ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

46

Na temelju ?lanka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVR?IVANJU UNIDROIT-ove KONVENCIJE O UKRADENIM ILI NEZAKONITO IZVEZENIM KULTURNIM DOBRIMA


Proglašavam Zakon o potvr?ivanju UNIDROIT-ove Konvencije o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima, koji je donio Zastupni?ki dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 22. ožujka 2000.

Broj: 01-081-00-647/2
Zagreb, 28. ožujka 2000.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.


ZAKON

O POTVR?IVANJU UNIDROIT-ove KONVENCIJE O UKRADENIM ILI NEZAKONITO

IZVEZENIM KULTURNIM DOBRIMA


?lanak 1.

Potvr?uje se UNIDROIT-ova Konvencija o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima, sklopljena u Rimu 24. lipnja 1995. u izvorniku na engleskom i francuskom jeziku.

?lanak 2.

Tekst UNIDROIT-ove Konvencije o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima u prijevodu na hrvatski jezik i u izvorniku na engleskom jeziku glasi:

UNIDROIT-ova KONVENCIJA

o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima


DRŽAVE UGOVORNICE OVE KONVENCIJE,

OKUPLJENE u Rimu na poziv Vlade Talijanske Republike od 7. do 24. lipnja 1995. na Diplomatskoj konferenciji za usvajanje Nacrta UNIDROIT-ove konvencije o me?unarodnom povratu ukradenih ili nezakonito izvezenih kulturnih dobara,

UVJERENE u temeljnu važnost zaštite kulturne baštine i kulturne razmjene za promicanje razumijevanja me?u narodima, te širenja kulture za dobrobit ?ovje?anstva i napredak civilizacije,

DUBOKO ZABRINUTE zbog nezakonite trgovine kulturnim dobrima i nepopravljive štete koju ona ?esto nanosi, kako samim dobrima tako i kulturnoj baštini nacionalnih, plemenskih, starosjedila?kih ili drugih zajednica, kao i baštini svih naroda, a posebno plja?kanjem arheoloških nalazišta te rezultiraju?im gubitkom nenadomjestive arheološke, povijesne i znanstvene informacije,

ODLU?NE da u?inkovito pridonesu borbi protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima poduzimanjem važne mjere utvr?ivanja zajedni?kih, minimalnih pravnih pravila za restituciju i povrat kulturnih dobara izme?u država ugovornica, sa svrhom poboljšanja o?uvanja i zaštite kulturne baštine u interesu svih,

NAGLAŠAVAJU?I da je ova Konvencija namijenjena olakšavanju restitucije i povrata kulturnih dobara, te da postojanje pravnih sredstava, poput naknade štete, potrebitih za u?inkovitu restituciju i povrat u nekim državama, ne podrazumijeva da se takva pravna sredstva trebaju usvojiti u drugim državama,

POTVR?UJU?I da usvajanje odredaba ove Konvencije ubudu?e ni na koji na?in ne zna?i potvr?ivanje zakonitosti protupravnih poslova bilo koje vrste koji su se zbili prije stupanja na snagu ove Konvencije,

SVJESNE da sama ova Konvencija ne?e riješiti probleme nastale protupravnom trgovinom, ve? da se njome pokre?e proces koji ?e poja?ati me?unarodnu kulturnu suradnju i poduprijeti pravu ulogu zakonite trgovine i me?udržavnih sporazuma o kulturnoj razmjeni,

PRIHVA?AJU?I da provedbu ove Konvencije trebaju pratiti druge u?inkovite mjere za zaštitu kulturnih dobara, kao što su stvaranje i uporaba evidencija, fizi?ka zaštita arheoloških nalazišta i tehni?ka suradnja,

UVAŽAVAJU?I rad raznih tijela na zaštiti kulturne baštine, posebno UNESCO-vu Konvenciju iz 1970. o nezakonitoj trgovini te razvoj pravila ponašanja u privatnom sektoru,

DOGOVORILE SU SE kao što slijedi:

I. poglavlje - POLJE PRIMJENE I DEFINICIJA

?lanak 1.

Ova Konvencija se primjenjuje na zahtjeve koji imaju me?unarodno zna?enje za:

(a) restituciju ukradenih kulturnih dobara;

(b) povrat kulturnih dobara odnesenih s teritorija države ugovornice protivno njezinu zakonodavstvu koje ure?uje izvoz kulturnih dobara u svrhu zaštite njezine kulturne baštine (u daljnjem tekstu: »nezakonito izvezena kulturna dobra«).

?lanak 2.

U smislu ove Konvencije, kulturna dobra su oni predmeti koji su na vjerskoj ili svjetovnoj osnovi važni za arheologiju, pretpovijest, povijest, književnost, umjetnost ili znanost, a pripadaju jednoj od skupina popisanih u Dodatku ove Konvencije.

II. poglavlje - RESTITUCIJA UKRADENIH KULTURNIH DOBARA

?lanak 3.

(1) Posjednik ?e vratiti kulturno dobro koje je bilo ukradeno.

(2) U smislu ove Konvencije, dobro koje je nezakonito iskopano ili zakonito iskopano a nezakonito zadržano, smatra se ukradenim, kada je to sukladno zakonu države u kojoj je iskopavanje obavljeno.

(3) Svaki zahtjev za restituciju treba podnijeti u roku od tri godine od trenutka kada je podnositelj saznao za mjesto u kojem se kulturno dobro nalazi i identitet posjednika, a u svakom slu?aju u roku od pedeset godina od trenutka kra?e.

