HRVATSKI SABOR

143

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU EUROPSKE KONVENCIJE O SUZBIJANJU TERORIZMA

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Europske konvencije o suzbijanju terorizma, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 19. rujna 2002.

Broj: 01-081-02-3123/2
Zagreb, 23. rujna 2002.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU EUROPSKE KONVENCIJE O SUZBIJANJU TERORIZMA

Članak 1.

Potvrđuje se Europska konvencija o suzbijanju terorizma sastavljena u Strasbourgu 27. siječnja 1977., u izvorniku na engleskom i francuskom jeziku, koju je Republika Hrvatska potpisala 7. studenoga 2001.

Članak 2.

Tekst Konvencije iz članka 1. ovoga Zakona u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

EUROPEAN CONVENTION ON THE
SUPPRESSION OF TERRORISM

The member States of the Council of Europe, signatory hereto,

Considering that the aim of the Council of Europe is to achieve a greater unity between its members;

Aware of the growing concern caused by the increase in acts of terrorism;

Wishing to take effective measures to ensure that the perpetrators of such acts do not escape prosecution and punishment;

Convinced that extradition is a particularly effective measure for achieving this result;

Have agreed as follows;

Article 1

For the purposes of extradition between Contracting States, none of the following offences shall be regarded as a political offence or as an offence connected with a political offence or as an offence inspired by political motives:

a) an offence within the scope of the Convention for the Suppression of Unlawful Seizure of Aircraft, signed at The Hague on 16 December 1970;

b) an offence within the scope of the Convention for the Suppression of Unlawful Acts againist the Safety of Civil Aviation, signed at Montreal on 23 September 1971;

c) a serious offence involving an attack against the life, physical integrity or liberty of internationally protected persons, including diplomatic agents;

d) an offence involving kidnapping, the taking of a hostage or serious unlawful detention;

e) an offence involving the use of a bomb, grenade, rocket, automatic firearm or letter or parcel bomb if this use endangers persons;

f) an attempt to commit any of the foregoing offences or participation as an accomplice of a person who commits or attempts to commit such an offence.

Article 2

1. For the purpose of extradition between Contracting States, a Contracting State may decide not to regard as a political offence or as an offence connected with a political offence or as an offence inspired by political motives serious offence involving an act of violence, other than one covered by Article 1, against the life, physical integrity or liberty of a person.

2. The same shall apply to a serious offence involving an act against property, other than one covered by Article 1, if the act created a collective danger for persons.

3. The same shall apply to an attempt to commit any of the foregoing offences or participation as an accomplice of a person who commits or attempts to commit such an offence.

Article 3

The provisions of all extradition treaties and arrangements applicable between Contracting States, including the European Convention on Extradition, are modified as between Contracting States to the extent that they are incompatible with this Convention.

Article 4

For the purpose of this Convention and to the extent that any offence mentioned in Article 1 or 2 is not listed as an extraditable offence in any extradition convention or treaty existing between Contracting States, it shall be deemed to be included as such therein.

Article 5

Nothing in this Convention shall be interpreted as imposing an obligation to extradite if the requested State has substantial grounds for believing that the request for extradition for an offence mentioned in Article 1 or 2 has been made for the purpose of prosecuting or punishing a person on account of his race, religion, nationality or political opinion, or that that personžs position may be prejudiced for any of these reasons.

Article 6

1. Each Contracting State shall take such measures as may be necessary to establish its jurisdiction over an offence mentioned in Article 1 in the case where the suspected offender is present in its territory and it does not exradite him after receiving a request for exradition from a Contracting state whose jurisdiction is based on a rule of jurisdiction existing equally in the law of the requested State.

2. This Convention does not exclude any criminal jurisdiction exercised in accordance with national law.

Article 7

A Contracting State in whose territory a person suspected to have committed an offence mentioned in Article 1 is found and which has received a request for extradition under the conditions mentioned in Article 6, paragraph 1, shall, if it does not extradite that person, submit the case, without exception whatsoever and without undue delay, to its competent authorities for the purpose of prosecution. Those authorities shall take their decision in the same manner as in the case of any offence of a serious nature under the law of that State.

