Konvencija 159 - Konvencija o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom

NN 11/2003, Konvencija 159 - Konvencija o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom

MINISTARSTVO RADA I SOCIJALNE SKRBI

96

1. Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju konvencija Međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 6/95), Ministarstvo rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske objavljuje tekst Konvencije o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom.

2. Tekst Konvencije u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

 

Convention No. 159

Convention concerning

The General Conference of the International Labour Organisation, Having been convened at Geneva by the Governing Body of the International Labour Office and having met in its Sixty-ninth Session on 1 June 1983, and

Noting the existing international standards contained in the Vocational Rehabilitation (Disabled) Recommendation, 1955, and the Human Resources Development Recommendation, 1975, and

Noting that since the adoption of the Vocational Rehabilitation (Disabled) Recommendation, 1955, significant developments have occurred in the understanding of rehabilitation needs, the scope and organisation of rehabilitation services, and the law and practice of many Members on the questions covered by that Recommendation, and

Considering that the year 1981 was declared by the United Nations General Assembly the International Year of Disabled Persons, with the theme »full participation and equality« and that a comprehensive World Programme of Action concerning Disabled Persons is to provide effective measures at the international and national levels for the realisation of the goals of full participation of disabled persons in social life and development, and of equality, and

Considering that these developments have made it appropriate to adopt new international standards on the subject which take account, in particular, of the need to ensure equality of opportunity and treatment to all categories of disabled persons, in both rural and urban areas, for employment and integration into the community, and

Having decided upon the adoption of certain proposals with regard to vocational rehabilitation which is the fourth item on the agenda of the session, and

Having determined that these proposals shall take the form of an international Convention,

adopts this twentieth day of June of the year one thousand nine hundred and eighty-three, the following Convention, which may be cited as the Vocational Rehabilitation and Employment (Disabled Persons) Convention, 1983:

Part I. Definition and Scope

Article 1

1. For the purposes of this Convention, the term »disabled person« means an individual whose prospects of securing, retaining and advancing in suitable employment are substantially reduced as a result of a duly recognised physical or mental impairment.

2. For the purposes of this Convention, each Member shall consider the purpose of vocational rehabilitation as being to enable a disabled person to secure, retain and advance in suitable employment and thereby to further such personžs integration or reintegration into society.

3. The provisions of this Convention shall be applied by each Member through measures which are appropriate to national conditions and consistent with national practice.

4. The provisions of this Convention shall apply to all categories of disabled persons.

Part II. Principles of Vocational Rehabilitation and Employment Policies for Disabled Persons

Article 2

Each Member shall, in accordance with national conditions, practice and possibilities, formulate, implement and periodically review a national policy on vocational rehabilitation and employment of disabled persons.

Article 3

The said policy shall aim at ensuring that appropriate vocational rehabilitation measures are made available to all categories of disabled persons, and at promoting employment opportunities for disabled persons in the open labour market.

Article 4

The said policy shall be based on the principle of equal opportunity between disabled workers and workers generally. Equality of opportunity and treatment for disabled men and women workers shall be respected. Special positive measures aimed at effective equality of opportunity and treatment between disabled workers and other workers shall not be regarded as discriminating against other workers.

Article 5

The representative organisations of employers and workers shall be consulted on the implementation of the said policy, including the measures to be taken to promote co-operation and co-ordination between the public and private bodies engaged in vocational rehabilitation activities. The representative organisations of and for disabled persons shall also be consulted.

Part III. Action at the National Level for the Development of Vocational Rehabilitation and Employment Services for Disabled Persons

Article 6

Each Member shall, by laws or regulations or by any other method consistent with national conditions and practice, take such steps as may be necessary to give effect to Articles 2, 3, 4 and 5 of this Convention.

Article 7

The competent authorities shall take measures with a view to providing and evaluating vocational guidance, vocational training, placement, employment and other related services to enable disabled persons to secure, retain and advance in employment; existing services for workers generally shall, wherever possible and appropriate, be used with necessary adaptations.