(4) Me?utim, podnošenje zahtjeva za restituciju kulturnog dobra, koje ?ini sastavni dio identificiranog spomenika ili arheološkog nalazišta, ili javne zbirke, nije podvrgnuto drugom vremenskom ograni?enju osim ograni?enja od tri godine ra?unaju?i od trenutka kad je podnositelj saznao za mjesto u kojem se kulturno dobro nalazi i identitet posjednika.

(5) Bez obzira na odredbe prethodnog stavka, svaka država ugovornica može izjaviti da zahtjev za restituciju podliježe vremenskom ograni?enju od 75 godina ili duljem razdoblju kada je tako predvi?eno njezinim zakonodavstvom. Zahtjev za restituciju podnesen u drugoj državi ugovornici u pogledu kulturnog dobra odvojenog od spomenika, arheološkog nalazišta ili iz javne zbirke u državi ugovornici, koja je dala takvu izjavu, tako?er podliježe takvom vremenskom ograni?enju.

(6) Izjavu navedenu u prethodnom stavku treba dati u trenutku potpisa, ratifikacije, prihvata, odobrenja ili pristupa.

(7) U smislu ove Konvencije »javna zbirka« se sastoji od skupine popisanih ili druga?ije identificiranih kulturnih dobara u vlasništvu:

(a) države ugovornice

(b) regionalnog ili lokalnog tijela vlasti države ugovornice

(c) vjerske institucije u državi ugovornici

(d) institucije osnovane poglavito u kulturne, obrazovne ili znanstvene svrhe u državi ugovornici te priznate u toj državi za instituciju koja služi javnom interesu.

(8) Uz to, zahtjev za restituciju sakralnog kulturnog dobra ili za zajednicu važnog kulturnog dobra, koje posjeduje i koristi neka plemenska ili starosjedila?ka zajednica države ugovornice u okviru svoje tradicionalne ili ritualne uporabe, podliježe vremenskom ograni?enju koje se primjenjuje na javne zbirke.

?lanak 4.

(1) Posjednik ukradenog kulturnog dobra od kojeg je zatražen povrat, ima u vrijeme povrata pravo na isplatu pravi?ne i razumne naknade, pod uvjetom da nije znao niti je trebao razumno znati da je dobro ukradeno te može dokazati da je postupio s dužnom pažnjom prilikom njegova stjecanja.

(2) Ne diraju?i u pravo posjednika na naknadu iz prethodnog stavka, treba poduzeti razumne napore da osoba koja je predala kulturno dobro posjedniku, ili svaki raniji prenositelj, zahtijeva naknadu gdje je to sukladno zakonodavstvu države u kojoj je zahtjev podnesen.

(3) Isplatom naknade posjedniku od strane podnositelja zahtjeva, kada je ova zatražena, ne dira se u pravo podnositelja zahtjeva da je namiri od bilo koje druge osobe.

(4) Pri utvr?ivanju je li posjednik postupao s dužnom pažnjom, uzet ?e se u obzir okolnosti stjecanja, uklju?uju?i i svojstvo stranaka, pla?enu cijenu, ?injenicu je li posjednik obavio uvid u ijedan razumno dostupan registar ukradenih kulturnih dobara, te svi drugi bitni podaci i dokumentacija, koje je mogao razumno pribaviti, kao i ?injenicu je li se posjednik savjetovao s dostupnim posrednicima ili poduzeo ikoju drugu radnju koju bi razumna osoba poduzela u danim okolnostima.

(5) Posjednik ne može biti u povoljnijemu položaju od osobe od koje je stekao kulturno dobro naslije?ivanjem ili na drugi na?in bez naknade.

III. poglavlje - POVRAT NEZAKONITO IZVEZENIH KULTURNIH DOBARA

?lanak 5.

(1) Država ugovornica može zatražiti od suda ili drugog nadležnog tijela druge države ugovornice da naredi povrat kulturnog dobra koje je s teritorija države tražiteljice nezakonito izvezeno.

(2) Kulturno dobro koje je privremeno izvezeno s teritorija države tražiteljice u svrhe kao što su izlaganje, istraživanje, restauracija, sukladno odobrenju izdanom u skladu sa zakonodavstvom te države o njegovu izvozu i zaštiti vlastite kulturne baštine, a nije vra?eno u skladu s uvjetima iz odobrenja, smatra se nezakonito izvezenim.

(3) Sud ili drugo nadležno tijelo države kojoj je upu?en zahtjev naredit ?e povrat nezakonito izvezenoga kulturnog dobra ako država tražiteljica utvrdi da odnošenje tog dobra s njezina teritorija znatno šteti jednom ili više slijede?ih interesa:

(a) fizi?kom o?uvanju dobra ili njegova okruženja,

(b) cjelovitosti nekog složenog dobra,

(c) o?uvanju neke informacije, primjerice informacije znanstvene ili povijesne naravi,

(d) tradicionalnoj ili ritualnoj uporabi dobra od strane plemenske ili starosjedila?ke zajednice,

ili utvrdi da je dobro od iznimnog kulturnog zna?enja za državu tražiteljicu.

(4) Svaki zahtjev postavljen na temelju stavka 1. ovoga ?lanka mora sadržavati ili biti popra?en informacijom ?injeni?ne ili pravne naravi koja može pomo?i sudu ili drugom nadležnom tijelu države kojoj je upu?en zahtjev u utvr?ivanju jesu li ispunjeni zahtjevi stavaka 1. do 3.

(5) Svaki zahtjev za povratom treba podnijeti u roku od tri godine ra?unaju?i od vremena kad je država tražiteljica saznala za mjesto gdje se dobro nalazi i identitet njegova posjednika, a u svakom slu?aju u roku od pedeset godina od dana izvoza ili od dana na koji je dobro trebalo biti vra?eno prema odobrenju iz stavka 2. ovoga ?lanka.

?lanak 6.