Article 8

1. Contracting States shall afford one another the widest measure of mutual assistance in criminal matters in connection with proceedings brought in respect of the offences mentioned in Article 1 or 2. The law of the requested State concerning mutual assistance in criminal matters shall apply in all cases. Nevertheless this assistance may not be refused on the sole ground that it concerns a political offence or an offence connected with a political offence or an offence inspired by political motives.

2. Nothing in this Convention shall be interpreted as imposing an obligation to afford mutual assistance if the requested State has substantial grounds for believing that the request for mutual assistance in respect of an offence mentioned in Article 1 or 2 has been made for the purpose of prosecuting or punishing a person on account of his race, religion, nationality or political opinion or that personžs position may be prejudiced for any of these reasons.

3. The provisions of all treaties and arrangements concerning mutual assistance in criminal matters applicable between Contracting States, including the European Convention on Mutual Assistance in Criminal Matters, are modified as between Contracting States to the extent that they are incompatible with this Convention.

Article 9

1. The European Committee on Crime Problems of the Council of Europe shall be kept informed regarding the application of this Convention.

2. It shall do whatever is needful to facilitate a friendly settlement of any difficulty which may arise out of its execution.

Article 10

1. Any dispute between Contracting States concerning the interpretation or application of this Convention, which has not been settled in the framework of Article 9, paragraph 2, shall, at the request of any Party to the dispute, be referred to arbitration. Each Party shall nominate an arbitrator and the two arbitrators shall nominate a referee. If any Party has not nominated its arbitrator within the three months following the request for arbitration, he shall be nominated at the request of the other Party by the President of the European Court of Human Rights. If the latter should be a national of one of the Parties to the dispute, this duty shall be carried out by the Vice-President of the Court or if the Vice-President is a national of one of the Parties to the dispute, by the most senior judge of the Court not being a national of one of the Parties to the dispute. The same procedure shall be observed if the arbitrators cannot agree on the choice of referee.

2. The arbitration tribunal shall lay down its own procedure. Its decisions shall be taken by majority vote. Its award shall be final.

Article 11

1. This Convention shall be open to signature by the member States of the Council of Europe. It shall be subject to ratification, acceptance or approval. Instruments of ratification, acceptance or approval shall be deposited with the Secretary General of the Council of Europe.

2. The Convention shall enter into force three months after the date of the deposit of the third instrument of ratification, acceptance or approval.

3. In respect of a signatory State ratifying, accepting or approving subsequently, the Convention shall come into force three months afte the date of the deposit of its instrument of ratification, acceptance or approval.

Article 12

1. Any State may, at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance or approval, specify the territory or territories to which this Convention shall apply.

2. Any State may, when depositing its instrument of ratification, accpetance or approval or at any later date, by declaration addressed to the Secretary General of the Council of Europe, extend this Convention to any other territory of territories specified in the declaration and for whose international relations it is responsible or on whose behalf it is authorised to give undertakings.

3. Any declaration made in pursuance of the preceding paragraph may, in respect of any territory mentioned in such declaration, be withdrawn by means of a notification addressed to the Secretary General of the Council of Europe. Such withdrawal shall take effect immediately or at such later date as may be specified in the notification.

Article 13

1. Any State may, at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance or approval, declare that it reserves the right to refuse extradition in respect of any offence mentioned in Article 1 which it considers to be a political offence, an offence connected with a political offence or an offence inspired by political motives, provided that it undertakes to take into due consideration, when evaluating the character of the offence, any particularly serious aspects of the offence, including:

a. that it created a collective danger to the life, physical integrity or liberty of persons; or

b. that it affected persons foreign to the motives behind it; or

c. that cruel or vicious means have been used in the commission of the offence.

2. Any State may wholly or partly withdraw a reservation it has made in accordance with the foregoing paragraph by means of a declaration addressed to the Secretary General of the Council of Europe which shall become effective as from the date of its receipt.

