Zakon o potvrđivanju Europske socijalne povelje, Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj povelji, Protokola o izmjenama Europske socijalne povelje i Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj povelji koj

NN 15/2002, Zakon o potvrđivanju Europske socijalne povelje, Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj povelji, Protokola o izmjenama Europske socijalne povelje i Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj povelji koj

HRVATSKI SABOR

 

172

Na teme­lju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU EUROPSKE SOCIJALNE POVELJE, DODATNOG PROTOKOLA EUROPSKOJ SOCIJALNOJ POVELJI, PROTOKOLA O IZMJENAMA EUROPSKE SOCIJALNE POVELJE I DODATNOG PROTOKOLA EUROPSKOJ SOCIJALNOJ POVELJI KOJIM SE USPOSTAVLJA SUSTAV KOLEKTIVNIH ŽALBI

Proglašavam Zakon o potvrđiva­nju Europske socijalne pove­lje, Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj pove­lji, Protokola o izmjenama Europske socijalne pove­lje i Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj pove­lji kojim se uspostav­lja sustav kolektivnih žalbi, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 20. studenoga 2002.

Broj: 01-081-02-3665/2
Zagreb, 25. studenoga 2002.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r

 

ZAKON

O POTVRĐIVANJU EUROPSKE SOCIJALNE POVELJE, DODATNOG PROTOKOLA EUROPSKOJ SOCIJALNOJ POVELJI, PROTOKOLA O IZMJENAMA EUROPSKE SOCIJALNE POVELJE I DODATNOG PROTOKOLA EUROPSKOJ SOCIJALNOJ POVELJI KOJIM SE USPOSTAVLJA SUSTAV KOLEKTIVNIH ŽALBI

Članak  1.

Potvrđuje se Europska socijalna pove­lja, sastav­ljena u Torinu 18. listopada 1961., Dodatni protokol Europskoj socijalnoj pove­lji, sastav­ljen u Strasbourgu 5. svib­nja 1988., Protokol o izmjenama Europske socijalne pove­lje, sastav­ljen u Torinu 21. listopada 1991., i Dodatni protokol Europskoj socijalnoj pove­lji kojim se uspostav­lja sustav kolektivnih žalbi sastav­ljen u Strasbourgu 9. studenoga 1995., koje je Republika Hrvatska potpisala 8. ožujka 1999., u izvorniku na engleskom i francuskom jeziku.

Članak  2.

Tekstovi Europske socijalne pove­lje, Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj pove­lji, Protokola o izmjenama Europske socijalne pove­lje i Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj pove­lji kojim se uspostav­lja sustav kolektivnih žalbi u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glase:

 

EUROPEAN SOCIAL CHARTER

PREAMBLE

The governments signatory hereto, being members of the Council of Europe,

Considering that the aim of the Council of Europe is the achievement of greater unity between its members for the purpose of safe­guarding and realising the ideals and principles which are their common heritage and of facilitating their economic and social progress, in particular by the maintenance and further realisation of human rights and fundamental freedoms;

Considering that in the European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms signed at Rome on 4th November 1950, and the Protocol thereto signed at Paris on 20th March 1952, the member States of the Council of Europe agreed to secure to their populations the civil and political rights and freedoms therein specified;

Considering that the e­njoyment of social rights should be secured without discrimination on grounds of race, colour, sex, religion, political opinion, national extraction or social origin;

Being resolved to make every effort in common to improve the standard of living and to promote the social well-being of both their urban and rural populations by means of appropriate institutions and action,

Have agreed as follows:

PART I

The Contracting Parties accept as the aim of their policy, to be pursued by all appropriate means, both national and international in character, the attainment of conditions in which the following rights and principles may be effectively realised:

1. Everyone shall have the opportunity to earn his living in an occupation freely entered upon.

2. All workers have the right to just conditions of work.

3. All workers have the right to safe and healthy working conditions.

4. All workers have the right to a fair remuneration sufficient for a decent standard of living for themselves and their families.

5. All workers and employers have the right to freedom of association in national or international organisations for the protection of their economic and social interests.

6. All workers and employers have the right to bargain collectively.

7. Children and young persons have the right to a special protection against the physical and moral hazards to which they are exposed.

8. Employed women, in case of maternity, and other employed women as appropriate, have the right to a special protection in their work.

9. Everyone has the right to appropriate facilities for vocational guidance with a view to helping him choose an occupation sutied to his personal aptitude and interests.

10. Everyone has the right to appropriate facilities for vocational training.

11. Everyone has the right to benefit from any measures enabling him to e­njoy the highest possible standard of health attainable.

12. All workers and their dependents have the right to social security.

13. Anyone without adequate resources has the right to social and medical assistance.

14. Everyone has the right to benefit from social welfare services.

15. Disabled persons have the right to vocational training, rehabilitation and resettlement, whatever the origin and nature of their disability.

16. The family as a fundamental unit of society has the right to appropriate social, le­gal and economic protection to ensure its full development.

17. Mothers and children, irrespective of marital status and family relations, have the right to appropriate social and economic protection.

18. The nationals of any one of the Contracting Parties have the right to engage in any gainful occupation in the territory of any one of the others on a footing of equality with the nationals of the latter, subject to restrictions based on cogent economic or social reasons.

19. Migrant workers who are nationals of a Contracting Party and their families have the right to protection and assistance in the territory of any other Contracting Party.

PART II

The Contracting Parties undertake, as provided for in Part III, to consider themselves bound by the obligations laid down in the following articles and paragraphs.

Article 1 – THE RIGHT TO WORK

With a view to ensuring the effective exercise of the right to work, the Contracting Parties undertake:

1. to accept as one of their primary aims and responsibilities the achievement and maintenance of as high and stable a level of employment as possible, with a view to the attainment of full employment;

2. to protect effectively the right of the worker to earn his living in an occupation freely entered upon;

3. to establish or maintain free employment services for all workers;

4. to provide or promote appropriate vocational guidance, training and rehabilitation.

Article 2 – THE RIGHT TO JUST CONDITIONS OF WORK

With a view te ensuring the effective exercise of the right to just conditions of work, the Contracting Parties undertake:

1. to provide for reasonable daily and weekly working hours, the working week to be progressively reduced to the extent that the increase of productivity and other relevant factors permit;

2. to provide for public holidays with pay;

3. to provide for a minimum of two weeks annual holiday with pay;

4. to provide for additional paid holidays or reduced working hours for workers engaged in dangerous or unhealthy occupations as prescribed;

5. to ensure a weekly rest period which shall, as far as possible, coincide with the day recognised by tradition or custom in the country or re­gion concerned as a day of rest.

Article 3 – THE RIGHT TO SAFE AND HEALTHY WORKING CONDITIONS

With a view to ensuring the effective exercise of the right to safe and healthy working conditions, the Contracting Parties undertake:

1. to issue safety and health re­gulations;

2. to provide for the enforcement of such re­gulations by measures of supervision;

3. to consult, as appropriate, employersž and workersž organisations on measures intended to improve industrial safety and health.

Article 4 – THE RIGHT TO A FAIR REMUNERATION

With a view to ensuring the effective exercise of the right to a fair remuneration, the Contracting Parties undertake:

1. to recognise the right of workers to a remuneration such as will give them and their families a decent standard of living:

2. to recognise the right of workers to an increased rate of remuneration for overtime work, subject to exceptions in particular cases;

3. to recognise the right of men and women workers to equal pay for work of equal value;

4. to recognise the right of all workers to a reasonable period of notice for termination of employment;

5. to permit deductions from wages only under conditions and to the extent prescribed by national laws or re­gulations or fixed by collective agreements or arbitration awards.

The exercise of these rights shall be achieved by freely concluded collective agreements, by statutory wage-fixing machinery, or by other means appropriate to national conditions.

Article 5 – THE RIGHT TO ORGANISE

With a view to ensuring or promoting the freedom of workers and employers to form local, national or international organisations for the protection of their economic and social interests and to join those organisations, the Contracting Parties undertake that national law shall not be such as to impair, nor shall it be so applied as to impair, this freedom. The extent to which the guarantees provided for in this article shall apply to the police shall be determined by national laws or re­gulations. The principle governing the application to the members of the armed forces of these guarantees and the extent to which they shall apply to persons in this cate­gory shall equally be determined by national laws or re­gulations.

Article 6 – THE RIGHT TO BARGAIN COLLECTIVELY

With a view to ensuring the effective exercise of the right to bargain collectively, the Contracting Parties undertake:

1. to promote joint consultation between workers and employers;

2. to promote, where necessary and appropriate, machinery for voluntary ne­gotiations between employers or employersž organisations and workersž organisations, with a view to the re­gulation of terms and conditions of employment by means of collective agreements;

3. to promote the establishment and use of appropriate machinery for conciliation and voluntary arbitration for the settlement of labour disputes;

and recognise:

4. the right of  workers and employers to collective action in cases of conflicts of interest, including the right to strike, subject to obligations that might arise out of collective agreements previously entered into.

Article 7 – THE RIGHT OF CHILDREN AND YOUNG PERSONS TO PROTECTION

With a view to ensuring the effective exercise of the right of children and young persons to protection, the Contracting Parties undertake:

1. to provide that the minimum age of admission to employment shall be 15 years, subject to exceptions for children employed in prescribed light work without harm to their health, morals or education;

2. to provide that a higher minimum age of admission to employment shall be fixed with respect to prescribed occupations re­garded as dangerous or unhealthy;

3. to provide that persons who are still subject to compulsory education shall not be employed in such work as would deprive them of the full benefit of their education:

4. to provide that the working hours of persons under 16 years of age shall be limited in accordance with the needs of their development, and particularly with their need for vocational training;

5. to recognise the right of young workers and apprentices to a fair wage or other appropriate allowances;

6. to provide that the time spent by young persons in vocational training during the normal working hours with the consent of the employer shall be treated as forming part of the working day;

7. to provide that employed persons of under 18 years of age shall be entitled to not less than three weeksž annual holiday with pay;

8. to provide that persons under 18 years of age shall not be employed in night work with the exception of certain occupations provided for by national laws or re­gulations;

9. to provide that persons under 18 years of age employed in occupations prescribed by national laws or re­gulations shall be subject to re­gular medical control;

10. to ensure special protection against physical and moral dangers to which children and young persons are exposed, and particularly against those resulting directly or indirectly from their work.

Article 8 – THE RIGHT OF EMPLOYED WOMEN TO PROTECTION

With a view to ensuring the effective exercise of the right of employed women to protection, the Contracting Parties undertake:

1. to provide either by paid leave, by adequate social security benefits or by benefits from public funds for women to take leave before and after childbirth up to a total of at least 12 weeks;

2. to consider it as unlawful for an employer to give a woman notice of dismissal during her absence on maternity leave or to give her notice of dismissal at such a time that the notice would expire during such absence;

3. to provide that mothers who are nursing their infants shall be entitled to sufficient time off for this purpose;

4. a) to re­gulate the employment of women workers on night work in industrial employment;

b) to prohibit the employment of women workers in underground mining, and, as appropriate, on all other work which is unsuitable for them by reason of its dangerous, unhealthy, or arduous nature.

Article 9 – THE RIGHT TO VOCATIONAL GUIDANCE

With a view to ensuring the effective exercise of the right to vocational guidance, the Contracting Parties undertake to provide or promote, as necessary, a service which will assist all persons, including the handicapped, to solve problems related to occupational choice and progress, with due re­gard to the individualžs characteristics and their relation to occupational opportunity: this assistance should be available free of charge, both to young persons, including school children, and to adults.

Article 10 – THE RIGHT TO VOCATIONAL TRAINING

With a view to ensuring the effective exercise of the right to vocational training, the Contracting Parties undertake:

1. to provide or promote, as necessary, the technical and vocational training of all persons, including the handicapped, in consultation with employersž and workersž organisations, and to grant facilities for access to higher technical and university education, based solely on individual aptitude;

2. to provide or promote a system of apprenticeship and other systematic arrangements for training young boys and girls in their various employments;

3. to provide or promote, as necessary:

a) adequate and readily available training facilities for adult workers;

b) special facilities for the re-training of adult workers needed as a result of technological development or new trends in employment;

4. to encourage the full utilisation of the facilities provided by appropriate measures such as:

a) reducing or abolishing any fees or charges;

b) granting financial assistance in appropriate cases;

c) including in the normal working hours time spent on supplementary training taken by the worker, at the request of his employer, during employment;

d) ensuring, through adequate supervision, in consultation with the employersž and workersž organisations, the efficiency of apprenticeship and other training arrangements for young workers, and the adequate protection of young workers generally.

Article 11 – THE RIGHT TO PROTECTION OF HEALTH

With a view to ensuring the effective exercise of the right to protection of health, the Contracting Parties undertake, either directly or in co-operation with public or private organisations, to take appropriate measures designed inter alia:

1. to remove as far as possible the causes of ill-health;

2. to provide advisory and educational facilities for the promotion of health and the encouragement of individual responsibility in matters of health;

3. to prevent as far as possible epidemic, endemic and other diseases.

Article 12 – THE RIGHT TO SOCIAL SECURITY

With a view to ensuring the effective exercise of the right to social security, the Contracting Parties undertake:

1. to establish or maintain  system of social security;

2. to maintain the social security system at a satisfactory level at least equal to the required for ratification of International Labour Convention (No. 102) Concerning Minimum Standards of Social Security;

3. to endeavour to raise progressively the system of social security to a higher level;

4. to take steps, by the conclusion of appropriate bilateral and multilateral agreements, or by other means, and subject to the conditions laid down in such agreements, in order to ensure:

a) equal treatment with their own nationals of the nationals of other Contracting Parties in respect of social security rights, including the retention of benefits arising out of social security legislation, whatever movements the persons protected may undertake between the territories of the Contracting Parties;

b) the granting, maintenance and resumption of social security rights by such means as the accumulation of insurance or employment periods completed under the legislation of each of the Contracting Parties.

Article 13 – THE RIGHT TO SOCIAL AND MEDICAL ASSISTANCE

With a view to ensuring the effective exercise of the right to social and medical assistance, the Contracting Parties undertake:

1. to ensure that any person who is without adequate resources and who is unable to secure such resources either by his own efforts or from other sources, in particular by benefits under a social security scheme, be granted adequate assistance, and, in case of sickness, the care necessitated by his condition;

2. to ensure that persons receiving such assistance shall not, for that reason, suffer from a diminution of their political or social rights;

3. to provide that everyone may receive by appropriate public or private services such advice and personal help as may be required to prevent, to remove, or to alleviate personal or family want;

4. to apply the provisions referred to in paragraphs 1, 2 and 3 of this article on an equal footing with their nationals to nationals of other Contracting Parties lawfully within their territories, in accordance with their obligations under the European Convention on Social and Medical Assistance, signed at Paris on 11th December 1953.

Article 14 – The right to benefit from social welfare services

With a view to ensuring the effective exercise of the right to benefit from social welfare services, the Contracting Parties undertake:

1. to promote or provide services which, by using methods of social work, would contribute to the welfare and development of both individuals and groups in the community, and to their adjustment to the social environment;

2. to encourage the participation of individuals and voluntary or other organisations in the establishment and maintenance of such services.

Article 15 – The right of physically or mentally disabled persons to vocational training, rehabilitation and social resettlement

With a view to ensuring the effective exercise of the right of physically or mentally disabled to vocational training, rehabilitation and resettlement, the Contracting Parties undertake:

1. to take adequate measures for the provision of training facilities, including, where necessary, specialised institutions, public or private;

2. to take adequate measures for the placing of disabled persons in employment, such as specialised placing services, facilities for sheltered employment and measures to encourage employers to admit disabled persons to employment.

Article 16 – THE RIGHT OF THE FAMILY TO SOCIAL, LEGAL AND ECONOMIC PROTECTION

With a view to ensuring the necessary conditions for the full development of the family, which is a fundamental unit of society, the Contracting Parties undertake to promote the economic, legal and social protection of family life by such means as social and family benefits, fiscal arrangements, provision of family housing, benefits for the newly married, and other appropriate means.

Article 17 – The right of mothers and children to social and economic protection

With a view to ensuring the effective exercise of the right of mothers and children to social and economic protection, the Contracting Parties will take all appropriate and necessary measures to that end, including the establishment or maintenance of appropriate institutions or services.

Article 18 – THE RIGHT TO ENGAGE IN A GAINFUL OCCUPATION IN THE TERRITORY OF OTHER CONTRACTING PARTIES

With a view to ensuring the effective exercise of the right to engage in a gainful occupation in the territory of any other Contracting Party, the Contracting Parties undertake:

1. to apply existing regulations in a spirit of liberality;

2. to simplify existing formalities and to reduce or abolish chancery dues and other charges payable by foreign workers or their employers;

3. to liberalise, individually or collectively, regulations governing the employment of foreign workers;

and recognise:

4. the right of their nationals to leave the country to engage in a gainful occupation in the territories of the other Contracting Parties.

