69
Na temelju članka 88. Ustava Republike
Hrvatske, donosim
O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU
UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE RUMUNJSKE O SURADNJI U BORBI
PROTIV TERORIZMA, ORGANIZIRANOG KRIMINALA, NEZAKONITE TRGOVINE OPOJNIM DROGAMA
I PSIHOTROPNIM TVARIMA I DRUGIH VRSTA NEZAKONITIH DJELATNOSTI
Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora
između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Rumunjske o suradnji u borbi protiv
terorizma, organiziranog kriminala, nezakonite trgovine opojnim drogama i
psihotropnim tvarima i drugih vrsta nezakonitih djelatnosti, koji je donio
Hrvatski sabor na sjednici 11. travnja 2002.
Broj:
01-081-02-1592/2
Zagreb, 15. travnja 2002.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
Članak 1.
Potvrđuje se Ugovor između Vlade
Republike Hrvatske i Vlade Rumunjske o suradnji u borbi protiv terorizma,
organiziranog kriminala, nezakonite trgovine opojnim drogama i psihotropnim
tvarima i drugih vrsta nezakonitih djelatnosti, potpisan u Zagrebu, 30. rujna
2000., u izvorniku na hrvatskom, rumunjskom i engleskom jeziku.
Članak 2.
Tekst Ugovora iz članka 1. ovoga Zakona u
izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:
UGOVOR IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I
VLADE RUMUNJSKE O SURADNJI U BORBI PROTIV TERORIZMA, ORGANIZIRANOG KRIMINALA,
NEZAKONITE TRGOVINE OPOJNIM DROGAMA I PSIHOTROPNIM TVARIMA I DRUGIH VRSTA
NEZAKONITIH DJELATNOSTI
Vlada Republike Hrvatske i Vlada
Rumunjske, u daljnjem tekstu »ugovorne stranke«, u duhu postojećeg prijateljstva
i suradnje između dviju zemalja,
uvjerene u potrebu zaštite života, imovine, temeljnih prava
i ostalih sloboda svojih državljana,
priznajući prednosti međunarodne suradnje kao glavnog
faktora u sprječavanju i učinkovitom suzbijanju organiziranog kriminala,
Uzimajući u obzir odredbe Jedinstvene Konvencije o
narkoticima (New York, 30. 3. 1961.), koja je izmijenjena Protokolom iz 1972.
(Ženeva, 25. 3.), Konvencije o psihotropnim tvarima (Beč, 21. 2. 1971.),
Konvencije protiv nezakonite trgovine narkoticima i psihotropnim tvarima (Beč,
20. 12. 1988.) »Globalnog plana djelovanja« (New York, 23. 2. 1990.),
Rezolucije usvojene na IX. Kongresu o sprječavanju organiziranog kriminala i
tretiranju prijestupnika (Kairo, 25. 4. – 08. 5. 1995.), izrađene u okviru
Ujedinjenih naroda kao i ostale relevantne međunarodne dokumente, sporazumjele
su se kako slijedi:
Članak
1.
Ugovorne
stranke surađivat će i ponuditi zajedničku pomoć na sljedećim područjima:
1.
Suzbijanje međunarodnog terorizma.
2.
Suzbijanje organiziranog kriminala, identificiranje i istraživanje osoba i
organizacija koje su uključene u:
a)
nezakonitu trgovinu, proizvodnju i konzumiranje narkotika i psihotropnim
tvarima,
b)
trgovinu ljudima i iskorištavanje djece,
c)
nezakonitu trgovinu sirovinama, nuklearnim materijalima i tehnologijama, strateškom
opremom i tehnologijom, vatrenim oružjem, municijom i otrovnim tvarima i
eksplozivima,
d)
pribavljanje i trgovinu ljudskim organima i tkivima,
e)
krijumčarenje dragog kamenja i metala ili povijesnih i umjetničkih
vrijednosti koje pripadaju nacionalnim ili međunarodnim kulturnim baštinama,
f)
krivotvorenje dokumenata, valute i ostalih vrijednosnica,
g)
nezakonito kockanje i lažno predstavljanje koje se koristi u legalnom kockanju.