3. A State which has made a reservation in accordance with paragraph 1 of this article may not claim the application of Article 1 by any other State; it may, however, if its reservation is partial or conditional, claim the application of that article in so far as it has itself accepted it.

Article 14

Any Contracting State may denounce this Convention by means of a written notification addressed to the Secretary General of the Council of Europe. Any such denunciation shall take effect immediately or at such later date as may be specified in the notification.

Article 15

This Convention ceases to have effect in respect of any Contracting State which withdraws from or ceases to be a member of the Council of Europe.

Article 16

The Secretary General of the Council of Europe shall notify the member States of the Council of:

a. any signature;

b. any deposit of an instrument of ratification, acceptance or approval;

c. any date of entry into force of this Convention in accordance with Article 11 thereof;

d. any declaration or notification received in pursuance of the provisions of Article 12;

e. any reservation made in pursuance of the provisions of Article 13, paragraph 1;

f. the withdrawal of any reservation effected in pursuance of the provisions of Article 13, paragraph 2;

g. any notification received in pursuance of Article 14 and the date on which denunciation takes effect;

h. any cessation of the effects of the Convention pursuant to Article 15.

In witness whereof, the undersigned, being duly authorised thereto, have signed this Convention.

Done at Strasbourg, this 27th day of January 1977, in English and in French, both texts being equally authoritative, in a single copy which shall remain deposited in the archives of the Council of Europe. The Secretary General of the Council of Europe shall transmit certified copies to each of the signatory States.

EUROPSKA KONVENCIJA O SUZBIJANJU
TERORIZMA

Države članice Vijeća Europe, potpisnice ove Konvencije,

uzimajući u obzir da je ci­lj Vijeća Europe postići veće jedinstvo svojih članica;

svjesne sve veće zabrinutosti uzrokovane poveća­njem broja terorističkih čina;

želeći poduzeti djelotvorne mjere kako bi osigurale da počinite­lji takvih čina ne izbje­gnu progonu i kazni;

uvjerene da je izruče­nje posebno djelotvorna mjera za postiza­nje tog rezultata,

sporazumjele su se kako slijedi:

Članak 1.

U svrhe izruče­nja između država ugovornica, nijedno od slijedećih kaznenih djela neće biti smatrano političkim kaznenim djelom, djelom  povezanim s političkim kaznenim djelom ili poli­tički motiviranim kaznenim djelom:

a. kazneno djelo u okviru domašaja Konvencije o suzbija­nju nezakonite otmice zrakoplova, potpisane u Haagu 16. prosinca 1970;

b. kazneno djelo u okviru domašaja Konvencije o suzbija­nju nezakonitih akata uperenih protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva, potpisane u Montrealu 23. rujna 1971.;

c. teško kazneno djelo koje uk­ljučuje napad na život, fizički inte­gritet ili slobodu međunarodno zaštićenih osoba, uk­ljučujući i diplomatske agente;

d. kazneno djelo koje uk­ljučuje otmicu, uzima­nje talaca ili teško protupravno oduzima­nje slobode;

e. kazneno djelo koje uk­ljučuje uporabu bombe, granate, rakete, automatskog vatrenog oružja, pismo bombu ili paket bombu ako takva uporaba dovodi osobe u opasnost;

f. pokušaj poči­nje­nja nekog od naprijed navedenih kaznenih djela ili sudjelova­nje kao supočinite­lj uz osobu koja počini ili pokuša počiniti takvo kazneno djelo.

Članak 2.

1. U svrhu izruče­nja između država ugovornica, država ugovornica može odlučiti da teško kazneno djelo koje uk­ljučuje čin nasi­lja protiv života, fizičkog inte­griteta ili slobode osobe, osim onih iz članka 1., ne smatra političkim kaznenim djelom, kaznenim djelom povezanim s političkim kaznenim djelom ili politički motiviranim kaznenim djelom.