Article 19 – THE RIGHT OF MIGRANT WORKERS AND THEIR FAMILIES TO PROTECTION AND ASSISTANCE

With a view to ensuring the effective exercise of the right of migrant workers and their families to protection and assistance in the territory of any other Contracting Party, the Contracting Parties undertake:

1. to maintain or to satisfy themselves that there are maintained adequate and free services to assist such workers, particularly in obtaining accurate information, and to take all appropriate steps, so far as national laws and regulations permit, against misleading propaganda relating to emigration and immigration;

2. to adopt appropriate measures within their own jurisdiction to facilitate the departure, journey and reception of such workers and their families, and to provide, within their own jurisdiction, appropriate services for health, medical attention and good hygienic conditions during the journey;

3. to promote co-operation, as appropriate, between social services, public and private, in emigration and immigration countries;

4. to secure for such workers lawfully within their territories, insofar as such matters are regulated by law or regulations or are subject to the control of administrative authorities, treatment not less favourable than that of their own nationals in respect of the following matters:

a) remuneration and other employment and working conditions;

b) membership of trade unions and enjoyment of the benefits of collective bargaining;

c) accommodation;

5. to secure for such workers lawfully within their territories treatment not less favourable than that of their own nationals with regard to employment taxes, dues or contributions payable in respect of employed persons;

6. to facilitate as far as possible the reunion of the family of a foreign worker permitted to establish himself  in the territory;

7. to secure for such workers lawfully within their territories treatment not less favourable than that of their own nationals in respect of legal proceedings relating to matters referred to in this article;

8. to secure that such workers lawfully residing within their territories are not expelled unless they endanger national security or offend against public interest or morality;

9. to permit, within legal limits, the transfer of such parts of the earnings and savings of such workers as they may desire;

10. to extend the protection and assistance provided for in this article to self-employed migrants insofar as such measures apply.

PART III

Article 20 – UNDERTAKINGS

1. Each of the Contracting Parties undertakes:

a. to consider Part 1 of this Charter as a declaration of the aims which in will pursue by all appropriate means, as stated in the introductory paragraph of that part;

b. to consider itself bound by at least five of the following articles of Part II of this Charter: Articles 1,5, 6, 12, 13, 16 and 19;

c. in addition to the articles selected by it in accordance with the preceding sub-paragraph, to consider itself bound by such a number of articles or numbered paragraphs of Part II of the Charter as it may select, provided that the total number of articles or numbered paragraphs by which it is bound is not less than 10 articles or 45 numbered paragraphs.

2. The articles or paragraphs selected in accordance with sub-paragraphs b and c of paragraph 1 of this article shall be notified to the Secretary General of the Council of Europe at the time when the instrument of ratification or approval of the Contracting Party concerned is deposited.

3. Any Contracting Party may, at a later date, declare by considers itself bound by any articles or any numbered paragraphs of Part II of the Charter which it has not already accepted under the terms of paragraph 1 of this article. Such undertakings subsequently given shall be deemed to be an integral part of the ratification or approval, and shall have the same effect as from the thirtieth day after the date of the notification.

4. The Secretary General shall communicate to all the signatory governments and to the Director General of the International Labour Office any notification which he shall have received pursuant to this part of the Charter.

5. Each Contracting Party shall maintain a system of labour inspection appropriate to national conditions.

PART IV

Article 21 – REPORTS CONCERNING ACCEPTED PROVISIONS

The Contracting Parties shall send to the Secretary General of the Council of Europe a report at two-y-early intervals, in a form to be determined by the Committee of Ministers, concerning the application of such provisions of Part II of the Charter as they have accepted.

Article 22 – REPORTS CONCERNING PROVISIONS WHICH ARE NOT ACCEPTED

The Contracting Parties shall send to the Secretary General, at appropriate intervals as requested by the Committee of Ministers, reports relating to the provisions of Part II of the Charter which they did not accept at the time of their ratification or approval or in a subsequent notification. The Committee of Ministers shall determine from time to time in respect of which provisions such reports shall be requested and the form of the reports to be provided.

Article 23 – COMMUNICATION OF COPIES

1. Each Contracting Party shall communicate copies of its reports referred to in Articles 21 and 22 to such of its national organisations as are members of the international organisations of employers and trade unions to be invited under Article 27, paragraph 2, to be represented at meetings of the Sub-committee of the Governmental Social Committee.

2. The Contracting Parties shall forward to the Secretary Generall any comments on the said reports received from these national organisations, if so requested by them.

Article 24 – EXAMINATION OF THE REPORTS

The reports sent to the Secretary General in accordance with Articles 21 and 22 shall be examined by a Committee of Experts, who shall have also before them any comments forwarded to the Secretary General in accordance with paragraph 2 of Article 23.

Article 25 – COMMITTEE OF EXPERTS

1. The Committee of Experts shall consist of not more than seven members appointed by the Committee of Ministers from a list of independent experts of the highest integrity and of recognised competence in international social questions, nominated by the Contracting Parties.

2. The members of the committee shall be appointed for a period of six years. They may be reappointed. However, of the members first appointed, the terms of office of two members shall expire at the end of four years.

3. The members whose terms of office are to expire at the end of the initial period of four years shall be chosen by lot by the Committee of Ministers immediately after the first appointment has been made.

4. A member of the Committee of Experts appointed to replace a member whose term of office has not expired shall hold office for the remainder of his predecessoržs term.

Article 26 – PARTICIPATION OF THE INTERNATIONAL LABOUR ORGANISATION

 The International Labour Organisation shall be invited to nominate a representative to participate in a consultative capacity in the deliberations of the Committee of Experts.

Article 27 – SUB-COMMITTEE OF THE GOVERNMENTAL SOCIAL COMMITTEE

1. The reports of the Contracting Parties and the conclusions of the Committee of Experts shall be submitted for examination to a sub-committee of the Governmental Social Committee of the Council of Europe.

2. The sub-committee shall be composed of one representative of each of the Contracting Parties. It shall invite no more than two international organisations of employers and no more than two international trade union organisations as it may designate to be represented as observers in a consultative capacity at its meetings. Moreover, it may consult no more than two representatives of international non-governmental organisations having consultative status with the Council of Europe, in respect of questions with which the organisations are particularly qualified to deal, such as social welfare, and the economic and social protection of the family.

3. The sub-committee shall present to the Committee of Ministers a report containing its conclusions and  append the report of the Committee of Experts.

Article 28 – CONSULTATIVE ASSEMBLY

The Secretary General of the Council of Europe shall transmit to the Consultative Assembly the conclusions of the Committee of Experts. The Consultative Assembly shall communicate its views on these conclusions to the Committee of Ministers.

Article 29 – COMMITTEE OF MINISTERS

By a majority of two-thirds of the members entitled to sit on the Committee, the Committee of Ministers may, on the basis of the report of the sub-committee, and after consultation with the Consultative Assembly, make to each Contracting Party any necessary recommendations.

PART V

Article 30 – DEROGATIONS IN TIME OF WAR OR PUBLIC EMERGENCY

1. In time of war or other public emergency threatening the life of the nation any Contracting Party may take measures derogating from its obligations under this Charter to the extent strictly required by the exigencies of the situation, provided that such measures are not inconsistent with its other obligations under international law.

2. Any Contracting Party which has availed itself of this right of derogation shall, within a reasonable lapse of time, keep the Secretary General of the Council of Europe fully informed od the measures taken and of the reasons therefor. It shall likewise inform the Secretary General when such measures have ceased to operate and the provisions of the Charter which it has accepted are again being fully executed.

3. The Secretary General shall in turn inform other Contracting Parties and the Director General of the International Labour Office of all communications received in accordance with paragraph 2 of this article.

Article 31 – RESTRICTIONS

1. The rights and principles set forth in Part I when effectively realised, and their effective exercise as provided for in Part II, shall not be subject to any restrictions or limitations not specified in those parts, except such as are prescribed by law and are necessary in a democratic society for the protection of the rights and freedoms of others or for the protection of public interest, national security, public health, or morals.

2. The restrictions permitted under this Charter to the rights and obligations set forth herein shall not be applied for any purpose other than that for which they have been prescribed.

Article 32 – RELATIONS BETWEEN THE CHARTER AND DOMESTIC LAW OR INTERNATIONAL AGREEMENTS

The provisions of this Charter shall not prejudice the provisions of domestic law or of any bilateral or multilateral treaties, conventions or agreements which are already in force, or may come into force, under which more favourable treatment would be accorded to the persons protected.

Article 33 – IMPLEMENTATION BY COLLECTIVE AGREEMENTS

1. In member States where the provisions of paragraphs 1, 2, 3, 4 and 5 of Article 2, paragraphs 4, 6, and 7 of Article 7 and paragraphs 1, 2, 3 and 4 of Article 10 of Part II of this Charter are matters normally left to agreements between employers or employersž organisations and workersž organisations, or are normally carried out otherwise than by law, the undertakings of those paragraphs may be given and compliance with them shall be treated as effective if their provisions are applied through such agreements or other means to the great majority of the workers concerned.

2. In member States where these provisions are normally the subject of legislation, the undertakings concerned may likewise be given, and compliance with them shall be regarded as effective if the provisions are applied by law to the great majority of the workers concerned.

Article 34 – TERRITORIAL APPLICATION

1. This Charter shall apply to the metropolitan territory of each Contracting Party. Each signatory government may, at the time of signature or of the deposit of its instrument of ratification or approval, specify, by declaration addressed to the Secretary General of the Council of Europe, the territory which shall be considered to be its metropolitan territory for this purpose.

2. Any Contracting Party may, at the time of ratification or approval of this Charter or at any time thereafter, declare by notification addressed to the Secretary General of the Council of Europe, that the Charter shall extend in whole or in part to a non-metropolitan territory or territories specified in the said declaration for whose international relations it is responsible or for which it assumes international responsibility. It shall specify in the declaration the articles or paragraphs of Part II of the Charter which it accepts as binding in respect of the territories named in the declaration.

3. The Charter shall extend to the territory or territories named in the aforesaid declaration as from the thirtieth day after the date on which the Secretary General shall have received notification of such declaration.

4. Any Contracting Party may declare at a later date, by notification addressed to the Secretary General of the Council of Europe, that, in respect of one or more of the territories to which the Charter has been extended in accordance with paragraph 2 of this article, it accepts as binding any articles or any numbered paragraphs which it has not already accepted in respect of that territory or territories. Such undertakings subsequently given shall be deemed to be an inte­gral part of the original declaration in respec of the territory concerned, and shall have the same effect as from the thirtieth day after the date of the notification.

5. The Secretary General shall communicate to the other signatory governments and to the Director General of the International Labour Office any notification transmitted to him in accordance with this article.

Article 35 – SIGNATURE, RATIFICATION AND ENTRY INTO FORCE

1. This Charter shall be open for signature by the members of the Council of Europe. It shall be ratified or approved. Instruments of ratification or approval shall be deposited with the Secretary General of the Council of Europe.

2. This Charter shall come into force as from the thirtieth day after the date of deposit of the fifth instrument of ratification or approval.

3. In respect of any signatory government ratifying subsequently, the Charter shall come into force as from the thirtieth day after the date of deposit of its instrument of ratification or approval.

4. The Secretary General shall notify all the members of the Council of Europe and the Director General of the International Labour Office of the entry into force of the Charter, the names of the Contracting Parties which have ratified or approved in and the subsequent deposit of any instruments of ratification or approval.

Article 36 – AMENDMENTS

Any member of the Council of Europe may propose amendments to this Charter in a communication addressed to the Secretary General of the Council of Europe. The Secretary General shall transmit to the other members of the Council of Europe any amendments so proposed, which shall then be considered by the Committee of Ministers and submitted to the Consultative Assembly for opinion. Any amendments approved by the Committee of Ministers shall enter into force as from the thirtieth day after al the Contracting Parties have informed the Secretary General of their acceptance. The Secretary General shall notify all the members of the Council of Europe and the Director General of the International Labour Office of the entry infto force of such amendments.

Article 37 – DENUNCIATION

1. Any Contracting Party may denounce this Charter only at the end of a period of five years from the date on which the Charter entered into force for it, or at the end of any successive period of two years, and, in each case, after giving six months notice to the Secretary General of the Council of Europe who shall inform the other Parties and the Director General of the International Labour Office accordingly. Such denunciation shall not affect the validity of the Charter in respect of the other Contracting Parties provided that at all times there are not less than five such Contracting Parties.

2. Any Contracting Party may, in accordance with the provisions set out in the preceding paragraph, denounce any article or paragraph of Part II of the Charter accepted by it provided that the number of articles or paragraphs by which this Contracting Party is bound shall never be less than 10 in the former case and 45 in the latter and that this number of articles or paragraphs shall continue to include the articles selected by the Contracting Party among those to which special reference is made in Article 20, paragraph 1, sub-paragraph b.

3. Any Contracting Party may denounce the present Charter or any of the articles or paragraphs of Part II of the Charter, under the conditions specified in paragraph 1 of this article in respect of any territory to which the said Charter is applicable by virtue of a declaration made in accordance with paragraph 2 of Article 34.

Article 38 – APPENDIX

The appendix to this Charter shall form an inte­gral part of it.

In witness whereof, the undersigned, being duly authorised thereto, have si­gned this Charter.

Done at Turin, this 18th day of October 1961, in English and French, both texts being equally authoritative, in a single copy which shall be deposited within the archives of the Council of Europe. The Secretary General shall transmit certified copies to each of the Signatories.

APPENDIX TO THE SOCIAL CHARTER

Scope of the Social Charter in terms of persons protected

1. Without prejudice to Article 12, paragraph 4, and Article 13, paragraph 4, the persons covered by Articles 1 to 17 include foreigners only insofar as they are nationals of other Contracting Parties lawfully resident or working re­gularly within the territory of the Contracting Party concerned, subject to the understanding that these articles are to be interpreted in the light of the provisions of Articles 18 and 19.

This interpretation would not prejudice the extension of similar facilities to other persons by any of the Contracting Parties.

2. Each Contracting Party will grant to refugees as defined in the Convention relating to the Status of Refugees, signed at Geneva on 28th July 1951, and lawfully staying in its territory, treatment as favourable as possible, and in any case not less favourable than under the obligations accepted by the Contracting Party under the said Convention and under any other existing international instruments applicable to those refugees.

PART I
paragraph 18, and Part II, Article 18, paragraph 1

It is understood that these provisions are not concerned with the question of entry into the territories of the Contracting Parties and do not prejudice the provisions of the European Convention on Establishment, signed at Paris on 13th December 1955.

PART II

Article 1, paragraph 2

This provision shall not be interpreted as prohibiting or authorising any union security clause or practice.

Article 4, paragraph 4

This provision shall be so understood as not to prohibit immediate dismissal for any serious offence.

Article 4, paragraph 5

It is understood that a Contracting Party may give the undertaking required in this paragraph if the great majority of workers are not permitted to suffer deductions from wages either by law or through collective agreements or arbitration awards, the exceptions being those persons not so covered.

Article 6, paragraph 4

It is understood that each Contracting Party may, insofar as it is concerned, re­gulate the exercise of the right to strike by law, provided that any further restriction that this might place on the right can be justified under the terms of Article 31.

Article 7, paragraph 8

It is understood that a Contracting Party any give the undertaking required in this paragraph if it fulfils the spirit of the undertaking by providing by law that the great majority of persons under 18 years of age shall not be employed in night work.

Article 12, paragraph 4

The words »and subject to the conditions laid down in such agreements« in the introduction to this paragraph are taken to imply inter alia that with re­gard to benefits which are available independently of any insurance contribution a Contracting Party may require the completion of a prescribed period of residence before granting such benefits to nationals of other Contracting Parties.

Article 13, paragraph 4

Governments not Parties to the European Convention on Social and Medical Assistance may ratify the Social Charter in respect of this paragraph provided that they grant to nationals of other Contracting Parties a treatment which is in conformity with the provisions of the said Convention.

Article 19, paragraph 6

For the purpose of this provision, the term »family of a foreign worker« is understood to mean at least his wife and dependent children under the age of 21 years.

Part III

It is understood that the Charter contains le­gal obligations of an international character, the application of which is submitted solely to the supervision provided for in Part IV thereof.

Article 20, paragraph 1

It is understood that the »numbered paragraphs« may include articles consisting of only one paragraph.

Part V

Article 30

The term »in time of war or other public emergency« shall be so understood as to cover also the threat of war.

ADDITIONAL PROTOCOL TO THE EUROPEAN SOCIAL CHARTER

PREAMBLE

The member States of the Council of Europe signatory hereto,

Resolved to take new measures to extend the protection of the social and economic rights guaranteed by the European Social Charter, opened for signature in Turin on 18 October 1961 (hereinafter referred to as »the Charter«),

Have agreed as follows:

PART I

The Parties accept as the aim of their policy to be pursued by all appropriate means, both national and international in character, the attainment of conditions in which the following rights and principles may be effectively realised:

1. All workers have the right to equal opportunities and equal treatment in matters of employment and occupation without discrimination on the grounds of sex.

2. Workers have the right to be informed and to be consulted within the undertaking.

3. Workers have the right to take part in the determination and improvement of the working conditions and working environment in the undertaking.

4. Every elderly person has the right to social protection.

PART II

The Parties undertake, as provided for in Part III, to consider themselves bound by the obligations laid down in the following articles:

Article 1 – RIGHT TO EQUAL OPPORTUNITIES AND EQUAL TREATMENT IN MATTERS OF EMPLOYMENT AND OCCUPATION WITHOUT DISCRIMINATION ON THE GROUNDS OF SEX

1. With a view to ensuring the effective exercise of the right to equal opportunities and equal treatment in matters of employment and occupation without discrimination on the grounds of sex, the Parties undertake to recognise that right and to take appropriate measures to ensure or promote its application in the following fields:

– access to employment, protection against dismissal and occupational resettlement;

– vocational guidance, training, retraining and rehabilitation;

– terms of employment and working conditions including remuneration;

– career development including promotion.

2. Provisions concerning the protection of women, particularly as re­gards pre­gnancy, confinement and the post-natal period shall not be deemed to be discrimination as referred to in paragraph 1 of this article.

3. Paragraph 1 of this article shall not prevent the adoption of specific measures aimed at removing de facto inequalities.

4. Occupational activities which, by reason of their nature or the context in which they are carried out, can be entrusted only to persons of a particular sex may be excluded from the scope of this article or some of its provisions.