Article 8

Measures shall be taken to promote the establishment and development of vocational rehabilitation and employment services for disabled persons in rural areas and remote communities.

Article 9

Each Member shall aim at ensuring the training and availability of rehabilitation counsellors and other suitably qualified staff responsible for the vocational guidance, vocational training, placement and employment of disabled persons.

Part IV. PROVISIONS

Article 10

The formal ratifications of this Convention shall be communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration.

Article 11

1. This Convention shall be binding only upon those Members of the International Labour Organisation whose ratifications have been registered with the Director-General.

2. It shall come into force twelve months after the date on which the ratifications of two Members have been registered with the Director-General.

3. Thereafter, this Convention shall come into force for any Member twelve months after the date on which its ratification has been registered.

Article 12

1. A Member which has ratified this Convention may denounce it after the expiration of ten years from the date on which the Convention first comes into force, by an act communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration. Such denunciation shall not take effect until one year after the date on which it is registered.

2. Each Member which has ratified this Convention and which does not, within the year following the expiration of the period of ten years mentioned in the preceding paragraph, exercise the right of denunciation provided for in this Article, will be bound for another period of ten years and, thereafter, may denounce this Convention at the expiration of each period of ten years under the terms provided for in this Article.

Article 13

1. The Director-General of the International Labour Office shall notify all Members of the International Labour Organisation of the registration of all ratifications and denunciations communicated to him by the Members of the Organisation.

2. When notifying the Members of the Organisation of the registration of the second ratification communicated to him, the Director-General shall draw the attention of the Members of the Organisation to the date upon which the Convention will come into force.

Article 14

The Director-General of the International Labour Office shall communicate to the Secretary-General of the United Nations for registration in accordance with Article 102 of the Charter of the United Nations full particulars of all ratifications and acts of denunciation registered by him in accordance with the provisions of the preceding Articles.

Article 15

At such times as it may consider necessary the Governing Body of the International Labour Office shall present to the General Conference a report on the working of this Convention and shall examine the desirability of placing on the agenda of the Conference the question of its revision in whole or in part.

Article 16

1. Should the Conference adopt a new Convention revising this Convention in whole or in part, then, unless the new Convention otherwise provides:

(a) the ratification by a Member of the new revising Convention shall ipso jure involve the immediate denunciation of this Convention, notwithstanding the provisions of Article 12 above, if and when the new revising Convention shall have come into force;

(b) as from the date when the new revising Convention comes into force this Convention shall cease to be open to ratification by the Members.

2. This Convention shall in any case remain in force in its actual form and content for those Members which have ratified it but have not ratified the revising Convention.

Article 17

The English and French versions of the text of this Convention are equally authoritative.

 

Konvencija 159

Konvencija o profesionalnoj
rehabilitaciji i zapoŠljavanju osoba s invaliditetom

Opća konferencija Međunarodne organizacije rada koju je u Že­nevi sazvalo Upravno vijeće Međunarodnog ureda rada, sastavši se na svom šezdeset i devetom zasjedanju 1. lipnja 1983., i

imajući na umu postojeće standarde sadržane u Preporuci o profesionalnoj rehabilitaciji (invalidi) iz 1955., Preporuci o razvoju ljudskih resursa iz 1975., i

zamjećujući da je od usvajanja Preporuke o profesionalnoj rehabilitaciji (invalidi) iz 1955. došlo do znatnih promjena u razumijevanju potreba za rehabilitacijom, djelokrugu i organizaciji službi za rehabilitaciju, kao i u zakonodavstvu i praksi mnogih članica u vezi s pitanjima obuhvaćenim tom preporukom, i

uzimajući u obzir da je 1981. godinu Glavna skupština Ujedinjenih naroda proglasila Međunarodnom godinom invalida s temom »potpuno sudjelovanje i jednakost« i da sveobuhvatni Svjetski program djelovanja koji se odnosi na osobe s invaliditetom treba osigurati učinkovite mjere na međunarodnoj i nacionalnoj razini za ostvarenje ciljeva »potpunog sudjelovanja« osoba s invaliditetom u društvenom životu i razvoju i »jednakosti«, i