2. Isto vrijedi za teško kazneno djelo koje uk­ljučuje čin protiv imovine osim onih iz članka 1., ako je taj čin uzrokovao kolektivnu opasnost po ljude.

3. Isto vrijedi za pokušaj poči­nje­nja bilo  koje­ga od naprijed navedenih kaznenih djela te za sudionika koji počini ili pokušava počiniti takvo kazneno djelo.

Članak 3.

Odredbe svih međunarodnih ugovora i dogovora o izruče­nju primje­njivih između država ugovornica, uk­ljučujući i Europsku konvenciju o izruče­nju, mije­njaju se između država ugovornica u onoj mjeri u kojoj nisu sukladne s ovom Konvencijom.

Članak 4.

U svrhe ove Konvencije i u slučaju da neko kazneno djelo iz članaka 1. i 2. nije u nekoj konvenciji o izruče­nju ili među­narodnom ugovoru koji je na snazi između država ugovornica navedeno kao kazneno djelo zbog koje­g je moguće izvršiti izruče­nje, smatrat će se da je kao takvo uneseno u te konvencije ili međunarodne ugovore.

Članak 5.

Ništa se u ovoj Konvenciji neće tumačiti kao nameta­nje obveze izruče­nja ako zamo­ljena država ima bitne razloge vjerovati da je zahtjev za izruče­nje zbog kaznenog djela iz članaka 1. i 2. podnesen s ci­ljem progona ili kaž­njava­nja neke osobe zbog ­njezine rase, vjere, nacionalnosti ili političkog uvjere­nja ili da bi se položaju te osobe moglo naškoditi zbog bilo koje­ga od tih razloga.

Članak 6.

1. Svaka država ugovornica poduzet će mjere koje bi mogle biti potrebne za uspostavu svoje nadležnosti za kazneno djelo iz članka 1. ako se osoba za koju se sum­nja da ga je počinila nalazi na ­njezinu državnom području, a ta država ugovornica nije tu osobu izručila nakon što je primila zahtjev za izruče­nje od države ugovornice čija se nadležnost teme­lji na pravilu o nadležnosti koje jednako tako postoji i u pravu zamo­ljene države.

2. Ova Konvencija ni na koji način ne isk­ljučuje nadležnost u kaznenim stvarima u skladu s nacionalnim pravom.

Članak 7.

Država ugovornica na čijem je državnom području prona­đena osoba za koju se sum­nja da je počinila kazneno djelo iz članka 1., a primila je zahtjev za izruče­nje sukladno uvjetima iz članka 6. stavka 1., ako ne izruči tu osobu, dostavit će taj predmet, bez ikakvih izuzetaka i bez nepotrebnog kaš­nje­nja, svojim nadležnim vlastima u ci­lju progona. Te će vlasti donijeti odluku na isti način kao i u slučaju svakog teškog kaznenog djela prema pravu te države.

Članak 8.

1. Države ugovornice pružat će jedna drugoj najširu moguću pomoć u kaznenim stvarima u vezi s postupcima pokrenutima zbog kaznenih djela iz članaka 1. ili 2. Pravo zamo­ljene države o međusobnoj pomoći u kaznenim stvarima primje­njivat će se u svim slučajevima. Unatoč tome, ta pomoć ne može biti odbijena samo zbog toga što se radi o političkom kaznenom djelu, kaznenom djelu povezanom s političkim kaznenim djelom ili politički motiviranom kaznenom djelu.

2. Ništa se u ovoj Konvenciji neće tumačiti kao nameta­nje obveze pruža­nja uzajamne pomoći ako zamo­ljena država ima bitne razloge vjerovati da je zahtjev za pruža­nje uzajamne pomoći u vezi s kaznenim djelom iz članaka 1. i 2. podnesen u svrhu progona ili kaž­njava­nja osobe zbog ­njezine rase, vjere, nacionalnosti ili političkog uvjere­nja ili ako bi se naškodilo položaju te osobe zbog bilo koje­g od ovih razloga.