Article 2 – RIGHT TO INFORMATION AND CONSULTATION

1. With a view to ensuring the effective exercise of the right of workers to be informed and consulted within the undertaking, the Parties undertake to adopt or encourage measures enabling workers or their representatives, in accordance with national legislation and practice:

a) to be informed regularly or at the appropriate time and in a comprehensible way about the economic and financial situation  of the undertaking employing them, on the understanding that the disclosure of certain information which could be prejudicial to the undertaking may be refused or subject to confidentiality; and

b) to be consulted in good time on proposed decisions which could substantially affect the interests of workers, particularly on those decisions which could have a important impact on the employment situation in the undertaking.

2. The Parties may exclude from the field of application of paragraph 1 of this article, those undertakings employing less than a certain number of workers to be determined by national legislation or practice.

Article 3 – RIGHT TO TAKE PART IN THE DETERMINATION AND IMPROVEMENT OF THE WORKING CONDITIONS AND WORKING ENVIRONMENT

1. With a view to ensuring the effective exercise of the right of workers to take part in the determination and improvement of the working conditions and working environment in the undertaking, the Parties undertake to adopt or encourage measures enabling workers or their representatives, in accordance with national legislation and practice, to contribute:

a) to the determination and the improvement of the working conditions, work organisation and working environment;

b) to the protection of health and safety within the undertaking;

c) to the organisation of social and socio-cultural services and facilities within the undertaking;

d) to the supervision of the observance of regulations on these matters.

2. The Parties may exclude from the field of application of paragraph 1 of this article, those undertakings employing less than a certain number of workers to be determined by national legislation or practice.

Article 4 – RIGHT OF ELDERLY  PERSONS TO SOCIAL PROTECTION

With a view to ensuring the effective exercise of the right of elderly persons to social protection, the Parties undertake to adopt or encourage, either directly or in co-operation with public or private organisations, appropriate measures designed in particular.

1. to enable elderly persons to remain full members of society for as long as possible, by means of:

a) adequate resources enabling them to lead a decent life and play an active part in public, social and cultural life;

b) provisions of information about services and facilities available for elderly persons and their opportunities to make use of them;

2. to enable elderly persons to choose their life-style freely and to lead independent lives in their familiar surroundings for as long as they wish and are able, by means of:

a) provisions of housing suited to their needs and their state of health or of adequate support for adapting their housing;

b) the health care and the services necessitated by their state;

3. to guarantee elderly persons living in institutions appropriate support, while respecting their privacy, and participation in decisions concerning living conditions in the institution.

PART III

Article 5 – UNDERTAKINGS

1 Each of the Parties undertakes:

a) to consider Part I of this Protocol as a declaration of the aims which it will pursue by all appropriate means, as stated in the introductory paragraph of that part;

b) to consider itself bound by one or more articles of Part II of this Protocol.

2. The article or articles selected in accordance with sub-paragraph b of paragraph 1 of this article, shall be notified to the Secretary General of the Council of Europe at the time when the instrument of ratification, acceptance or approval of the Contracting State concerned is deposited.

3. Any Party may, at a later date, declare by notification to the Secretary General that it considers itself bound by any articles of Part II of this Protocol which it has not already accepted under the terms of paragraph 1 of this article. Such undertakings subsequently given shall be deemed to be an integral part of the ratification, acceptance or approval, and shall have the same effect as from  the thirtieth day after the date of the notification.

PART IV

Article 6 – SUPERVISION OF COMPLIANCE WITH THE UNDERTAKINGS GIVEN

The Parties shall submit reports on the application of those provisions of Part II of this Protocol which they have accepted in the reports submitted by virtue of Article 21 of the Charter.

PART V

Article 7 – IMPLEMENTATION OF THE UNDERTAKINGS GIVEN

1. There relevant provisions of Articles 1 to 4 of Part II of this Protocol may be implemented by:

a) laws or regulations;

b) agreements between employers or employersž organisations and workersž organisations;

c) a combination of those two methods; or

d) other appropriate means.

2. Compliance with the undertakings deriving from Articles 2 and 3 of Part II of this Protocol shall be regarded as effective if the provisions are applied, in accordance with paragraph 1 of this article, to the great majority of the workers concerned.

Article 8 – RELATIONS BETWEEN THE CHARTER AND THIS PROTOCOL

1. The provisions of this Protocol shall not prejudice the provisions of the Charter.

2. Articles 22 to 32 and Article 36 of the Charter shapp apply, mutatis mutandis, to this Protocol.

Article 9 – TERRITORIAL APPLICATION

1. This Protocol shall apply  to the metropolitan territory of each Party. Any State may, at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance or approval, specify by declaration addressed to the Secretary General of the Council of Europe,  the territory which shall be considered to be its metropolitan territory for this purpose.

2. Any Contracting State may, at the time of ratification, acceptance or approval of this Protocol or at any time thereafter, declare by notification addressed to the Secretary General of the Council of Europe that the Protocol shall extend in whole or in part to a non-metropolitan territory or territories specified in the said declaration for whose international relations it is responsible or for which it assumes international responsibility. It shall specify in the declaration the article or articles of Part II of this Protocol which it accepts as binding in respect of the territories named in the declaration.

3. This Protocol shall enter into force in respect of the territory or territories named in the aforesaid declaration as from the thirtieth day after the date on which the Secretary General shall have notification of such declaration.

4. Any Party may declare at a later date by notification addressed to the Secretary General of the Council of Europe, that, in respect of one or more of the territories to which this Protocol has been extended in accordance with paragraph 2 of this article, it accepts as binding any articles which it has not already accepted in respect of that territory or territories. Such undertakings subsequently given shall be deemed to be an integral part of the original declaration in respect of the territory concerned, and shall have the same effect as from the thirtieth day after the date on which the Secretary General shall have notification of such declaration.

Article 10 – SIGNATURE, RATIFICATION, ACCEPTANCE, APPROVAL AND ENTRY INTO FORCE

1. This Protocol shall be open for signature by member States of the Council of Europe who are signatories to the Charter. It is subject to ratification, acceptance or approval. No member State of the Council of Europe shall ratify, accept or approve this Protocol except at the same time as or after ratification of the Charter. Instruments of ratification, acceptance of approval shall be deposited with the Secretary General of the Council of Europe.

2. This Protol shall enter into force on the thirtieth day after the date of deposit of the third instrument of ratification, acceptance or approval.

3. In respect of any signatory State ratifying subsequently, this Protocol shall come into force as from the thirtierth day after the date of deposit of its instrument of ratification, acceptance or approval.

Article 11 – DENUNCIATION 

1. Any Party may denounce this Protocol only at the end of a period of five years from the date on which the Protocol entered into force for it, or at the end of any successive period of two years, and, in each case, after giving six monthsž notice to the Secretary General of the Council of Europe. Such denunciation shall not affect the validity of the Protocol in respect of the other Parties provided that at all times there are not less than three such Parties.

2. Any Party may, in accordance with the provisions set out in the preceding paragraph, denounce any article of Part II of this Protocol accepted by, it provided that the number of articles by which this Party is bound shall never be less than one.

3. Any Party may denounce this Protocol or any of the articles of Part II of the Protocol, under the conditions specified in paragraph 1 of this article, in respect of any territory to which the Protocol is applicable by virtue of a declaration made in accordance with paragraphs 2 and 4 of Article 9.

4. Any Party bound by the Charter and this Protocol which denounces the Charter in accordance with the provisions of paragraph 1 of Article 37 thereof, will• be considered to have denounced the Protocol likewise.

Article 12 – NOTIFICATIONS

The Secretary General of the Council of Europe shall notify the member States of the Council and the Director General of the International Labour Office of:

a) any signature;

b) the deposit of any instrument of ratification, acceptance or approval;

c) any date of entry into force of this Protocol in accordance with Articles 9 and 10;

d) any other act, notification or communication relating to this Protocol.

Article 13 – APPENDIX

The appendix to this Protocol shall form an inte­gral part of it.

In witness whereof the undersigned, being duly authorised thereto, have signed this Protocol.

Done at Strasbourg, this 5th day of May, 1988, in English and French, both texts being equally authentic, in a single copy which shall be deposited in the archives of the Council of Europe. The Secretary General of the Council in Europe shall transmit certified copies to each member State of the Council of Europe.

Appendix

SCOPE OF THE PROTOCOL IN TERMS OF PERSONS PROTECTED

1. The persons covered by Articles 1 do 4 include foreigners only insofar as they are nationals of other Parties lawfully resident or working re­gularly within the territory of the Party concerned subject to the understanding that these articles are to be interpreted in the light of the provisions of Articles 18 and 19 of the Charter. This interpretation would not prejudice the extension of similar facilities to other persons by any of the Parties.

2. Each Party wll grant to refugees as defined in the Convention relating to the Status of Refugees, signed at Geneva on 28 July 1951 and in the Protocol of 31 January 1967, and lawfully staying in its territory, treatment as favourable as possible and in any case not less favourable than under the obligations accepted by the Party under the said instruments and under any other existing international instruments applicable to those refugees.

3. Each Party will grant to stateless persons as defined in the Convention on the Status of Stateless Persons done at New York on 28 September 1954 and lawfully staying in its territory, treatment as favourable as possible and in any case not less favourable than under the obligations accepted by the Party under the said instrument and under any other existing international instruments applicable to those stateless persons.

Article 1

It is understood that social security matters, as well as other provisions relating to unemployment benefit, old age benefit and survivoržs benefit, may be excluded from the scope of this article.

Article 1, paragraph 4

This provisions is not to be interpreted as requiring the Parties to embody in laws or re­gulations a list of occupations which, by reason of their nature or the context in which they are carried out, may be reserved to persons of a particular sex.

Articles 2 and 3

1. For the purpose of the application of these articles, the term »workersž representatives« means persons who are recognised as such under national le­gislation or practice.

2. The term »national le­gislation and practice« embraces as the case may be, in addition to laws and re­gulations, collective agreements, other agreements between employers and workersž representatives, customs, as well as relevant case law.

3. For the purpose of the application of these articles, the term »undertaking« is understood as referring to a set of tangible and intangible components, with or without le­gal personality, formed to produce or provide services for financial gain and with power to determine its own market policy.

4. It is understood that religious communities and their institutions may be excluded from the application of these articles, even if these institutions are »undertakings« within the meaning of paragraph 3. Establishments pursuing activities which are inspired by certain ideals or guided by certain moral concepts, ideals and concepts which are protected by national le­gislation, may be excluded from the application of these articles to such an extent as is necessary to protect the orientation of the undertaking.

5. It is understood that where in a State the rights set out in Articles 2 and 3 are exercised in the various establishments of the undertaking, the Party concerned is to be considered as fulfilling the obligations deriving from these provisions.

Article 3

This provision affects neither the powers and obligations of States as re­gards the adoption of health and safety re­gulations for workplaces, nor the powers and responsibilities of the bodies in charge of monitoring their application.

The terms »social and socio-cultural services and facilities« are understood as referring to the social and/or cultural facilities for workers provided by some undertakings such as welfare assistance, sports fields, rooms for nursing mothers, libraries, childrenžs holiday camps, etc.

Article 4, paragraph 1

For the purpose of the application of this paragraph, the term »for as long as possible« refers to the elderly personžs physical, psychological and intellectual capacities.

Article 7

It is understood that workers excluded in accordance with paragraph 2 of Article 2 and paragraph 2 of Article 3 are not taken into account in establishing the number of workers concerned.

PROTOCOL AMENDING THE EUROPEAN SOCIAL CHARTER

The member States of the Council of Europe, signatory to this Protocol to the European Social Charter, opened for signature in Turin on 18 October 1961 (hereinafter referred to as »the Charter«),

Being resolved to take some measures to improve the effectiveness of the Charter, and particularly the functioning of its supervisory machinery;

Considering therefore that it is desirable to amend certain provisions of the Charter,

Have agreed as follows:

Article 1

Article 23 of the Charter shall read as follows:

»Article 23 – Communication of copies of reports and comments

1. When sending to the Secretary General a report pursuant to Articles 21 and 22, each Contracting Party shall forward a copy of that report to such of its national organisations as are members of the international organisations of employers and trade unions invited, under Article 27, paragraph 2, to be represented at meetings of the Governmental Committee. Those organisations shall send to the Secretary General any comments on the reports of the Contracting Parties. The Secretary General shall send a copy of those comments to the Contracting Parties concerned, who might wish to respond.

2. The Secretary General shall forward a copy of the reports of the Contracting Parties to the international non-governmental organisations which have consultative status with the Council of Europe and have particular competence in the matters governed by the present Charter.

3. The reports and comments referred to in Articles 21 and 22 and in the present article shall be made available to the public on request.«

Article 2

Article 24 of the Charter shall read as follows:

»Article 24 – Examination of the reports

1. The reports sent to the Secretary General in accordance with Articles 21 and 22 shall be examined by a Committee of Independent Experts constituted pursuant to Article 25. The committee shall also have before it any comments forwarded to the Secretary General in accordance with paragraph 1 of Article 23. On completion of its examination, the Committee of Independent Experts shall draw up a report containing its conclusions.

2. With regard to the reports referred to in Article 21, the Committee of Independent Experts shall assess from a legal standpoint the compliance of national law and practice with the obligations arising from the Charter for the Contracting Parties concerned.

3. The Committee of Independent Experts may address requests for additional information and clarification directly to Contracting Parties. In this connection the Committee of Independent Experts may also hold, in necessary, a meeting with the representatives of a Contracting Party, either on its own initiative or at the request of the Contracting Party concerned. The organisations referred to in paragraph 1 of Article 23 shall be kept informed.

4. The conclusions of the Committee of Independent Experts shall be made public and communicated by the Secretary General to the Governmental Committee, to the Parliamentary Assembly and to the organisations which are mentioned in paragraph 1 of Article 23 and paragraph 2 of Article 27.«

Article 3

Article 25 of the Charter shall read as follows:

»Article 25 – Committee of Independent Experts

1. The Committee of Independent Experts shall consist of at least  nine members elected by the Parliamentary Assembly by a majority of votes cast from a list of experts of the highest integrity and of recognised competence in national and international social questions, nominated by the Contracting Parties. The exact number of members shall be determined by the Committee of Ministers.

2. The members of the committee shall be elected for a period of six years. They may stand for re-election once.

3. A member of the Committee of Independent Experts elected to replace a member whose term of office has not expired shall hold office for the remainder of his predecessoržs term.

4. The members of the committee shall sit in their individual capacity. Throughout their term of office, they may not perform any function incompatible with the requirements of independence, impartiality and availability inherent in their office.«

Article 4

Article 27 of the Charter shall read as follows:

»Article 27 – Governmental Committee

1. The reports of the Contracting Parties, the comments and information communicated in accordance with paragraphs 1 of Article 23 and 3 of Article 24, and the reports of the Committee of Independent Experts shall be submitted to a Governmental Committee.

2. The committee shall be composed of one representative of each of the Contracting Parties. It shall invite no more than two international organisations of employers and no more than two international trade union organisations to send observers in a consultative capacity to its meetings. Moreover, it may consult representatives of international non-governmental organisations which have consultative status with the Council of Europe and have particular competence in the matters governed by the present Charter.

3. The Governmental Committee shall prepare the decisions of the Committee of Ministers. In particular, in the light of the reports of the Committee of Independent Experts and of the Contracting Parties, it shall select, giving reasons for its choice, on the basis of social, economic and other policy considerations the situations which should, in its view, be the subject of recommendations to each Contracting Party concerned, in accordance with Article 28 of the Charter. It shall present to the Committee of Ministers a report which shall be made public.

4. On the basis of its findings on the implementation of the Social Charter in general, the Governmental Committee may submit proposals so the Committee of Ministers aiming at studies to be carried out on social issues and on articles of the Charter which possibly might be updated.«

Article 5

Article 28 of the Charter shall read as follows:

»Article 28 – Committee of Ministers

1. The Committee of Ministers shall adopt, by a majority of two-thirds of those voting, with entitlement to voting limited to the Contracting Parties, on the basis of the report of the Governmental Committee, a resolution covering the entire supervision cycle and containing individual recommendations to the Contracting Parties concerned.

2. Having regard to the proposals made by the Governmental Committee pursuant to paragraph 4 of Article 27, the Committee of Ministers shall take such decisions as it deems appropriate.«

Article 6

Article 29 of the Charter shall read as follows:

»Article 29 – Parliamentary Assembly

The Secretary General of the Council of Europe shall transmit to the Parliamentary Assembly, with a view to the holding of periodical plenary debates, the reports of the Committee of Independent Experts and of the Governmental Committee, as well as the resolutions of the Committee of Ministers.«

Article 7

1. This Protocol shall be open for signature by member States of the Council of Europe signatories to the Charter, which may express their consent to be bound by:

a) signature without reservation as to ratification, acceptance or approval; or

b) signature subject to ratification, acceptance or approval, followed by ratification, acceptance or approval.

2. Instruments of ratification, acceptance or approval shall be deposited with the Secretary General of the Council of Europe.

Article 8

This Protocol shall enter into force on the thirtieth day after the date on which all Contracting Parties to the Charter have expressed their consent to be bound by the Protocol in accordance with the provisions of Article 7.

Article 9

The Secretary General of the Council of Europe shall notify the member States of the Council of:

a) any signature;

b) the deposit of any instrument of ratification, acceptance or approval;

c) the date of entry into force of this Protocol in accordance with Article 8;

d) any other act, notification or communication relating to this Protocol.

In witness whereof the undersigned, being duly authorised thereto, have signed this Protocol.

