Bečka konvencija o diplomatskim odnosima

NN 4/2017, Bečka konvencija o diplomatskim odnosima

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova

20

Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 12/93), Ministarstvo vanjskih i europskih poslova objavljuje Bečku konvencije o diplomatskim odnosima, sastavljenu u Beču, dana 18. travnja 1961. godine, koje je Republika Hrvatska stranka, od 8. listopada 1991. godine, na temelju notifikacije o sukcesiji položene kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda 12. listopada 1992. godine.

Tekst Bečke konvencije o diplomatskim odnosima, u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik, glasi:

VIENNA CONVENTION ON DIPLOMATIC RELATIONS

The States Parties to the present Convention,

Recalling that peoples of all nations from ancient times have recognized the status of diplomatic agents,

Having in mind the purposes and principles of the Charter of the United Nations concerning the sovereign equality of States, the maintenance of international peace and security, and the promotion of friendly relations among nations,

Believing that an international convention on diplomatic intercourse, privileges and immunities would contribute to the development of friendly relations among nations, irrespective of their differing constitutional and social systems,

Realizing that the purpose of such privileges and immunities is not to benefit individuals but to ensure the efficient performance of the functions of diplomatic missions as representing States,

Affirming that the rules of customary international law should continue to govern questions not expressly regulated by the provisions of the present Convention,

Have agreed as follows:

Article 1

For the purpose of the present Convention, the following expressions shall have the meanings hereunder assigned to them:

(a) the «head of the mission» is the person charged by the sending State with the duty of acting in that capacity;

(b) the «members of the mission» are the head of the mission and the members of the staff of the mission;

(c) the «members of the staff of the mission» are the members of the diplomatic staff, of the administrative and technical staff and of the service staff of the mission;

(d) the «members of the diplomatic staff» are the members of the staff of the mission having diplomatic rank;

(e) a «diplomatic agent» is the head of the mission or a member of the diplomatic staff of the mission;

(f) the «members of the administrative and technical staff» are the members of the staff of the mission employed in the administrative and technical service of the mission;

(g) the «members of the service staff» are the members of the staff of the mission in the domestic service of the mission;

(h) a «private servant» is a person who is in the domestic service of a member of the mission and who is not an employee of the sending State;

(i) the «premises of the mission» are the buildings or parts of buildings and the land ancillary thereto, irrespective of ownership, used for the purposes of the mission including the residence of the head of the mission.

Article 2

The establishment of diplomatic relations between States, and of permanent diplomatic missions, takes place by mutual consent.

Article 3

1. The functions of a diplomatic mission consist inter alia in:

(a) representing the sending State in the receiving State;

(b) protecting in the receiving State the interests of the sending State and of its nationals, within the limits permitted by international law;

(c) negotiating with the Government of the receiving State;

(d) ascertaining by all lawful means conditions and developments in the receiving State, and reporting thereon to the Government of the sending State;

(e) promoting friendly relations between the sending State and the receiving State, and developing their economic, cultural and scientific relations.

2. Nothing in the present Convention shall be construed as preventing the performance of consular functions by a diplomatic mission.

Article 4

1. The sending State must make certain that the agrément of the receiving State has been given for the person it proposes to accredit as head of the mission to that State.

2. The receiving State is not obliged to give reasons to the sending State for a refusal of agrément.

Article 5

1. The sending State may, after it has given due notification to the receiving States concerned, accredit a head of mission or assign any member of the diplomatic staff, as the case may be, to more than one State, unless there is express objection by any of the receiving States.

2. If the sending State accredits a head of mission to one or more other States it may establish a diplomatic mission headed by a chargé d'affaires ad interim in each State where the head of mission has not his permanent seat.

3. A head of mission or any member of the diplomatic staff of the mission may act as representative of the sending State to any international organization.

Article 6

Two or more States may accredit the same person as head of mission to another State, unless objection is offered by the receiving State.

Article 7

Subject to the provisions of Articles 5, 8, 9 and 11, the sending State may freely appoint the members of the staff of the mission. In the case of military, naval or air attaches, the receiving State may require their names to be submitted beforehand, for its approval.

Article 8

1. Members of the diplomatic staff of the mission should in principle be of the nationality of the sending State.

2. Members of the diplomatic staff of the mission may not be appointed from among persons having the nationality of the receiving State, except with the consent of that State which may be withdrawn at any time.

3. The receiving State may reserve the same right with regard to nationals of a third State who are not also nationals of the sending State.

Article 9

1. The receiving State may at any time and without having to explain its decision, notify the sending State that the head of the mission or any member of the diplomatic staff of the mission is persona non grata or that any other member of the staff of the mission is not acceptable. In any such case, the sending Stale shall, as appropriate, either recall the person concerned or terminate his functions with the mission. A person may be declared non grata or not acceptable before arriving in the territory of the receiving State.

2. If the sending State refuses or fails within a reasonable period to carry out its obligations under paragraph 1 of this Article, the receiving State may refuse to recognize the person concerned as a member of the mission.

Article 10

1. The Ministry for Foreign Affairs of the receiving State, or such other ministry as may be agreed, shall be notified of:

(a) the appointment of members of the mission, their arrival and their final departure or the termination of their functions with the mission;

(b) the arrival and final departure of a person belonging to the family of a member of the mission and, where appropriate, the fact that a person becomes or ceases to be a member of the family of a member of the mission;

(c) the arrival and final departure of private servants in the employ of persons referred to in sub-paragraph (a) of this paragraph and, where appropriate, the fact that they are leaving the employ of such persons;

(d) the engagement and discharge of persons resident in the receiving State as members of the mission or private servants entitled to privileges and immunities.

2. Where possible, prior notification of arrival and final departure shall also be given.

Article 11

1. In the absence of specific agreement as to the size of the mission, the receiving State may require that the size of a mission be kept within limits considered by it to be reasonable and normal, having regard to circumstances and conditions in the receiving State and to the needs of the particular mission.

2. The receiving State may equally, within similar bounds and on a non-discriminatory basis, refuse to accept officials of a particular category.

Article 12

The sending State may not, without the prior express consent of the receiving State, establish offices forming part of the mission in localities other than those in which the mission itself is established.

Article 13

1. The head of the mission is considered as having taken up his functions in the receiving State either when he has presented his credentials or when he has notified his arrival and a true copy of his credentials has been presented to the Ministry for Foreign Affairs of the receiving State, or such other ministry as may be agreed, in accordance with the practice prevailing in the receiving State which shall be applied in a uniform manner.

2. The order of presentation of credentials or of a true copy thereof will be determined by the date and time of the arrival of the head of the mission.

Article 14

1. Heads of mission are divided into three classes, namely:

(a) that of ambassadors or nuncios accredited to Heads of State, and other heads of mission of equivalent rank;

(b) that of envoys, ministers and internuncios accredited to Heads of State;

(c) that of chargés d'affaires accredited to Ministers for Foreign Affairs.

2. Except as concerns precedence and etiquette, there shall be no differentiation between heads of mission by reason of their class.

