranije, a najkasnije pri informiranju vlastite javnosti o predloženoj ili postojećoj djelatnosti. Kod postojećih opasnih djelatnosti, takvu obavijest treba dostaviti najkasnije dvije godine po stupanju ove Konvencije na snagu za stranku porijekla.

3. Obavijestit će, inter alia, sadržavati:

(a) informaciju o opasnoj djelatnosti, uključujući svaku raspoloživu informaciju ili izvješće o mogućim prekograničnim učincima u slučaju industrijske nesreće, kao što je inforamcija koja se dostavlja sukladno sa člankom 6.;

(b) navođenje razumnog vremena u kojem se traži odgovor prema stavku 4. ovoga Dodatka, uzimajući u obzir prirodu djelatnosti;

i može uključivati informaciju utvrđenu u stavku 6. ovoga Dodatka.

4. Stranke koje dobiju obavijest odgovorit će stranci porijekla u roku utvrđenom u obavijesti potvrđujući primitak obavijesti i navodeći namjeravaju li sudjelovati u konzultacijama.

5. Ako se obaviještena stranka izjasni da ne namjerava sudjelovati u konzultacijama ili ako ne odgovori u roku utvrđenom u obavijesti, neće se primjenjivati odredbe koje sadrže sljedeći stavci ovoga Dodatka. U tim okolnostima, ne utječe se unaprijed na pravo stranke porijekla glede utvrđivanja potrebe provođenja procjene i raščlambe, na temelju njezinoga nacionalnog prava i prakse.

6. Po primitku odgovora od obaviještene stranke, u kojem se navodi njezina želja za sudjelovanjem u konzultacijama, stranka porijekla će, ako to već nije učinila, uputiti obaviještenoj stranci:

(a) odgovarajuću informaciju u svezi s rokom za provođenje raščlambe, te rokovima za dostavljanje primjedbi;

(b) odgovarajuću informaciju o opasnoj djelatnosti i njenim prekograničnim učincima u slučaju industrijske nesreće;

(c) mogućnost sudjelovanja u ocjeni dostavljene informacije ili nekog izvješća koje pokazuje moguće prekogranične učinke.

7. Pogođena stranka će, na zahtjev stranke porijekla, dostaviti ovoj drugoj informaciju koja se objektivno može dobiti, a odnosi se na područje pod jurisdikcijom pogođene stranke, koje može biti pogođeno, ukoliko je takva informacija neophodna za pripremu procjene, raščlambe i mjera. Informacija će biti dostavljena žurno, te ukoliko je moguće, preko zajedničkog tijela, gdje takvo postoji.

8. Stranka porijekla će izravno, kad je to moguće, ili preko zajedničkoga tijela, gdje takvo postoji, dostaviti pogođenoj stranci dokumentaciju o raščlambi i ocjeni, kako je opisano u Dodatku V., stavcima 1. i 2.

9. Zainteresirane stranke će informirati javnost na područjima koja objektivno mogu biti pogođena opasnom djelatnošću i organizirati dostavu dokumenata o raščlambi i ocjeni njoj i tijelima vlasti na odgovarajućem području. Stranke će im osigurati mogućnost davanja primjedbi ili prigovora na opasne djelatnosti, te će organizirati da se njihova mišljenja u razumnom roku dostave ovlaštenim tijelima stranke porijekla ili izravno tom tijelu, odnosno, gdje je to prikladno, preko stranke porijekla.

10. Stranka porijekla će, po izradi dokumentacije o raščlambi i ocjeni, bez odlaganja započeti konzultacije s pogođenom strankom, koje će se inter alia odnositi i na opasne djelatnosti u slučaju industrijske nesreće, te na mjere za smanjivanje ili uklanjanje posljedica istoga. Konzultacije se mogu odnositi na:

(a) moguće alternative opasnim djelatnostima, uključujući alternativu bez akcije, te moguće mjere za ublažavanje prekograničnih učinaka na trošak stranke porijekla;

(b) ostale oblike moguće međusobne pomoći u smanjenju prekograničnih učinaka;

(c) bilo koja druga odgovarajuća pitanja.