Done at Turin, this 21st day of October 1991, in English and French, both texts being equally authentic, in a single copy which shall be deposited in the archives of the Council of Europe. The Secretary General  of the Council of Europe shall transmit certified copies to each member State of the Council of Europe.

ADDITIONAL PROTOCOL TO THE EUROPEAN SOCIAL CHARTER PROVIDING FOR A SYSTEM OF COLLECTIVE COMPLAINTS

PREAMBLE

The member States of the Council of Europe, signatories to this Protocol to the European Social Charter, opened for signature in Turin on 18 October 1961 (hereinafter referred to as »the Charter«);

Resolved to take new measures to improve the effective enforcement of the social rights guaranteed by the Charter;

Considering that this aim could be achieved in particular by the establishment of a collective complaints procedure, which, inter alia, would strengthen the participation of management and labour and of nongovernmental organisations,

Have agreed as follows:

Article 1

The Contracting Parties to this Protocol recognise the right of the following organisations to submit complaints alle­ging unsatisfactory application of the Charter:

a) international organisations of employers and trade unions referred to in paragraph 2 of Article 27 of the Charter;

b) other international non-governmental organisations which have consultative status with the Council of Europe and have been put on a list established for this purpose by the Governmental Committee;

c) representative national organisations of employers and trade unions within the jurisdiction of the Contracting Party against which they have lodged a complaint.

Article 2

1. Any Contracting State may also, when it expresses its consent to be bound by this Protocol, in accordance with the provisions of Article 13, or at any moment thereafter, declare that it recognises the right of any other representative national non-governmental organisation within its jurisdiction which has particular competence in the matters governed by the Charter, to lodge complaints against it.

2. Such declarations may be made for a specific period.

3. The declarations shall be deposited with the Secretary General of the Council of Europe who shall transmit copies thereof to the Contracting Parties and publish them.

Article 3

The international non-governmental organisations and the national non-governmental organisations referred to in Article 1.b and Article 2 respectively may submit comlaints in accordance with the procedure prescribed by the aforesaid provisions only in respect of those matters re­garding which they have been recognised as having particular competence.

Article 4

The complaint shall be lodged in writing, relate to a provision of the Charter accepted by the Contracting Party concerned and indicate in what respect the latter has not ensured the satisfactory application of this provision.

Article 5

Any complaint shall be addressed to the Secretary General who shall acknowledge receipt of it, notify it to the Contracting Party concerned and immediately trasmit it to the Committee of Independent Experts.

Article 6

The Committee of Independent Experts may request the Contracting Party concerned and the organisation which lodged the complaint to submit written information and observations on the admissibility of the complaint within such time-limit as it shall prescribe.

Article 7

1. If it decides that a complaint is admissible, the Committee of Independent Experts shall notify the Contracting Parties to the Charter through the Secretary General. It shall request the Contracting Party concerned and the organisation which lodged the complaint to submit, within such time-limit as it shall prescribe, all relevant written explanations or information, and the other Contracting Parties to this Protocol, the comments they wish to submit, within the same time-limit.

2. If the complaint has been lodged by a national organisation of employers or a national trade union or by  another national or international non-governmental organisation, the Committee of Independent Experts shall notify the international organisations of employers or trade unions referred to in paragraph 2 of Article 27 of the Charter, through the Secretary General, and invite them to submit observations within such time-limit as it shall prescribe.

3. On the basis of the explanations, information or observations submitted under paragraphs 1 and 2 above, the Contracting Party concerned and the organisation which lodged the complaint may submit any additional written information or observations within such time-limit as the Committee of Independent Experts shall prescribe.

4. In the course of the examination of the complaint, the Committee of Independent Experts may organise a hearing with the representatives of the parties.

Article 8

1. The Committee of Independent Experts shall draw up a report in which it shall describe the steps taken by it to examine the complaint and present its conclusions as to whether or not the Contracting Party concerned has ensured the satisfactory application of the provision of the Charter referred to in the complaint.

2. The report shall be transmitted to the Committee of Ministers. It shall also be transmitted to the organisation that lodged the complaint and to the Contracting Parties to the Charter, which shall not be at liberty to publish it.

It shall be transmitted to the Parliamentary Assembly and made public at the same time as the resolution referred to in Article 9 or no later than four months after it has been transmitted to the Committee of Ministers.

Article 9

1.   On the basis of the report of the Committee of Independent Experts, the Committee of Ministers shall adopt a resolution by a majority of those voting. If the Committee of Independent Experts finds that the Charter has not been applied in a satisfactory manner, the Committee of Ministers shall adopt, by a majority of two-thirds of those voting, a recommendation addressed to the Contracting Party concerned. In both cases, entitlement to voting shall be limited to the Contracting Parties to the Charter.

2.   At the request of the Contracting Party concerned, the Committee of Ministers may decide, where the report of the Committee of Independent Experts raises new issues, by a two-thirds majority of the Contracting Parties to the Charter, to consult the Governmental Committee.

Article 10

The Contracting Party concerned shall provide information on the measures it has taken to give effect to the Committee of Ministersž recommendation, in the next report which it submits to the Secretary General under Article 21 of the Charter.

Article 11

Articles 1 to 10 of this Protocol shall apply also to the articles of Part II of the first Additional Protocol to the Charter in respect of the States Parties to that Protocol, to the extent that these articles have been accepted.

Article 12

The States Parties to this Protocol consider that the first paragraph of the appendix to the Charter, relating to Part III, reads as follows:

»It is understood that the Charter contains le­gal obligations of an international character, the application of which is submitted solely to the supervision provided for in Part IV thereof and in the provisions of this Protocol.«

Article 13

1. This Protocol shall be open for signature by member States of the Council of Europe signatories to the Charter, which may express their consent to be bound by:

a) signature without reservation as to ratification, acceptance or approval; or

b) signature subject to ratification, acceptance or approval, followed by ratification, acceptance or approval.

2. A member State of the Council of Europe may not express its consent to be bound by this Protocol without previously or simultaneously ratifying the Charter.

3. Instruments of ratification, acceptance or approval shall be deposited with the Secretary General of the Council of Europe.

Article 14

1. This Protocol shall enter into force on the first day of the month following the expiration of a period of one month after the date on which five member States of the Council of Europe have expressed their consent to be bound by the Protocol in accordance with the provisions of Article 13.

2. In respect of any member State which subsequently expresses its consent to be bound by it, the Protocol shall enter into force on the first day of the month following the expiration of a period of one month after the date of the deposit of the instrument of ratification, acceptance or approval.

Article 15

1. Any Party may at any time denounce this Protocol by means of a notification addressed to the Secretary General of the Council of Europe.

2. Such denunciation shall become effective on the first day of the month following the expiration of a period of twelve months after the date of receipt of such notification by the Secretary General.

Article 16

The Secretary General of the Council of Europe shall notify all the member States of the Council of:

a) any signature;

b) the deposit of any instrument of ratification, acceptance or approval;

c) the date of entry into force of this Protocol in accordance with Article 14;

d) any other act, notification or declaration relating to this Protocol.

In witness whereof the undersigned, being duly authorised thereto, have signed this Protocol.

Done at Strasbourg, this 9th day of November 1995, in English and French, both texts being equally authentic, in a single copy which shall be deposited in the archives of the Council of Europe. The Secretary General of the Council of Europe shall transmit certified copies to each member State of the Council of Europe.

 

EUROPSKA SOCIJALNA POVELJA

PREAMBULA

Vlade potpisnice, članice Vijeća Europe,

smatrajući da je ci­lj Vijeća Europe ostvare­nje veće­g jedinstva između ­nje­govih članica radi čuva­nja i promica­nja ideala i načela koji su ­njihova zajednička baština te pospješiva­nja ­njihovoga gospodarskog i socijalnog napretka, osobito održa­njem i da­lj­njim razvitkom ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda;

smatrajući da su se Konvencijom za zaštitu ­ljudskih prava i temelj­nih sloboda, potpisanom u Rimu 4. studenoga 1950., i ­njenim Dodatnim protokolom, potpisanim u Parizu 20. ožujka 1952., države članice Vijeća Europe suglasile svojem stanov­ništvu osigurati građanska i politička prava i slobode navedene u tim dokumentima;

smatrajući da se uživa­nje socijalnih prava mora osigurati bez ikakve diskriminacije s obzirom na rasu, boju kože, spol, vjeroispovijed, političko miš­lje­nje, nacionalnu pripadnost ili socijalno podrijetlo;

odlučne zajednički učiniti sve napore kako bi pomoću odgovarajućih institucija i djelova­nja podigle životni standard i unaprijedile dobrobit i gradskog i seoskog stanovništva pomoću odgovarajućih institucija i aktivnosti;

sporazumjele su se o s­ljedećem:

DIO I.

Ugovorne stranke kao ci­lj politike koju će, na nacionalnoj i međunarodnoj razini, slijediti svim primjerenim sredstvima prihvaćajući ostvare­nje uvjeta u kojima će osigurati učinkovito ostvariva­nje s­ljedećih prava i načela:

1. Svatko treba imati mogućnost zarađivati za svoj život slobodno izabranim radom.

2. Svi radnici imaju pravo na pravične radne uvjete.

3. Svi radnici imaju pravo na sigurnost i zaštitu zdrav­lja na radu.

4. Svi radnici imaju pravo na pravičnu plaću koja će ­njima, kao i ­njihovim obite­ljima, osigurati dostojan životni standard.

5. Svi radnici i poslodavci, radi zaštite svojih ekonomskih i socijalnih interesa, imaju pravo slobodno se udružiti u nacionalne ili međunarodne organizacije.

6. Svi radnici i poslodavci imaju pravo na kolektivno pre­govara­nje.

7. Djeca i mladež imaju pravo na posebnu zaštitu od fizičkih i moralnih opasnosti kojima su izloženi.

8. Radnice u slučaju majčinstva, kao i ostale radnice kada je to potrebno, imaju pravo na posebnu zaštitu na radu.

9. Svatko ima pravo koristiti odgovarajuće pogodnosti profesionalnog usmjerava­nja kako bi mu se pomoglo izabrati zanima­nje koje odgovara ­nje­govim sposobnostima i interesima.

10. Svatko ima pravo koristiti odgovarajuće pogodnosti stručne izobrazbe.

11. Svatko ima pravo koristiti sve mjere koje mu omogućavaju ostvare­nje najbo­lje­g dostupnog zdravstvenog standarda.

12. Svi radnici i od ­njih uzdržavane osobe imaju pravo na socijalnu sigurnost.

13. Svatko bez dovo­ljno sredstava za život ima pravo na socijalnu i medicinsku pomoć.

14. Svatko ima pravo koristiti se uslugama socijalnih službi.

15. Svaka invalidna osoba ima pravo na profesionalnu izobrazbu i na socijalnu i profesionalnu rehabilitaciju, neovisno o podrijetlu i naravi ­njene invalidnosti.

16. Obite­lj kao osnovna jedinica društva, radi osigura­nja svog punog razvoja, ima pravo na socijalnu, pravnu i ekonomsku zaštitu.

17. Majka i dijete, neovisno o bračnom sta­nju i obite­ljskim odnosima, imaju pravo na primjerenu socijalnu i ekonomsku zaštitu.

18. Držav­ljani svake ugovorne stranke imaju pravo obav­ljati plaćenu djelatnost na teritoriju svake druge ugovorne stranke pod jednakim uvjetima kao i ­njeni držav­ljani, osim u slučajevima ograniče­nja uvjetovanih ozbi­ljnim razlozima gospodarskog i socijalnog karaktera.

19. Radnici migranti, držav­ljani jedne od ugovornih stranaka, kao i ­njihove obite­lji, imaju pravo na zaštitu i pomoć na teritoriju svake druge ugovorne stranke.

DIO II.

Ugovorne stranke prihvaćaju da će poštivati, kao što je to predviđeno u dijelu III., obveze koje proizlaze iz članaka i stavaka koji slijede.

Članak 1. – PRAVO NA RAD

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava na rad, ugovorne stranke se obvezuju:

1. priznati jednim od svojih glavnih ci­ljeva i odgovornosti postiza­nje i održava­nje što je moguće više i stabilnije razine zaposlenosti, pri tome nastojeći ostvariti punu zaposlenost;

2. djelotvorno štititi pravo radnika da zarađuju za svoj život slobodno izabranim radom;

3. uspostaviti ili održavati besplatne službe zapoš­ljava­nja za sve radnike;

4. osigurati ili promicati odgovarajuće profesionalno usmjerava­nje, izobrazbu i rehabilitaciju.

Članak 2. – PRAVO NA PRAVIČNE RADNE UVJETE

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava na pravične radne uvjete, ugovorne stranke se obvezuju:

1. utvrditi razumno traja­nje dnevnog i tjednog rada, postupno sma­njujući radni tjedan koliko to dopušta poveća­nje produktivnosti i drugi mjerodavni čimbenici;

2. osigurati plaćene državne blagdane;

3. osigurati plaćeni godiš­nji odmor od najma­nje dva tjedna;

4. osigurati skraćeni rad ili dodatni plaćeni odmor radnicima koji rade na opasnim ili po zdrav­lje štetnim poslovima;

5. osigurati tjedni odmor koji se, koliko je to moguće, podudara s danom u tjednu koji je kao dan odmora prihvaćen prema tradiciji ili običajima zem­lje ili re­gije.

Članak 3. – PRAVO NA SIGURNOST I ZAŠTITU ZDRAVLJA NA RADU

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava na sigurnost i zaštitu zdrav­lja na radu, ugovorne stranke se obvezuju:

1. donijeti propise o sigurnosti i zdravstvenim uvjetima rada;

2. odrediti mjere nadzora primjene tih propisa;

3. savjetovati se, ako je to potrebno, s organizacijama poslodavaca i radnika o mjerama radi pobo­ljša­nja sigurnosti i zdravstvenih uvjeta rada.

Članak 4. – PRAVO NA PRAVIČNU PLAĆU

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava na pravičnu plaću, ugovorne stranke se obvezuju:

1. priznati radnicima pravo na plaću koja će ­njima i ­njihovim obite­ljima osigurati dostojan životni standard;

2. priznati radnicima pravo na uvećan iznos plaće za prekovremeni rad, osim u nekim iznimnim slučajevima;

3. priznati radnicima, muškarcima i ženama, pravo na jednaku plaću za jednako vrijedan rad;

4. priznati svim radnicima pravo na primjeren otkazni rok u slučaju prestanka radnog odnosa;

5. dopustiti odbitke od plaće samo pod uvjetima i u opse­gu propisanim nacionalnim zakonima ili drugim propisima, ili utvrđenim kolektivnim ugovorima ili arbitražnim odlukama.

Ostvariva­nje tih prava treba osigurati ili slobodno zak­ljučenim kolektivnim ugovorima, ili zakonskim postupkom utvrđiva­nja plaća, ili na koji drugi način primjeren nacionalnim uvjetima.

Članak 5. – PRAVO ORGANIZIRANJA

Radi jamče­nja i promica­nja slobode radnika i poslodavaca da osnivaju lokalne, nacionalne ili međunarodne organizacije za zaštitu svojih ekonomskih i socijalnih interesa i radi udruživa­nja u te organizacije, ugovorne stranke obvezuju se da nacionalno zakonodavstvo neće ugrožavati tu slobodu niti će ga primje­njivati na način da je ugrožava. U kojoj će se mjeri jamstva predviđena ovim člankom primje­njivati na policiju, utvrdit će se nacionalnim zakonima ili drugim propisima. Načelo i opse­g primjene tih jamstava na pripadnike vojnih snaga također se utvrđuju nacionalnim zakonima ili drugim propisima.

Članak 6. – PRAVO NA KOLEKTIVNO PREGOVARANJE

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava na kolektivno pre­govara­nje, ugovorne stranke se obvezuju:

1. promicati jednakopravna savjetova­nja između radnika i poslodavaca;

2. promicati, kada je to potrebno i prikladno, uspostavu mehanizama dobrovo­ljnog pre­govara­nja između poslodavaca ili poslodavačkih organizacija, s jedne strane, i organizacija radnika, s druge strane, radi uređe­nja uvjeta zaposle­nja kolektivnim ugovorima;

3. promicati uspostavu i korište­nje odgovarajućih mehanizama mire­nja i dobrovo­ljne arbitraže radi rješava­nja radnih sporova;

i priznaju:

4. pravo radnika i poslodavaca na kolektivnu akciju u slučaju interesnih sukoba, uk­ljučujući i pravo na štrajk, ograničeno obvezama koje mogu proizaći iz prethodno prihvaćenih kolektivnih ugovora.

Članak 7. – PRAVO DJECE I MLADEŽI NA ZAŠTITU

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava djece i mladeži na zaštitu, ugovorne stranke se obvezuju:

1. propisati da je 15 godina najniža dob za zapoš­ljava­nje, s tim da se i mlađa djeca iznimno mogu zaposliti na propisanim lakšim poslovima koji nisu štetni za ­njihovo zdrav­lje, moral ili obrazova­nje;

2. utvrditi višu minimalnu dopuštenu dob zapoš­ljava­nja na određenim poslovima koji se smatraju opasnim ili štetnim za zdrav­lje;

3. zabraniti da se djeca koja su na obveznom školova­nju zapoš­ljavaju na poslovima koji će ih onemogućiti u stjeca­nju svih koristi od tog školova­nja;

4. ograničiti radno vrijeme radnika mlađih od 16 godina kako bi ono bilo usklađeno s potrebama ­njihova razvoja, a posebice s potrebama ­njihove profesionalne izobrazbe;

5. priznati mladim radnicima i naučnicima pravo na pravičnu plaću ili drugu odgovarajuću naknadu;

6. osigurati da se vrijeme koje mladi, uz pristanak poslodavca, provedu na profesionalnoj izobrazbi tijekom redovitog radnog vremena smatra dijelom radnog dana;

7. osigurati radnicima mlađim od 18 godina najma­nje tri tjedna godiš­nje­g plaćenog odmora;

8. zabraniti osobama mlađim od 18 godina noćni rad, osim kada se radi o poslovima koji su predviđeni nacionalnim zakonima ili drugim propisima;

9. predvidjeti da se radnici mlađi od 18 godina zaposleni na poslovima utvrđenim nacionalnim zakonima ili drugim propisima moraju podvrgnuti redovitom medicinskom nadzoru;

10. osigurati posebnu zaštitu od fizičkih i moralnih opasnosti kojima su djeca i mladež izloženi, a posebno od onih koje izravno ili neizravno proizlaze iz ­njihova rada.