Article 15

The class to which the heads of their missions are to be assigned shall be agreed between States.

Article 16

1. Heads of mission shall take precedence in their respective classes in the order of the date and time of taking up their functions in accordance with Article 13.

2. Alterations in the credentials of a head of mission not involving any change of class shall not affect his precedence.

3. This article is without prejudice to any practice accepted by the receiving State regarding the precedence of the representative of the Holy See.

Article 17

The precedence of the members of the diplomatic staff of the mission shall be notified by the head of the mission to the Ministry for Foreign Affairs or such other ministry as may be agreed.

Article 18

The procedure to be observed in each State for the reception of heads of mission shall be uniform in respect of each class.

Article 19

1. If the post of head of the mission is vacant, or if the head of the mission is unable to perform his functions, a chargé d'affaires ad interim shall act provisionally as head of the mission. The name of the chargé d'affaires ad interim shall be notified, either by the head of the mission or, in case he is unable to do so, by the Ministry for Foreign Affairs of the sending State to the Ministry for Foreign Affairs of the receiving State or such other ministry as may be agreed.

2. In cases where no member of the diplomatic staff of the mission is present in the receiving State, a member of the administrative and technical staff may, with the consent of the receiving State, be designated by the sending State to be in charge of the current administrative affairs of the mission.

Article 20

The mission and its head shall have the right to use the flag and emblem of the sending State on the premises of the mission, including the residence of the head of the mission, and on his means of transport.

Article 21

1. The receiving State shall either facilitate the acquisition on its territory, in accordance with its laws, by the sending State of premises necessary for its mission or assist the latter in obtaining accommodation in some other way.

2. It shall also, where necessary, assist missions in obtaining suitable accommodation for their members.

Article 22

1. The premises of the mission shall be inviolable. The agents of the receiving State may not enter them, except with the consent of the head of the mission.

2. The receiving State is under a special duty to take all appropriate steps to protect the premises of the mission against any intrusion or damage and to prevent any disturbance of the peace of the mission or impairment of its dignity.

3. The premises of the mission, their furnishings and other property thereon and the means of transport of the mission shall be immune from search, requisition, attachment or execution.

Article 23

1. The sending State and the head of the mission shall be exempt from all national, regional or municipal dues and taxes in respect of the premises of the mission, whether owned or leased, other than such as represent payment for specific services rendered.

2. The exemption from taxation referred to in this Article shall not apply to such dues and taxes payable under the law of the receiving State by persons contracting with the sending State or the head of the mission.

Article 24

The archives and documents of the mission shall be inviolable at any time and wherever they may be.

Article 25

The receiving State shall accord full facilities for the performance of the functions of the mission.

Article 26

Subject to its laws and regulations concerning zones entry into which is prohibited or regulated for reasons of national security, the receiving State shall ensure to all members of the mission freedom of movement and travel in its territory.

Article 27

1. The receiving State shall permit and protect free communication on the part of the mission for all official purposes. In communicating with the Government and the other missions and consulates of the sending State, wherever situated, the mission may employ all appropriate means, including diplomatic couriers and messages in code or cipher. However, the mission may install and use a wireless transmitter only with the consent of the receiving State.

2. The official correspondence of the mission shall be inviolable. Official correspondence means all correspondence relating to the mission and its functions.

3. The diplomatic bag shall not be opened or detained.

4. The packages constituting the diplomatic bag must bear visible external marks of their character and may contain only diplomatic documents or articles intended for official use.

5. The diplomatic courier, who shall be provided with an official document indicating his status and the number of packages constituting the diplomatic bag, shall be protected by the receiving State in the performance of his functions. He shall enjoy personal inviolability and shall not be liable to any form of arrest or detention.

6. The sending State or the mission may designate diplomatic couriers ad hoc. In such cases the provisions of paragraph 5 of this Article shall also apply, except that the immunities therein mentioned shall cease to apply when such a courier has delivered to the consignee the diplomatic bag in his charge.

7. A diplomatic bag may be entrusted to the captain of a commercial aircraft scheduled to land at an authorized port of entry. He shall be provided with an official document indicating the number of packages constituting the bag but he shall not be considered to be a diplomatic courier. The mission may send one of its members to take possession of the diplomatic bag directly and freely from the captain of the aircraft.

Article 28

The fees and charges levied by the mission in the course of its official duties shall be exempt from all dues and taxes.

Article 29

The person of a diplomatic agent shall be inviolable. He shall not be liable to any form of arrest or detention. The receiving State shall treat him with due respect and shall take all appropriate steps to prevent any attack on his person, freedom or dignity.

Article 30

1. The private residence of a diplomatic agent shall enjoy the same inviolability and protection as the premises of the mission.

2. His papers, correspondence and, except as provided in paragraph 3 of Article 31, his property, shall likewise enjoy inviolability.

Article 31

1. A diplomatic agent shall enjoy immunity from the criminal jurisdiction of the receiving State. He shall also enjoy immunity from its civil and administrative jurisdiction, except in the case of:

(a) a real action relating to private immovable property situated in the territory of the receiving State, unless he holds it on behalf of the sending State for the purposes of the mission;

(b) an action relating to succession in which the diplomatic agent is involved as executor, administrator, heir or legatee as a private person and not on behalf of the sending State;

(c) an action relating to any professional or commercial activity exercised by the diplomatic agent in the receiving State outside his official functions.

2. A diplomatic agent is not obliged to give evidence as a witness.

3. No measures of execution may be taken in respect of a diplomatic agent except in the cases coming under sub-paragraphs (a), (b) and (c) of paragraph 1 of this Article, and provided that the measures concerned can be taken without infringing the inviolability of his person or of his residence.

4. The immunity of a diplomatic agent from the jurisdiction of the receiving State does not exempt him from the jurisdiction of the sending State.

Article 32

1. The immunity from jurisdiction of diplomatic agents and of persons enjoying immunity under Article 37 may be waived by the sending State.

2. Waiver must always be express.

3. The initiation of proceedings by a diplomatic agent or by a person enjoying immunity from jurisdiction under Article 37 shall preclude him from invoking immunity from jurisdiction in respect of any counter-claim directly connected with the principal claim.

4. Waiver of immunity from jurisdiction in respect of civil or administrative proceedings shall not be held to imply waiver of immunity in respect of the execution of the judgment, for which a separate waiver shall be necessary.

Article 33

1. Subject to the provisions of paragraph 3 of this Article, a diplomatic agent shall with respect to services rendered for the sending State be exempt from social security provisions which may be in force in the receiving State.

2. The exemption provided for in paragraph 1 of this Article shall also apply to private servants who are in the sole employ of a diplomatic agent, on condition:

(a) that they are not nationals of or permanently resident in the receiving State; and

(b) that they are covered by the social security provisions which may be in force in the sending State or a third State.

3. A diplomatic agent who employs persons to whom the exemption provided for in paragraph 2 of this Article does not apply shall observe the obligations which the social security provisions of the receiving State impose upon employers.

