ZAKONODAVNO-PRAVNA KOMISIJA SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 41. Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o ljudskim pravimai slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 27/92.), Zakonodavno-pravna komisija Sabora Republike Hrvatske na sjednici 3. lipnja 1992. godine utvrdila je pročišćeni tekst Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj.

Pročišćeni tekst Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj obuhvaća Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine". br. 65/91.) te njegove izmjene i dopune objavljene u "Narodnim novinama", br. 27/92. u kojima je naznačeno vrijeme njihova stupanja na snagu.

Klasa: 016-02/91-01/02

Zagreb, 3. lipnja 1992.

Predsjednik Zakonodavno-pravne komisije Sabora Republike Hrvatske

Ante Klarić, dipl. iur., v. r.


Sabor Republike Hrvatske, temeljem članka 3., 14 i 15 Ustava Republike Hrvatske u želji:

da zaštiti i osigura ostvarivanje prava čovjeka i nacionalnih prava na najvišoj razini dostignutoj u demokratskim sredinama suvremene međunarodne zajednice,

da omogući građanima manje brojnih etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina odnosno građanima iste vjerske, rasne ili jezične pripadnosti slobodno razvijanje njihovih posebnosti u okviru večinske zajednice građana ili večinskih zajednica bez zloupotreba bilo od večine bilo od manjine,

u skladu sa željom da Republika Hrvatska bude moderna, otvorena, demokratska članica obitelji europskih i svjetskih država, u kojoj se njezini građani u uživanju njihovih građanskih, političkih i drugih prava neće dijeliti po osnovi nacionalnosti, jeziku, vjeri, naslijeđenim ili prirodno uzrokovanim ljudskim obilježjima,

imajući na umu napore u međunarodnoj zajednici, posebice Europske zajednice i Mirovne konferencije o Jugoslaviji u Haagu radi rješenja otvorenih pitanja nastalih raspadom Jugoslavije i stvaranjem novih država na njezinu prostoru, odlučio je donijeti

USTAVNI ZAKON

o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj

(pročišćeni tekst)

I. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.

Republika Hrvatska u skladu sa:

- Ustavom Republike Hrvatske,

- načelima Povelje Ujedinjenih naroda,

- Općom deklaracijom o pravima čovjeka, Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, Međunarodnim paktom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima,

- Završnim aktom Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi, Pariškom poveljom za Novu Europu i drugim dokumentima KESS-a koji se odnose na prava čovjeka, osobito Dokumentom kopenhaškog sastanka KESS-a o ljudskoj dimenziji i Dokumentom moskovskog sastanka KESS-a o ljudskoj dimenziji,

- Konvencijom Vijeća Europe za zaštitu prava čovjeka i temeljnih sloboda, te protokolima uz tu Konvenciju,

- Međunarodnom konvencijom o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Konvencijom o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, Konvencijom o pravima djeteta,

obvezuje se na poštivanje i zaštitu nacionalnih i drugih temeljnih prava i sloboda čovjeka i građanina, vladavine prava i svih ostalih najviših vrednota svog ustavnog i međunarodnoga pravnog poretka, svim svojim državljanima.

II. LJUDSKA PRAVA I SLOBODE

Članak 2.

Republika Hrvatska priznaje i štiti ljudska prava i slobode, a posebice:

a) pravo na život (članak 21. Ustava Republike Hrvatske);

b) pravo da osobe ne budu izvrgnute mučenju ili nehumanom ili ponižavajućem postupku (članak 23. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske);

c) pravo da osobe ne budu izvrgnute ropstvu ili prisilnom radu (članak 23. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske);

d) pravo na slobodu i osobnu nepovredivost (članak 22. Ustava Republike Hrvatske):

e) pravo na pravično i javno saslušanje sa strane nepristranog suda i pravnoj određenosti kažnjivih djela i kazni (članak 29. i 31. Ustava Republike Hrvatske);

f) pravo na poštivanje osobnog i obiteljskog života, doma i pisama (članak 35. i 37. Ustava Republike Hrvatske);

g) slobodu misli, savjesti i vjeroispovijedi (članak 38. i 40. Ustava Republike Hrvatske);

h) pravo na slobodu izražavanja (članak 38. Ustava Republike Hrvatske);

i) pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja (članak 42. i 43. Ustava Republike Hrvatske);

j) pravo na rad i slobodu rada (članak 54. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske);

k) pravo na sklapanje braka i stvaranje obitelji (članak 62. Ustava Republike Hrvatske);

l) pravo na djelotvoran pravni lijek određen zakonom i dostupan svim osobama čija su ljudska prava prekršena (članak 18. Ustava Republike Hrvatske) i

lj) sva ostala prava predviđena u međunarodnim instrumentima i člankom 1. ovoga zakona, ovisno jedino o iznimkama i ograničenjima izloženim u tim instrumentima, te bez diskriminacije po spolu, rasi, boji kože, jeziku, vjeroispovijedi, političkom i drugom uvjerenju, nacionalnom i društvenom porijeklu, povezanosti s nacionalnom manjinom, vlasništvu, statusu naslijeđenom rođenjem ili po nekoj drugoj osnovi (članak 14. i 17. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske).