Članak 8. – PRAVO RADNICA NA ZAŠTITU

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava radnica na zaštitu, ugovorne stranke se obvezuju:

1. osigurati ženama odsutnost s rada prije i poslije poroda u traja­nju od najma­nje 12 tjedana i to kao plaćeni dopust ili odgovarajućim naknadama na teme­lju socijalnog osigura­nja ili naknadama iz javnih fondova;

2. smatrati nezakonitim otkaz koji bi poslodavac dao ženi tijekom ­njenog porodnog dopusta ili u slučaju kad bi otkazni rok istekao tijekom tog dopusta;

3. osigurati majkama koje doje djecu za tu namjenu primjerene stanke;

4. a) urediti noćni rad žena u industriji;

b) zabraniti svaki rad žena u podzemnim rudnicima i, prema potrebi, na svim za ­njih neprikladnim poslovima koji su opasni, teški ili štetni za zdrav­lje.

Članak 9. – PRAVO NA PROFESIONALNO USMJERAVANJE

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava na profesionalno usmjerava­nje, ugovorne stranke obvezuju se, prema potrebi, osigurati ili promicati službu koja će pomagati svim osobama, uk­ljučujući i hendikepirane, u rješava­nju problema izbora ili napredova­nja u zanima­nju, vodeći računa o ­njihovim osobnim sposobnostima i mogućnostima zapoš­ljava­nja; ta pomoć mora biti besplatna, kako za mladež, uk­ljučujući djecu školske dobi, tako i za odrasle.

Članak 10. – PRAVO NA PROFESIONALNU IZOBRAZBU

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava na profesionalnu izobrazbu, ugovorne stranke se obvezuju:

1. osigurati ili promicati, kada je to potrebno, stručnu i profesionalnu izobrazbu svih osoba, uk­ljučujući i hendikepirane, uz savjetova­nje s organizacijama poslodavaca i radnika, te omogućiti pogodnosti za pristup višem stručnom i sveučilišnom obrazova­nju, poštujući jedino kriterij individualne sposobnosti;

2. osigurati ili promicati sustav naukova­nja i druge sustave izobrazbe dječaka i djevojčica za različita zanima­nja;

3. prema potrebi osigurati ili promicati:

a) odgovarajuće i lako dostupne pogodnosti izobrazbe odraslih radnika;

b) posebne mjre radi dodatne profesionalne izobrazbe odraslih radnika, koje iziskuje tehnički napredak ili novi trendovi u zapoš­ljava­nju;

4. ohrabrivati puno korište­nje predviđenih pogodnosti pomoću odgovarajućih mjera, kao što su:

a) sma­nje­nje ili ukida­nje svih pristojbi ili troškova;

b) dodjela financijske pomoći u odgovarajućim slučajevima;

c) uk­ljučiva­nje u redovite radne sate vremena što ga radnik, na zahtjev poslodavca, provede na tečajevima dodatne izobrazbe;

d) jamstvo, putem odgovarajuće­g nadzora i uz savjetova­nje s organizacijama poslodavaca i radnika, učinkovitosti sustava naukova­nja i svakog drugog sustava izobrazbe mladih radnika i, općenito, odgovarajuće zaštite mladih radnika.

Članak 11. – PRAVO NA ZDRAVSTVENU ZAŠTITU

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava na zdravstvenu zaštitu, ugovorne stranke se obvezuju poduzeti, bilo izravno bilo u surad­nji s javnim ili privatnim organizacijama, odgova­rajuće mjere prvenstveno usmjerene na to da:

1. uklone, koliko je to moguće, uzroke slaboga zdrav­lja;

2. osiguraju službe savjetova­nja i obrazova­nja radi pobo­ljša­nja zdrav­lja i razvoja osobne odgovornosti za zdrav­lje;

3. spriječe, koliko je to moguće, epidemijske, endemijske i druge bolesti.

Članak 12. – PRAVO NA SOCIJALNU SIGURNOST

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava na socijalnu sigurnost, ugovorne stranke se obvezuju:

1. uspostaviti ili održavati sustav socijalne sigurnosti;

2. održavati sustav socijalne sigurnosti na zadovo­ljavajućoj razini, barem onakvoj kakva je potrebna za ratifikaciju konvencije Međunarodne organizacije rada (br. 102) o minimalnim standardima socijalne sigurnosti;

3. nastojati sustav socijalne sigurnosti postupno podići na višu razinu;

4. poduzeti mjere, sklapa­njem odgovarajućih dvostranih ili mnogostranih ugovora ili drugim sredstvima, i u skladu s uvjetima utvrđenim u tim ugovorima, kako bi osigurale:

a) jednakost svojih držav­ljana i držav­ljana drugih ugovornih stranaka u pogledu prava na socijalnu sigurnost, uk­ljučujući i očuva­nje prava proizašlih iz zakonodavstva o socijalnoj sigurnosti, bez obzira na prese­ljava­nja osiguranih osoba na teritorijima ugovornih stranaka:

b) priznava­nje, održava­nje i uspostav­lja­nje prava na socijalnu sigurnost sredstvima kao što su zbraja­nje razdob­lja osigura­nja ili zaposle­nja ostvarenih sukladno zakonodavstvu svake od ugovornih stranaka.

Članak 13. – PRAVO NA SOCIJALNU I MEDICINSKU  POMOĆ

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava na socijalnu i medicinsku pomoć ugovorne stranke se obvezuju:

1. osigurati da svatko tko nema dovo­ljno prihoda i tko ih nije u mogućnosti ostvariti vlastitim naporima ili ih dobiti iz nekog drugog izvora, posebice u obliku dava­nja teme­ljem sustava socijalne sigurnosti, može dobiti odgovarajuću pomoć i, u slučaju bolesti, ­nje­gu koju iziskuje ­nje­govo sta­nje;

2. jamčiti da osobama koje se koriste takvom pomoći zbog toga neće biti sma­njena politička ili socijalna prava;

3. osigurati da svatko može od nadležnih javnih ili privatnih službi dobiti svaki savjet i svaku osobnu pomoć nužnu kako bi se spriječila, uklonila ili ublažila osobna ili obite­ljska ugroženost;

4. primje­njivati odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka kako na svoje držav­ljane tako i na držav­ljane drugih ugovornih stranaka koji zakonito borave na ­njihovom teritoriju, sukladno obvezama koje imaju teme­ljem Europske konvencije o socijalnoj i medicinskoj pomoći, potpisane u Parizu 11. prosinca 1953.

Članak 14. – PRAVO KORIŠTENJA USLUGA SOCIJALNIH SLUŽBI

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava korište­nja usluga socijalnih službi, ugovorne stranke se obvezuju:

1. promicati ili organizirati službe koje će primjenom metoda socijalnog rada pridonijeti dobrobiti i razvoju pojedinaca i skupina u zajednici, kao i ­njihovoj prilagodbi socijalnoj sredini;

2. ohrabrivati sudjelova­nje pojedinaca te dobrovo­ljnih ili drugih organizacija u stvara­nju i održava­nju takvih službi.

Članak 15. – PRAVO TJELESNO ILI DUŠEVNO OŠTEĆENIH OSOBA NA PROFESIONALNU IZOBRAZBU I NA PROFESIONALNU I SOCIJALNU REHABILITACIJU

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava tjelesno ili duševno oštećenih osoba na profesionalnu izobrazbu i na profesionalnu i socijalnu rehabilitaciju, ugovorne stranke se obvezuju:

1. poduzeti odgovarajuće mjere da se zainteresiranima pruži mogućnost profesionalne izobrazbe, uk­ljučujući, kad je to potrebno, putem specijaliziranih javnih ili privatnih ustanova;

2. poduzeti odgovarajuće mjere radi zapoš­ljava­nja invalidnih osoba, naročito uz pomoć specijaliziranih ustanova, zaštićenim zapoš­ljava­njem te mjerama koje će poticati poslodavce na zapoš­ljava­nje invalidnih osoba.

Članak 16. – PRAVO OBITELJI NA SOCIJALNU, PRAVNU I EKONOMSKU ZAŠTITU

Radi osigura­nja uvjeta potrebnih za puni razvoj obite­lji kao osnovne jedinice društva, ugovorne stranke obvezuju se promicati ekonomsku, pravnu i socijalnu zaštitu obite­ljskoga života, posebice pomoću socijalnih i obite­ljskih potpora, fiskalnih olakšica, potica­nja grad­nje stanova prilagođenih potrebama obite­lji, pomoći mladim obite­ljima i drugim odgovarajućim mjerama.

Članak 17. – PRAVO MAJKE I DJETETA NA SOCIJALNU I EKONOMSKU ZAŠTITU

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava majke i djeteta na ekonomsku i socijalnu zaštitu, ugovorne stranke obve­zuju se poduzeti sve potrebne i odgovarajuće mjere radi ostva­riva­nja toga ci­lja, uk­ljučujući i osniva­nje ili održava­nje odgo­varajućih institucija ili službi.

Članak 18. – PRAVO OBAVLJANJA PLAĆENE DJELATNOSTI NA TERITORIJU DRUGIH UGOVORNIH STRANAKA

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava obav­lja­nja plaćene djelatnosti na teritoriju svake druge ugovorne stranke, stranke se obvezuju:

1. primje­njivati postojeće propise u liberalnom duhu;

2. pojednostavniti postojeće formalnosti te sma­njiti ili ukinuti sudske takse i druge pristojbe koje plaćaju strani radnici ili ­njihovi poslodavci;

3. liberalizirati propise koji, pojedinačno ili kolektivno, uređuju zapoš­ljava­nje stranih radnika;

i priznati:

4. svojim držav­ljanima pravo odlaska iz zem­lje radi obav­lja­nja plaćene djelatnosti na teritoriju drugih ugovornih stranaka.

Članak 19. – PRAVO RADNIKA MIGRANATA I NJIHOVIH OBITELJI NA ZAŠTITU I POMOĆ

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava radnika migranata i ­njihovih obite­lji na zaštitu i pomoć na teritoriju drugih ugovornih stranaka, ugovorne stranke se obvezuju:

1. održavati ili osigurati djelova­nje odgovarajućih besplatnih službi za pomoć tim radnicima i, posebice, službi za dava­nje točnih informacija, te poduzimati sve potrebne mjere, u okviru nacionalnih zakona ili drugih propisa, protiv svake obma­njujuće promi­džbe koja se odnosi na ise­ljava­nje i use­ljava­nje;

2. poduzeti, u granicama svoje nadležnosti, odgovarajuće mjere koje će olakšati odlazak, putova­nje i prihvaća­nje tih radnika i ­njihovih obite­lji, te im, u granicama svojih nadležnosti, za vrijeme putova­nja osigurati potrebne sanitarne i medicinske usluge, kao i dobre higijenske uvjete;

3. promicati, prema potrebi, surad­nju između socijalnih, javnih ili privatnih službi zema­lja ise­lje­nja i zema­lja use­lje­nja;

4. jamčiti radnicima koji zakonito borave na ­njihovu teritoriju, u mjeri u kojoj je to uređeno zakonima ili drugim propisima ili je u nadležnosti upravnih organa, jednake radne i životne uvjete kao i svojim držav­ljanima, u pogledu:

a) prima­nja te drugih uvjeta zaposle­nja i rada;

b) članstva u sindikalnim organizacijama i korište­nja prava iz kolektivnih ugovora;

c) stanova­nja;

5. osigurati radnicima koji zakonito borave na ­njihovu teritoriju jednakost sa svojim držav­ljanima u pogledu poreza, pristojbi i doprinosa koje plaćaju kao radnici;

6. olakšati, koliko je god to moguće, spaja­nje obite­lji radnika migranta kojemu je odobreno da se nastani na ­njihovu teritoriju;

7. osigurati radnicima koji zakonito borave na ­njihovu teritoriju jednakost sa svojim držav­ljanima u pravosudnim postupcima u pita­njima spomenutim u ovom članku;

8. jamčiti radnicima koji zakonito borave na ­njihovu teritoriju da neće biti protjerani osim ako ugrožavaju državnu sigurnost ili ako krše javni red ili moralne norme;

9. dopustiti, u zakonom predviđenim granicama, prijenos onog dijela zarada i ušteđevina radnika migranata koji oni žele;

10. proširiti zaštitu i pomoć predviđenu ovim člankom i na radnike migrante koji obav­ljaju samostalnu djelatnost, ako se te mjere na ­njih mogu primijeniti.

DIO III.

Članak 20. – OBVEZE

1. Svaka ugovorna stranka se obvezuje:

a. smatrati dio I. ove Pove­lje izjavom koja određuje ci­ljeve čijem će ostvariva­nju težiti svim prikladnim sredstvima, sukladno odredbama uvodnog stavka tog dijela Pove­lje;

b. smatrati se obvezanom s najma­nje pet od sedam s­ljedećih članaka dijela II. Pove­lje: članci 1., 5., 6., 12., 13., 16. i 19.;

c. smatrati se obvezanom dodatnim brojem članaka ili stavaka navedenih u dijelu II. Pove­lje, koje će ona odabrati, tako da ukupan broj naznačenih članaka i stavaka koji je obvezuju ne bude ma­nji od 10 članaka ili 45 stavaka.

2. Odabrane članke ili stavke, sukladno točkama b) i c) stavka 1. ovoga članka, ugovorne će stranke notificirati glavnom tajniku Vijeća Europe u trenutku polaga­nja isprave o ratifikaciji ili odobre­nju.

3. Svaka ugovorna stranka može kasnije u svako doba, notifikacijom glavnom tajniku, izjaviti da se smatra obvezanom svakim drugim naznačenim člankom ili stavkom dijela II. Pove­lje koji ona još nije prihvatila sukladno odredbama stavka 1. ovoga članka. Te naknadne obveze smatrat će se sastavnim dijelom ratifikacije ili odobre­nja te će imati iste učinke počevši od tridesetog dana nakon datuma notifikacije.

4. Glavni tajnik obavijestit će sve vlade potpisnice i glavnog ravnate­lja Međunarodnoga ureda rada o svakoj prim­ljenoj notifikaciji sukladno ovom dijelu Pove­lje.

5. Svaka ugovorna stranka imat će odgovarajući sustav inspekcije rada sukladno nacionalnim uvjetima.

DIO IV.

Članak 21. – IZVJEŠĆA O PRIHVAĆENIM ODREDBAMA

Ugovorne stranke dostav­ljat će glavnom tajniku Vijeća Europe, u obliku što će ga odrediti Odbor ministara, dvogodiš­nja izvješća o primjeni odredaba dijela II. Pove­lje koje su prihvatile.

Članak 22. – IZVJEŠĆA O NEPRIHVAĆENIM ODREDBAMA

Ugovorne stranke dostav­ljat će glavnom tajniku Vijeća Europe, u prikladnim vremenskim razmacima, a na zahtjev Odbora ministara, izvješća koja se odnose na odredbe dijela II. Pove­lje koje nisu prihvatile u trenutku ratifikacije ili odobre­nja, niti kasnijom notifikacijom. Odbor ministara odredit će, u određenim vremenskim razmacima, u svezi s kojim odredbama i u  kojem će se obliku tražiti takva izvješća.

Članak 23. – DOSTAVLJANJE PRIJEPISA

1. Svaka ugovorna stranka uputit će prijepise izvješća predviđenih člancima 21. i 22. onim nacionalnim organizacijama koje su učla­njene u međunarodne organizacije poslodavaca i radnika i koje će biti pozvane, sukladno članku 27. stavak 2., prisustvovati sastancima pododbora Socijalnog odbora vlada.

2. Ugovorne stranke proslijedit će glavnom tajniku, ako on to od ­njih zatraži, sve primjedbe na izvješća prim­ljena od nacionalnih organizacija.

Članak 24. – RAZMATRANJE IZVJEŠĆA

Izvješća dostav­ljena glavnom tajniku sukladno člancima 21. i 22. razmotrit će Odbor struč­njaka, kojemu će također biti na raspolaga­nju sve primjedbe upućene glavnom tajniku sukladno stavku 2. članka 23.

Članak 25. – ODBOR STRUČNJAKA

1. Odbor struč­njaka sastojat će se od najviše sedam članova koje će imenovati Odbor ministara s liste neovisnih struč­njaka najveće­g inte­griteta i priznate stručnosti u međunarodnim socijalnim pita­njima, a te će članove predložiti ugovorne stranke.

2. Članovi Odbora imenovat će se za razdob­lje od šest godina; ­njihov se mandat može obnoviti. Ipak, mandati dvojice članova prvog imenova­nja prestat će nakon četiri godine.

3. Članove čiji će mandat prestati nakon početne četiri godine odredit će ždrijebom Odbor ministara odmah nakon prvog imenova­nja.