4. The exemption provided for in paragraphs 1 and 2 of this Article shall not preclude voluntary participation in the social security system of the receiving State provided that such participation is permitted by that State.

5. The provisions of this Article shall not affect bilateral or multilateral agreements concerning social security concluded previously and shall not prevent the conclusion of such agreements in the future.

Article 34

A diplomatic agent shall be exempt from all dues and taxes, personal or real, national, regional or municipal, except:

(a) indirect taxes of a kind which are normally incorporated in the price of goods or services;

(b) dues and taxes on private immovable property situated in the territory of the receiving State, unless he holds it on behalf of the sending State for the purposes of the mission;

(c) estate, succession or inheritance duties levied by the receiving State subject to the provisions of paragraph 4 of Article 39;

(d) dues and taxes on private income having its source in the receiving State and capital taxes on investments made in commercial undertakings in the receiving State;

(e) charges levied for specific services rendered;

(f) registration, court or record fees, mortgage dues and stamp duty, with respect to immovable property, subject to the provisions of Article 23.

Article 35

The receiving State shall exempt diplomatic agents from all personal services, from all public service of any kind whatsoever, and from military obligations such as those connected with requisitioning, military contributions and billeting.

Article 36

1. The receiving State shall, in accordance with such laws and regulations as it may adopt, permit entry of and grant exemption from all customs duties, taxes, and related charges other than charges for storage, cartage and similar services, on:

(a) articles for the official use of the mission;

(b) articles for the personal use of a diplomatic agent or members of his family forming part of his household, including articles intended for his establishment.

2. The personal baggage of a diplomatic agent shall be exempt from inspection, unless there are serious grounds for presuming that it contains articles not covered by the exemptions mentioned in paragraph 1 of this Article, or articles the import or export of which is prohibited by the law or controlled by the quarantine regulations of the receiving State. Such inspection shall be conducted only in the presence of the diplomatic agent or of his authorized representative.

Article 37

1. The members of the family of a diplomatic agent forming part of his household shall, if they are not nationals of the receiving State, enjoy the privileges and immunities specified in Articles 29 to 36.

2. Members of the administrative and technical staff of the mission, together with members of their families forming part of their respective households, shall, if they are not nationals of or permanently resident in the receiving State, enjoy the privileges and immunities specified in Articles 29 to 35, except that the immunity from civil and administrative jurisdiction of the receiving State specified in paragraph 1 of Article 31 shall not extend to acts performed outside the course of their duties. They shall also enjoy the privileges specified in Article 36, paragraph 1, in respect of articles imported at the time of first installation.

3. Members of the service staff of the mission who are not nationals of or permanently resident in the receiving State shall enjoy immunity in respect of acts performed in the course of their duties, exemption from dues and taxes on the emoluments they receive by reason of their employment and the exemption contained in Article 33.

4. Private servants of members of the mission shall, if they are not nationals of or permanently resident in the receiving State, be exempt from dues and taxes on the emoluments they receive by reason of their employment. In other respects, they may enjoy privileges and immunities only to the extent admitted by the receiving State. However, the receiving State must exercise its jurisdiction over those persons in such a manner as not to interfere unduly with the performance of the functions of the mission.

Article 38

1. Except insofar as additional privileges and immunities may be granted by the receiving State, a diplomatic agent who is a national of or permanently resident in that State shall enjoy only immunity from jurisdiction, and inviolability, in respect of official acts performed in the exercise of his functions.

2. Other members of the staff of the mission and private servants who are nationals of or permanently resident in the receiving State shall enjoy privileges and immunities only to the extent admitted by the receiving State. However, the receiving State must exercise its jurisdiction over those persons in such a manner as not to interfere unduly with the performance of the functions of the mission.

Article 39

1. Every person entitled to privileges and immunities shall enjoy them from the moment he enters the territory of the receiving State on proceeding to take up his post or, if already in its territory, from the moment when his appointment is notified to the Ministry for Foreign Affairs or such other ministry as may be agreed.

2. When the functions of a person enjoying privileges and immunities have come to an end, such privileges and immunities shall normally cease at the moment when he leaves the country, or on expiry of a reasonable period in which to do so, but shall subsist until that time, even in case of armed conflict. However, with respect to acts performed by such a person in the exercise of his functions as a member of the mission, immunity shall continue to subsist.

3. In case of the death of a member of the mission, the members of his family shall continue to enjoy the privileges and immunities to which they are entitled until the expiry of a reasonable period in which to leave the country.

4. In the event of the death of a member of the mission not a national of or permanently resident in the receiving State or a member of his family forming part of his household, the receiving State shall permit the withdrawal of the movable property of the deceased, with the exception of any property acquired in the country the export of which was prohibited at the time of his death. Estate, succession and inheritance duties shall not be levied on movable property the presence of which in the receiving State was due solely to the presence there of the deceased as a member of the mission or as a member of the family of a member of the mission.

Article 40

1. If a diplomatic agent passes through or is in the territory of a third State, which has granted him a passport visa if such visa was necessary, while proceeding to take up or to return to his post, or when returning to his own country, the third State shall accord him inviolability and such other immunities as may be required to ensure his transit or return. The same shall apply in the case of any members of his family enjoying privileges or immunities who are accompanying the diplomatic agent, or travelling separately to join him or to return to their country.

2. In circumstances similar to those specified in paragraph 1 of this Article, third States shall not hinder the passage of members of the administrative and technical or service staff of a mission, and of members of their families, through their territories.

3. Third States shall accord to official correspondence and other official communications in transit, including messages in code or cipher, the same freedom and protection as is accorded by the receiving State. They shall accord to diplomatic couriers, who have been granted a passport visa if such visa was necessary, and diplomatic bags in transit the same inviolability and protection as the receiving State is bound to accord.

4. The obligations of third States under paragraphs 1, 2 and 3 of this Article shall also apply to the persons mentioned respectively in those paragraphs, and to official communications and diplomatic bags, whose presence in the territory of the third State is due to force majeure.

Article 41

1. Without prejudice to their privileges and immunities, it is the duty of all persons enjoying such privileges and immunities to respect the laws and regulations of the receiving State. They also have a duty not to interfere in the internal affairs of that State.

2. All official business with the receiving State entrusted to the mission by the sending State shall be conducted with or through the Ministry for Foreign Affairs of the receiving State or such other ministry as may be agreed.

3. The premises of the mission must not be used in any manner incompatible with the functions of the mission as laid down in the present Convention or by other rules of general international law or by any special agreements in force between the sending and the receiving State.

Article 42

A diplomatic agent shall not in the receiving State practise for personal profit any professional or commercial activity.

Article 43

The function of a diplomatic agent comes to an end, inter alia:

(a) on notification by the sending State to the receiving State that the function of the diplomatic agent has come to an end;

(b) on notification by the receiving State to the sending State that, in accordance with paragraph 2 of Article 9, it refuses to recognise the diplomatic agent as a member of the mission.