Članak 3.

Republika Hrvatska štiti ravnopravnost etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina i potiče njihov svestrani razvoj.

Članak 4.

Republika Hrvatska pomaže razvoj odnosa izmedu etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina sa narodom u njihovoj matičnoj državi radi unapređivanja njihova nacionalnog, kulturnog i jezičnog razvoja.

Etničke i nacionalne zajednice ili manjine imaju pravo na samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja svojih nacionalnih i drugih interesa u skladu s Ustavom i ovim zakonom.

III. KULTURNA AUTONOMIJA I DRUGA PRAVA ETNIČKIH I NACIONALNIH ZAJEDNICA ILI MANJINA

Članak 5.

Etničke i nacionalne zajednice ili manjine u Republici Hrvatskoj imaju pravo na kulturnu autonomiju (članak 15. Ustava Republike Hrvatske).

Članak 6.

Republika Hrvatska obvezuje se da će pripadnicima svih etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina osigurati:

a) puno poštivanje načela nediskriminacije kako je predviđeno međunarodnim instrumentima iz članka 1. ovoga zakona;

b) pravo zaštite od svake djelatnosti koja može ili koja bi mogla ugroziti njihov opstanak;

c) pravo na identitet, kulturu, vjeroispovijest, javno i privatno korištenje jezika i pisma te obrazovanje;

d) zaštitu ravnopravnog sudjelovanja u javnim poslovima kao npr. uživanje političkih i ekonomskih sloboda u društvenoj sferi, pristup medijima, te na polju obrazovanja i općenito kulturnih pitanja;

e) pravo odlučivanja kojoj etničkoj i nacionalnoj zajednici ili manjini građanin ili građanka žele pripadati te uživanje svih prava u svezi s tim izborom, bilo pojedinaćno. bilo u udruženju s drugim osobama. To se pravo posebice odnosi na slučajeve braka izmedu osoba koje pripadaju različitim etničkim i nacionalnim zajednicama ili manjinama, bez štete za osobe u pitanju.

Načela iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se također u korist Hrvata u općinama gdje oni čine brojčanu večinu u odnosu na jednu ili više drugih etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina.

Članak 7.

Pripadnici svih etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj mogu slobodno upotrebljavati, u privatnom i javnom životu, svoj jezik i pismo.

U općinama u kojima pripadnici etničke i nacionalne zajednice ili manjine čine večinu u ukupnom broju stanovnika u službenoj uporabi će biti uz hrvatski jezik i latinično pismo i jezik i pismo te etničke i nacionalne zajednice ili manjine.

Članak 8.

Jedinice lokalne samouprave mogu utvrditi službenu uporabu dvaju ili više jezika i pisama vodeći računa o broju pripadnika i interesima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina.

Članak 9.

Slobodan je posjed i uporaba znamenja i simbola etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina.

Kod službene uporabe znamenja i simbola etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina obvezatno se uz njih ističu odgovarajuća znamenja i simboli Republike Hrvatske.

Ako se izvodi himna ili svečana pjesma etničke i nacionalne zajednice ili manjine, obvezatno se prije izvodi himna Republike Hrvatske.

Statutom jedinice lokalne samouprave može se propisati način korištenja nacionalne zastave i simbola etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina.

Članak 10.

Pripadnici etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina mogu slobodno organizirati informativnu i izdavačku djelatnost na vlastitome jeziku i pismu.

Republika Hrvatska i tijela lokalne samouprave financijski pomažu ostvarivanje prava iz stavka 1. ovoga članka sukladno svojim mogućnostima.

Članak 11.

Pripadnici etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina mogu slobodno osnivati kulturna i druga društva radi očuvanja nacionalnog i kulturnog identiteta. Ta društva su autonomna, a Republika i tijela lokalne samouprave financijski pomažu njihov rad prema svojim mogućnostima.

Članak 12.

Republika Hrvatska štiti spomeničko blago i cjelokupnu kulturnu baštinu etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina.

Članak 13.

Kotarevi u kojima su pripadnici etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u večini imaju poseban položaj koji se uređuje statutom u skladu s ovim zakonom.

Odgoj i obrazovanje

Članak 14.

Odgoj i obrazovanje pripadnika etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj obavlja se u dječjim vrtićima i školama na njihovom jeziku i pismu, prema posebnim programima u kojima je primjereno sadržana njihova povijest, kultura i znanost, ukoliko to žele.