Na početku tih konzultacija zainteresirane stranke će se dogovoriti o razumnom vremenskom okviru za trajanje konzultacija. Sve konzultacije mogu se odvijati preko odgovarajućeg zajedničkog tijela, gdje takvo postoji.

11. Zainteresirane stranke će osigurati dužnu pozornost raščlambi i ocjeni, kao i primjedbama primljenima sukladno sa stavkom 9. ovoga članka, te ishodu konzultacija navedenih u stavku 10. ovoga Dodatka.

12. Stranka porijekla će pogođenu stranku obavijestiti o svakoj odluci o djelatnosti, zajedno s razlozima i motivima na kojima se temelji.

13. Ako pogođena stranka dobije dodatnu i relevantnu informaciju koja se odnosi na prekogranične učinke neke opasne djelatnosti, a koja nije bila dostupna u vrijeme kada su održane konzultacije u svezi sa tom djelatnošću, ta će stranka odmah informirati drugu zainteresiranu stranku ili stranke. Ako to jedna od zainteresiranih stranaka zatraži, održat će se nove konzultacije.

DODATAK IV.

MJERE SPRJEČAVANJA SUKLADNO S ČLANKOM 6.

Sljedeće mjere mogu poduzeti, ovisno o nacionalnom zakonodavstvu i praksi, stranke, ovlaštena tijela i operateri ili se mogu poduzeti zajedničkim naporima:

1. postavljanje općih ili posebnih sigurnosnih ciljeva;

2. prihvaćanje zakonodavnih odredbi ili smjernica koje se odnose na sigurnosne mjere i sigurnosne norme;

3. utvrđivanje onih opasnih djelatnosti koje zahtijevaju posebne mjere sprječavanja koje mogu obuhvaćati sustav izdavanja dozvola ili ovlaštenja;

4. ocjenu raščlambi rizika ili studija o sigurnosti opasnih djelatnosti i plana djelovanja za provođenje potrebnih mjera;

5. pružanje informacija ovlaštenim tijelima, koje su potrebne za utvrđivanje rizika;

6. primjenjivanje najprikladnije tehnologije za sprječavanje industrijskih nesreća i zaštiti ljudi i okoliša;

7. provođenje prikladne poduke i vježbi, za sve osobe uključene u opasne djelatnosti na licu mjesta, kako pod uobičajenim tako i pod neuobičajenim uvjetima, kak obi se spriječile industrijske nesreće;

8. uspostavljanje unutrašnjih sustava upravljanja i prakse namijenjene djelotvornom provođenju i održavanju sigurnosnih propisa;

9. praćenje i nezavisno ocjenjivanje opasnih djelatnosti, te provođenje inspekcijskoga nadzora.

DODATAK V.

RAŠČLAMBA I OCJENA

1. Raščlambu i ocjenu opasne djelatnosti treba provoditi u opsegu i dubini koja se mijenja ovisno o svrsi s kojom se provode.

2. Za potrebe dotičnih članaka, sljedeća tablica prikazuje sadržaje koje treba uzeti u obzir pri raščlambi i ocjeni u navedene svrhe:

Svrha raščlambe Pitanja koja treba uzeti u obzir:


Planiranje za (1) Količine i svojstva opasnih tvari na licu

neželjene mjesta;

događaje (2) kratki opisni scenarij tipičnog uzorka indu

iz članka 8 strijske nesreće koja može proizići iz opasne djelatnosti, uključujući navođenje

vjerojatnosti svakog od njih;

(3) za svaki scenarij:

(a) približna količina ispuštanja;

(b) raspon i težina nastalih posljedica, kako za ljude tako i za okoliš, pod povoljnim i nepovoljnim uvjetima, uključujući opseg nastalih opasnih zona;

(c) vremenski rok u kojem se iz početnoga događaja može razviti industrijska nesreća;

(d) svaki korak koji se može poduzeti za smanjenje vjerojatnosti proširenja.