Article 44

The receiving State must, even in case of armed conflict, grant facilities in order to enable persons enjoying privileges and immunities, other than nationals of the receiving State, and members of the families of such persons irrespective of their nationality, to leave at the earliest possible moment. It must, in particular, in case of need, place at their disposal the necessary means of transport for themselves and their property.

Article 45

If diplomatic relations are broken off between two States, or if a mission is permanently or temporarily recalled:

(a) the receiving State must, even in case of armed conflict, respect and protect the premises of the mission, together with its property and archives;

(b) the sending State may entrust the custody of the premises of the mission, together with its property and archives, to a third State acceptable to the receiving State;

(c) the sending State may entrust the protection of its interests and those of its nationals to a third State acceptable to the receiving State.

Article 46

A sending State may with the prior consent of a receiving State, and at the request of a third State not represented in the receiving State, undertake the temporary protection of the interests of the third State and of its nationals.

Article 47

1. In the application of the provisions of the present Convention, the receiving State shall not discriminate as between States.

2. However, discrimination shall not be regarded as taking place:

(a) where the receiving State applies any of the provisions of the present Convention restrictively because of a restrictive application of that provision to its mission in the sending State;

(b) where by custom or agreement States extend to each other more favourable treatment than is required by the provisions of the present Convention.

Article 48

The present Convention shall be open for signature by all States Members of the United Nations or of any of the specialised agencies or Parties to the Statute of the International Court of Justice, and by any other State invited by the General Assembly of the United Nations to become a Party to the Convention, as follows: until 31 October 1961 at the Federal Ministry for Foreign Affairs of Austria and subsequently, until 31 March 1962, at the United Nations Headquarters in New York.

Article 49

The present Convention is subject to ratification. The instruments of ratification shall be deposited with the Secretary-General of the United Nations.

Article 50

The present Convention shall remain open for accession by any State belonging to any of the four categories mentioned in Article 48. The instruments of accession shall be deposited with the Secretary-General of the United Nations.

Article 51

1. The present Convention shall enter into force on the thirtieth day following the date of deposit of the twenty-second instrument of ratification or accession with the Secretary-General of the United Nations.

2. For each State ratifying or acceding to the Convention after the deposit of the twenty-second instrument of ratification or accession, the Convention shall enter into force on the thirtieth day after deposit by such State of its instrument of ratification or accession.

Article 52

The Secretary-General of the United Nations shall inform all States belonging to any of the four categories mentioned in Article 48:

(a) of signatures to the present Convention and of the deposit of instruments of ratification or accession, in accordance with Articles 48, 49 and 50;

(b) of the date on which the present Convention will enter into force, in accordance with Article 51.

Article 53

The original of the present Convention, of which the Chinese, English, French, Russian and Spanish texts are equally authentic, shall be deposited with the Secretary-General of the United Nations, who shall send certified copies thereof to all States belonging to any of the four categories mentioned in Article 48.

IN WITNESS WHEREOF the undersigned Plenipotentiaries, being duly authorised thereto by their respective Governments, have signed the present Convention.

DONE AT VIENNA, this eighteenth day of April one thousand nine hundred and sixty-one.

BEČKA KONVENCIJA O DIPLOMATSKIM ODNOSIMA

Države stranke ove Konvencije,

podsjećajući da od davnih vremena narodi svih zemalja priznaju status diplomatskih agenata,

svjesne ciljeva i načela Povelje Ujedinjenih naroda o suverenoj jednakosti država, održavanju međunarodnog mira i sigurnosti i promicanju prijateljskih odnosa među narodima,

uvjerene da bi međunarodna konvencija o diplomatskim odnosima, povlasticama i imunitetima pridonijela razvoju prijateljskih odnosa među narodima, neovisno o različitosti njihovih ustavnih i društvenih poredaka,

uviđajući da svrha tih povlastica i imuniteta nije stvaranje povlaštenog položaja pojedinaca nego osiguranje djelotvornog obavljanja funkcija diplomatskih misija kao predstavnika država,

potvrđujući da će pravila međunarodnog običajnog prava i nadalje uređivati pitanja koja nisu izričito uređena odredbama ove Konvencije,

sporazumjele su se kako slijedi:

Članak 1.

Za potrebe ove Konvencije sljedeći izrazi znače kako je niže utvrđeno:

(a) »šef misije« je osoba koju je država pošiljateljica ovlastila da djeluje u tom svojstvu;

(b) »članovi misije« su šef misije i članovi osoblja misije;

(c) »članovi osoblja misije« su članovi diplomatskog osoblja, administrativnog i tehničkog osoblja i poslužnog osoblja misije;

(d) »članovi diplomatskog osoblja« su članovi osoblja misije koji imaju diplomatski status;

(e) »diplomatski agent« je šef misije ili član diplomatskog osoblja misije;

(f) »članovi administrativnog i tehničkog osoblja« su članovi osoblja misije zaposleni u administrativnoj i tehničkoj službi misije;

(g) »članovi poslužnog osoblja« su članovi osoblja misije zaposleni u poslužnoj službi misije;

(h) »privatna posluga« su osobe u poslužnoj službi nekog člana misije, a koje nisu zaposlenici države pošiljateljice;

(i) »prostorije misije« su zgrade ili dijelovi zgrada i okolno zemljište, koji se, bez obzira na to čije su vlasništvo, koriste za potrebe misije, uključujući i rezidenciju šefa misije.

Članak 2.

Uspostava diplomatskih odnosa među državama, kao i stalnih diplomatskih misija, ostvaruje se na temelju uzajamnog pristanka.

Članak 3.

1. Funkcije diplomatske misije sastoje se, između ostalog, u:

(a) predstavljanju države pošiljateljice u državi primateljici;

(b) zaštiti interesa države pošiljateljice i njezinih državljana u državi primateljici, u granicama dopuštenim međunarodnim pravom;

(c) pregovaranju s vladom države primateljice;

(d) prikupljanju, svim dozvoljenim sredstvima, obavijesti o stanju i razvoju događaja u državi primateljici i izvješćivanju o tome vlade države pošiljateljice;

(e) promicanju prijateljskih odnosa i razvijanju gospodarskih, kulturnih i znanstvenih odnosa između države pošiljateljice i države primateljice.

2. Ni jedna se odredba ove Konvencije neće tumačiti kao da diplomatskoj misiji priječi obavljanje konzularnih funkcija.

Članak 4.

1. Država pošiljateljica mora biti sigurna da je država primateljica izdala agrément za osobu koju ona predlaže akreditirati kao šefa misije u toj državi.

2. Država primateljica nije dužna državi pošiljateljici navesti razloge zbog kojih je odbila izdati agrément.

Članak 5.

1. Država pošiljateljica, nakon notifikacije odnosnim državama primateljicama, može akreditirati šefa misije ili imenovati bilo kojeg člana diplomatskog osoblja, ovisno o slučaju, kod većeg broja država, osim ako se bilo koja od država primateljica tome izričito usprotivi.

2. Ako država pošiljateljica kod jedne ili više drugih država akreditira šefa misije, ona može uspostaviti diplomatsku misiju kojoj je na čelu otpravnik poslova ad interim u svakoj od država u kojoj šef misije nema svoje stalno sjedište.