(1) Posjednik ukradenog kulturnog dobra koji ga je stekao nakon što je ono bilo nezakonito izvezeno ima pravo, u vrijeme njegova povrata, da mu država tražiteljica isplati pravi?nu i razumnu naknadu, pod uvjetom da on nije znao niti je trebao razumno znati da je dobro bilo nezakonito izvezeno.

(2) Pri utvr?ivanju je li posjednik znao ili je trebao razumno znati da je kulturno dobro bilo nezakonito izvezeno, uzet ?e se u obzir okolnosti stjecanja, uklju?uju?i nedostatak izvozne potvrde kakvu propisuje zakonodavstvo države tražiteljice.

(3) Umjesto naknade, a u dogovoru s državom tražiteljicom, posjednik od kojega se zahtijeva povrat kulturnog dobra toj državi, može odlu?iti:

(a) zadržati vlasništvo dobra; ili

(b) prenijeti vlasništvo, uz naplatu ili bez naplate, na osobu po svojem izboru, koja stalno boravi u državi tražiteljici a koja pribavi potrebna jamstva.

(4) Troškove povrata kulturnog dobra prema ovom ?lanku snosi država tražiteljica, ?ime se ne dira u njezino pravo da te troškove naknadi od bilo koje osobe,

(5) Posjednik ne može biti u povoljnijem položaju od osobe od koje je stekao kulturno dobro naslije?ivanjem ili na drugi na?in bez naknade.

?lanak 7.

(1) Odredbe ovoga poglavlja ne primjenjuju se kada:

(a) izvoz kulturnoga dobra više nije nezakonit u trenutku kad je zatražen povrat; ili

(b) je dobro bilo izvezeno za života osobe koja ga je stvorila ili u roku od pedeset godina nakon smrti te osobe.

(2) Bez obzira na odredbe podstavka (b) u prethodnom stavku, odredbe ovoga poglavlja primjenjuju se kada je kulturno dobro napravio pripadnik ili pripadnici plemenske ili starosjedila?ke zajednice za uporabu te zajednice, a dobro se vra?a toj zajednici.

IV. poglavlje - OP?E ODREDBE

?lanak 8.

(1) Zahtjev prema poglavlju II. i zahtjev prema poglavlju III. mogu se podnijeti sudovima ili drugim nadležnim tijelima države ugovornice u kojoj se kulturno dobro nalazi, pored sudova i drugih nadležnih tijela koja su ina?e nadležna prema propisima na snazi u državama ugovornicama.

(2) Stranke se mogu sporazumijeti da spor podnesu bilo kojem sudu ili drugom nadležnom tijelu vlasti ili na arbitražu.

(3) Može se pribje?i odre?ivanju privremenih mjera, uklju?uju?i zaštitne, koje su predvi?ene prema zakonu države ugovornice u kojoj se nalazi dobro, ?ak i kada je zahtjev za restituciju ili zahtjev za povratom dobra podnesen sudovima ili drugim nadležnim tijelima neke druge države ugovornice.

?lanak 9.

(1) Ništa o ovoj Konvenciji ne sprje?ava državu ugovornicu da primijeni bilo koje pravilo koje je povoljnije za restituciju ili za povrat ukradenih ili nezakonito izvezenih kulturnih dobara od pravila predvi?enih ovom Konvencijom.

(2) Ovaj ?lanak se ne?e tuma?iti kao stvaranje obveze za priznavanje ili izvršavanje odluke suda ili drugog nadležnog tijela neke druge države ugovornice, koja odstupa od odredbi ove Konvencije.

?lanak 10.

(1) Odredbe poglavlja II. primjenjuju se samo na kulturna dobra koja su ukradena nakon stupanja na snagu ove Konvencije za državu u kojoj je zahtjev podnesen, pod uvjetom:

(a) da je dobro ukradeno s teritorija države ugovornice nakon stupanja na snagu ove Konvencije za tu državu; ili

(b) da se dobro nalazi u državi ugovornici nakon stupanja na snagu ove Konvencije za tu državu.

(2) Odredbe poglavlja III. primjenjuju se samo na kulturno dobro koje je nezakonito izvezeno nakon stupanja na snagu ove Konvencije za državu tražiteljicu kao i za državu u kojoj se zahtjev podnosi.

(3) Ova Konvencija ni na koji na?in ne ozakonjuje bilo kakav nezakonit posao, koji je obavljen prije stupanja na sngau ove Konvencije, ili koji je isklju?en prema stavcima (1) i (2) ovoga ?lanka, niti ograni?ava pravo države ili druge osobe da postavi zahtjev sukladno pravnim sredstvima dostupnim izvan okvira ove Konvencije, za restituciju ili povrat kulturnog dobra, koje je ukradeno ili nezakonito izvezeno prije stupanja na snagu ove Konvencije.

V. poglavlje - ZAVRŠNE ODREDBE

?lanak 11.

(1) Ova je Konvencija otvorena za potpisivanje na završnom sastanku Diplomatske konferencije za usvajanje nacrta UNIDROIT-ove Konvencije o me?unarodnom povratu ukradenih ili nezakonito izvezenih kulturnih dobara, a ostat ?e otvorena za potpisivanje od strane svih država u Rimu do 30. lipnja 1996. godine.

(2) Ova Konvencija podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju država koje su je potpisale.

(3) Ova je Konvencija otvorena za pristupanje za sve države koje nisu potpisnice, od dana od kojeg je otvorena za potpisivanje.

(4) Ratifikacija, prihvat, odobrenje ili pristup podliježu polaganju formalne isprave s tim u?inkom kod depozitara.

?lanak 12.

(1) Ova Konvencija stupa na snagu prvog dana šestog mjeseca od dana polaganja pete isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu.