(4) broj i rasprostranjenost stanovništva u okolini, uključujući svaku veću koncentraciju ljudi koja bi mogla biti u zoni opasnosti;

(5) starost, pokretljivost i osjetljivost toga stanovništva.


Donošenje odluka Dodatno u svezi s gornjim točkama (1) do (5):

na licu mjesta, (6) ozbiljnost štete nanesene ljudima i okolišu

prema članku 7 u ovisnosti od prirode i okolnosti ispuštanja;

  1. (7) udaljenost od lokacije opasne djelatnosti na kojoj, u slučaju

industrijske nesreće, realno može doći do štetnih posljedica

po ljude i okoliš;

(8) ista inforamcija, ne samo za sadašnju situaciju, nego i za planirani il realno predvidivi razvoj događaja.


Informiranje Dodatno u svezi s gornjim točkama (1) do (4):

javnosti prema (9) ljudi koji mogu biti zahvaćeni industrijskom nesrećom.

članku 9


Mjere sprječavanja Dodatno u svezi s gornjim točkama (4) do (9),

prema članku 6 za mjere sprječavanja potrebne su detaljnije verzije opisa i procjena navedenih u točkama (1)

do (3). Osim tih opisa i procjena, također treba pokriti sljedeća pitanja:

(10) uvjete i količine opasnih tvari s kojima se rukuje;

(11) popis scenarija za vrste industrijskih nesreća s ozbiljnim učincima, uključujući i primjere iz potpunoga raspona veličine događaja i mogućnosti učinaka od obližnjih djelatnosti;

(12) za svaki scenarij, opis događaja koji mogu izazvati industrijsku nesreću i korake pomoću kojih se može proširiti;

(13) procjenu, barem općenitu, vjerojatnosti svakoga koraka koji se može dogoditi, uzimajući u obzir mjere iz (14);

(14) opis mjera sprječavanja u svezi s opremom i s postupcima namijenjenima smanjenju vjerojatnosti događanja nekog koraka;

(15) procjena posljedica koje bi mogle nastati odstupanjem od uobičajenih radnih uvjeta i slijedom toga organiziranje sigurnog obustavljanja opasne djelatnosti ili bilo kojega njenog dijela u slučaju neželjenoga događaja, te procjena potrebe za podukom osoblja, kako bi se osiguralo rano prepoznavanje potencijalno ozbi ljnih odstupanja te poduzimanje odgova rajućih djelatnosti;

(16) procjena opsega do kojega promjene, popravci i održavanje kod opasnih djelatnosti mogu predstavljati rizik za nadzorne mjere, te kao posljedica toga, mjere kojima se osigurava održavanje nadzora.

DODATAK VI.

ODLUČIVANJE O LOKACIJI SUKLADNO
S ČLANKOM 7.

Niže su navedena pitanja koja treba razmotriti sukladno s člankom 7.:

1. Rezultati raščlambe i ocjene rizika, uključujući ocjenu fizičkih značajki područja u kojem se planira opasna djelatnost, sukladno s Dodatkom V.

2. Ishod konzultacija i procesa sudjelovanja javnosti.

3. Raščlamba povećanja ili smanjenja rizika izazvanog nekim razvojem događaja na području pogođene stranke, u odnosu na neku postojeću opasnu djelatnost na području stranke porijekla.

4. Procjena rizika po okoliš, uključujući posljedice prekograničnih učinaka.

5. Procjena novih opasnih djelatnosti koje bi mogle biti izvor rizika.

6. Razmatranje lokacije za nove i značajnih izmjena na postojećim opasnim djelatnostima na sigurnoj udaljenosti od postojećih središta naseljenosti, kao i uspostavljanje sigurnosnih područja oko opasnih djelatnosti; na takvim područjima treba temeljito ispitati događanja koja mogu povećati rizik za stanovništvo ili na bilo koji drugi način pojačati ozbiljnost rizika.