3. Odredbe svih međunarodnih ugovora i dogovora o uzajamnoj pomoći u kaznenim stvarima primje­njive među državama ugovornicama, uk­ljučujući i Europsku konvenciju o uzajamnoj pomoći u kaznenim stvarima, mije­njaju se među državama ugovornicama u onoj mjeri u kojoj nisu sukladne s ovom Konvencijom.

Članak 9.

1. O primjeni ove Konvencije obavještavat će se Europski odbor za probleme kriminaliteta Vijeća Europe.

2. Taj će Odbor učiniti sve što je nužno za olakšava­nje postiza­nja prijate­ljskog rješe­nja glede svake poteškoće do koje bi moglo doći u izvrše­nju Konvencije.

Članak 10.

1. Svaki spor između država ugovornica u vezi s tumače­njem ili primjenom ove Konvencije, koji nije riješen u okviru članka 9. stavka 2., uputit će se na arbitražu na zahtjev svake stranke u sporu. Svaka će stranka imenovati arbitra, a oba arbitra imenovat će suca. Ako bilo koja od stranaka ne imenuje arbitra u roku od tri mjeseca od podnoše­nja zahtjeva za provođe­nje arbitraže, imenovat će ga Predsjednik Europskog suda za ­ljudska prava na zahtjev druge stranke u sporu. Ako je Predsjednik Europskog suda za ­ljudska prava držav­ljanin neke od stranaka u sporu, tu će dužnost obaviti dopredsjednik Europskog suda za ­ljudska prava. Ako je dopredsjednik Europskog suda za ­ljudska prava držav­ljanin neke od stranaka u sporu, tu će dužnost obaviti najstariji sudac Europskog suda za ­ljudska prava koji nije držav­ljanin nijedne od stranaka u sporu. Isti se postupak primje­njuje ako arbitri ne mogu postići dogovor o izboru suca.

2. Arbitražni sud utvrdit će postupak za svoj rad. Svoje odluke donosi većinom glasova. Nje­gova je odluka konačna.

Članak 11.

1. Ova će Konvencija biti otvorena za potpisiva­nje državama članicama Vijeća Europe. Ona podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju. Isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju polažu se kod glavnog tajnika Vijeća Europe.

2. Konvencija stupa na snagu tri mjeseca od datuma polaga­nja treće isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju.

3. U odnosu na državu potpisnicu koja je kasnije ratificira, prihvati ili odobri, Konvencija stupa na snagu tri mjeseca od datuma polaga­nja ­njezine isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju.

Članak 12.

1. Svaka država može u trenutku potpisiva­nja ili polaga­nja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju odrediti područje ili područja na kojima će se ova Konvencija primje­njivati.

2. Svaka država može, prigodom polaga­nja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju ili na bilo koji kasniji datum, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, proširiti primjenu ove Konvencije na bilo koje drugo područje ili područja određena u izjavi, za čije je međunarodne odnose odgovorna ili u čije je ime ovlaštena preuzeti obvezu.

3. Svaka izajva dana u skladu s odredbama prethodnoga stavka može biti povučena u odnosu na bilo koje područje navedeno u toj izjavi obaviješću upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe. Takvo povlače­nje proizvodi učinak odmah ili onog kasnije­g datuma koji je naveden u obavijesti.

Članak 13.

1. Svaka država može, u trenutku potpisiva­nja ili polaga­nja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju, izjaviti da pridržava pravo odbiti izruče­nje u odnosu na bilo koje kazneno djelo iz članka 1. koje smatra političkim kaznenim djelom, kaznenim djelom povezanim s političkim kaznenim djelom ili politički motiviranim kaznenim djelom, pod uvjetom da uzme u obzir, pri ocje­njiva­nju karaktera tog kaznenog djela, sve posebno ozbi­ljne okolnosti tog kaznenog djela, uk­ljučujući:

a. da je ono dovelo do kolektivne opasnosti po život, fizički inte­gritet ili slobodu osoba ili

b. da je pogodilo osobe koje nisu povezane s motivima koji stoje iza nje­ga; ili

c. da su pri ­nje­govu poči­nje­nju korištena okrutna ili podmukla sredstva.