(2) Za svaku državu koja ratificira, prihvati ili odobri ovu Konvenciju ili joj pristupi nakon polaganja pete isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, ova Konvencija stupa na snagu prvog dana šestog mjeseca od dana polaganja njezine isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu.

?lanak 13.

(1) Ova Konvencija ne utje?e ni na koju me?unarodnu ispravu kojom se bilo koja država ugovornica pravno obvezala i koja sadrži odredbe o pitanjima koja ure?uje ova Konvencija, osim ako države, obvezane takvom ispravom, ne daju suprotnu izjavu.

(2) Svaka država ugovornica može sklopiti sporazume s jednom ili više država ugovornica, u cilju bolje primjene ove Konvencije u njihovim me?usobnim odnosima. Države, koje su sklopile takav sporazum, jedan primjerak predaju depozitaru.

(3) U svojim me?usobnim odnosima države ugovornice, koje su ?lanovi organizacija gospodarskog udruživanja ili regionalnih tijela, mogu izjaviti da ?e primjenjivati unutarnja pravila tih organizacija ili tijela, pa stoga me?u sobom ne?e primjenjivati odredbe ove Konvencije, opseg koje primjene se preklapa s opsegom primjene tih pravila.

?lanak 14.

(1) Ako država ugovornica ima dvije ili više teritorijalnih jedinica, ona može, bez obzira imaju li one razli?ite zakone primjenjive na pitanja iz ove Konvencije, u vrijeme potpisivanja ili polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu izjaviti da ?e se ova Konvencija protezati na sve njezine teritorijalne jedinice ili na samo jednu ili neke od njih, a tu izjavu može u bilo koje vrijeme zamijeniti drugom izjavom.

(2) Te se izjave moraju notificirati depozitaru, a u njima moraju biti izri?ito navedene teritorijalne jedinice na koje se ova Konvencija proteže.

(3) Ako se, na osnovi izjave prema ovom ?lanku, ova Konvencija proteže na jednu ili više teritorijalnih jedinica, ali ne na sve teritorijalne jedinice države ugovornice, smatrat ?e se:

a) da se teritorij države ugovornice u ?lanku 1. odnosi na teritorij teritorijalne jedinice te države;

b) da se sud ili drugo nadležno tijelo države ugovornice, ili države kojoj se obra?a, odnosi na sud ili drugo nadležno tijelo teritorijalne jedinice te države;

c) da se država ugovornica u ?lanku 8. (1), u kojoj se nalazi kulturno dobro, odnosi na teritorijalnu jedinicu te države u kojoj se dobro nalazi;

d) da se pravo države ugovornice, u kojoj se nalazi dobro, u ?lanku 8. (3) odnosi na pravo teritorijalne jedinice te države u kojoj se dobro nalazi; i

e) da se pod državom ugovornicom u ?lanku 9. podrazumijeva teritorijalna jedinica te države.

(4) Ako država ugovornica ne da izjavu prema stavku 1. ovoga ?lanka, ova se Konvencija proteže na sve teritorijalne jedinice te države.

?lanak 15.

(1) Izjave, u?injene prema ovoj Konvenciji u vrijeme potpisivanja, podliježu potvr?ivanju nakon ratifikacije, prihvata ili odobrenja.

(2) Izjave i potvrde izjava moraju se dati pisano i službeno notificirati depozitaru.

(3) Izjava stupa na snagu istovremeno sa stupanjem na snagu ove Konvencije za doti?nu državu. Me?utim, izjava u kojoj depozitar primi službenu notifikaciju nakon toga, stupa na snagu prvog dana šestog mjeseca nakon dana njezinog polaganja kod depozitara.

(4) Svaka država, koja u?ini izjavu prema ovoj Konvenciji, može je u bilo koje vrijeme povu?i službenom pisanom notifikacijom, upu?enom depozitaru. To povla?enje stupa na snagu prvog dana šestog mjeseca nakon dana polaganja notifikacije.

?lanak 16.

(1) Svaka država ugovornica ?e, u vrijeme potpisivanja, ratifikacije, prihvata, odobrenja ili pristupa, izjaviti da joj druga država može prema ?lanku 8. podnijeti zahtjeve za restituciju ili povrat kulturnih dobara prema jednom ili više sljede?ih postupaka:

(a) neposredno sudovima ili drugim nadležnim tijelima države koja daje izjavu;

(b) preko jednog ili više tijela, koje je ta država odredila da primaju takve zahtjeve i upu?uju ih sudovima ili drugim nadležnim tijelima te države;

(c) diplomatskim ili konzularnim putem.

(2) Svaka država ugovornica može odrediti sudove ili druga nadležna tijela da nare?uju restituciju ili povrat kulturnih dobara prema odredbama poglavlja II. III.

(3) Izjave dane prema stavcima 1. i 2. ovoga ?lanka mogu se u bilo koje vrijeme izmijeniti novom izjavom.

(4) Odredbe stavaka 1. do 3. ovoga ?lanka ne utje?u na dvostrane ili mnogostrane sporazume o sudbenoj pomo?i u vezi s gra?anskim ili trgova?kim pravnim stvarima koje mogu postojati izme?u država ugovornica.

?lanak 17.

Svaka država ugovornica ?e, najkasnije šest mjeseci od dana polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, depozitaru predati pisanu informaciju, na jednom od službenih jezika Konvencije, o zakonima koji ure?uju izvoz kulturnih dobara. Ove se informacije, prema potrebi, s vremena na vrijeme obnavljaju.

?lanak 18.

Nisu dopuštene rezerve, osim onih koje su izri?ito odobrene u ovoj Konvenciji.

?lanak 19.