DODATAK VII.

MJERE PRIPRAVNOSTI NA NEŽELJENE DOGAĐAJE SUKLADNO S ČLANKOM 8.

1. Svi planovi intervencija, kako na licu mjesta, tako i u okolici, trebaju biti usuglašeni, kako bi se osigurao sveobuhvatan i djelotvoran odgovor na industrijske nesreće.

2. Planovi intervencija trebaju obuhvaćati djelatnosti koje su potrebne da bi se lokalizirali neželjeni događaji, te da bi se njihovi prekogranični učinci spriječili ili sveli na najmanju mjeru. Oni također trebaju obuhvaćati mjere za upozoravanje ljudi i, gdje je to potrebno, mjere za njihovu evakuaciju, ostale djelatnosti zaštite ili spašavanja, te zdravstvene usluge.

3. Planovi intervencija trebaju cjelokupnom osoblju na licu mjesta, ljudima u okolici koji bi mogli biti zahvaćeni i spasilačkim ekipama, pružiti pojedinosti o tehničkim i organizacijskim postupcima koji su prikladni kao odgovaranje u slučaju industrijske nesreće koja može imati prekogranične učinke, te da bi se spriječile ili svele na najmanju moguću mjeru posljedice po ljude i okoliš, kako na licu mjesta tako i u okolici.

4. Primjeri pitanja obuhvaćenih planovima intervencija na licu mjesta uključuju:

(a) uloge u organiziranju i odgovornosti na licu mjesta za postupanje u slučaju neželjenoga događaja;

(b) opis djelatnosti koje treba poduzeti u slučaju industrijske nesreće ili neposredne opasnosti od nje, kako bi se stanje ili događaj mogli nadzirati, odnosno podatke o tome gdje se takav opis može naći;

c) opis raspoložive opreme i sredstava;

(d) mjere kojima se tijelima javne vlasti, odgovornima za reagiranje u slučaju neželjenoga događaja u okolici, pravovremeno daje upozorenje na industrijsku nesreću, uključujući vrstu informacije koja treba biti obuhvaćena prvim upozorenjem, te mjere za davanje detaljnih informacija kada one postanu dostupne.

(e) organiziranje poduke osoblja za dužnosti koje će vjerojatno obavljati.

5. Primjeri pitanja obuhvaćenih planovima intervencija u okolici uključuju:

(a) uloge u organiziranju i odgovornosti u okolici za postupanje u slučaju neželjenoga događaja, uključujući način ostvarenja uklapanja u planove za stanja na licu mjesta;

(b) metode i postupke u radu interventnoga i medicinskog osoblja;

(c) metode za brzo određivanje pogođenoga područja;

(d) mjere kojima se osigurava žurno obavješćivanje pogođenih ili potencijalno pogođenih stranaka o industrijskoj nesreći i stalno održavanje te veze;

(e) utvrđivanje resursa potrebnih za provođenje plana i organizaciju djelovanja;

(f) mjere za pružanje informacija javnosti, uključujući, gdje je to potrebno, mjere za potkrjepljivanje i ponavljanje informacija danih javnosti, sukladno s člankom 9.;

(g) organiziranje poduke i vježbi.

6. Planovi intervencija mogu obuhvaćati mjere za: postupanje, skupljanje, čišćenje, uskladištenje, uklanjanje i sigurno odlaganje opasnih tvari i onečišćenoga materijala, te obnovu.

DODATAK VIII.

INFORMIRANJE JAVNOSTI SUKLADNO
S ČLANKOM 9.