4. Član Odbora struč­njaka koji je imenovan kao zamjena jednog od članova čiji mandat nije istekao obav­lja dužnost do kraja mandata svoga prethodnika.

Članak 26. – SUDJELOVANJE MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE RADA

Pozvat će se međunarodna organizacija rada da imenuje jednog predstavnika koji će kao savjetnik sudjelovati u vijeća­nju Odbora struč­njaka.

Članak 27. – PODODBOR SOCIJALNOG ODBORA VLÂDA

1. Izvješća ugovornih stranaka i zak­ljučke Odbora struč­njaka razmotrit će pododbor Socijalnog odbora vlada Vijeća Europe.

2. Taj će se pododbor sastojati od po jednog predstavnika svake ugovorne stranke. Pododbor će pozvati najviše po dvije međunarodne organizacije poslodavaca i radnika da poša­lju svoje predstavnike da, u savjetodavnom svojstvu, prisustvuju ­nje­govim sastancima. Osim toga, na savjetova­nje će moći pozvati najviše dva predstavnika međunarodnih nevladinih organizacija koje u Vijeću Europe imaju savjetodavni status o pita­njima za koja su posebno kvalificirane, kao npr. za socijalnu dobrobit i ekonomsku i socijalnu zaštitu obite­lji.

3. Pododbor će Odboru ministara podnijeti izvješće sa zak­ljučcima, kojemu će priložiti izvješće Odbora struč­njaka.

Članak 28. – SAVJETODAVNA SKUPŠTINA

Glavni tajnik Vijeća Europe proslijedit će Savjetodavnoj skupštini zak­ljučke Odbora struč­njaka. Savjetodavna skupština dostavit će Odboru ministara svoje miš­lje­nje o tim zak­ljučcima.

Članak 29. – ODBOR MINISTARA

Dvotrećinskom većinom članova koji imaju pravo odlučivati, Odbor ministara će svakoj ugovornoj stranki, na teme­lju izvješća pododbora i nakon savjetova­nja sa Savjetodavnom skupštinom, uputiti sve potrebne preporuke.

DIO V.

Članak 30. – DOKIDANJE U SLUČAJU RATA ILI JAVNE OPASNOSTI

1. U slučaju rata ili neke druge javne opasnosti koja prijeti životu nacije, svaka ugovorna stranka može poduzeti mjere radi dokida­nja obveza predviđenih ovom Pove­ljom, u mjeri strogo određenoj potrebom situacije i pod uvjetom da te mjere ne proturječe drugim obvezama prema međunarodnom pravu.

2. Svaka ugovorna stranka koja je primijenila ovo pravo dokida­nja dužna je, u razumnom roku, u potpunosti obavijestiti glavnog tajnika Vijeća Europe o poduzetim mjerama i o motivima koji su te mjere potaknuli. Ona će također obavijestiti glavnoga tajnika o datumu prestanka važe­nja tih mjera i o datumu kada će se odredbe Pove­lje koje je usvojila ponovno u potpunosti primje­njivati.

3. Glavni će tajnik obavijestiti druge ugovorne stranke i glav­nog ravnate­lja Međunarodnog ureda rada o svim prim­ljenim obavijestima sukladno stavku 2. ovoga članka.

Članak 31. – SUŽAVANJE

1. Prava i načela iznesena u dijelu I., jednom provedena u djelo, te učinkovito ostvariva­nje tih prava i načela, kao što je predviđeno u dijelu II., ne mogu biti predmetom sužava­nja ili ograniče­nja koja nisu točno navedena u dijelu I. i II., izuzimajući ona koja su propisana zakonom i koja su u demokratskom društvu nužna radi poštova­nja prava i sloboda drugoga ili radi zaštite jav­noga reda, nacionalne sigurnosti, javnog zdrav­lja ili morala zem­lje.

2. Sužava­nja navedena u ovoj Pove­lji koja se odnose na prava i obveze što ih ona priznaje mogu se primje­njivati isk­ljučivo radi postiza­nja ci­lja radi koje­g su ta sužava­nja bila predviđena.

Članak 32. – ODNOSI IZMEĐU POVELJE I UNUTARNJEG PRAVA ILI MEĐUNARODNIH SPORAZUMA

Odredbe ove Pove­lje ne mogu se primje­njivati na uštrb odredaba unutar­nje­g prava ili dvostranih ili mnogostranih među­narod­nih ugovora, konvencija ili sporazuma koji su stupili ili će stupiti na snagu i koji su povo­ljniji za osobe na koje se odnose.

Članak 33. – PRIMJENA POMOĆU KOLEKTIVNIH UGOVORA

1. U državama članicama u kojima su obveze iz stavaka 1., 2., 3., 4. i 5. članka 2., stavaka 4., 6. i 7. članka 7. i stavaka 1., 2., 3. i 4. članka 10. dijela II. ove Pove­lje uobičajeno uređuju ugovorima između poslodavaca ili organizacija poslodavaca i organizacija radnika, ili se primje­njuju na drugi način koji nije zakonski određen, ugovorne stranke mogu preuzeti tome sukladno obveze i te će se obveze smatrati ispu­njenima ako se ugovorima ili na drugi način primijene na veliku većinu radnika.

2. U državama članicama u kojima se te obveze uobičajeno zakonom uređene ugovorne stranke također mogu preuzeti tome sukladne obveze, a te će se obveze smatrati ispu­njenima kada teme­ljem zakona budu primije­njene na veliku većinu radnika.

Članak 34. – TERITORIJALNA PRIMJENA

1. Ova se Pove­lja primje­njuje na matični teritorij svake ugovorne stranke. Svaka vlada potpisnica može, pri potpisiva­nju ili polaga­nju isprave o ratifikaciji ili odobre­nju, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe naznačiti teritorij koji ona u tom smislu smatra matičnim.

2. Svaka ugovorna stranka može pri ratifikaciji ili odobre­nju ove Pove­lje, ili kasnije u svako doba, notifikacijom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe izjaviti da će se Pove­lja, u cijelosti ili djelomično, primje­njivati na jedan ili na više nematičnih teritorija koji su naznačeni u toj izjavi, a za čije međunarodne odnose ona odgovara ili preuzima odgovornost. U toj će izjavi posebno navesti članke ili stavke dijela II. Pove­lje koje prihvaća kao obvezujuće za svaki teritorij naznačen u izjavi.

3. Pove­lja se primje­njuje na teritorij ili na teritorije naznačene u izjavi iz prethodnog stavka počevši od tridesetoga dana nakon datuma kada je glavni tajnik primio notifikaciju o toj izjavi.

4. Svaka ugovorna stranka može, kasnije u svako doba, notifikacijom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe izjaviti da prihvaća kao obvezujući svaki naznačeni članak ili stavak koji još nije prihvatila za jedan ili više teritorija na kojima se Pove­lja već primje­njuje sukladno stavku 2. ovoga članka. Te će se naknadne obveze smatrati sastavnim dijelom izvorne izjave koja se odnosi na dotični teritorij i proizvest će isti učinak od tridesetoga dana nakon datuma notifikacije.

5. Glavni će tajnik ostalim vladama potpisnicama i glavnom ravnate­lju Međunarodnog ureda rada dostaviti svaku notifikaciju koja mu bude proslijeđena sukladno ovom članku.

Članak 35. – POTPISIVANJE, RATIFIKACIJA, STUPANJE NA SNAGU

1. Ova je Pove­lja otvorena za potpisiva­nje članicama Vijeća Europe. Ona će se ratificirati ili odobriti. Izjave o ratifikaciji ili odobre­nju položit će se kod glavnog tajnika Vijeća Europe.

2. Ova Pove­lja stupa na snagu tridesetoga dana nakon datuma polaga­nja pete isprave o ratifikaciji ili odobre­nju.

3. Za svaku potpisnicu koja naknadno ratificira Pove­lja će stupiti na snagu tridesetog dana nakon datuma polaga­nja isprave o ratifikaciji ili odobre­nju.

4. Glavni će tajnik obavijestiti sve članice Vijeća Europe i glavnog ravnate­lja Međunarodnog ureda rada o stupa­nju na snagu Pove­lje, o imenima ugovornih stranaka koje su je ratificirale ili odobrile i o svakom naknadnom polaga­nju isprave o ratifikaciji ili odobre­nju.

Članak 36. – IZMJENE

Svaka članica Vijeća Europe može predložiti izmjene ove Pove­lje putem obavijesti upućene glavnom tajniku Vijeća Europe. Glavni tajnik proslijedit će ostalim članicama Vijeća Europe tako predložene izmjene koje će tada razmotriti Odbor ministara i koje će se proslijediti na miš­lje­nje Savjetodavnoj skupštini. Svaka izmjena koju odobri Odbor ministara stupa na snagu tridesetoga dana nakon što sve ugovorne stranke obavijeste glavnog tajnika da je prihvaćaju. Glavni će tajnik obavijestiti sve države članice Vijeća Europe i glavnog ravnate­lja Međunarodnog ureda rada o stupa­nju na snagu tih izmjena.

Članak 37. – OTKAZIVANJE

1. Nijedna ugovorna stranka ne može otkazati ovu Pove­lju prije isteka petogodiš­nje­g razdob­lja nakon datuma kada je Pove­lja za ­nju stupila na snagu, ili prije isteka svakog narednog dvogodiš­nje­g razdob­lja, a u svakom slučaju naknon što to najavi glavnom tajniku Vijeća Europe šest mjeseci unaprijed, o čemu će on obavijestiti ostale ugovorne stranke i glavnog ravnate­lja Međunarodnog ureda rada. Takav otkaz ne utječe na va­ljanost Pove­lje što se tiče ostalih ugovornih stranaka, pod pretpostavkom da ih nikada ne bude ma­nje od pet.

2. Svaka ugovorna stranka može, sukladno odredbama prethodnog stavka, otkazati svaki članak ili stavak dijela II. Pove­lje koji je prihvatila, pod uvjetom da ukupan broj članaka ili stavaka koji obvezuju tu ugovornu stranku nikada ne bude ma­nji od 10 članaka i od 45 stavaka te da broj članaka ili stavaka i da­lje sadrži članke što ih je ta ugovorna stranka odabrala između onih na koje se posebno poziva članak 20., stavak 1., točka b).

3. Svaka ugovorna stranka može otkazati ovu Pove­lju ili svaki članak ili stavak dijela II. Pove­lje pod uvjetima predviđenim u stavku 1. ovoga članka, što se tiče svakog teritorija na koji se Pove­lja primje­njuje u skladu s izjavom danim sukladno stavku 2. članka 34.

Članak 38. – PRILOG

Prilog ovoj Pove­lji ­njezin je sastavni dio.

U potvrdu toga su potpisnici, za to propisno ovlašteni, potpisali ovu Pove­lju.

Sastav­ljeno u Torinu 18. listopada 1961. na engleskom i francuskom jeziku, s tim da su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom primjerku koji se pohra­njuje u arhiv Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe dostavit će ovjerov­ljene prijepise svim potpisnicama.

PRILOG SOCIJALNOJ POVELJI

Domašaj Socijalne pove­lje

u odnosu na zaštićene osobe:

1. Ne dirajući odredbe članka 12., stavak 4., i članka 13., stavak 4., svi članci od 1. do 17. odnose se samo na strance koji su držav­ljani drugih ugovornih stranaka koji zakonito borave ili sukladno propisima rade na teritoriju dotične ugovorne stranke, pri čemu se podrazumijeva da se spomenuti članci tumače u smislu odredaba članaka 18. i 19.

Ovo tumače­nje ne isk­ljučuje prošire­nje sličnih prava na druge osobe od strane bilo koje ugovorne stranke.

2. Svaka ugovorna stranka odobrit će izbje­glicama prema definiciji Ženevske konvencije o statusu izbje­glica od 28. srp­nja 1951. koje zakonito borave na ­njenom teritoriju što je moguće povo­ljniji položaj, a u svakom slučaju ne nepovo­ljniji od onog na koji se obvezala Konvencijom iz 1951., kao i ostalim međunarodnim sporazumima koji se primje­njuju na spomenute izbje­glice.

DIO I.

stavak 18., i DIO II., članak 18., stavak 1.

Podrazumijeva se da se te odredbe ne tiču ulaska na teritorije ugovornih stranaka i da ne diraju u odredbe Europske konvencije o nase­ljava­nju, potpisane u Parizu 13. prosinca 1955.

DIO II.

Članak 1., stavak 2.

Ta se odredba ne može tumačiti niti kao zabrana niti kao odobre­nje odredbi ili prakse sindikalne sigurnosti.

Članak 4., stavak 4.

Ta se odredba tumači tako da ne zabra­njuje trenutačni otkaz u slučaju teškog prekršaja.

Članak 4., stavak 5.

Podrazumijeva se da jedna od ugovornih stranaka može preuzeti obvezu koju predviđa taj stavak ako odbici od plaća nisu dopušteni za veliku većinu radnika, bilo teme­ljem zakona, kolektivnih ugovora ili arbitražnim odlukama, a izuzete su jedino osobe na koje se to ne odnosi.

Članak 6., stavak 4.

Podrazumijeva se da svaka ugovorna stranka može, što se ­nje tiče, zakonom urediti ostvare­nje prava na štrajk, pod uvjetom da svako drugo eventualno ograniče­nje toga prava može opravdati na teme­lju članka 31.

Članak 7., stavak 8.

Podrazumijeva se da će ugovorna stranka ispuniti svoju obvezu predviđenu u tom stavku ako, u skladu s duhom te obveze, zakonski predvidi da većina osoba ispod 18 godina ne smije raditi na noćnim poslovima.

Članak 12., stavak 4.

Izraz »i u skladu s uvjetima utvrđenim u tim ugovorima«, navedene u uvodu toga stavka, znači da za dava­nja neovisna o sustavu doprinosa, ugovorna stranka može zahtijevati propisano razdob­lje boravka prije ne­go što takva dava­nja odobri  držav­ljanima drugih ugovornih stranaka.

Članak 13., stavak 4.

Vlade koje nisu stranke Europske konvencije o socijalnoj i medicinskoj pomoći mogu ratificirati Socijalnu pove­lju što se tiče toga stavka ako osiguraju građanima drugih ugovornih stranaka položaj sukladan odredbama te konvencije.

Članak 19., stavak 6.

U svrhu primjene te odredbe, izraz »obite­lji radnika migranta« odnosi se najma­nje na ­nje­govu suprugu i uzdržavanu djecu mlađu od 21 godine.

DIO III.

Podrazumijeva se da Pove­lja sadrži pravne obveze međunarodnog karaktera čija je primjena podložna jedino nadzoru predviđenom u dijelu IV.

Članak 20., stavak 1.

Podrazumijeva se da »nabrojeni stavci« mogu sadržavati članke koji imaju samo jedan stavak.

DIO V.

Članak 30.

Izraz »u slučaju rata ili neke druge javne opasnosti« tumači se tako da se ­njime podrazumijeva i prijet­nja ratom.

DODATNI PROTOKOL EUROPSKOJ SOCIJALNOJ POVELJI

PREAMBULA

Države članice Vijeća Europe, potpisnice ovoga Protokola,

odlučne poduzeti nove mjere radi prošire­nja zaštite ekonomskih i socijalnih prava zajamčenih Europskom socijalnom pove­ljom, otvorenom za potpisiva­nje u Torinu 18. listopada 1961. (u da­lj­njem tekstu: Pove­lja),

sporazumjele su se o s­ljedećem:

DIO I.

Stranke priznaju da je ci­lj politike koju će provoditi svim prikladnim sredstvima, na nacionalnoj i međunarodnoj razini, postiza­nje uvjeta u kojima će osigurati učinkovito ostvariva­nje slje­dećih prava i načela:

1. Svi radnici imaju pravo na jednake mogućnosti i uvjete u pogledu zaposle­nja i profesije, bez diskriminacije prema spolu.

2. Radnici imaju pravo na obavješćiva­nje i savjetova­nje u poduzeću.

3. Radnici imaju pravo sudjelovati u određiva­nju i pobo­ljša­nju radnih uvjeta i radne sredine u poduzeću.

4. Svaka starija osoba ima pravo na socijalnu zaštitu.

DIO II.

Stranke prihvaćaju, kako je to predviđeno u dijelu III., obveze koje proizlaze iz s­ljedećih članaka:

Članak 1. – PRAVO NA JEDNAKE MOGUĆNOSTI I UVJETE U POGLEDU ZAPOSLENJA I PROFESIJE, BEZ DISKRIMINACIJE PREMA SPOLU

1. Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava na jednake mogućnosti i uvjete u pogledu zaposle­nja i profesije bez diskriminacije prema spolu, stranke se obvezuju priznati to pravo te poduzeti prikladne mjere da se ono osigura ili promiče u s­ljedećim područjima:

– pristupa zaposle­nju, zaštiti od otkaza i profesionalnoj reinte­graciji;

– profesionalnom usmjerava­nju, izobrazbi, prekvalifikaciji i rehabilitaciji;

– uvjetima zaposle­nja i rada, uk­ljučujući plaće za rad;

– profesionalnom razvoju, uk­ljučujući unapređe­nja.

2. U smislu stavka 1. ovoga članka diskriminacijom se neće smatrati mjere poduzete radi zaštite žene, posebice s obzirom na trudnoću, porod i razdob­lje nakon poroda.

3. Stavak 1. ovoga članka ne priječi poduzima­nje posebnih mjera radi ukla­nja­nja stvarnih nejednakosti.

4. Primjena ovoga članka ili nekih ­nje­govih odredbi može se isk­ljučiti kada su u pita­nju neke profesionalne aktivnosti koje se zbog svoje naravi ili uvjeta u kojima se obav­ljaju mogu povjeriti samo osobama određenog spola.