(1) Bilo koja država ugovornica može otkazati ovu Konvenciju, u bilo koje vrijeme nakon njezinog stupanja na snagu za tu državu, polaganjem isprave s takvim u?inkom kod depozitara.

(2) Otkazivanje stupa na snagu prvog dana šestog mjeseca nakon polaganja isprave o otkazivanju kod depozitara. Ako je u ispravi o otkazivanju nazna?eno dulje razdoblje za stupanje na snagu otkazivanja, ono stupa na snagu po isteku tog duljeg razdoblja nakon polaganja isprave kod depozitara.

(3) Bez obzira na takvo otkazivanje, ova se Konvencija primjenjuje na zahtjev za restituciju ili povrat kulturnog dobra, koji je podnesen prije stupanja na snagu otkazivanja.

?lanak 20.

Predsjednik Me?unarodnog instituta za unifikaciju privatnog prava (UNIDROIT) može, u pravilnim razmacima, ili u bilo koje vrijeme na zahtjev pet država ugovornica, sazvati poseban odbor da bi se razmotrilo prakti?no djelovanje ove Konvencije.

?lanak 21.

(1) Ova se Konvencija polaže kod Vlade Talijanske Republike.

(2) Vlada Talijanske Republike ?e:

(a) obavijestiti sve države, koje su potpisale ovu Konvenciju ili su joj pristupile, te predsjednika Me?unarodnog instituta za unifikaciju privatnog prava (UNIDROIT) o:

(i) svakom novom potpisivanju ili polaganju isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, zajedno s njihovim nadnevkom;

(ii) svakoj izjavi, u?injenoj u skladu s ovom Konvencijom;

(iii) povla?enju svake izjave;

(iv) danu stupanja na snagu ove Konvencije;

(v) sporazumima na koje se odnosi ?lanak 13.;

(vi) pohranjivanju isprave o otkazivanju ove Konvencije, zajedno s danom njezinog polaganja i danom njezinog stupanja na snagu;

(b) proslijediti ovjerene istovjetne preslike ove Konvencije svim državama potpisnicama, svim državama koje pristupe Konvenciji i predsjedniku Me?unarodnog instituta za unifikaciju privatnog prava (UNIDROIT);

(c) obavljati druge dužnosti, koje su uobi?ajene za depozitare.

U POTVRDU GORE NAVEDENOGA, dolje potpisani opunomo?enici, propisano ovlašteni, potpisali su ovu Konvenciju.

SA?INJENO u Rimu, dvadeset ?etvrtog lipnja, tisu?u devetstotina devedeset i pete, u jednom izvorniku, na engleskom i na francuskom jeziku, pri ?emu su oba teksta jednako vjerodostojna.

DODATAK

a) rijetke zbirke i primjerci faune, flore i minerala, anatomski primjerci te predmeti od paleontološkog interesa;

b) dobra vezana uz povijest, uklju?uju?i povijest znanosti i tehnologije te vojnu i društvenu povijest, dobra vezana uz život narodnih vo?a, mislilaca, znanstvenika i umjetnika, te uz doga?aje od nacionalnog zna?enja;

c) nalazi arheoloških iskapanja (bilo regularnih bilo nedopuštenih) ili arheoloških otkri?a;

d) dijelovi umjetni?kih ili povijesnih spomenika odnosno dijelovi arheoloških nalazišta;

e) starine starije od stotinu godina, poput natpisa, nov?i?a ili ugraviranih pe?ata;

f) etnološki predmeti;

g) dobra od umjetni?kog interesa, kao što su:

(i) slike i crteži svih vrsta tehnike u cijelosti napravljeni rukom na svakom materijalu (izuzev industrijskog dizajna i ru?no obra?enih predmeta obrtni?ke proizvodnje)

(ii) izvorna djela spomeni?ke plastike i skulptura u svakom materijalu;

(iii) izvorna grafika, otisci i litografije;

(iv) izvorni umjetni?ki asamblaži i instalacije u svakom materijalu;

h) rijetki rukopisi i inkunabule, stare knjige, isprave i publikacije od posebnog interesa (povijesnoga, umjetni?kog, znanstvenog, književnog, itd.),

pojedina?no ili u zbirkama;

i) poštanske, taksene i sli?ne marke, pojedina?no ili u zbirkama;

j) arhivska gra?a, uklju?uju?i tonske zapise, fotografske i kinematografske arhive;

k) predmeti poku?stva stariji od stotinu godina i stari glazbeni instrumenti.

UNIDROIT CONVENTION

on Stolen or Illegally Exported Cultural Objects


THE STATES PARTIES TO THIS CONVENTION,

Assembled in Rome at the invitation of the Italian Republic from the 7 to 24 June 1995 for a Diplomatic Conference fot the adoption of the draft UNIDROIT Convention on the International Return of Stolen or Illegally Exported Cultural Objects,

CONVINCED of the fundamental importance of the protection of cultural heritage and of cultural exchanges for promoting understanding between peoples, and the dissemination of culture for the well-being of humanity and the progress of civilization,

DEEPLY CONCERNED by the illicit trade in cultural objects and the irreparable damage frequently caused by it, both to these objects themselves and to the cultural heritage of national, tribal, indigenous or other communities, and also to the heritage of all peoples, and in particular by the pillage of archaeological sites and the resulting loss or irreplaceable archaeological, historical and scientific information,

DETERMINED to contribute effectively to the fight against illicit trade in cultural objects by taking the important step of establishing common, minimal legal rules for the restitution and return of cultural objects between Contracting States, with the objective of improving the preservation and protection of the cultural heritage in the interest of all,

EMPHASIZING that this Convention is intended to facilitate the restitution and return of cultural objects, and that the provision of any remedies, such as compensation, needed to effect restitution and return in some States, does not imply that such remedies should be adopted in other States,