1. Ime tvrtke, adresa opasne djelatnosti i naziv funkcije koju obavlja osoba koja daje informaciju;

2. jednostavan opis opasne djelatnosti, uključujući rizike;

3. uobičajeni naziv ili općeniti naziv ili općenita klasifikacija opasnosti za tvari i pripravke prisutne kod opasne djelatnosti, uz navođenje njihovih temeljnih opasnih svojstava;

4. općenita informacija koja proizlazi iz procjene utjecaja na okoliš, ukoliko je dostupna i s tim u svezi;

5. općenita informacija koja se odnosi na prirodu industrijske nesreće koja bi mogla proizići iz neke opasne djelatnosti, uključujući moguće posljedice po stanovništvo i okoliš;

6. odgovarajuća informacija o tome kako upozoriti i dalje informirati pogođeno stanovništvo u slučaju industrijske nesreće;

7. odgovarajuća informacija o koracima koje treba poduzeti pogođeno stanovništvo i o ponašanju u slučaju industrijske nesreće;

8. odgovarajuća informacija o mjerama organiziranima u svezi s opasnom djelatnošću, uključujući vezu s interventnim središtima, kako bi se reagiralo na industrijske nesreće, smanjilo ozbiljnost industrijskih nesreća i ublažili njihovi učinci;

9. općenito informiranje o planu intervencija u okolici, kojeg je izradilo interventno središte, radi borbe protiv posljedica u okolici, uključujući prekogranične učinke industrijske nesreće;

10. općenita informacija o posebnim zahtjevima i uvjetima kojima podliježe neka opasna djelatnost sukladno relevantnim nacionalnim propisima i/ili administrativnim odredbama, uključujući postupke izdavanja dozvola ili ovlaštenja;

11. pojedinosti o tome gdje se mogu dobiti ostale relevantne informacije.

DODATAK IX.

SUSTAVI OBAVJEŠĆIVANJA O INDUSTRIJSKOJ NESREĆI SUKLADNO S ČLANKOM 10.

1. Sustavi obavješćivanja o industrijskoj nesreći trebaju omogućiti najbrži mogući prijenos podataka i prognoza prema prethodno utvrđenim kodovima, primjenjujući uskladive sustave prijenosa i obrade podataka za slanje upozorenja na neželjene događaje i odgovor na iste, te za mjere kojima se svode na najmanju moguću mjeru i zaustavljaju prekogranični učinci, uzimajući u obzir različite potrebe na različitim razinama.

2. Obavješćivanje o industrijskim nesrećama treba obuhvaćati sljedeće:

(a) vrstu i veličinu industrijske nesreće, opasnih tvari koje su uključene (ako su poznate) i ozbiljnost mogućih učinaka;

(b) vrijeme događanja i točno mjesto nesreće;

(c) svaku drugu raspoloživu informaciju potrebnu za djelotvorno reagiranje na industrijsku nesreću.

3. Obavijest o industrijskoj nesreći treba dopunjavati u odgovarajućim razmacima ili, kad god je to potrebno, daljnjim informacijama u svezi s razvojem situacije koja se odnosi na prekogranične učinke.

4. Potrebno je obavljati redovna testiranja i ispitivanja djelotvornosti sustava obavješćivanja o industrijskoj nesreći, uključujući redovnu poduku uključenog osoblja. Tamo gdje je to moguće, ova testiranja, ispitivanja i poduku treba obavljati zajedno.

DODATAK X.

MEĐUSOBNA POMOĆ SUKLADNO S ČLANKOM 12.

1. Stranka koja traži pomoć odgovorna je za davanje općih uputa, za nadzor, koordinaciju i nadgledanje pomoći. Osoblje uključeno u pružanje pomoći postupat će sukladno s relevantnim zakonima stranke koja traži pomoć. Odgovarajuća tijela stranke koja traži pomoć trebaju surađivati s tijelima koja, sukladno s člankom 17., stranka koja pruža pomoć, zaduži za neposredan operativni nadzor nad osobljem i opremom koju daje stranka koja pruža pomoć.

2. Stranka koja traži pomoć će, u okviru svojih mogućnosti, osigurati lokalna sredstva i usluge za primjereno i djelotvorno pružanje pomoći, te zaštitu osoblja, opreme i materijala koji je u tu svrhu dopremila, ili dala da se dopremi, na njezin teritorij stranka koja pruža pomoć.