smatrajući da je takav razvoj događaja učinio primjerenim usva­janje novih međunarodnih standarda o ovom pitanju koji osobito uzimaju u obzir potrebu osiguravanja jednakih mogućnosti i jednakog tretmana svih kategorija osoba s invaliditetom prilikom zapošljavanja i integracije u zajednicu, kako u ruralnim tako i u ur­banim područjima, i

odlučivši prihvatiti određene prijedloge u vezi s profesionalnom rehabilitacijom, a što je četvrta točka dnevnog reda zasjedanja, i

odlučivši da ovaj instrument dobije oblik međunarodne konvencije,

usvaja dvadesetog lipnja tisuću devetsto osamdeset i treće godine sljedeću konvenciju koja se naziva Konvencija o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju (osobe s invaliditetom) iz 1983.:

Dio I. Definicija i primjena

Članak 1.

1. U svrhu ove Konvencije, izraz »osoba s invaliditetom« znači pojedinca čiji su izgledi osiguravanja i zadržavanja odgo­va­rajućeg zaposlenja i napredovanja u okviru njega znatno smanjeni zbog propisno priznatog tjelesnog ili duševnog oštećenja.

2. U svrhu ove Konvencije, svaka članica smatra da je svrha profesionalne rehabilitacije omogućiti osobi s invaliditetom da osigura i zadrži odgovarajuće zaposlenje i napreduje u tom zaposlenju, te da tako potpomogne integraciju i reintegraciju takve osobe u društvo.

3. Svaka članica primjenjuje odredbe ove Konvencije kroz mjere koje su primjerene nacionalnim uvjetima i praksi.

4. Odredbe ove Konvencije se primjenjuju na sve kategorije osoba s invaliditetom.

Dio II. NaČela politike profesionalne rehabilitacije i politike zapoŠljavanja osoba S INVALIDITETOM

Članak 2.

Svaka članica mora, u skladu s nacionalnim uvjetima, praksom i mogućnostima, utvrditi, provoditi i periodično revidirati nacionalnu politiku o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom.

Članak 3.

Cilj navedene politike je osigurati da su svim kategorijama osoba s invaliditetom na raspolaganju odgovarajuće mjere profesionalne rehabilitacije, kao i poboljšati mogućnosti zapošljavanja osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada.

Članak 4.

Navedena politika mora se temeljiti na načelu jednakih mo­gućnosti radnika s invaliditetom i radnika općenito. Moraju se poštivati načela jednakih mogućnosti i tretmana za radnike i radnice s invaliditetom. Posebne pozitivne mjere koje imaju za cilj stvarno postizanje jednakih mogućnosti i jednakog tretmana radnika s invaliditetom u odnosu na radnike općenito ne smatraju se diskriminacijom prema drugim radnicima.

Članak 5.

O provedbi navedene politike, uključujući i o mjerama koje se poduzimaju za promicanje suradnje i koordinacije između javnih i privatnih tijela koja obavljaju djelatnosti profesionalne rehabilitacije mora se savjetovati s reprezentativnim organizacijama poslodavaca i radnika. Potrebno je također savjetovati se s reprezentativnim organizacijama osoba s invaliditetom i s onima koje se brinu o interesima takvih osoba.

Dio III. Mjere na nacionalnoj razini za razvoj sluŽbi profesionalne rehabilitacije i zapoŠljavanja OSOBA S INVALIDITETOM

Članak 6.

Svaka članica mora, kroz zakone ili druge propise ili na bilo koji drugi način koji je u skladu s nacionalnim uvjetima i praksom, poduzeti one mjere koje su potrebne za provedbu članaka 2., 3., 4. i 5. ove Konvencije.

Članak 7.

Nadležne vlasti moraju poduzeti mjere za osiguranje i evaluaciju službi za profesionalnu orijentaciju, stručno osposobljavanje, posredovanje, zapošljavanje i ostalih srodnih službi kako bi se osobama s invaliditetom omogućilo da dobiju i zadrže zaposlenje, te da u tom zaposlenju napreduju; postojeće službe za radnike općenito moraju se, gdje god je to moguće i primjereno, koristiti uz potrebne prilagodbe.