Članak 2. – PRAVO NA OBAVJEŠĆIVANJE I SAVJETOVANJE

1. Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava radnika na obavješćiva­nje i savjetova­nje u poduzeću, stranke se obvezuju da će poduzimati ili promicati mjere koje radnicima ili predstavnicima radnika, sukladno nacionalnom zakonodavstvu i praksi, omogućuju:

a) da se redovito ili u prikladno vrijeme i na razum­ljiv način obavještavaju o gospodarskoj i financijskoj situaciji poduzeća u kojem rade, s time da se može zabraniti šire­nje nekih obavijesti koje bi mogle štetiti poduzeću ili se može zahtijevati da one ostanu povjer­ljive; i

b) da se pravodobno savjetuju o predloženim odlukama koje bi mogle bitno utjecati na interese radnika, te posebice o onima koje bi mogle imati značajne pos­ljedice na sta­nje zaposlenosti u poduzeću.

2. Stranke iz primjene stavka 1. ovoga članka mogu isk­ljučiti poduzeća koja zapoš­ljavaju ma­nje od broja radnika određenog nacionalnim zakonodavstvom ili praksom.

Članak 3. – PRAVO NA SUDJELOVANJE U ODREĐIVANJU I POBOLJŠANJU RADNIH UVJETA I RADNE SREDINE 

1. Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava radnika na sudjelova­nje u određiva­nju i pobo­ljša­nju radnih uvjeta i radne sredine u poduzeću, stranke se obvezuju usvojiti ili promicati mjere koje će radnicima ili ­njihovim predstavnicima, sukladno nacionalnom zakonodavstvu i praksi, omogućiti da pridonesu:

a) utvrđiva­nju i pobo­ljša­nju radnih uvjeta, organizacije rada i radne sredine;

b) zaštiti zdrav­lja i sigurnosti u poduzeću;

c) organizaciji socijalnih i socijalno-kulturnih službi i pogod­nosti u poduzeću;

d) nadzoru nad poštova­njem propisa u tim područjima.

2. Stranke mogu iz područja primjene stavka 1. ovoga članka isk­ljučiti poduzeća koja zapoš­ljavaju ma­nje radnika od broja određenog nacionalnim zakonodavstvom ili praksom.

Članak 4. – PRAVO STARIJIH OSOBA NA SOCIJALNU ZAŠTITU

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava starijih osoba na socijalnu zaštitu, stranke se obvezuju da će usvojiti ili promicati, bilo izravno bilo u surad­nji s javnim ili privatnim organizacijama, odgovarajuće mjere kojima je osobito svrha:

1. omogućiti starijim osobama da što je moguće duže ostanu punopravni članovi društva, tako da im se osigura:

a) dovo­ljno sredstava koja će im omogućiti dostojan život i aktivno sudjelova­nje u javnom, društvenom i kulturnom životu;

b) obavijesti o postojećim uslugama i pogodnostima za starije osobe i o mogućnostima da se ­njima koriste;

2. omogućiti starijim osobama da slobodno izaberu svoj način života i da vode neovisan život u svojoj uobičajenoj sredini toliko dugo koliko to žele i koliko je to moguće, tako da im se osiguraju:

a) stanovi prilagođeni ­njihovim potrebama i ­njihovom zdrav­stve­nom sta­nju ili odgovarajuća pomoć za uređe­nje stana;

b) zdravstvena ­nje­ga i usluge koje zahtijeva ­njihovo zdravstveno sta­nje;

3. jamčiti starijim osobama koje žive u ustanovama odgovarajuću pomoć, poštujući pritom ­njihov privatni život, i sudjelova­nje u odlučiva­nju o uvjetima života u tim ustanovama.

DIO III.

Članak 5. – OBVEZE

1. Svaka stranka se obvezuje:

a) dio I. ovoga Protokola smatrati izjavom kojom se određuju ci­ljevi čijem će ostvare­nju težiti svim prikladnim sredstvima, sukladno odredbama uvodnoga stavka tog dijela;

b) smatrati se obvezanom jednim ili više članaka dijela II. ovoga Protokola.

2. Svaka stranka službeno će, sukladno odredbama točke b) stavka 1. ovoga članka, glavnom tajniku Vijeća Europe notificirati jedan ili više odabranih članaka u trenutku polaga­nja isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju.

3. Svaka stranka može kasnije u svako doba notifikacijom upućenom glavnom tajniku izjaviti da se smatra obvezanom bilo kojim drugim člankom ili stavkom iz dijela II. ovoga Protokola koji ona još nije bila prihvatila sukladno odredbama stavka 1. ovoga članka. Te naknadne obveze smatrat će se sastavnim dijelom ratifikacije, prihvata ili odobre­nja i imat će iste učinke od tridesetoga dana nakon datuma notifikacije.

DIO IV.

Članak 6. – NADZOR NAD POŠTIVANJEM PREUZETIH OBVEZA

Stranke će podnositi izvješća o primjeni odredaba dijela II. ovoga Protokola koje će one prihvatiti u okviru utvrđenih izvješća na teme­lju članka 21. Pove­lje.

DIO V.

Članak 7. – PROVEDBA PREUZETIH OBVEZA

1. Odredbe iz članaka 1. do 4. dijela II. ovoga Protokola mogu se primijeniti:

a) zakonima ili drugim propisima;

b) ugovorima između poslodavaca ili organizacija poslodavaca i organizacija radnika;

c) kombinacijom tih dvaju načina; ili

d) drugim prikladnim sredstvima.

2. Obveze koje proistječu iz članaka 2. i 3. dijela II. ovoga Protokola smatrat će se ispu­njenima ako se to odredbe, sukladno stavku 1. ovoga članka, budu primje­njivale na veliku većinu radnika kojih se tiču.

Članak 8. – ODNOSI IZMEĐU POVELJE I OVOG PROTOKOLA

1. Odredbe ovog Protokola ne narušavaju odredbe Pove­lje.

2. Članci od 22. do 32. i 36. Pove­lje primje­njuju se, mutatis mutandis, na ovaj Protokol.

Članak 9. – TERITORIJALNA PRIMJENA

1. Ovaj se Protokol primje­njuje na matični teritorij svake stranke. Svaka država može, u trenutku potpisiva­nja ili polaga­nja isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, naznačiti teritorij koji ona u tom smislu smatra matičnim.

2. Svaka država potpisnica može pri ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju ovoga Protokola ili kasnije u svako doba, notifikacijom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe izjaviti da će se Protokol, u cijelosti ili djelomično, primje­njivati na jedan ili više nematičnih teritorija koji su naznačeni u toj izjavi, a za čije međunarodne odnose ona odgovara ili preuzima odgovornost. U toj će izjavi posebno navesti članak ili članke dijela II. ovog Protokola koje ona prihvaća kao obvezujuće za svaki teritorij naznačen u izjavi.

3. Ovaj Protokol stupit će na snagu na jednom ili više teritorija naznačenih u izjavi spomenutoj u prethodnom stavku počevši od tridesetoga dana nakon datuma kada je glavni tajnik primio notifikaciju o toj izjavi.

4. Svaka stranka može kasnije u svako doba notifikacijom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe izjaviti da prihvaća kao obvezujući svaki članak koji još nije prihvatila za jedan ili više teritorija na kojima se ovaj Protokol već primje­njuje sukladno stavku 2. ovoga članka. Te će se naknadne obveze smatrati sastavnim dijelom izvorne izjave koja se odnosi na dotični teritorij i proizvest će isti učinak od tridesetoga dana nakon datuma kada je glavni tajnik primio notifikaciju te izjave.

Članak 10. – POTPISIVANJE, RATIFIKACIJA, PRIHVAT, ODOBRENJE I STUPANJE NA SNAGU

1. Ovaj Protokol otvoren je za potpisiva­nje državama članicama Vijeća Europe potpisnicama Pove­lje. On će se ratificirati, prihvatiti ili odobriti. Nijedna država članica Vijeća Europe neće moći ratificirati, prihvatiti ili odobriti ovaj Protokol a da istodobno ili prethodno nije ratificirala Pove­lju. Isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju bit će položene kod glavnog tajnika Vijeća Europe.

2. Ovaj Protokol stupit će na snagu tridesetog dana nakon datum polaga­nja treće isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju.

3. Za svaku državu potpisnicu koja ga naknadno ratificira, ovaj Protokol stupit će na snagu tridesetog dana nakon datum polaga­nja isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju.

Članak 11. – OTKAZIVANJE

1. Nijedna stranka ne može otkazati ovaj Protokol prije isteka petogodiš­nje­g razdob­lja nakon datuma kada je Protokol za ­nju stupio na snagu ili prije isteka svakog narednog dvogodiš­nje­g razdob­lja, a u svakom slučaju nakon što to najavi glavnom tajniku Vijeća Europe šest mjeseci unaprijed. Takav otkaz ne utječe na pravova­ljanost Protokola što se tiče ostalih stranaka pod pretpostavkom da ih nikada ne bude ma­nje od tri.

2. Svaka stranka može, sukladno odredbama prethodnog stav­ka, otkazati svaki članak dijela II. ovog Protokola koji je prihvatila, uz uvjet da broj članaka koji obvezuju tu stranku nikada ne bude ma­nji od jedan.

3. Svaka stranka može otkazati ovaj Protokol ili svaki članak dijela II. Protokola pod uvjetima predviđenim u stavku 1. ovog članka što se tiče svakog teritorija na koji se Protokol primje­njuje u skladu s izjavom danom sukladno stavku 2. i 4. članka 9.

4. Svaka stranka obvezana Pove­ljom i ovim Protokolom koja će otkazati Pove­lju sukladno odredbama stavka 1. članka 37. Pove­lje smatrat će se da je također otkazala i Protokol.

Članak 12. – NOTIFIKACIJE

Glavni tajnik Vijeća Europe obavijestit će države članice Vijeća Europe i glavnog ravnate­lja Međunarodnog ureda rada o:

a) svakom potpisu;

b) polaga­nju svake isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju;

c) svakom datumu stupa­nja na snagu ovog Protokola sukladno člancima 9. i 10.;

d) svakom drugom činu, notifikaciji ili komunikaciji koji se odnose na ovaj Protokol.

Članak 13. – PRILOG

Prilog ovom Protokolu ­nje­gov je sastavni dio.

U potvrdu toga su potpisnici, za to propisno ovlašteni, potpisali ovaj Protokol.

Sastav­ljeno u Strasbourgu 5. svib­nja 1988., na engleskom i francuskom jeziku, s tim da su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom primjerku koji se pohra­njuje u arhiv Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe dostavit će ovjerov­ljene prijepise svim državama članicama Vijeća Europe.

PRILOG PROTOKOLU

DOMAŠAJ PROTOKOLA U POGLEDU ZAŠTIĆENIH OSOBA

1. U osobe na koje se odnose članci 1. i 4. ubrajaju se samo stranci koji su držav­ljani drugih stranaka, a koji zakonito borave ili sukladno propisima rade na teritoriju dotične stranke, s tim da će se spomenuti članci tumačiti u svjetlu odredbi članaka 18. i 19. Pove­lje.

Ovo tumače­nje ne isk­ljučuje prošire­nje sličnih prava na druge osobe bilo koje stranke.

2. Svaka stranka odobrit će izbje­glicama prema definiciji Ženevske konvencije o statusu izbje­glica od 28. svib­nja 1951. i Protokolu od 31. siječ­nja 1967. koji zakonito borave na ­njenom teritoriju što je moguće povo­ljniji položaj, a u svakom slučaju ne nepovo­ljniji od onog na koje­g se stranka obvezala na osnovi tih dokumenata, kao i ostalih postojećih međunarodnih sporazuma koji se primje­njuju na spomenute izbje­glice.

3. Svaka stranka odobrit će osobama bez držav­ljanstva prema definiciji Konvencije o statusu osoba bez držav­ljanstva iz New Yorka od 28. rujna 1954. koji zakonito borave na ­njenom teritoriju što je moguće povo­ljniji položaj, a u svakom slučaju ne nepovo­ljniji od onog na koje­g se stranka obvezala tim dokumentom kao i ostalim međunarodnim sporazumima koji se primje­njuju na spomenute osobe bez držav­ljanstva.

Članak 1.

Podrazumijeva se da se materija koja se odnosi na socijalnu sigurnost, kao i odredbe koje se odnose na naknade u slučaju nezaposlenosti, naknade starima i naknade preživjelim članovima obite­lji, može isk­ljučiti iz primjene ovog članka.

Članak 1. stavak 4.

Ova odredba ne može se tumačiti kao obveza da stranke zakonom ili drugim propisima utvrde liste zanima­nja koje, zbog ­njihove naravi ili uvjeta ­njihova obav­lja­nja, mogu biti rezervirane za radnike određenog spola.

Članak 2. i 3.

1. Radi primjene ovih članaka, izraz »prestavnici radnika« označava osobe priznate kao takve nacionalnim zakonodavstvom ili praksom.

2. Izraz »nacionalno zakonodavstvo i praksa« odnosi se, ovisno o slučaju, osim na zakone i druge propise, i na kolektivne ugovore, druge ugovore između poslodavaca i predstavnika radnika, na običaje kao i na mjerodavne sudske odluke.

3. Radi primjene tih članaka, izraz »poduzeće« podrazumijeva skup materijalnih i nematerijalnih elemenata namije­njenih proizvod­nji dobara ili usluga, sa ili bez pravne osobnosti, kojoj je ci­lj ostvariva­nje dobiti i koja može samostalno odlučivati o svojoj politici na tržištu.

4. Podrazumijeva se da se vjerske zajednice i ­njihove institucije mogu isk­ljučiti iz primjene tih članaka čak i onda kada su te institucije »poduzeća« u smislu stavka 3. Ustanove koje obav­ljaju aktivnosti u skladu s određenim idealma ili su pri tome vođene određenim moralnim konceptima, idealima i konceptima zaštiće­nim nacionalnim zakonodavstvom, mogu se isk­ljučiti iz primjene tih članaka u mjeri nužnoj da bi se zaštitila usmjerenost takvog poduzeća.

5. Podrazumijeva se da u državi u kojoj su prava iz članka 2. i 3. ostvarena u različitim ispostavama poduzeća, dotična stranka zadovo­ljava obveze koje proizlaze iz tih odredbi.

Članak 3.

Ova odredba ne zadire u ovlasti i obveze država u smislu usvaja­nja propisa o zaštiti zdrav­lja i sigurnosti na radnim mjestima kao ni u nadležnosti i odgovornosti tijela zaduženih za nadzor nad ­njihovim ostvare­njem.

Izrazi »socijalne i socijalno-kulturne službe i pogodnosti« odnose se na socijalne i/ili kulturne službe i pogodnosti koje određena poduzeća nude radnicima kao što je socijalna potpora, sportski tereni, dvorane za doje­nje, k­njižnice, dječja odmarališta, itd.

Članak 4. stavak 1.

Radi primjene ovog stavka, izraz »što je moguće duže« odnosi se na fizičke, psihološke i intelektualne sposobnosti stare osobe.

Članak 7.

Podrazumijeva se da radnici isk­ljučeni sukladno stavku 2. članka 2. i stavku 2. članka 3. nisu uzeti u obzir pri utvrđiva­nju broja radnika na koje se to odnosi.

PROTOKOL O IZMJENAMA EUROPSKE SOCIJALNE POVELJE

Države članice Vijeća Europe, potpisnice ovog Protokola Europske socijalne pove­lje, otvorene za potpisiva­nje u Torinu 18. listopada 1961. godine (da­lje u tekstu: Pove­lja)

odlučne poduzeti određene mjere za pobo­ljša­nje djelotvornosti Pove­lje, a posebice djelova­nja ­njenog nadzornog mehanizma;

smatrajući stoga da je pože­ljno izmijeniti neke odredbe Pove­lje,

sporazumjele su se o s­ljedećem:

Članak 1.

Članak 23. Pove­lje mije­nja se i glasi:

»Članak 23. – Dostav­lja­nje primjeraka izvješća i primjedbi

1. Kada glavnom tajniku dostav­lja izvješće sukladno člancima 21. i 22., svaka ugovorna stranka dostavit će primjerak tog izvješća onim svojim nacionalnim organizacijama koje su članice međunarodnih organizacija poslodavaca i radnika koje su sukladno članku 27. stavak 2. pozvane da budu zastup­ljene na sastancima Odbora vlada. Te će organizacije proslijediti glavnom tajniku sve primjedbe na izvješća ugovornih stranaka. Glavni tajnik dostavit će primjerak tih primjedbi ugovornim strankama o kojima je riječ, koje mogu na to odgovoriti.

2. Glavni tajnik dostavit će primjerak izvješća ugovornih stranaka međunarodnim nevladinim organizacijama koje imaju savjetodavni status pri Vijeću Europe i koje u materiji koju uređuje Pove­lja imaju posebno određenu nadležnost.

3. Izvješća i primjedbe navedene u člancima 21. i 22. te u ovom članku bit će javno dostupni kada to netko zatraži.«

Članak 2.

Članak 24. Pove­lje mije­nja se i glasi:

»Članak 24. – Razmatra­nje izvješća

1. Izvješća dostav­ljena glavnom tajniku sukladno člancima 21. i 22. razmotrit će Odbor neovisnih struč­njaka osnovan sukladno članku 25. Odbor će imati na raspolaga­nju sve primjedbe proslijeđene glavnom tajniku sukladno stavku 1. članka 23. Nakon obav­ljenog razmatra­nja, Odbor neovisnih struč­njaka priredit će izvješće koje će sadržavati zak­ljučke.