3. Ukoliko se zainteresirane stranke nisu drugačije dogovorile, pomoć će se pružiti na teret stranke koja traži pomoć. Stranka koja pruža pomoć može se u svako doba u cijelosti ili djelomično odreći prava na naknadu troškova.

4. Stranka koja traži pomoć uložit će sve svoje napore da stranci koja pruža pomoć i osobama koje djeluju u njezino ime osigura povlastice, imunitet ili sredstva neophodna za brzo provođenje svih djelatnosti na pružanju pomoći. Od stranke koja traži pomoć neće se tražiti primjena ove odredbe na svoje državljane ili stalne stanovnike niti osiguranje gore navedenih povlastica i imuniteta.

5. Svaka će stranka, na zahtjev stranke koja traži ili stranke koja pruža pomoć, nastojati omogućiti prolaz preko svojeg teritorija uredno prijavljenom osoblju, opremi i imovini, uključenima u pružanje pomoći, prema i od stranke koja traži pomoć.

6. Stranka koja traži pomoć omogućit će ulazak, boravak i odlazak sa svog državnog teritorija svim uredno prijavljenim osobama, opremi i imovini uključenima u pružanje pomoći.

7. S obzirom na radnje koje proizlaze izravno iz pružene pomoći, stranka koja traži pomoć će, u slučaju smrti ili povrede osoba, oštećenja ili gubitka imovine i oštećenja okoliša, izazvanog na njezinom teritoriju tijekom pružanja tražene pomoći, štititi od povreda i naknaditi štetu stranci koja pruža pomoć ili osobama koje djeluju u njezino ime, te dati obeštećenje za smrt ili pretrpljenu povredu i za gubitak ili oštećenje opreme ili druge imovine uključene u pružanje pomoći. Stranka koja traži pomoć snosi odgovornost za zahtjeve za naknadu štete koje podnese neka treća stranka protiv stranke koja pruža pomoć ili osoba koje djeluju u njezino ime.

8. Zainteresirane stranke tijesno će surađivati kako bi omogućile rješavanje sudskih postupaka i zahtjeva koji bi mogli proizići iz radnji pružanja pomoći.

9. Svaka stranka može zatražiti medicinsku pomoć ili privremeni premještaj osoba zahvaćenih nesrećom, na teritorij druge stranke.

10. Pogođena stranka ili stranka koja traži pomoć može u svako doba, nakon odgovarajućih konzultacija i obavještenja, zatražiti prekid pružanja pomoći koju je dobila ili joj je osigurana po ovoj Konvenciji. Kad se takav zahtjev uputi, zainteresirane stranke posavjetovat će se radi dogovaranja prikladnoga načina prekida pružanja pomoći.

DODATAK XI.

RAZMJENA INFORMACIJA SUKLADNO
S ČLANKOM 15.

Informacije trebaju obuhvaćati sljedeće sastavnice koje također mogu biti predmetom mnogostrane i dvostrane suradnje:

(a) zakonodavne i administrativne mjere, politiku, ciljeve i prioritete u sprječavanju, pripravnosti i odgovoru, znanstvene djelatnosti i tehničke mjere za smanjenje rizika od industrijskih nesreća izazvanih opasnim djelatnostima, uključujući ublažavanje prekograničnih učinaka;

(b) mjere i planove intervencija na primjerenoj razini koji utječu na druge stranke;

(c) programe praćenja, planiranja, istraživanja i razvoja, uključujući njihovu provedbu i nadzor;

(d) mjere koje se poduzimaju u svezi sa sprječavanjem, pripravnosti i odgovaranja na industrijske nesreće;

(e) iskustvo s industrijskim nesrećama i suradnju pri odgovaranju na industrijske nesreće s prekograničnim učincima;

(f) razvoj i primjenu najboljih dostupnih tehnologija za poboljšanu zaštitu okoliša i sigurnosti;

(g) pripravnost i odgovor na neželjene događaje;

(h) metode koje se koriste u predviđanju rizika, uključujući mjerila za praćenje i procjenu prekograničnih učinaka.