3.
Suzbijanje međunarodnih nezakonitih gospodarskih aktivnosti ili onih koje
provode državljani predmetnih zemalja kao i suzbijanje krijumčarenja, izbjegavanje
poreza i pranje profita od nedopuštenih ili kaznenih djela.
4.
Javni red:
a)
metode i sredstva koja osiguravaju, održavaju i zadržavaju javni red, kako bi
se zaštitili i sačuvali objekti od javnog i nacionalnog interesa,
b)
sprječavanje nasilja i uporabe ručno izrađenih bombi,
c)
sprječavanje, otkrivanje i istraživanje krađa i trgovine ukradenim vozilima,
kao i prometnih prijestupa.
5.
Sustav evidentiranja identiteta i dokumenata o osobnom statusu u skladu s
obvezama koje su preuzele ugovorne stranke nakon potpisivanja međunarodnih
bilateralnih tj. pristupanja multilateralnim sporazumima ili ugovorima.
6.
Ilegalne migracije, sigurnost državne granice:
a)
suzbijanje ilegalne migracije i mreža koje trguju ljudima,
b)
otkrivanje krivotvorenih ili lažnih putnih dokumenata i viza,
c)
organiziranje, provođenje i upravljanje poslovima nadzora državne granice
na kopnu i moru.
7.
Suradnja kod sprječavanja ekološkog kriminala.
8.
Uzajamna potpora ugovornih stranaka pri odabiru stručne temeljne i daljnje
obuke i unapređenja stručnjaka dviju država na područjima navedenim u točkama
1–7.
Članak
2.
Suradnja
između dviju ugovornih stranaka ostvarit će se kroz:
a)
razmjenu informacija i znanja na područjima iz članka 1.,
b)
poduzimanje koraka ili djelovanja uzajamno dogovorenih od strane nadležnih
tijela dviju zemalja,
c)
razmjenu stručnjaka koji su se specijalizirali na područjima od obostranog
interesa,
d)
razmjenu dokumentacije, izdanja i rezultati znanstvenih istraživanja koja
su provedena na područjima od zajedničkog interesa,
e)
međusobno davanje operativnih obavještajnih informacija koje su usmjerene na
davanje podrške u prevenciji, otkrivanju i istraživanju djelatnosti
organiziranog kriminala i ostalog kriminala.
Članak
3.
1.
Za primjenu odredbi ovog Ugovora, ugovorne stranke određuju sljedeća nadležna
tijela:
a)
Za hrvatsku stranu:
–
Ministarstvo unutarnjih poslova
b)
Za rumunjsku stranu:
–
Ministarstvo unutarnjih poslova,
–
Ured tužitelja pri Vrhovnom sudu,
–
Rumunjska obavještajna služba,
–
Ministarstvo financija – Glavna uprava carine i Financijska policija,
–
Nacionalni ured za prevenciju i suzbijanje pranja novca.
2.
Kako bi se osigurala operativna povezanost, nadležna tijela odredit će osobu
za kontakt, o čijim će podacima, tj. o imenu, prezimenu, položaju, telefonu,
telefaksu, ugovorne strane izvijestiti jedna drugu, diplomatskim putem, u roku
30 dana od stupanja na snagu ovog Ugovora.
3.
Kako bi se ostvarila praktična suradnja, iz članka 1. i 2., nadležna tijela
ugovornih stranaka, u okviru svojih zakonom utvrđenih nadležnosti, mogu
sklopiti protokole o suradnji, uvažavajući nacionalno zakonodavstvo dviju
zemalja.
Članak
4.
Ugovorne
stranke pomoći će jedna drugoj kod obrade i analiziranja informacija
navedenih u članku 1. i mogu osigurati opremu i određenu tehnologiju nadležnim
tijelima druge ugovorne stranke uz dužno poštovanje međunarodnih obveza.
Članak
5.