3. Šef misije ili bilo koji član diplomatskog osoblja misije može predstavljati državu pošiljateljicu kod svake međunarodne organizacije.

Članak 6.

Dvije ili više država mogu akreditirati istu osobu kao šefa misije kod druge države, osim ako se država primateljica tome protivi.

Članak 7.

Podložno odredbama članaka 5., 8., 9. i 11., država pošiljateljica može imenovati članove osoblja misije po vlastitom izboru. U slučaju vojnih, pomorskih ili zrakoplovnih atašea, država primateljica može zahtijevati da joj njihova imena budu unaprijed priopćena, radi odobrenja.

Članak 8.

1. Članovi diplomatskog osoblja misije trebaju u načelu imati državljanstvo države pošiljateljice.

2. Članovima diplomatskog osoblja misije ne mogu biti imenovane osobe koje imaju državljanstvo države primateljice, osim uz pristanak te države koji se može povući u svako doba.

3. Država primateljica može pridržati isto pravo u vezi s državljanima treće države koji nisu ujedno i državljani države pošiljateljice.

Članak 9.

1. Država primateljica može u svako doba i bez obveze obrazlaganja svoje odluke, obavijestiti državu pošiljateljicu da je šef ili bilo koji drugi član diplomatskog osoblja misije persona non grata ili da bilo koji drugi član osoblja misije nije prihvatljiv. U takvom slučaju, država pošiljateljica će, ovisno o okolnostima, dotičnu osobu opozvati ili će okončati njezine funkcije u misiji. Osoba se može proglasiti non grata ili neprihvatljivom osobom prije dolaska na državno područje države primateljice.

2. Ako država pošiljateljica odbije izvršiti obveze iz stavka 1. ovog članka ili ih ne izvrši u razumnom roku, država primateljica može odbiti dotičnu osobu priznati članom misije.

Članak 10.

1. Ministarstvo vanjskih poslova države primateljice, ili neko drugo ministarstvo o kojem se države usuglase, obavješćuje se o:

(a) imenovanju članova misije, njihovom dolasku i konačnom odlasku ili prestanku njihovih funkcija u misiji;

(b) dolasku i konačnom odlasku osobe koja pripada obitelji člana misije i, kada je to slučaj, činjenici da je neka osoba postala ili prestala biti članom obitelji člana misije;

(c) dolasku i konačnom odlasku privatne posluge u službi osoba iz podstavka (a) ovog stavka i, kada je to slučaj, njihovom odlasku iz službe kod navedenih osoba;

(d) zapošljavanju i otpuštanju osoba koje borave u državi primateljici kao članovi misije ili privatna posluga s pravom na povlastice i imunitete.

2. Kada je to moguće, o dolasku i konačnom odlasku također se dostavlja prethodna obavijest.

Članak 11.

1. Ako ne postoji posebni sporazum o broju članova misije, država primateljica može zahtijevati da se broj članova misije kreće u granicama koje ona smatra razumnim i uobičajenim, uzimajući u obzir okolnosti i uvjete u državi primateljici i potrebe dotične misije.

2. Država primateljica može, jednako tako, uz ista ograničenja i bez diskriminacije, odbiti prihvatiti službenike određene kategorije.

Članak 12.

Država pošiljateljica ne smije, bez prethodnog izričitog pristanka države primateljice, otvarati urede koji čine dio misije u drugim mjestima osim onih u kojima je sama misija osnovana.

Članak 13.

1. Smatra se da je šef misije preuzeo svoje funkcije u državi primateljici ili od kada je predao vjerodajnice ili od kada je obavijestio o svojem dolasku i predao vjerne preslike svojih vjerodajnica ministarstvu vanjskih poslova države primateljice ili nekom drugom ministarstvu o kojem se države usuglase, u skladu s važećom praksom u državi primateljici koju treba primjenjivati jednoobrazno.

2. Redoslijed predaje vjerodajnica ili njihovih vjernih preslika određuje se prema datumu i vremenu dolaska šefa misije.

Članak 14.

1. Šefovi diplomatskih misija dijele se u tri razreda, i to:

(a) veleposlanici ili nunciji akreditirani kod državnih poglavara i drugi šefovi misija jednakog ranga;

(b) poslanici, ministri ili internunciji akreditirani kod državnih poglavara;

(c) otpravnici poslova akreditirani kod ministara vanjskih poslova.

2. Osim u pogledu prvenstva i etikete, među šefovima misija ne postoji nikakva razlika zbog njihove pripadnosti određenom razredu.

Članak 15.

Države sporazumno određuju kojem će razredu pripadati šefovi njihovih misija.

Članak 16.

1. Šefovi misija imaju rang u svakom razredu redom prema datumu i vremenu preuzimanja svojih funkcija, u skladu s člankom 13.

2. Promjene u vjerodajnicama šefa misije koje ne podrazumijevaju promjenu razreda ne utječu na njegov red prvenstva.

3. Ovaj članak ne utječe na prihvaćenu praksu države primateljice u pogledu reda prvenstva predstavnika Svete Stolice.

Članak 17.

Šef misije obavješćuje ministarstvo vanjskih poslova, ili neko drugo ministarstvo o kojem se države usuglase, o redu prvenstva članova diplomatskog osoblja misije.

Članak 18.

U svakoj državi postupak prihvaćanja šefova misija jednoobrazan je za svaki razred.

Članak 19.

1. Ako je mjesto šefa misije upražnjeno ili ako je šef misije nije u mogućnosti obavljati svoje funkcije, otpravnik poslova ad interim privremeno djeluje kao šef misije. Obavijest o imenu otpravnika poslova ad interim dostavlja šef misije ili, u slučaju da on to nije u mogućnosti, ministarstvo vanjskih poslova države pošiljateljice, ministarstvu vanjskih poslova države primateljice ili nekom drugom ministarstvu o kojem se države usuglase.

2. U slučajevima kada u državi primateljici nema ni jednog člana diplomatskog osoblja misije, država pošiljateljica može, uz pristanak države primateljice, odrediti jednog člana administrativnog i tehničkog osoblja za vođenje tekućih administrativnih poslova misije.

Članak 20.

Misija i njezin šef imaju pravo isticati zastavu i grb države pošiljateljice na prostorijama misije, uključujući rezidenciju šefa misije, kao i na njegovim prijevoznim sredstvima.

Članak 21.

1. U skladu sa svojim zakonodavstvom, država primateljica olakšava državi pošiljateljici stjecanje, na svojem državnom području, prostorija potrebnih za njezinu misiju, ili joj pomaže da smještaj osigura na neki drugi način.

2. Ona također, u slučaju potrebe, pomaže misijama osigurati odgovarajući smještaj za njihove članove.

Članak 22.

1. Prostorije misije su nepovredive. Predstavnici države primateljice ne smiju u njih ući, osim uz pristanak šefa misije.