Odgoj i obrazovenje iz stavka 1. ovoga članka u dijelu koji nije u svezi s nacionalnom pripadnošću polaznika provodi se u opsegu i sadržaju propisanom po nadležnom tijelu Republike Hrvatske za područje školstva.

Školski program čije izučavanje predstavlja svezu s nacionalnom pripadnošću polaznika utvrđuje tijelo iz stavka 2. ovoga članka na prijedlog Ureda Vlade Republike Hrvatske za međunacionalne odnose.

Članak 15.

U gradovima i drugim naseljenim mjestima izvan područja kotareva s posebnim statutom (članak 21.), u kojima etničke i nacionalne zajednice ili manjine čine relativnu večinu stanovništva, ako to dopušta broj polaznika, ustanovit će se zasebna školska ustanova ili zasebna školska odjeljenja s nastavom na jeziku i pismu te etničke i nacionalne zajednice ili manjine, ukoliko to žele.

U slučaju da se ne mogu, zbog malog broja polaznika, formirati škole ili odjeljenja po kriterijima iz stavka 1. ovoga članka, organizirat će se u okviru zasebnog školskog odjeljenja nastava predmeta čiji je program u svezi s nacionalnom pripadnošću polaznika (jezik i književnost, povijest i dr.) koju će održavati učitelji i profesori iste nacionalne pripadnosti kao i polaznici ako to žele roditelji polaznika.

U gradovima i naseljenim mjestima izvan područja kotareva s posebnim statutom, iz kojih je u drugom svjetskom ratu i poslije drugog svjetskog rata autohtono stanovništvo ostalih etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina bilo protjerano u matične zemlje ili se vodila politika iseljavanja u matične zemlje, može se uvesti u školsku nastavu fakultativno učenje stranog jezika, od IV razreda osnovnog do kraja srednjoškolskog obrazovanja, kao strani jezik, jezik te etničke i nacionalne zajednice ili manjine, neovisno na postotak koji te etničke i nacionalne zajednice ili manjine imaju u stanovništvu na tom području.

U gradovima i naseljenim mjestima izvan područja kotareva s posebnim statutom, u cilju zaštite kolektivnih prava autohtonih etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina, poduzimat će se mjere posebne zaštite u sudjelovanju u javnim poslovima, obrazovanju, kulturi, duhovnom i vjerskom životu te pristupu javnim medijima bez obzira na njihov udjel u ukupnom stanovništvu.

Mjere iz stavka 4. ovog članka poduzimat će se sve do ponovne uspostave sustava vlastitih organizacija radi njegovanja i unapređivanja nacionalnih posebnosti, kulture i odgojno-obrazovnih institucija manjinskih zajednica u prijašnjem opsegu.

Članak 16.

Republika Hrvatska osigurava financijska sredstva uz sredstva općine u potrebnom obujmu radi ostvarenja programa utvrđenih u članku 14. ovoga zakona.

Članak 17.

Pripadnici etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina mogu osnivati privatne vrtiće, škole i druga učilišta.

IV. PROPORCIONALNO SUDJELOVANJE U PREDSTAVNIČKIM I DRUGIM TIJELIMA

Članak 18.

Pripadnici etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina koje sudjeluju u stanovništvu Republike Hrvatske s više od 8% imaju pravo na zastupljenost razmjerno svom udjelu u ukupnom stanovništvu u Saboru i Vladi Republike Hrvatske te tijelima vrhovne sudbene vlasti.

Pripadnici etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina čiji je udio u stanovništvu Republike Hrvatske manji od 8% imaju pravo izabrati ukupno pet zastupnika u Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske.

Zastupnici iz stavka 2. ovoga članka predstavnici su svih etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina koji su ih izabrali i dužni su štititi njihove interese.

Način izbora i opoziva zastupnika iz stavka 1. i 2. ovoga članka uredit će se zakonom i drugim propisima kojima se uređuju izbori u Republici Hrvatskoj.

Zastupljenost etničke i nacionalne zajednice ili manjine iz stavka 1. ovoga članka u drugim tijelima državne vlasti Republike Hrvatske osigurava se zakonom o ustrojstvu državne vlasti.

Članak 19.

Pripadnici etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina imaju pravo na zastupljenost u tijelima lokalne samouprave razmjerno svom udjelu u ukupnom stanovništvu određene jedinice lokalne samouprave.

Pravo iz stavka 1. ovoga članka osigurava se zakonom kojim se uređuje lokalna samouprava i statutom jedinice lokalne samouprave.

Članak 20.

U svrhu provedbe odredaba ovoga zakona o pravu etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina na kulturu, obrazovanje, pristup javnim medijima i ostvarivanje njihovog razmjernog udjela u javnim službama i drugim institucijama u ovim područjima, Vlada Republike Hrvatske ima Ured za međunacionalne odnose.