AFFIRMING that the adoption of the provisions of this Convention for the future in no way confers any approval of legitimacy upon illegal transactions of whatever kind which may have taken place before to entry into force of this Convention,

CONSCIOUS that this Convention will not by itself provide a solution to the problems raised by illicit trade, but that it initiates a process that will enhance international cultural co-opreration and maintain a proper role for legal trading and inter-State agreements for cultural exchanges,

ACKNOWLEDGING that implementation of this Convention should be accompanied by other effective measures for protecting cultural objects, such as the development and use of registers, the physical protection of archaeological sites and technical cooperation,

RECOGNIZING the work of various bodies to protect cultural property, particularly the 1970 UNESCO CONVENTION on illicit traffic and the development of codes of conduct in the private sector,

HAVE AGREED AS FOLLOWS:

Chapter I - SCOPE OF APPLICATION AND
DEFINITION

Article 1

This Convention applies to claims of an international character for:

a) the restitution of stolen cultural objects;

b) the return of cultural objects removed from the territory of a Contracting State contrary to its law regulating the export of cultural objects for the purpose of protecting its cultural heritage (hereinafter »illegally exported cultural objects«).

Article 2

For the purposes of this Convention, cultural objects are those which, on religious or secular grounds, are of importance for archaeology, prehistory, history, literature, art or science and belong to one of the categories listed in the Annex to this Convention.

Chapter II - RESTITUTION OF STOLEN
CULTURAL OBJECTS

Article 3

1. The possessor of a cultural object which has been stolen shall return it.

2. For the purposes of this Convention, a cultural object which has been unlawfully excavated and unlawfully retained shall be considered stolen, when consistent with the law of the State where the excavation took place.

3. Any claim for restitution shall be brought within a period of three years from the time when the claimant knew the location of the cultural object and the identity of its possessor, and in any case within a period of fifty years from the time of the theft.

4. However, a claim for restitution of a cultural object forming an integral part of an identified monument or archaeological site, or to a public collection, shall not be subject to time limitions other than a period of three years from the time the claimant knew the location of the cultural object and the identity of its possessor.

5. Notwithstanding the provisions of the proceding paragraph, any Contracting State may declare that a claim is subject to a time limitation of 75 years or such longer period as is provided in its law. A claim made in another Contracting State for restitution of a cultural object displaced from a monument, archaelogical site or public collection in a Contracting State making such a declaration shall also be subject to that time limitation.

6. A declaration referred to in the preceding paragraph shall be made at the time of signature, ratification, acceptance, approval or accession.

7. For the purposes of this Convention, a »public collection« consists of a group of inventoried or otherwise identified cultural objects owned by:

a) a Contracting State;

b) a regional or local authority of a Contracting State;

c) a religious institution in a Contracting State; or

d) an institution that is established for an essentially cultural or scientific purpose in a Contracting State and is recognized in that State as serving the public interest.

8. In addition, a claim for restitution of a sacred or communally important cultural object belonging to and used by a tribal or indigenous community in a Contracting State as part of that communityžs traditional or ritual use, shall be subject to the time limitation applicable to public collections.

Article 4

1. The possessor of a stolen cultural required to return it shall be entitled, at the time of its restitution, to payment of fair and reasonable compensation provided that the possessor neither knew nor ought reasonably to have known that the object was stolen and can prove that it exercised due diligence when acquiring the object.

2. Without prejudice to the right of the possessor to compensation referred to in the preceding paragraph, reasonable efforts shall be made to have the person who transferred the cultural object to the possessor, or any prior transferor, apply the compensation where to do so would be consistent with the law of the State in which the claim is brought.

3. Payment of compensation to the possessor by the claimant, when this is required, shall be without prejudice to the right of the claimant to recover it from any other person.

4. In determining whether the possessor exercised due diligence, regard shall be had to the circumstances of the acquisition, including the character of the parties, the price paid, whether the possessor consulted any reasonably accessible register of stolen cultural objects, and any other relevant information and documentation which it could reasonably have obtained, and whether the possessor consulted accessible agencies or took any other step that a reasonable person would have taken in the circumstances.

5. The possessor shall not be in a more favorable position than the person from whom it acquired the cultural object by inheritance of otherwise gratuitously.

Chapter III - RETURN OF ILLEGALLY EXPORTED CULTURAL OBJECTS

Article 5

1. A Contracting State may request the court of other competent authority of another Contracting State acting to order the return of a cultural object exported from the territory of the requesting State.

2. A cultural object which has temporarily been exported from the territory of the requesting State, for purposes such as exhibition, research or restoration, under a permit issued according to its law regulating its export for the purpose of protecting its cultural heritage and not returned in accordance with the terms of the permit shall be deemed to have been illegally exported.

3. The court or other competent authority of the State addressed shall order the return of an illegally exported cultural object if the requesting State establishes that the removal of the object from its territory significantly impairs one or more of the following interests:

a) the physical preservation of the object or of its context,

b) the integrity of a complex object,

c) the preservation of information of, for example, a scientific or historical character,

d) the traditional or ritual use of the object by a tribal or indigenous community;

or establishes that the object is of significant cultural importance for the requesting State.

4. Any request made under paragraph 1 of this article shall contain or be accompanied by such information of a factual or legal nature as may assist the court of other competent authority of the State addressed in determing whether the requirements of paragraphs 1 to 3 have been met.

5. Any request for return shall be brought within a period of three years from the time when the requesting State knew the location of the object and the identity of its possessor, and in any case within a period of fifty years from the date of the export or from the date on which the object should have been returned under a permit referred to in paragraph of this article.