2. Država primateljica posebno je obvezna poduzeti sve potrebne mjere kako bi zaštitila prostorije misije od bilo kakvog nasilnog zaposjedanja ili oštećenja te spriječila bilo kakvo narušavanje mira ili povredu dostojanstva misije.

3. Prostorije misije, njezin namještaj i druga imovina koji se u tim prostorijama nalaze, kao i prijevozna sredstva misije, izuzeti su od pretresa, oduzimanja, zapljene ili ovrhe.

Članak 23.

1. Država pošiljateljica i šef misije izuzeti su od svih državnih, regionalnih ili općinskih davanja i poreza u vezi s prostorijama misije čiji su vlasnici ili najmoprimci, osim davanja i poreza koji predstavljaju naknadu za pružene posebne usluge.

2. Oslobođenje od oporezivanja iz ovog članka ne primjenjuje se na ona davanja i poreze koje, prema zakonodavstvu države primateljice, plaćaju osobe koje su u ugovornom odnosu s državom pošiljateljicom ili šefom misije.

Članak 24.

Arhiv i dokumenti misije nepovredivi su u svako doba i gdje god se nalazili.

Članak 25.

Država primateljica odobrava misiji sve olakšice radi obavljanja njezinih funkcija.

Članak 26.

Podložno svojim zakonima i propisima o zonama u koje je ulazak zabranjen ili ograničen zbog nacionalne sigurnosti, država primateljica osigurava svim članovima misije slobodu kretanja i putovanja na svojem državnom području.

Članak 27.

1. Država primateljica dopušta i štiti slobodno komuniciranje misije u sve službene svrhe. U komuniciranju s vladom i s drugim misijama i konzulatima države pošiljateljice, gdje god se oni nalazili, misija može koristiti sva prikladna sredstva, uključujući diplomatske kurire i kodirane ili šifrirane poruke. Međutim, misija može uspostaviti i koristiti bežični odašiljač samo uz pristanak države primateljice.

2. Službeno dopisivanje misije je nepovredivo. Službeno dopisivanje označava svako dopisivanje koje se odnosi na misiju i njezine funkcije.

3. Diplomatska valiza ne smije se otvoriti ni zadržati.

4. Pošiljke koje čine diplomatsku valizu moraju nositi vidljive vanjske oznake svoga svojstva i mogu sadržavati samo diplomatske dokumente ili predmete namijenjene za službenu uporabu.

5. Diplomatskog kurira, koji mora posjedovati službeni dokument u kojem je naznačeno njegovo svojstvo i broj pošiljki koje čine diplomatsku valizu, u obavljanju njegovih dužnosti štiti država primateljica. On uživa osobnu nepovredivost i ne može biti podvrgnut bilo kakvom obliku uhićenja ili pritvaranja.

6. Država pošiljateljica ili misija mogu odrediti diplomatske kurire ad hoc. U tim slučajevima odredbe stavka 5. ovog članka također se primjenjuju, osim što se imuniteti koji su u njemu navedeni prestaju primjenjivati kada takav kurir preda primatelju diplomatsku valizu za koju je zadužen.

7. Diplomatska valiza može se povjeriti zapovjedniku trgovačkog zrakoplova koji treba sletjeti u dopuštenu luku ulaska. On mora posjedovati službeni dokument u kojem je naznačen broj pošiljki koje čine valizu, ali se ne smatra diplomatskim kurirom. Misija može poslati nekog od svojih članova da izravno i slobodno preuzme diplomatsku valizu od zapovjednika zrakoplova.

Članak 28.

Pristojbe i naknade koje misija naplaćuje u obavljanju svojih službenih radnji oslobođene su od svih davanja i poreza.

Članak 29.

Osoba diplomatskog agenta je nepovrediva. On ne može biti podvrgnut bilo kakvom obliku uhićenja ili pritvaranja. Država primateljica s njim postupa s dužnim poštovanjem i poduzima sve odgovarajuće mjere radi sprečavanja svakog napada na njegovu osobu, slobodu ili dostojanstvo.

Članak 30.

1. Privatni stan diplomatskog agenta uživa istu nepovredivost i zaštitu kao i prostorije misije.

2. Njegovi spisi, prepiska i, osim kako je predviđeno u stavku 3. članka 31., njegova imovina, također uživaju nepovredivost.

Članak 31.

1. Diplomatski agent uživa imunitet od kaznene sudbenosti države primateljice. On, također, uživa imunitet od njezine građanske i upravne sudbenosti, osim u slučaju:

(a) stvarnopravne tužbe koja se odnosi na privatne nekretnine koje se nalaze na državnom području države primateljice, osim ako ih diplomatski agent posjeduje za račun države pošiljateljice za potrebe misije;

(b) tužbe koja se odnosi na nasljeđivanje, u kojoj se diplomatski agent pojavljuje kao izvršitelj oporuke, upravitelj ostavine, nasljednik ili legatar, i to kao privatna osoba, a ne u ime države pošiljateljice;

(c) tužbe koja se odnosi na bilo koju profesionalnu ili gospodarsku djelatnost koju diplomatski agent obavlja u državi primateljici izvan svojih službenih funkcija.

2. Diplomatski agent nije dužan svjedočiti.

3. Nikakve mjere izvršenja ne mogu se poduzeti u odnosu na diplomatskog agenta, osim u slučajevima predviđenima u podstavcima (a), (b) i (c), stavka 1. ovog članka, i to samo ako se dotične mjere mogu poduzeti bez ugrožavanja nepovredivosti njegove osobe ili njegova stana.

4. Imunitet od sudbenosti države primateljice ne izuzima diplomatskog agenta od sudbenosti države pošiljateljice.

Članak 32.

1. Država pošiljateljica može se odreći imuniteta od sudbenosti diplomatskog agenta i osoba koje uživaju imunitet prema članku 37.

2. Odricanje mora uvijek biti izričito.

3. Ako diplomatski agent ili osoba koja uživa imunitet od sudbenosti prema članku 37. pokrene postupak, ne može se više pozivati na imunitet od sudbenosti u vezi s bilo kakvim protuzahtjevom izravno povezanim s glavnim zahtjevom.

4. Odricanje od imuniteta od sudbenosti u vezi s građanskim ili upravnim postupkom ne podrazumijeva odricanje od imuniteta u vezi s izvršenjem presude, za što je potrebno posebno odricanje.

Članak 33.

1. Podložno odredbama stavka 3. ovog članka, diplomatski agent se, u vezi sa službom koju obavlja za državu pošiljateljicu, izuzima od odredaba o socijalnom osiguranju koje mogu biti na snazi u državi primateljici.

2. Izuzeće predviđeno u stavku 1. ovog članka primjenjuje se i na privatnu poslugu koja je isključivo u službi diplomatskog agenta, pod uvjetom:

(a) da se ne radi o državljanima države primateljice ili osobama sa stalnim boravištem u državi primateljici; i

(b) da su obuhvaćene odredbama o socijalnom osiguranju koje mogu biti na snazi u državi pošiljateljici ili u nekoj trećoj državi.