2. S obzirom na izvješća spomenuta u članku 21. Odbor neovisnih struč­njaka ocijenit će s pravnog gledišta sukladnost nacionalnih zakona, propisa i prakse s obvezama koje za ugovorne stranke o kojima je riječ proizlaze iz Pove­lje.

3. Odbor neovisnih struč­njaka može ugovornim strankama izravno uputiti zahtjev za dodatnim obavijestima i objaš­nje­njima. S tim u svezi, ako je to nužno, Odbor neovisnih struč­njaka može također održati sastanak s predstavnicima neke ugovorne stranke, bilo na vlastitu inicijativu bilo na zahtjev ugovorne stranke o kojoj je riječ. Organizacije navedene u stavku 1. članka 23. bit će o tome obaviještene.

4. Zak­ljučke Odbora neovisnih struč­njaka glavni će tajnik objaviti i proslijediti Odboru vlada, Parlamentarnoj skupštini te organizacijama navedenim u stavku 1. članka 23.  i stavku 2. članka 27.«

Članak 3.

Članak 25. Pove­lje mije­nja se i glasi:

»Članak 25. – Odbor neovisnih struč­njaka

1. Odbor neovisnih struč­njaka sastoji se od najma­nje devet članova koje bira Parlamentarna skupština većinom glasova s popisa struč­njaka najviše­g inte­griteta i priznate stručnosti u nacionalnim i međunarodnim socijalnim pita­njima, predloženih od ugovornih stranaka. Točan broj članova odredit će Vijeće ministara.

2. Članovi Odbora biraju se na šest godina; oni mogu biti još jednom birani.

3. Član Odbora neovisnih struč­njaka izabran kako bi zamijenio člana čiji mandat nije istekao obav­ljat će dužnost do kraja mandata svoga prethodnika.

4. Članovi Odbora nastupaju u osobnom svojstvu. Tijekom ­njihova mandata oni ne smiju obav­ljati nikakvu dužnost koja je nepodudarna sa zahtjevima neovisnosti, nepristranosti i dostupnosti, a koje podrazumijeva ­njihova dužnost.«

Članak 4.

Članak 27. Pove­lje mije­nja se i glasi:

»Članak 27. – Odbor vlada

1. Izvješća ugovornih stranaka, primjedbe i obavijesti priopćene sukladno stavku 1. članku 23. i stavku 3. članka 24., te izvješća Odbora neovisnih struč­njaka bit će podneseni Odboru vlada.

2. Odbor se sastoji od jednog predstavnika svake ugovorne stranke. On će pozvati najviše dvije međunarodne organizacije poslodavaca i najviše dvije međunarodne organizacije radnika da poša­lju promatrače koji će sjednicama Odbora prisustvovati u savjetodavnom svojstvu. Štoviše, Odbor može zatražiti savjet pred­stavnika međunarodnih nevladinih organizacija koje imaju savjetodavni status pri Vijeću Europe i posebnu nadležnost u pita­njima koja uređuje sadaš­nja Pove­lja.

3. Odbor vlada priprema odluke Odbora ministara. U svjetlu izvješća Odbora neovisnih struč­njaka i ugovornih stranaka, on posebice izabire, dajući obrazlože­nja za svoj izbor na teme­lju socijalne, gospodarske i druge politike, prilike koje bi prema ­nje­govu miš­lje­nju trebale biti predmetom preporuka svakoj ugovornoj stranci o kojoj je riječ, sukladno članku 28. Pove­lje. Odbor podnosi izvješće odboru ministara, koje će se objaviti.

4. Na teme­lju utvrđenog sta­nja glede provedbe Socijalne pove­lje općenito, Odbor vlada može podnositi prijedloge Odboru ministara o provedbi istraživa­nja o socijalnim pita­njima te o člancima Pove­lje koje je moguće osuvremeniti«.

Članak 5.

Članak 28. Pove­lje mije­nja se i glasi:

»Članak 28. – Odbor ministara

1. Na teme­lju izvješća Odbora vlada Odbor ministara, dvotrećinskom većinom onih koji glasuju, a pravo glasa imaju samo ugovorne stranke, prihvaća rezoluciju koja se odnosi na čitav postupak nadzora i koja sadrži pojedinačne preporuke za ugovorne stranke na koje se te preporuke odnose.

2. Uzimajući u obzir prijedloge koje daje Odbor vlada sukladno stavku 4. članka 27. Vijeće ministara donosi odluke koje smatra prikladnima.«

Članak 6.

Članak 29. Pove­lje mije­nja se i glasi:

»Članak 29. – Parlamentarna skupština

Glavni tajnik Vijeća Europe proslijedit će Parlamentarnoj skupštini u svrhu održava­nja periodičnih plenarnih rasprava, izvješća Odbora neovisnih struč­njaka te Odbora vlada, kao i rezolucije Odbora ministara.«

Članak 7.

1. Ovaj Protokol otvoren je za potpisiva­nje državama članicama Vijeća Europe potpisnicama Pove­lje, koje mogu izraziti svoju suglasnost da ih veže:

a) potpis bez rezerve ratifikacije, prihvata ili odobre­nja; ili

b) potpis uz uvjet ratifikacije, prihvata ili odobre­nja, koji slijedi ratifikacija, prihvat ili odobre­nje.

2. Isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju bit će položene kod glavnog tajnika Vijeća Europe.

Članak 8.

Ovaj Protokol stupit će na snagu tridesetog dana nakon datuma kada ugovorne stranke Pove­lje izraze svoju suglasnost da ih veže Protokol sukladno odredbama članka 7.

Članak 9.

Glavni tajnik Vijeća Europe obavijestit će države članice Vijeća o:

a) svakom potpisu;

b) polaga­nju svake isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju;

c) datumu stupa­nja na snagu ovog Protokola sukladno članku 8;

d) svakom drugom činu, notifikaciji ili priopće­nju koji se odnose na ovaj Protokol.

U potvrdu toga su potpisnici, za to propisno ovlašteni, potpisali ovaj Protokol. Sastav­ljeno u Torinu 21. listopada 1991. godine, na engleskom i francuskom jeziku, s tim da su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom primjerku koji se pohra­njuje u arhiv Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe dostavit će ovjerov­ljene prijepise svim državama članicama Vijeća Europe.

DODATNI PROTOKOL EUROPSKOJ SOCIJALNOJ POVELJI KOJIM SE USPOSTAVLJA SUSTAV KOLEKTIVNIH ŽALBI

PREAMBULA

Države članice Vijeća Europe, potpisnice ovog Protokola Europskoj socijalnoj pove­lji, otvorenoj za potpisiva­nje u Torinu, 18. listopada 1961. (da­lje u tekstu: Pove­lja);

– odlučne puduzeti nove mjere za pobo­ljša­nje učinkovitog ostvariva­nja socijalnih prava zajamčenih Pove­ljom;

– smatrajući da je taj ci­lj moguće postići naročito uspostavom postupka kolektivnih žalbi, koji bi, inter alia, ojačao sudjelova­nje socijalnih partnera i nevladinih organizacija;

– sporazumjele su se o s­ljedećem:

Članak 1.

Ugovorne stranke ovog Protokola priznaju da s­ljedeće organizacije imaju pravo podnositi prigovore o nezadovo­ljavajućoj primjeni Pove­lje:

a) međunarodne organizacije poslodavaca i radnika navedene u stavku 2. članka 27. Pove­lje;

b) ostale međunarodne nevladine organizacije koje imaju savjetodavni status pri Vijeću Europe i koje su na popisu koji je u tu svrhu sastavio Odbor vlada;

c) reprezentativne nacionalne organizacije poslodavaca i rad­nika pod jurisdikcijom ugovorne stranke protiv koje su podnijele prigovor.

Članak 2.

1. Svaka država ugovornica može, također, kada izrazi suglasnost da je vezana ovim Protokolom sukladno odredbama članka 13., ili u bilo koje vrijeme nakon toga, izjaviti da priznaje pravo neke druge reprezentativne nacionalne nevladine organizacije koja je pod ­njenom jurisdikcijom, a koja ima posebnu nadležnost u pita­njima uređenim Pove­ljom, da podnese prigovor protiv ­nje.

2. Takve izjave mogu se dati za određeno razdob­lje.

3. Izjave će se položiti kod glavnog tajnika Vijeća Europe koji će proslijediti ­njihove primjerke ugovornim strankama te ih objaviti.

Članak 3.

Međunarodne nevladine organizacije i  nacionalne nevladine organizacije, navedene u članku 1.b) i članku 2., mogu podnositi prigovore sukladno postupku propisanom gore navedenim odredbama samo u onim stvarima za koje im je priznata posebna nadležnost.

Članak 4.

Prigovor se podnosi u pisanom obliku, a mora se odnositi na odredbu Pove­lje koju je ugovorna stranka o kojoj je riječ prihvatila te se u ­njemu mora naznačiti u čemu ugovorna stranka nije osigurala zadovo­ljavajuću primjenu te odredbe.

Članak 5.

Svaki prigovor upućuje se glavnom tajniku koji će potvrditi ­nje­gov prijam, obavijestiti o tome ugovornu stranku na koju se prigovor odnosi te ga odmah proslijediti Odboru neovisnih struč­njaka.

Članak 6.

Odbor neovisnih struč­njaka može zatražiti od ugovorne stranke na koju se prigovor odnosi i organizacije koja je podnijela prigovor da u određenom roku podnesu pisane obavijesti i zapaža­nja o dopustivosti prigovora.

Članak 7.

1. Ako odluči da je prigovor dopustiv, Odbor neovisnih struč­njaka obavijestit će o tome ugovorne stranke Pove­lje posred­stvom glavnog tajnika. Odbor će zatražiti od ugovorne stranke na koju se prigovor odnosi i organizacije koja je podnijela prigovor da u određenom roku podnesu u pisanom obliku sva potrebna objaš­nje­nja ili obavijesti, a ostale ugovorne stranke ovog Protokola da podnesu primjedbe koje u istom roku žele podnijeti.

2. Ako je prigovor podnijela nacionalna organizacija poslodavaca ili nacionalna organizacija radnika ili koja druga nacionalna ili međunarodna nevladina organizacija, Odbor neovisnih struč­njaka obavijestit će, posredstvom glavnog tajnika, međunarodne organizacije poslodavaca ili radnika navedene u stavku 2. članka 27. Pove­lje te ih pozvati da podnesu svoje primjedbe u određenom roku.

3. Na teme­lju objaš­nje­nja, obavijesti i primjedbi prema stav­cima 1. i 2. ovog članka, ugovorna stranka na koju se prigovor odnosi i organizacija koja je podnijela prigovor mogu podnijeti dodatne pisane obavijesti ili primjedbe u roku koji odredi Odbor neovisnih struč­njaka.

4. Tijekom ispitiva­nja prigovora Odbor neovisnih struč­njaka može organizirati sasluša­nje predstavnika stranaka.

Članak 8.

1. Odbor neovisnih struč­njaka izradit će izvješće u kojem će opisati korake koje je poduzeo kako bi ispitao prigovor te će objelodaniti svoje zak­ljučke o tome je li ugovorna stranka o kojoj je riječ osigurala zadovo­ljavajuću primjenu odredbe Pove­lje za koju se prigovor poziva.

2. Izvješće će biti proslijeđeno Odboru ministara. Ono će također biti proslijeđeno organizaciji koja je podnijela prigovor te ugovornim strankama Pove­lje, koje ga ne mogu objaviti.

Izvješće će se proslijediti Parlamentarnoj skupštini i objaviti u isto vrijeme kada i rezolucija navedena u članku 9., ali ne kasnije od četiri mjeseca nakon što je bila dostav­ljena Odboru ministara.

Članak 9.

1. Na teme­lju izvješća Odbora neovisnih struč­njaka Odbor ministara prihvaća rezoluciju većinom onih koji glasuju. Ako Odbor neovisnih struč­njaka utvrdi da Pove­lja nije bila primije­njena na zadovo­ljavajući način, Odbor ministara prihvatit će, dvotrećinskom većinom onih koji glasuju, preporuku upućenu ugovornoj stranci na koju se to odnosi. U oba slučaja pravo glasa ograničeno je na ugovorne stranke Pove­lje.

2. Na zahtjev ugovorne stranke o kojoj se radi, Odbor ministara može, kada izvješće Odbora neovisnih struč­njaka upozori na nova pita­nja, dvotrećinskom većinom ugovornih stranaka Pove­lje odlučiti da se zatraži savjet od Odbora vlada.

Članak 10.

Ugovorna stranka o kojoj se radi u prvom izvješću koje pod­nosi glavnom tajniku sukladno članku 21. Pove­lje dostavit će informacije o mjerama koje je poduzela radi provedbe preporuke Odboru ministara.

Članak 11.

Članci 1. do 10. ovog Protokola primje­njuju se također na članke dijela II. prvog Dodatnog protokola Pove­lje u odnosu na države stranke tog protokola, i to u mjeri u kojoj su ti članci prihvaćeni.

Članak 12.

Države stranke ovog Protokola smatraju da prvi stavak priloga Pove­lji koji se odnosi na dio III. glasi:

»Smatra se da Pove­lja sadrži pravne obveze međunarodnog karaktera čija je primjena podvrgnuta isk­ljučivo nadzoru predviđenom u dijelu IV. te u odredbama ovog Protokola.«

Članak 13.

1. Ovaj Protokol otvoren je za potpisiva­nje državama članicama Vijeća Europe, potpisnicama Pove­lje, koje mogu izraziti svoju suglasnost da ih veže:

a) potpis bez uvjeta ratifikacije, prihvata ili odobre­nja, ili

b) potpis uz uvjet ratifikacije, prihvata ili odobre­nja nakon koje­g slijedi ratifikacija, prihvat ili odobre­nje.

2. Država članica Vijeća Europe ne može izraziti svoju suglasnost da je vezana ovim Protokolom bez prethodne ili istovremene ratifikacije Pove­lje.

3. isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju bit će položene kod glavnog tajnika Vijeća Europe.

Članak 14.

1. Ovaj Protokol stupit će na snagu prvog dana u mjesecu nakon isteka razdob­lja od mjesec dana nakon datuma kada je pet država članica Vijeća Europe izrazilo svoju suglasnost da ih veže Protokol sukladno odredbama članka 13.

2. U odnosu na svaku državu članicu koja naknadno izrazi svoju suglasnost da je ­njime vezana, Protokol će stupiti na snagu prvog dana mjeseca nakon isteka razdob­lja od mjesec dana nakon datuma polaga­nja isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju.

Članak 15.

1. Svaka stranka može u bilo koje vrijeme otkazati ovaj Protokol notifikacijom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe.

2. To otkaziva­nje stupa na snagu prvog dana mjeseca nakon isteka razdob­lja od dvanaest mjeseci nakon datuma kad je glavni tajnik primio tu notifikaciju.

Članak 16.

Glavni tajnik Vijeća Europe izvijestit će države članice Vijeća o:

a) svakom potpisu;

b) polaga­nju svakog isprave ratifikacije, prihvata ili odobre­nja;

c) datumu stupa­nja na snagu ovog protokola sukladno članku 14;

d) svakom drugom činu, notifikaciji ili izjavi koja se odnosi na ovaj Protokol.

U potvrdu toga su potpisnici, za to propisno ovlašteni, potpisali ovaj Protokol.

Sastav­ljeno u Strasbourgu 9. studenog 1995. godine, na engleskom i francuskom jeziku, s tim da su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom primjerku koji se pohra­njuje u arhiv Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe dostavit će ovjerov­ljene prijepise svim državama članicama Vijeća Europe.

 

Članak 3.

Na teme­­lju članka 20. stavka 2. Europske socijalne pove­­lje i članka 5. stavka 1. podstavka b. Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj pove­­lji, Republika Hrvatska priopćit će glavnom tajniku Vijeća Europe, prilikom polaga­­nja isprave o ratifikaciji, s­­ljedeće izjave:

»IZJAVA

Republika Hrvatska, sukladno članku 20. stavku 2. Europske socijalne pove­­lje izjav­­ljuje da se smatra obvezanom s­­lje­de­ćim člancima Dijela II Europske socijalne pove­­lje:

– Članak 1.

– Članak 2.

– Članak 5.

– Članak 6.

– Članak 7.

– Članak 8.

– Članak 9.

– Članak 11.

– Članak 13.

– Članak 14.

– Članak 16.

– Članak 17.

IZJAVA

Republika Hrvatska sukladno članku 5. stavku 1. podstavku b. Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj pove­­lji izjav­­ljuje da se smatra obvezanom člancima 1., 2. i 3. Dijela II. Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj pove­­lji.«

Članak 4.

Izvršava­­nje Zakona o potvrđiva­­nju Europske socijalne pove­­lje, Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj pove­­lji, Protokola o izmjenama Europske socijalne pove­­lje i Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj pove­­lji kojim se uspostav­­lja sustav kolektivnih žalbi u djelokrugu je ministarstava i drugih tijela državne uprave Republike Hrvatske u čijem je djelokrugu ostvariva­­nje pojedinih prava predviđenih Pove­­ljom i Protokolima.

Članak 5.

Na dan stupa­­nja na snagu ovoga Zakona Europska socijalna pove­­lja, Dodatni protokol Europskoj socijalnoj pove­­lji, Protokol o izmjenama Europske socijalne pove­­lje i Dodatni protokol Europskoj socijalnoj pove­­lji kojim se uspostav­­lja sustav kolektivnih žalbi nisu na snazi za Republiku Hrvatsku, te će se podaci o ­­njihovom stupa­­nju na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku objaviti naknadno.

Članak 6.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 550-01/02-01/04
Zagreb, 20. studenoga 2002.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.