Article 6

1. The possessor of a stolen cultural object who accuired it the object after it was illegally exported shall be entitled, at the time of its return, to payment by the requesting State of fair and reasonable compensation, provided that the possessor neither knew nor ought reasonably to have known that the object had been illegally exported.

2. In determining whether the possessor knew or ought reasonably to have known that the cultural object had been illegally exported, regard shall be had to the circumstances of the acquistion, including the absence of an export certificate required under the law of the requesting State.

3. Instead of comensation, and in agreement with the requesting State, the possessor requesting to return the cultural object to that State may decide:

a) to retain ownership of the object; or

b) to transfer ownershih against payment or gratuitously to a person of its choice residing in the requesting State who provides the necessary guarantees.

4. The cost of returning the cultural object in accordance with this article shall be borne by the requesting State, without prejudice to the right of that State to recover costs from any other person.

5. The possessor shall not be in a more favorable position that the person from whom it acquired the cultural object by inheritance or otherwise gratuitously.

Article 7

1. The provisions of this Chapter shall not apply where:

a) the export of the cultural object is no longer illegal at the time at which the return is requested; or

b) the object was exported during the lifetime of the person who created it or within a period of fifty years following the death of that person.

2. Notwithstanding the provisions of sub-paragraph (b) of the preceding paragraph, the provisions of this Chapter shall apply where a cultural object was made by a member or members of a tribal or indigenous community for use by that community and the object will be returned to that community.

Chapter IV - GENERAL PROVISIONS

Article 8

1. A claim under Chapter II and a request under Chapter III may be brought before the courts or other competent authorities of the Contracting State where the cultural object is located, in addition to the courts or other competent authorities otherwise having jurisdiction under the rules in force in Contracting states.

2. The parties may agree to submit the dispute to any court or other competent authority or to arbitration.

3. Resort may be had to the provisional, including protective, measures available under the law of the Contracting State where the object is located even when the claim for restitution or request for return of the object is brought before the courts or other competent authorities of another Contracting State.

Article 9

1. Nothing in this Convention shall prevent a Contracting State from applying any rules more favourable to the restitution or the return of a stolen or illegally exported cultural object than provided for by this Convention.

2. This article shall not be interpreted as creating an obligation to recognize or enforce a decision of a court or other competent authority of another Contracting State that departs from the provisions of this Convention.

Article 10

1. The provisions of Chapter II shall apply only in respect of a cultural object that is stolen after this Convention enters into force in respect of the State where the claim is brought, provided that:

a) the object was stolen from the territory of a Contracting State after the entry into force of this Convention for that State; or

b) the object is located in a Contracting State after the entry into force of the Convention for that State.

2. The provisions of Chapter III shall apply only in respect of a cultural object that is illegally exported after this Convention enters into force the requesting State as well as the State where the request is brought.

3. This Convention does not in any way legitimize any illegal transaction of whatever nature which has taken place before the entry into force of this Convention or which is excluded under paragraphs 1. or 2. of this article, nor limit any right of a State or other person to make a claim under remedies available outside the framework of this Convention for the restitution or return of a cultural object stolen or illegally exported before the entry into force of this Convention.

Chapter V - FINAL PROVISIONS

Article 11

1. This Convention is open fot the signature at the concluding meeting of the Diplomatic Conference for the adoption of the draft UNIDROIT Convention on the International Return of Stolen or Illegally Exported Cuitural Objects and will remain open for signature by all States at Rome until 30 June 1996.

2. This Convention is subject to ratification, acceptance or approval by States which have signed it.

3. This Convention is open for accession by all States which are not signatory States as from the date it is open for signature.

4. Ratification, acceptance, approval or accession is subject to the deposit of a formal instrument to that effect with the depositary.

Article 12

1. This Convention shall enter into force on the first day of the sixth month following the date of deposit of the fifth instrument of ratification, acceptance, approval or accession.

2. For each State that ratifies, accepts, approves or accedes to this Convention after the deposit of the fifth instrument of ratification, acceptance, approval or accession, this Convention shall enter into force in respect of that State on the first day of the sixth month following the date of deposit of its instrument, acceptance, approval or accession.

Article 13

1. This Convention does not affect any international instrument by which any Contacting State is legally bound and which contains provisions on matters governed by this Convention, unless a contrary declaration is made by the States bound by such instrument.

2. Any Contracting State may enter into agreements with one or more Contracting States, with a view to improving the application of this Convention in their mutual relations. The States which have concluded such an agreement shall transmit a copy to the depositary.

3. In their relations with each other, Contracting States which are Members of organizations of economic integration or regional bodies may declare that they will apply the internal rules of these organizations or bodies and will not therefore apply as between the provisions of this Convention the scope of application of which coincides with that of those rules.

Article 14

1. If a Contacting State has two or more territorial units, whether or not possessing different systems of law applicable in relation to the matters dealt with in this Convention, it may, at the time of signature or the deposit of its instrument of ratification, acceptance, approval or accession, declare that this Convention is to extend to all its territorial units or only to one or more of them, and may substitute for its declaration another declaration at any time.

2. These declarations are to be notified to the depositary and are to state expressly the territorial units to which the Convention extends.

3. If, by virtue of a declaration under this article, this Convention extends to one or more but not all of the territorial units of a Contacing State, the reference to:

a) the territory of a Contracting State in Article 1 shall be construed as referring to the territory of a territorial unit of that State;

b) a court or other competent authority of the Contracting State or the State addressed shall be construed as referring to the court or other competent authority of a territoral unit of that State;

c) the Contracting State where the cultural object is located in Article 8 (1) shall be construed as referring to the territorial unit of that State where the object is located;

d) the law of the Contracting State where the object is located in Article (3) shall be construed as referring to the law of the territorial unit of that State where the object is located; and

e) a Contracting State in Article 9 shall be construed as referring to a territorial unit of that State.