Kako
bi se povećala učinkovitost njihove suradnje, ugovorne stranke će:
1.
organizirati sastanke stručnjaka unutar svojih ministarstava unutarnjih
poslova i/ili drugih međusobno dogovorenih institucija, za relevantna područja
nadležnosti, kada je to potrebno radi rješavanja žurnih i posebnih problema
kao što su terorizam, trgovina drogom i psihotropnim tvarima, vatrenim oružjem
i municijom, ilegalne mreže migracije i ostali oblici organiziranog kriminala,
2.
pomagati jedna drugoj, na temelju prethodnih konzultacija, unutar različitih
relevantnih foruma, organizacija i međunarodnih tijela na područjima
pokrivanim ovim Ugovorom.
Članak
6.
1.
Bilo koja ugovorna stranka može odbiti udovoljiti zahtjevu za suradnjom ili
prosljeđivanjem informacija ukoliko dotična strana smatra da bi takav
zahtjev utjecao na njezin nacionalni suverenitet ili sigurnost njezine države,
ili bi kršilo njezino nacionalno zakonodavstvo ili druge obveze koje proizlaze
iz međunarodnih sporazuma.
2.
U takvom slučaju, ugovorna stranka koja ulaže zahtjev će, bez nepotrebne odgode,
o takvom odbijanju biti izviještena.
Članak
7.
1.
Odredbe ovog Ugovora neće negativno utjecati na prava i obveze koje su
preuzele ugovorne stranke ili njihove države a koja proizlaze iz drugih međunarodnih
sporazuma ili ugovora.
2.
Svaki spor u tumačenju ili primjeni ovog Ugovora rješavat će se putem
konzultacija između ugovornih stranaka.
Članak
8.
Troškovi
koji se odnose na primjenu odredaba ovog Ugovora, kao i oni koji su povezani s
razmjenom izaslanstava snosit će se na osnovi uzajamnosti i uredit će se
Protokolima koji će se sklopiti sukladno odredbama iz točke 3. članka 3. ovog
Ugovora.
Članak
9.
1.
Ovaj Ugovor sklapa se na neodređeno vrijeme.
2.
Ovaj Ugovor stupa na snagu na datum primitka zadnje obavijesti koju su
ugovorne stranke razmijenile diplomatskim putem, obavještavajući jedna drugu da
su ispunjeni svi uvjeti predviđeni njihovim nacionalnim zakonodavstvima za njegovo
stupanje na snagu.
3.
Svaka ugovorna stranka može otkazati ili suspendirati ovaj Ugovor, u cijelosti
ili djelomično, na način da o tome pisano, diplomatskim putem obavijesti drugu
ugovornu stranku. Otkaz odnosno suspenzija stupa na snagu šest (6) mjeseci
odnosno trideset (30) dana od datuma primitka takve obavijesti.
4.
Ugovorne stranke mogu se dogovoriti o mogućim izmjenama i dopunama ovog
Ugovora. Takve izmjene i dopune stupit će na snagu nakon postupka navedenog u
stavku 1. ovog članka.
Sastavljeno u Zagrebu, 30. rujna 2000. u
dva izvorna primjerka na hrvatskom, rumunjskom i engleskom jeziku, pri čemu su
svi tekstovi jednako vjerodostojni. U slučaju nesuglasica u tumačenju bit će
mjerodavan engleski tekst.
ZA VLADU REPUBLIKE HRVATSKE ZA VLADU RUMUNJSKE
Šime Lučin, v.
r. Constantin Dudu Ionescu, v.
r.
ministar unutarnjih poslova ministar unutarnjih poslova
Članak
3.
Provedba ovoga
Zakona u djelokrugu je Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.
Na dan stupanja
na snagu ovoga Zakona Ugovor iz članka 1. ovoga Zakona nije na snazi, te će se
podaci o njegovom stupanju na snagu objaviti sukladno članku 30. stavku 3.
Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora, nakon njegovog stupanja
na snagu.
Članak
4.
Ovaj Zakon
stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa:
018-05/02-01/06
Zagreb, 11. travnja 2002.
HRVATSKI
SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.