DODATAK XII.

ZADACI KOD PRUŽANJA MEĐUSOBNE POMOĆI SUKLADNO S ČLANKOM 18., STAVKOM 4.

1. Skupljanje i odašiljanje informacija i podataka

a) uspostava i rad sustava obavješćivanja o industrijskim nesrećama, koji pruža informacije o industrijskim nesrećama i stručnjacima, kako bi se stručnjaci što je brže moguće uključili u pružanje pomoći;

(b) uspostava i rad banke podataka za prijam, obradu i odašiljanje potrebnih informacija o industrijskim nesrećama, uključujući njihove učinke, a također i o primijenjenim mjerama i njihovoj djelotvornosti;

(c) izrada i vođenje popisa opasnih tvari, uključujući njihova relevantna svojstva, te informacija o načinu postupanja s njima u slučaju industrijske nesreće;

(d) sastavljanje i vođenje registra stručnjaka koji mogu pružati savjetodavnu i druge vrste pomoći u svezi s mjerama sprječavanja, pripravnosti i odgovaranja, uključujući mjere obnove;

(e) vođenje popisa opasnih djelatnosti;

(f) izrada i vođenje popisa opasnih tvari na koje se odnose odredbe iz Dodatka I., dio I.

2. Istraživanje, poučavanje i metodologije

(a) razvoj i izrada modela utemeljenih na iskustvima iz industrijskih nesreća, te scenarija za mjere sprječavanja, pripravnosti i odgovaranja;

(b) promicanje obrazovanja i poduke, organiziranje međunarodnih simpozija i promicanje suradnje u istraživanju i razvoju.

3. Tehnička pomoć

(a) obavljanje savjetodavnih funkcija s ciljem jačanja sposobnosti primjene mjera sprječavanja, pripravnosti i odgovora;

(b) na zahtjev stranke, obavljanje inspekcije njezinih opasnih djelatnosti i pružanje pomoći u organiziranju državnih inspekcijskih tijela, sukladno sa zahtjevima ove Konvencije.

4. Pomoć u slučaju neželjenoga događaja

Na zahtjev neke stranke, pružanje pomoći tako da se inter alia pošalju stručnjaci na mjesto industrijske nesreće kojoj će pružiti savjetodavnu i ostale vrste pomoći u odgovaranju na industrijsku nesreću.

DODATAK XIII.

ARBITRAŽA

1. Stranka ili stranke tražiteljice izvijestit će tajništvo kako su se stranke složile glede upućivanja spora na arbitražu, sukladno s člankom 21., stavkom 2. ove Konvencije. U obavijesti će se navesti predmet arbitraže i obuhvatiti posebice članke ove Konvencije, čije tumačenje ili primjena je sporno. Tajništvo će zaprimljenu obavijest proslijediti svim strankama ove Konvencije.

2. Arbitražni sud će se sastojati od tri člana. Stranka ili stranke tražiteljice i druga stranka ili stranke u sporu, imenovat će arbitražnog suca, a dva na taj način imenovana arbitražna suca će sporazumno odrediti trećeg arbitražnog suca, koji će biti predsjednik arbitražnog suda. Ovaj potonji ne smije biti državljanin jedne od stranaka u sporu, niti on ili ona smije imati stalno boravište na teritoriju jedne od tih stranaka, ne smije biti njihov zaposlenik, niti je dopušteno da se bavio tim slučajem u bilo kojem drugom svojstvu.

3. Ako se u roku od dva mjeseca po imenovanju drugog arbitražnog suca ne odredi predsjednik arbitražnog suda, izvršni tajnik Gospodarske komisije za Europu će, na zahtjev bilo koje stranke u sporu, odrediti predsjednika, u roku daljnja dva mjeseca.