3. Diplomatski agent koji zapošljava osobe na koje se ne primjenjuje izuzeće predviđeno u stavku 2. ovog članka poštuje obveze poslodavca propisane odredbama države primateljice o socijalnom osiguranju.

4. Izuzeće predviđeno u stavcima 1. i 2. ovog članka ne isključuje dobrovoljno sudjelovanje u sustavu socijalnog osiguranja države primateljice ako ta država takvo sudjelovanje dopušta.

5. Odredbe ovog članka ne utječu na ranije sklopljene dvostrane ili mnogostrane sporazume o socijalnom osiguranju, i ne sprečavaju sklapanje takvih sporazuma ubuduće.

Članak 34.

Diplomatski agent oslobađa se od svih davanja i poreza, osobnih ili stvarnih, državnih, regionalnih ili općinskih, osim:

(a) posrednih poreza koji su po svojoj prirodi uobičajeno sadržani u cijeni roba ili usluga;

(b) davanja i poreza na privatne nekretnine koje se nalaze na državnom području države primateljice, osim ako ih posjeduje za račun države pošiljateljice za potrebe misije;

(c) poreza na ostavinu, nasljeđivanje ili nasljedstvo koje ubire država primateljica, podložno odredbama stavka 4. članka 39.;

(d) davanja i poreza na privatne prihode koji potječu iz države primateljice i poreza na imovinu od ulaganja u trgovačka poduzeća u državi primateljici;

(e) pristojbi naplaćenih za pružene posebne usluge;

(f) pristojbi za registraciju, sudskih ili bilježničkih pristojbi, pristojbi na hipoteku i biljega, koje se odnose na nekretnine, podložno odredbama članka 23.

Članak 35.

Država primateljica izuzima diplomatske agente od svake osobne službe, od svake javne službe bilo koje vrste i od vojnih obveza kao što su one povezane s rekvizicijom, vojnom kontribucijom i ukonačenjem.

Članak 36.

1. Država primateljica, u skladu sa zakonima i propisima koje može donijeti, dopušta unošenje i odobrava oslobođenje od svih carina, poreza i povezanih davanja, osim troškova skladištenja, prijevoza i troškova za slične usluge, za:

(a) predmete za službenu uporabu misije;

(b) predmete za osobnu uporabu diplomatskog agenta ili članova njegove obitelji koji čine dio njegovog kućanstva, uključujući predmete namijenjene njegovom smještaju.

2. Osobna prtljaga diplomatskog agenta izuzima se od pregleda, osim ako postoje ozbiljni razlozi za pretpostavku da sadrži predmete koji nisu obuhvaćeni oslobođenjima spomenutim u stavku 1. ovog članka ili predmete čiji su uvoz ili izvoz zakonom zabranjeni ili podliježu propisima države primateljice o karanteni. Takav se pregled provodi samo u prisutnosti diplomatskog agenta ili njegovog ovlaštenog predstavnika.

Članak 37.

1. Članovi obitelji diplomatskog agenta koji čine dio njegovog kućanstva, ako nisu državljani države primateljice, uživaju povlastice i imunitete navedene u člancima 29. do 36.

2. Članovi administrativnog i tehničkog osoblja misije, zajedno s članovima svojih obitelji koji čine dio njihovog kućanstva, ako nisu državljani države primateljice ili u njoj nemaju svoje stalno boravište, uživaju povlastice i imunitete navedene u člancima 29. do 35., osim što imunitet od građanske i upravne sudbenosti države primateljice naveden u stavku l. članka 31. ne obuhvaća radnje koje izvrše izvan obavljanja svojih dužnosti. Oni također uživaju povlastice navedene u članku 36. stavku 1. u pogledu predmeta uvezenih prilikom njihovog prvog doseljenja.

3. Članovi poslužnog osoblja misije koji nisu državljani države primateljice ili u državi primateljici nemaju stalno boravište uživaju imunitet u pogledu radnji izvršenih u obavljanju svojih funkcija, oslobođenja od davanja i poreza na plaće koje primaju zbog svog zaposlenja, kao i izuzeće prema članku 33.

4. Privatna posluga članova misije, ako se ne radi o državljanima države primateljice ni o osobama koje u toj državi imaju stalno boravište, oslobođena je od davanja i poreza na plaće koje prima zbog svog zaposlenja. U svemu ostalom oni mogu uživati povlastice i imunitete samo u mjeri u kojoj to dopušta država primateljica. Međutim, država primateljica dužna je svoju nadležnost nad tim osobama izvršavati tako da neopravdano ne ometa obavljanje funkcija misije.

Članak 38.

1. Osim ako je država primateljica odobrila dodatne povlastice i imunitete, diplomatski agent koji je državljanin te države ili u njoj ima stalno boravište, uživa samo imunitet od sudbenosti i nepovredivost u pogledu službenih radnji izvršenih u obavljanju svojih funkcija.

2. Ostali članovi osoblja misije i privatna posluga koji su državljani države primateljice ili u njoj imaju stalno boravište, uživaju povlastice i imunitete samo u mjeri u kojoj to dopušta država primateljica. Međutim, država primateljica dužna je svoju nadležnost prema tim osobama izvršavati tako da time neopravdano ne ometa obavljanje funkcija misije.

Članak 39.

1. Svaka osoba koja ima pravo na povlastice i imunitete uživa ih od trenutka ulaska na državno područje države primateljice radi stupanja na dužnost ili, ako se već nalazi na njezinom državnom području, od trenutka kada je o njezinom imenovanju obaviješteno ministarstvo vanjskih poslova ili drugo ministarstvo o kojem se države usuglase.

2. Kada funkcije osobe koja uživa povlastice i imunitete prestanu, takve povlastice i imuniteti u pravilu prestaju u trenutku kada ta osoba napusti zemlju ili po isteku razumnog roka koji joj je u tu svrhu bio odobren, ali do tog trenutka postoje čak i u slučaju oružanog sukoba. Međutim, u pogledu radnji koje je ta osoba izvršila u obavljanju svojih funkcija u svojstvu člana misije imunitet vrijedi i dalje.

3. U slučaju smrti člana misije, članovi njegove obitelji i dalje uživaju povlastice i imunitete koji im pripadaju do isteka razumnog roka u kojem trebaju napustiti zemlju.

4. U slučaju smrti člana misije koji nije državljanin države primateljice ili u njoj nema stalno boravište, ili člana njegove obitelji koji čini dio njegovog kućanstva, država primateljica dopušta prijenos pokretne imovine pokojnika, osim one koja je stečena u toj zemlji, a čiji je izvoz u trenutku njegove smrti bio zabranjen. Davanja na ostavinu, nasljeđivanje ili nasljedstvo ne naplaćuju se na pokretnu imovinu koja se nalazi u državi primateljici samo zato što se pokojnik nalazio u toj državi kao član misije ili član obitelji člana misije.

Članak 40.