Za područje jedne ili više općina, odnosno kotara u kojima broj pripadnika etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina i njihov interes to zahtijeva, Vlada Republike Hrvatske osnovat će područni ured za međunacionalne odnose.

V. KOTAREVI (PODRUČJA) S POSEBNIM SAMOUPRAVNIM (AUTONOMNIM) POLOŽAJEM

Članak 21.

Kotarevi (područja) s posebnim samoupravnim (autonomnim) položajem (u daljem tekstu: "kotarevi s posebnim statutom") u kojima pripadnici pojedine etničke i nacionalne zajednice ili manjine, prema popisu stanovništva iz 1981. godine, čine natpolovičnu večinu imaju unutar sustava lokalne samouprave Republike Hrvatske, poseban statut.

Ustrojstvo kotareva s posebnim statutom ne smije biti u suprotnosti s ustavnim uređenjem Republike Hrvatske kao jedinstvene i nedjeljive države.

Na kotareve s posebnim statutom i općine u njihovom sastavu primjenjuju se odredbe zakona o lokalnoj samoupravi, ukoliko ovim zakonom nije drugačije određeno.

Članak 22.

Područja kotareva iz članka 21., stavak 1. su područja koja čine općine: Dvor, Glina, Hrvatska Kostajnica, Vojnić, Vrginmost, Benkovac, Donji Lapac, Gračac, Knin, Obrovac i Titova Korenica.

Granice općina iz stavka 1. ovoga članka su utvrđene Zakonom o područjima općina u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 39/62., 5/63., 13/65., 54/65., 27/67., 6/68., 20/68., 21/68., 30/70., 44/70., 11/73., 6/74., 42/74., 1/75., 9/78., 31/80., 40/81., 5/86.. 27/88. i 47/90.) i to odredbama citiranoga zakona koje su bile na snazi 30. svibnja 1990. godine.

Općine iz prethodnog stavka i to: općine Knin, Obrovac, Benkovac, Gračac, Titova Korenica i Donji Lapac - čine autonomni kotar Knin, a općine: Glina, Vrginmost, Hrvatska Kostajnica, Dvor na Uni i Vojnić - čine autonomni kotar Glina.

Članak 23.

Skupština kotara i općine s posebnim statutom i njeno izvršno vijeće bira se odnosno imenuje se temeljem načela razmjerne zastupljenosti stanovnika obzirom na njihovu etničku i nacionalnu odnosno manjinsku pripadnost.

Načelo iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i na tijela ustanova, kao i tijela s javnim ovlastima, te namještenike koji su zaposleni u njima.

Članak 24.

Propisi i odluke koje donosi skupština kotara i općine s posebnim statutom i njena izvršna i druga tijela moraju štititi nacionalna prava, položaj i interese Hrvata te pripadnika drugih etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina koje žive na njenom području.

Članak 25.

U kotarevima i općinama s posebnim statutom Hrvati i ostali stanovnici imaju ista prava i obveze kao i pripadnici etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina koji čine večinu stanovništva na području kotara i općine s posebnim statutom, te i sva posebna prava i obveze koja se ovim zakonom utvrđuju za pripadnike etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina.

Djelokrug i ustrojstvo kotara s posebnim statutom

Izvorni djelokrug

Članak 26.

Kotar s posebnim statutom samostalan je u odlučivanju i upravljanju poslovima iz izvornog djelokruga utvrđenog ovim zakonom.

U izvornom djelokrugu kotara s posebnim statutom je:

1. usklađivanje racionalnog korištenja i uređenja prostora i prostornog razvoja na području kotara;

2. poticanje razvoja gospodarskih djelatnosti, u skladu s općom gospodarskom politikom Republike;

3. briga za zadovoljavanje zajedničkih interesa stanovništva na području kotara s posebnim položajem u izgradnji i održavanju infrastrukturne mreže i drugih komunalnih objekata i djelatnosti od važnosti za kotar;

4. zaštita prirode i okoliša na području kotara;

5. ostvarivanje uvjeta za zadovoljavanje zajedničkih interesa građana u području kulture, a osobito čuvanja i zaštite kulturnog blaga od interesa za etničku i nacionalnu zajednicu ili manjinu, poticanje kulturne i znanstvene djelatnosti, osnivanje i održavanje muzeja, znanstvenih i drugih knjižnica, kazališta i glazbenih sastava koji njeguju tradicije te etničke i nacionalne zajednice ili manjine;

6. ostvarivanje uvjeta za zadovoljavanje potreba stanovništva u zdravstvenoj i klimatsko-rehabilitacijskoj zaštiti te socijalnoj skrbi koja zahtijeva solidarno zadovoljavanje, u skladu s posebnim propisima;

7. osiguravanje uvjeta za zadovoljavanje zajedničkih interesa stanovništva kotara u srednjoškolskom obrazovanju te znanosti i upotrebi suvremene tehnologije;

8. osiguravanje javnog reda i mira te sigurnosti prometa na području kotara;

9. posebna briga o ostvarivanju ljudskih, građanskih i etničkih prava svih stanovnika te posebna zaštita stanovnika koji se etnički i nacionalno razlikuju od večinske etničke i nacionalne zajednice ili manjine;

10. osnivanje službi i organizacija kotara s posebnim statutom za obavljanje poslova iz izvornog djelokruga

Članak 27.