2. Svaka država može u potpunosti ili djelomice povući rezervu koju je stavila sukladno odredbama prethodnoga stavka obaviješću upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, koja proizvodi učinak datumom ­njezina primitka.

3. Država ugovornica koja je stavila rezervu sukladno stavku 1. ovoga članka ne može zahtijevati primjenu članka 1. od neke druge države. No, ako je ­njezina rezerva djelomična ili uvjetovana, ona može zahtijevati primjenu toga članka u onoj mjeri u kojoj ga je i sama prihvatila.

Članak 14.

Svaka država ugovornica može otkazati ovu Konvenciju pisanom obaviješću upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe. Svaki takav otkaz stupa na snagu odmah ili na kasniji datum naveden u obavijesti.

Članak 15.

Ova Konvencija prestaje proizvoditi učinak za svaku ugovornu stranku koja se iz ­nje povuče ili koja prestane biti članicom Vijeća Europe.

Članak 16.

Glavni tajnik Vijeća Europe obavijestit će države članice Vijeća Europe o:

a. svakom potpisu;

b. svakom polaga­nju isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odob­re­­nju;

c. svakom datumu stupa­nja na snagu ove Konvencije u skladu s člankom 11. ove Konvencije;

d. svakoj izjavi ili obavijesti koju primi u skladu s odredbama članka 12.;

e. svakoj rezervi stav­ljenoj sukladno odredbama članka 13. stavka 1.;

f. povlačenju bilo koje rezerve stavljene u skladu s odredbama članka 13. stavka 2.;

g. svakoj obavijesti prim­ljenoj u skladu s člankom 14. i o datumu s kojim otkaz stupa na snagu;

h. svakom prestanku pravnih učinaka ove Konvencije sukladno članku 15.

U potvrdu prethodno navedenog, niže potpisani, za to propisno ovlašteni, potpisali su ovu Konvenciju.

Sastav­ljeno u Strasbourgu, 27. siječ­nja 1977., na engleskom i francuskom, pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom izvorniku koji se pohra­njuje u arhive Vijeća Europe.

Glavni tajnik Europe dostavit će ovjereni prijepis svakoj državi potpisnici.

Članak 3.

Na teme­lju članka 13. stavak 1., a u svezi s člankom 1. Konvencije Republika Hrvatska stav­lja s­ljedeću rezervu:

Republika Hrvatska pridržava pravo odbiti izruče­nje u odnosu na bilo koje kazneno djelo navedeno u članku 1. Konvencije, koje smatra političkim kaznenim djelom, kaznenim djelom povezanim s političkim kaznenim djelom ili politički motiviranim kaznenim djelom. U tim slučajevima Republika Hrvatska će pri ocjeni karaktera toga kaznenog djela uzeti u obzir sve posebno ozbi­ljne okolnosti toga kaznenog djela, uk­ljučujući:

a) da je ono dovelo do kolektivne opasnosti po život, fizički inte­gritet ili slobodu osoba, ili

b) da je pogodilo osobe koje nisu povezane s motivima koji stoje iza ­nje­ga, ili

c) da su pri ­nje­govu poči­nje­nju korištena okrutna ili podmukla sredstva.

Članak 4.

Za izvrše­nje Konvencije iz članka 1. ovoga Zakona nadležno je Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Republike Hrvatske, Ministarstvo unutar­njih poslova Republike Hrvatske i sudbena tijela Republike Hrvatske.

Članak 5.

Na dan stupa­nja na snagu ovoga Zakona, Konvencija iz članka 1. ovoga Zakona nije na snazi u odnosu na Republiku Hrvatsku, te će se podatak o stupa­nju na snagu objaviti naknadno, u skladu s člankom 30. stavkom 3. Zakona o sklapa­nju i izvršava­nju međunarodnih ugovora.

Članak 6.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 018-05/02-01/09
Zagreb, 19. rujna 2002.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić,  v. r.