4. If a Contracting State makes no declaration under paragraph 1 of this article, this Convention is to extend to all territorial units of that State.

Article 15

1. Declaration made under this Convention at the time of signature are subject to confirmation upon ratification, acceptance or approval.

2. Declaration and confirmations of declarations are to be in writing and to be formally notified to the depositary.

3. A declaration shall take effect simultaneously with the entry into force of this Convention in respect of the State concerned. However, a declaration of which the depositary receives formal notification after such entry into force shall take effect on the first day of the sixth month following the date of its deposit with the depositary.

4. Any State which makes a declaration under this Convention may withdraw it a any time by a formal notification in writing addressed to the depositary. Such withdrawal shall take effect on the first day of the sixth month following the date of the deposit of the notification.

Article 16

1. Each Contracting State shall at the time of signature, ratification, acceptance, approval or accession, declare that claims fot the restitution, or requests for the return, of cultural objects brought by the State under Article 8 may be submitted to it under one or more of the following procedures:

a) directly to the courts or other competent authorities of the declaring State;

b) through an authority or authorities designated by the State to receive such claims or requests and to forward them to the courts or other competent authorities of that State;

c) through diplomatic or consular channels.

2. Each Contracting State may also designate the courts or other authorities competent to order the restitution or return of cultural objects under the provisions of Chapters II and III.

3. Declarations made under paragraphs 1 and 2 of this article may be modified at any time by a new declaration.

4. The provisions of paragraphs 1 do 3 of this article do not affect bilateral or multilateral agreements on judicial assistance in respect of civil and commercial matters that may exist between Contracting States.

Article 17

Each Contracting State shall, no later than six month following the date of deposit of its instrument of ratification, acceptance, approval or accession, provide the depositary with written information in one of the official languages of the convention concerning the legislation regulating the export of its cultural objects. This information shall be updated from time to time as appropriate.

Article 18

No reservations are premitted except those expressly authorized in this Convention.

Article 19

1. This Convention may be denounced by any State Party, at any time after date on which it enters into force for that State, by the deposit of an instrument to that effect with the depositary.

2. A denunciation shall take effect on the first day of the sixth month following the deposit of the instrument of denunciation with the depositary. Where a longer period fot the denunciation to take effect is specified in the instrument of denunciation it shall take effect upon the expiration of such longer period after its deposit with the depositary.

3. Notwithstanding such a denunciation, this Convention shall nevertheless apply to a claim for restitution or a request for return of a cultural object submitted prior to the date on which the denunciation takes effect.

Article 20

The President of the International Institute for the Unification of Private Law (UNIDROIT) may at regular intervals, or at any time at the request of five Contracting States, convene a special committee in order to review practical operation of this Convention.

Article 21

12. This Convention shall be deposited with the Government of the Italian Republic.

2. The Government of the Italian Republic shall:

a) Inform all States which have signed or acceded to this Convention and the President of the International Institute for the Unification of Private Law (UNIDROIT) of:

i) each new signature or deposit of an instrument of ratification, acceptance, approval or accession, together with the date thereof;

ii) each declaration made in accordance with this Convention;

iii) the withdrawal of any declaration;

iv) the date of entry into force of this Convention;

v) the agreements referred to in Article 13;

vi) the deposit of an instrument of denunciation of this Convention togehter with the date of its deposit and the date on which it takes effect;

b) transmit certified true copies of this Convention to all signatory States, to all States acceding to the Convention and to the President of the International Institute for the Unification of Private Law (UNIDROIT)

c) Perform such other functions customary for depositaries.

In Witness Whereof the undersigned plenipotentiaries, being duly authorized, have signed this Convention.

Done at Rome, this twenty-fourth day, in June, one thousand nine hundred and ninety-five, in a single original, in the English and French languages, both texts being eqally authentic.

- signatures-

ANNEX

a) Rare collections and specimens of fauna, flora, minerals and anatomy, and objects of paleontological interest;

b) Property relating to history, including the history of science and technology and military and social history, to the life of national leaders, thinkers, scientists and artists and to events of national importance;

c) Products of archaelogical excavations (including regular and clandestine) or of archaeological discoveries;

d) Elements of artistic or historic monuments of of archaelogical sites which have been dismembered;

e) Antiquities more than one hundred years, old, such as inscriptions, coins and engraved seals;

f) Objects of ethnological interest;

g) Property of artistic interest, such as:

i) pictures, paintings and drawings produced entirely by hand on any material (excluding industrial designs and manufactured articles decorated by hand)

ii) original works of statuary art and sculpture in any material;

iii) original engravings, prints and lithographs;

iv) original artistic assemblages and montages in any material;

h) Rare manuscripts and incunabula, old books, documents and publications of special interest (historical, artistic, scientific, literaty, etcc.) singly or in collections;

i) Postage, revenue and similar stamps, singly or in collections;

j) Archives, including sound, photographic and cinematographic achieves;

a) Articles of furniture more than one hundred years old and old musical instruments.

članak 3.

Za provedbu ovog ovoga Zakona nadležno je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona Konvecija iz ?lanka 1. ovoga Zakona nije na snazi, te ?e se podaci o njezinom stupanju na snagu objaviti sukladno odredbi ?lanka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju me?unarodnih ugovora, nakon njezina stupanja na snagu.

članak 4.

Ovaj Zakona stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 612-01/00-01/01

Zagreb, 22. ožujka 2000.

ZASTUPNI?KI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOGA SABORA

Predsjednik

Zastupni?kog doma

Hrvatskoga državnog sabora

Zlatko Tomčić, dipl. ing., v. r.