Općine u sastavu kotara samostalno odlučuju u upravljanju poslovima iz izvornog djelokruga kotara koje im prenese skupština kotara.

Članak 28.

Tijela kotara s posebnim statutom neposredno izvršavaju zakone i propise središnjih tijela državne vlasti (preneseni djelokrug), osim ukoliko je za obavljanje tih poslova ustanovljeno područno tijelo državne vlasti Republike Hrvatske.

U poslovima iz prenesenog djelokruga tijela kotara djeluju temeljem uputa Vlade i središnjih tijela državne uprave Republike Hrvatske.

Za zakonito i stručno obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka odgovorni su predsjednik skupštine kotara i predsjednik izvršnog vijeća skupštine kotara.

Kotarska tijela i službe

Članak 29.

Tijela kotara s posebnim statutom su:

- skupština kotara,

- izvršno vijeće skupštine kotara,

- predsjednik skupštine kotara i

- kotarski (okružni) sud.

Nadležnost skupštine kotara

Članak 30.

Skupština kotara s posebnim statutom osobito:

- razmatra i odlučuje o svim pitanjima od značenja za politički, gospodarski, kulturni i društveni život i razvoj područja kotara;

- donosi planove razvoja, urbanističke i druge prostorne planove kad je na to zakonom ovlaštena; kotarski proračun i završni račun, osniva kotarske fondove, donosi odnosno potvrđuje financijske planove i završne račune kotarskih fondova;

- osniva javna i druga poduzeća i ustanove od kotarskog značenja:

- osniva zdravstvene, socijalne, kulturne, znanstvene i školske ustanove kotarskog značenja;

- bira, imenuje i razrješava, u skladu sa zakonom i statutom, predsjednika skupštine i njegovog zamjenika, predsjednika radnih tijela, direktore i ravnatelje javnih poduzeća i druge osobe određene zakonom;

- osniva kotarske službe i organizacije koje obavljaju poslove od interesa za kotar.

Propisi, opći akti i odluke

Članak 31.

Skupština kotara samostalno donosi slijedeće propise i opće akte:

- Statut kotara,

- kotarski proračun i završni račun,

- odluku o osnivanju kotarskih fondova i završne račune kotarskih fondova,

- odluku o osnivanju javnih poduzeća, te kotarskih ustanova za područje školstva, zdravstva, znanosti, socijalne skrbi i športa,

- planove razvoja i urbanističke planove.

Kotarska skupština ima ovlaštenja donositi propise, u skladu sa zakonom u slijedećim oblastima:

1. uređenja kotarskih ureda i njihovih namještenika,

2. zaštitu i očuvanje povijesne i umjetničke narodne baštine,

3. lokalnih običaja i navika te kulturnih ustanova,

4. zaštite okoliša,

5. obrta i kučne djelatnosti,

6. sajmova i tržnica,

7. preventivne djelatnosti i prve pomoći u općim nesrećama,

8. rudnika, kamenoloma, mineralnih i termalnih voda.

9. lova i ribolova,

10. parkova za zaštitu flore i faune, osim nacionalnih parkova.

11. održavanje prohodnosti lokalnih puteva, vodovoda i javnih radova od kotarskog značenja,

12. komunikacija i transporta od kotarskog interesa,

13. turizma i hotelijerstva,

14. agrikulture, šuma, stanica za obranu od tuče, melioracije,

15. pomoći i dobrotvorstva,

16. dječjih vrtića,

17. školske izgradnje.

Kotarska skupština donosi i druge propise i opće akte te odluke na koje je ovlaštena zakonom.

Članak 32.

Sastav kotarske skupštine, njenog izvršnog vijeća, na čin izbora, djelokrug i način rada, utvrđuje skupština kotara statutom kotara u skladu s ovim zakonom, zakonom o lokalnoj samoupravi i izbornim zakonom.

Članak 33.

Odbornici skupštine kotara s posebnim statutom poslije verifikacije mandata polažu prisegu čiji sadržaj utvrđuje Sabor Republike Hrvatske.

Članak 34.

Predsjednika skupštine kotara bira i razrješava skupština kotara, a potvrđuje Vlada Republike Hrvatske.

Predsjednik skupštine Kotara predstavlja kotar s posebnim statutom i predstavnik je vlasti Republike Hrvatske u kotaru s posebnim statutom.

Članak 35.