4. Ako neka od stranaka u sporu ne imenuje arbitražnog suca u roku od dva mjeseca po primitku zahtjeva, druga stranka može o tome izvijestiti izvršnog tajnika Gospodarske komisije za Europu, koji će odrediti predsjednika arbitražnog suda, u roku daljnja dva mjeseca. Pošto bude određen, predsjednik arbitražnog suda će od stranke koja nije imenovala arbitražnog suca, zatražiti da to učini u roku od dva mjeseca. Ako ona to u spomenutom roku ne učini, predsjednik će obavijestiti izvršnog tajnika Gospodarske komisije za Europu, koji će obaviti imenovanje u roku daljnja dva mjeseca.

5. Arbitražni sud donijet će svoju odluku sukladno s međunarodnim pravom i odredbama ove Konvencije.

6. Svaki arbitražni sud utemeljen prema ovdje navedenim odredbama sastavit će pravilnik o radu.

7. Odluke arbitražnog suda, kako o postupku tako i o predmetu, donose se većinom glasova njegovih članova.

8. Sud može poduzeti sve prikladne mjere za utvrđivanje činjenica.

9. Stranke u sporu omogućit će rad arbitražnom sudu, a posebno će, koristeći sva raspoloživa sredstva:

(a) osigurati sudu sve relevantne dokumente, sredstva i informacije;

(b) omogućiti sudu, gdje je to potrebno, pozivanje svjedoka ili stručnjaka, te uzimanje njihovih iskaza.

10. Stranke u sporu i arbitražni suci štitit će povjerljivost svake informacije koje dobiju u povjerenju, tijekom postupka arbitražnog suda.

11. Arbitražni sud može, na zahtjev jedne od stranaka, preporučiti privremene mjere zaštite.

12. Ako se jedna od stranaka ne pojavi pred arbitražnim sudom ili propusti braniti svoj slučaj, druga stranka može zatražiti od suda da nastavi postupak i donese konačnu odluku. Odsutnost stranke ili propust neke stranke da brani svoj slučaj neće biti prepreka za provođenje postupka.

13. Arbitražni sud može saslušati i odrediti se prema protuzahtjevima koji proizlaze izravno iz predmeta spora.

14. Ukoliko arbitražni sud ne odluči drugačije, zbog posebnih okolnosti slučaja, troškove suda, uključujući naknadu njegovim članovima, snosit će u jednakim dijelovima stranke u sporu. Sud će bilježiti sve svoje troškove i o tome podnijeti konačno izvješće strankama u sporu.

15. Svaka stranka ove Konvencije koja ima interes za predmet spora i na koju može utjecati odluka u tom slučaju, može se umiješati u postupak, uz pristanak suda.

16. Arbitražni sud donijet će svoju odluku u roku pet mjeseci do dana svoga utemeljenja, osim ako bude smatrao potrebnim produljiti taj rok za razdoblje koje neće trajati dulje od pet mjeseci.

17. Odluka arbitražnog suda mora biti obrazložena. Odluka je konačna i obvezujuća za sve stranke u sporu. Arbitražni sud dostavlja svoju odluku strankama u sporu i tajništvu. Tajništvo će proslijediti primljenu informaciju svim strankama ove Konvencije.

  1. Svaki spor koji bi mogao nastati među strankama, a odnosi se na tumačenje ili izvršenje odluke, bilo koja stranka može uputiti arbitražnom sudu koji je odluku donio ili, ukoliko ga ovaj potonji ne može obraditi, nekom drugom sudu koji će biti uspostavljen u tu svrhu, na isti način kao i prvi.

Članak 3.

O provođenju ovoga Zakona brinut će se Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša.

Članak 4.

Ovlašćuje se Vlada Republike Hrvatske za donošenje bližih propisa za izvršenje ovoga Zakona.

Članak 5.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 351-01/95-01/12
Zagreb, 21. svibnja 1999.

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Predsjednik
Zastupničkog doma
Hrvatskoga državnog Sabora

akademik Vlatko Pavletić, v. r.