1. Ako diplomatski agent prolazi preko državnog područja ili se nalazi na državnom području treće države koja mu je izdala vizu u putovnicu ako je takva viza bila potrebna, na putu da preuzme ili se vrati na svoju dužnost, ili prilikom povratka u svoju zemlju, treća država priznat će mu nepovredivost i druge imunitete koji mogu biti potrebni da bi mu omogućili tranzit ili povratak. Isto se primjenjuje u slučaju članova njegove obitelji koji uživaju povlastice i imunitete te prate diplomatskog agenta ili putuju odvojeno kako bi mu se pridružili ili vratili u svoju zemlju.

2. U uvjetima sličnim onima navedenima u stavku 1. ovog članka, treće države ne smiju ometati prelazak preko svojeg državnog područja članovima administrativnog i tehničkog osoblja ili poslužnog osoblja misije i članovima njihovih obitelji.

3. Treće države priznaju službenom dopisivanju i drugim službenim obavijestima u tranzitu, uključujući kodirane i šifrirane poruke, istu slobodu i zaštitu kao i država primateljica. One priznaju diplomatskim kuririma kojima je izdana viza u putovnicu ako je takva viza bila potrebna, kao i diplomatskim valizama u tranzitu, istu nepovredivost i zaštitu koju im je dužna priznati država primateljica.

4. Obveze trećih država prema stavcima 1., 2. i 3. ovog članka primjenjuju se i na osobe spomenute u tim stavcima, te na službene obavijesti i diplomatske valize kada se na državnom području treće države nalaze zbog više sile.

Članak 41.

1. Ne dovodeći u pitanje vlastite povlastice i imunitete, sve osobe koje te povlastice i imunitete uživaju dužne su poštovati zakone i druge propise države primateljice. One su također dužne uzdržavati se od uplitanja u unutarnje stvari te države.

2. Svi službeni poslovi s državom primateljicom koje država pošiljateljica povjeri misiji obavljaju se s ministarstvom vanjskih poslova države primateljice ili njegovim posredovanjem, ili s drugim ministarstvom o kojem se države usuglase.

3. Prostorijama misije ne smije se koristiti na način koji je nespojiv s funkcijama misije kako su utvrđene u ovoj Konvenciji ili drugim pravilima općeg međunarodnog prava ili bilo kojim posebnim ugovorima koji su na snazi između države pošiljateljice i države primateljice.

Članak 42.

Diplomatski agent neće u državi primateljici obavljati bilo kakvu profesionalnu ili gospodarsku djelatnost radi osobne koristi.

Članak 43.

Funkcija diplomatskog agenta prestaje, između ostalog:

(a) obaviješću države pošiljateljice državi primateljici da je funkcija diplomatskog agenta prestala;

(b) obaviješću države primateljice državi pošiljateljici da, u skladu sa stavkom 2. članka 9., odbija priznati diplomatskog agenta kao člana misije.

Članak 44.

Država primateljica dužna je, čak i u slučaju oružanog sukoba, odobriti olakšice kako bi osobama koje uživaju povlastice i imunitete, a nisu državljani države primateljice, i članovima obitelji tih osoba bez obzira na njihovo državljanstvo, omogućila da u najkraćem mogućem roku napuste njezino državno područje. Ona je osobito dužna tim osobama, u slučaju potrebe, staviti na raspolaganje potrebna prijevozna sredstva za njih osobno i za njihovu imovinu.

Članak 45.

U slučaju prekida diplomatskih odnosa između dviju država ili ako je misija konačno ili privremeno opozvana:

(a) država primateljica dužna je, čak i u slučaju oružanog sukoba, poštovati i štititi prostorije misije, zajedno s njezinom imovinom i arhivom;

(b) država pošiljateljica može prostorije misije, zajedno s njezinom imovinom i arhivom, povjeriti na čuvanje trećoj državi koja je prihvatljiva državi primateljici;

(c) država pošiljateljica može zaštitu svojih interesa i interesa svojih državljana povjeriti trećoj državi koja je prihvatljiva državi primateljici.

Članak 46.

Uz prethodni pristanak države primateljice, a na zahtjev treće države koja nema predstavništvo u državi primateljici, država pošiljateljica može preuzeti privremenu zaštitu interesa treće države i njezinih državljana.

Članak 47.

1. Primjenjujući odredbe ove Konvencije, država primateljica neće provoditi diskriminaciju među državama.

2. Međutim, diskriminacijom se neće smatrati:

(a) činjenica da neku od odredaba ove Konvencije država primateljica primjenjuje restriktivno zbog toga što se ta odredba tako primjenjuje na njezinu misiju u državi pošiljateljici;

(b) činjenica da države, na temelju običaja ili sporazuma, jedna drugoj priznaju povoljniji postupak nego što to zahtijevaju odredbe ove Konvencije.

Članak 48.

Ova Konvencija otvorena je za potpisivanje svim državama članicama Ujedinjenih naroda ili bilo kojoj od specijaliziranih ustanova ili strankama Statuta Međunarodnog suda i svim drugim državama koje je Opća skupština Ujedinjenih naroda pozvala da postanu stranke Konvencije, kako slijedi: do 31. listopada 1961. u Saveznom ministarstvu vanjskih poslova Austrije, a zatim, do 31. ožujka 1962., u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku.

Članak 49.

Ova Konvencija podliježe ratifikaciji. Isprave o ratifikaciji polažu se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

Članak 50.

Ova Konvencija ostaje otvorena za pristup svakoj državi koja pripada bilo kojoj od četiri kategorije spomenute u članku 48. Isprave o pristupu polažu se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

Članak 51.

1. Ova Konvencija stupa na snagu tridesetog dana nakon datuma polaganja dvadeset i druge isprave o ratifikaciji ili pristupu kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

2. Za svaku državu koja ratificira Konvenciju ili joj pristupi nakon polaganja dvadeset i druge isprave o ratifikaciji ili pristupu, Konvencija stupa na snagu tridesetog dana nakon što ta država položi svoju ispravu o ratifikaciji ili pristupu.

Članak 52.

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda obavješćuje sve države koje pripadaju bilo kojoj od četiri kategorije spomenute u članku 48.:

(a) o potpisima stavljenim na ovu Konvenciju i o polaganju isprava o ratifikaciji ili pristupu u skladu s člancima 48., 49. i 50.;

(b) o datumu stupanja na snagu ove Konvencije u skladu s člankom 51.

Članak 53.

Izvornik ove Konvencije, čiji su kineski, engleski, francuski, ruski i španjolski tekst jednako vjerodostojni, polaže se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, koji njegove ovjerene preslike dostavlja svim državama koje pripadaju bilo kojoj od četiri kategorije spomenute u članku 48.

U POTVRDU TOGA, niže potpisani opunomoćenici, propisno za to ovlašteni od svojih odnosnih vlada, potpisali su ovu Konvenciju.

SASTAVLJENO U BEČU, dana osamnaestog travnja tisuću devetsto šezdeset i prve.

Klasa: 018-05/14-01/38

Urbroj: 521-V-02-17-01

Zagreb, 8. svibnja 2017.

Potpredsjednik Vlade i ministar
Davor Ivo Stier, v. r.