Propisi i odluke koje donosi skupština kotara s posebnim statutom moraju u cijelosti poštivati suverenitet, neovisnost i međunarodni subjektivitet Republike Hrvatske.

Ustavni sud Republike Hrvatske može pokrenuti postupak za utvrđivanje ustavnosti i zakonitosti propisa donesenih od skupštine kotara s posebnim statutom i provedbenih propisa njenog izvršnog vijeća te drugih tijela koja se po odredbama ovoga zakona mogu osnivati na njegovom području u skladu s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske.

Članak 36.

Izvršna tijela skupštine kotara s posebnim statutom i tijela koja imaju javne ovlasti, provode propise Republike Hrvatske, županije u čijem su sastavu i skupštine kotara.

U slučaju dvojbe koje propis se ima primijeniti, odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske.

Sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti iz stavka 1. ovoga članka obavlja Upravni sud Republike Hrvatske.

Kotarske službe

Članak 37.

Skupština kotara, u skladu sa zakonom i statutom kotara, osniva kotarske službe i organizacije za obavljanje upravnih i stručnih poslova iz izvornog djelokruga kotara s posebnim statutom.

Na radna prava i položaj zaposlenih (namještenika) u kotarskim službama i organizacijama primjenjuju se opći propisi o radnim odnosima.

Aktom o osnivanju kotarskih službi i organizacija iz stavka 1. ovoga članka uredit će se način upravljanja te postupak i način utvrđivanja odgovornosti čelnika službi odnosno organizacija predsjedniku skupštine kotara i predsjedniku izvršnog vijeća.

Kotarski (okružni) i općinski sud

Članak 38.

Na područjima s posebnim samoupravnim statutom osnivaju se općinski i kotarski (okružni) sudovi. Općinski sudovi osnivaju se za područje jedne ili više općina. a kotarski (okružni) za područje kotara.

Općinski sudovi sude i u predmetima izvornog djelokruga kotara.

Kotarski (okružni) sudovi sude i u drugom stupnju o predmetima iz izvornog djelokruga kotara.

Sudovi iz stavka 2. i 3. imaju posebne odjele za odlučivanje o predmetima iz izvornog djelokruga.

Članak 39.

Suce posebnog odjela iz prethodnog članka bira i razrješava na prijedlog općinske, odnosno kotarske skupštine Republičko sudbeno vijeće.

Ako Republičko sudbeno vijeće ne prihvati prijedlog skupštine kotara ili općine za izbor i razrješenje suca iz stavka 1. ovoga članka, dužno je obrazložiti svoju odluku.

Suci općinskog i kotarskog suda prije stupanja na dužnost polažu prisegu kao i suci svih drugih sudova Republike Hrvatske.

Članak 40.

Nacionalni sastav sudaca i namještenika općinskih i kotarskih (okružnih) sudova mora odgovarati nacionalnom sastavu stanovništva na području općine, odnosno kotara s posebnim statutom.

Članak 41.

Odluke sudova iz članka 38. donose se u ime Republike Hrvatske.

Protiv drugostepene pravomoćne odluke posebnog odjela kotarskog (okružnog) suda može se uložiti izvanredni pravni lijek Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, a ako je odlukom povrijeđeno jedno od Ustavom i ovim zakonom utvrđeno ljudsko pravo i sloboda može, se podnijeti tužba Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Članak 42.

Sukob nadležnosti s posebnim odjelom općinskih ili kotarskih (okružnih) sudova rješava Vrhovni sud Republike Hrvstske.

Policijska uprava

Članak 43.

U kotaru s posebnim statutom osniva se policijska uprava.

Policijska uprava obavlja sve poslove zaštite javnog reda i mira na području kotara s posebnim statutom, poslovesigurnosti prometa, poslove vođenja javnih evidencija, kao i izdavanje uvjerenja i svjedodžbi iz tih evidencija i druge unutarnje poslove povjerene im zakonom.

Policijskoj upravi iz stavka 2. ovoga članka može se zakonom povjeriti obavljanje i drugih poslova, osim poslova zaštite ustavnog poretka, osiguranja i kontrole prelaženja državne granice.

Članak 44.

Nacionalni sastav zaposlenih u policijskoj upravi mora odgovarati nacionalnom sastavu stanovništva na području kotara s posebnim statutom.

U gradovima i drugim naseljenim mjestima nacionalni sastav policijskih djelatnika mora odgovarati nacionalnom sastavu stanovništva.

Članak 45.

Načelnika policijske uprave imenuje i razrješava Vlada Republike Hrvatske na prijedlog skupštine kotara s posebnim statutom.

Ostale čelnike i ovlaštene osobe policijske uprave imenuje i razrješava ministar unutarnjih poslova na prijedlog skupštine kotara s posebnim statutom.