Članak 8.

Moraju se poduzimati mjere za poticanje osnivanja i razvoja službi profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom u ruralnim područjima i udaljenim zajednicama.

Članak 9.

Svaka članica će nastojati osigurati izobrazbu i raspoloživost savjetnika za rehabilitaciju i ostalog odgovarajuće kvalificiranog osoblja odgovornog za profesionalnu orijentaciju, stručno osposobljavanje, posredovanje i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Dio IV. ZavrŠne odredbe

Članak 10.

Formalne ratifikacije ove Konvencije priopćavaju se glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije.

Članak 11.

1. Ova Konvencija obvezuje samo one članice Međunarodne organizacije rada čije su ratifikacije registrirane kod glavnog ravnatelja.

2. Ona stupa na snagu dvanaest mjeseci nakon datuma kada su kod glavnog ravnatelja registrirane ratifikacije dviju članica.

3. Nakon toga, ova Konvencija stupa na snagu u odnosu na svaku članicu dvanaest mjeseci nakon datuma registracije njene ratifikacije.

Članak 12.

1. Članica koja je ratificirala ovu Konvenciju može je otkazati nakon proteka razdoblja od deset godina od datuma kada je Konvencija stupila na snagu, izjavom koju dostavlja glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije. Takav otkaz proizvodi pravni učinak godinu dana nakon datuma kad je registriran.

2. Svaka članica koja je ratificirala ovu Konvenciju, i koja u roku od godine dana nakon proteka razdoblja od deset godina iz prethodnog stavka ne otkaže Konvenciju prema odredbi ovoga članka, bit će obvezana za još jedno razdoblje od deset godina, a nakon toga može otkazati Konvenciju po proteku svakog novog razdoblja od deset godina prema uvjetima predviđenim u ovome članku.

Članak 13.

1. Glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada notificira svim članicama Međunarodne organizacije rada registraciju svih ratifikacija ili otkaza što su mu priopćile članice Organizacije.

2. Notificirajući članicama Organizacije registraciju druge dostavljene mu ratifikacije koja je potrebna da ova Konvencija stupi na snagu, glavni ravnatelj mora upozoriti članice Organizacije na datum kada Konvencija stupa na snagu.

Članak 14.

Glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada priopćava glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, radi registracije u skladu sa člankom 102. Povelje Ujedinjenih naroda, potpune podatke o svim ratifikacijama i aktima o otkazivanju što ih je registrirao u skladu s odredbama prethodnih članaka.

Članak 15.

Kada to bude smatralo potrebnim, Upravno vijeće Među­na­rodnog ureda rada podnijet će Općoj konferenciji izvješće o primjeni ove Konvencije i razmotrit će potrebu uvrštavanja pitanja njene potpune ili djelomične revizije na dnevni red Konferencije.

Članak 16.

1. Ako Konferencija usvoji novu konvenciju, koja bi ovu Konvenciju revidirala u cijelosti ili djelomično, tada, ukoliko novom konvencijom ne bi bilo drukčije određeno:

(a) ratifikacija nove revidirajuće konvencije od strane članice znači ipso iure otkazivanje ove Konvencije bez obzira na odredbu članka 12., ako, i kada nova revidirajuća konvencija stupi na snagu;

(b) od datuma kada nova revidirajuća konvencija stupi na snagu, ova Konvencija prestaje biti otvorena za ratifikaciju članicama.

2. Ova Konvencija u svakom slučaju ostaje na snazi u sadašnjem obliku i sadržaju za one članice koje su je ratificirale, a koje nisu ratificirale revidirajuću konvenciju.

Članak 17.

Engleski i francuski tekst ove Konvencije jednako su vjerodostojni.

 

Klasa: 910-01/03-01/86
Urbroj: 524-01-03-9
Zagreb, 10. lipnja 2003.

Ministar
rada i socijalne skrbi
Davorko Vidović,
v. r.