Tijela iz stavka 1. i 2. ovoga članka imenovat će predložene osobe ukoliko ispunjavaju zakonom i drugim propisom određene uvjete za izbor, imenovanje odnosno postavljenje.

Povjerenik Vlade Republike Hrvatske

Članak 46.

Vlada Republike Hrvatske za kotar s posebnim statutom imenuje svog povjerenika.

Povjerenik Vlade predstavlja Vladu Republike Hrvatske pred tijelima kotara s posebnim statutom, obavještava Vladu o provođenju odluka Vlade Republike Hrvatske kao i odredaba ovoga zakona i drugih propisa kojima su uređena prava etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina.

Članak 47.

Na prijedlog Vlade Republike Hrvatske Predsjednik Republike Hrvatske može raspustiti skupštinu kotara s posebnim statutom i njeno izvršno vijeće ako ova svojim odlukama i drugim aktima krše:

- Ustav i zakone Republike Hrvatske, a posebno ako se time onemogućava ostvarivanje ustavnih i zakonskih prava građana ili ih se dovodi u neravnopravni položaj,

- suverenitet i teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske.

U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka skupština kotara može pokrenuti u roku od 48 sati postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti odluke Predsjednika Republike kod Ustavnog suda Republike Hrvatske.

Do odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske skupština kotara i njeno izvršno vijeće mogu donositi samo odluke koje ne trpe odgodu ili zbog čijeg bi nedonošenja mogle nastupiti štetne posljedice većih razmjera.

Članak 48.

Kad je temeljem odredbe prethodnog članka raspuštena skupština kotara ili njeno izvršno vijeće, novi izbori za skupštinu kotara moraju se održati u roku od tri mjeseca od odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, odnosno novo izvršno vijeće mora biti izabrano u roku od 30 dana.

Odgoj i obrazovanje

Članak 49.

Odgoj i obrazovanje pripadnika etničke i nacionalne zajednice ili manjine u kotarima s posebnim statutom, ukoliko to žele, obavlja se u dječjim vrtićima i školama na njihovom jeziku i pismu prema posebnim programima u kojima je primjereno sadržana njihova povijest, kultura i znanost.

Odgoj i obrazovanje pripadnika hrvatskog naroda u kotarima s posebnim statutom obavlja se u posebnim vrtićima i školama ili posebnim odjelima škola i vrtića na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.

Odgojne i nastavne ustanove iz stavka 1. i 2. ovoga članka financiraju se u opsegu i prema mjerilima koja su na snazi na cijelom području Republike Hrvatske.

Članak 50.

Na području kotara s posebnim statutom nastavni program u školama provodi se u dijelu koji nije u svezi s nacionalnom pripadnošću polaznika u opsegu i sadržaju propisanom od tijela Republike Hrvatske za područje školstva.

Školski program čije izučavanje predstavlja svezu s nacionalnom pripadnošću polaznika utvrđuje se u skladu s odredbom iz članka 14., stavka 3. ovoga zakona.

Ostale odredbe

Članak 51.

Toponimi u naseljima u kotarevima s posebnim statutom ispisuju se u prvom redu hrvatskim jezikom i latiničnim pismom, a u drugom redu jezikom i pismom etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina.

VI. IMOVINA I FINANCIRANJE OPĆINA I KOTAREVA S POSEBNIM STATUTOM

Članak 52.

Sve pokretnine i nekretnine, osim onih koje su po odredbama posebnih zakona vlasništvo Republike Hrvatske, a koje pripadaju općinama i kotarevima s posebnim statutom kao i prava koja im pripadaju, vlasništvo su općina i kotareva s posebnim statutom.

Vlasništvo iz stavka 1. ovoga članka, prava i obveze kao i udjeli i ostalih ovlaštenika, moraju se evidentirati u javnim knjigama.

Članak 53.

Prihodi općina i kotareva s posebnim statutom su:

1. prihodi od nepokretnih i pokretnih stvari u njihovom vlasništvu,

2. prihodi od poduzeća, agencija, ustanova i drugih organizacija u njihovom vlasništvu,

3. posebni općinski i kotarski porezi i takse, u skladu s posebnim zakonom,

4. prihodi od prodaje nepokretnih i pokretnih stvari u njihovom vlasništvu,

5. darovi, nasljedstva i legati,

6. pomoć i dotacije Republike Hrvatske predviđene državnim proračunom odnosno posebnim zakonom i drugi prihodi utvrđeni zakonom.

Članak 54.

Prihodi i rashodi općine i kotara s posebnim statutom utvrđuju se u godišnjem proračunu.

Na izradu, donošenje, izvršenje, izmjene, privremena financiranja, stalnu rezervu i posebne račune općine i kotara s posebnim statutom, zaključni račun godišnjeg proračuna kao i na pozajmljivanje i davanje na zajam primjenjuju se propisi o financiranju javnih potreba.

Članak 55.

Skupština općine i kotara s posebnim statutom nadzire sveukupno materijalno i financijsko poslovanje.

U svrhu provođenja nadzora nad poslovanjem iz stavka 1. ovoga članka skupština općine, odnosno kotara može u skladu sa statutom, izabrati nadzorni odbor. Nadzor se obavlja najmanje četiri puta godišnje i jedanput nenajavljeno.

O rezultatima nadzora izvješćuje se skupština općine, odnosno kotara i Povjerenik Vlade Republike Hrvatske.

Članak 56.

Raspodjela imovine, prihoda i rashoda izmedu općina i kotara s posebnim statutom uređuje se ugovorom između kotara i općina u njihovom sastavu.

Članak 57.

Središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove financija nadzire zakonitost materijalnog i financijskog poslovanja kotara s posebnim statutom, odnosno općine u sastavu kotara.

Tijelo iz stavka 1. ovoga članka obustavit će od izvršenja, poništiti odnosno ukinuti nezakoniti akt materijalnog odnosno financijskog poslovanja općine, odnosno kotara i pokrenuti postupak protiv odgovorne osobe.

VII. MEĐUNARODNI NADZOR I SURADNJA

Članak 58.

Republika Hrvatska će sklopiti međunarodni ugovor radi nadzora nad provedbom odredaba ovoga zakona o kotarima s posebnim statutom.

Međunarodno tijelo ustanovljeno temeljem ugovora iz stavka 1. ovoga članka stalno će nadzirati primjene odredbi o kotarima s posebnim statutom.

Tijelo iz stavka 2. ovoga članka podnosit će izvješća i preporuke svim zainteresiranim stranama.

Republika Hrvatska provest će preporuke tijela iz prethodnog stavka.

U slučaju spora o provođenju preporuke zatražit će se odluka Suda za prava čovjeka.

Članak 59.

Republika Hrvatska surađivat će i savjetovati se, izravno ili putem mješovitih odbora, sa vladama i institucijama zainteresiranih država radi što potpunijeg ostvarivanja prava čovjeka i prava etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina.

VIII. SUDSKA ZAŠTITA

Članak 60.

Svaki građanin Republike Hrvatske može se obratiti Sudu za prava čovjeka nakon iscrpljivanja svih raspoloživih unutarnjih pravnih lijekova u predmetima iz područja ljudskih prava i sloboda i prava i položja etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina koja su zajamćena Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim ugovorima koji obvezuju Republiku Hrvatsku, ovim zakonom ili drugim zakonima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj.

Dok se ne osnuje Sud za prava čovjeka na temelju ugovora između svih država nastalih na području bivše SFR Jugoslavije, ustanovljuje se Privremeni sud za prava čovjeka.

Privremeni sud iz prethodnog stavka sastoji se od predsjednika i četiri člana koji su visokomoralnog karaktera i koji moraju posjedovati kvalifikacije što se traže za izbor u visoku sudsku službu ili su priznati pravni stručnjaci. Predsjednika i dva člana bira Predsjedništvo Europske zajednice iz reda državljana svojih članica, a dva člana bira Sabor Republike Hrvatske između svojih državljana.

Članak 61.

Općina i kotar s posebnim statutom može podnijeti Ustavnom sudu Republike Hrvatske ustavnu tužbu, ao smatra da su aktom ili radnjom tijela državne vlasti Republike Hrvatske, povrijeđene slobode i prava čovjeka i etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina zajamčenih ovim zakonom.

IX. KAŽNJIVE RADNJE

Članak 62.

Zabranjeno je i kažnjivo po kaznenom zakonu Republike Hrvatske svako djelovanje, poticanje, organiziranje ili pomaganje djelatnosti koje bi mogle ugroziti opstanak neke etničke i nacionalne zajednice ili manjine, izazvati nacionalnu mržnju, dovesti do diskriminacije ili stavljanja u neravnopravan položaj.

X. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 63.

Kada su ovim Ustavnim zakonom opće zakonodavstvo i ovlasti predviđeni ili se primjenjuju na područjima koje on uređuje, ne smiju se primjenjivati na način koji bi narušavao osnovni sadržaj ljudskih prava i sloboda i prava nacionalnih ili etničkih zajednica ili manjina koja su zaštićena ovim Ustavnim zakonom.

Članak64.

U skladu sa člankom 134. Ustava Republike Hrvatske i ovim zakonom, ne mijenja se niti ukida ni jedno od prava koje je Republika Hrvatska neposredno ili kao pravni sljednik bivše SFRJ preuzela ili će preuzeti međunarodnim ugovorima (Osimski sporazum i dr.) niti ograničuje njihovo ostvarivanje.

Članak 65.

Uz priuzdrža.j načela kodificiranih člancima 34. - 38. Bečke konvencije o pravu ugovora iz 1948. godine, odredbe ovog Ustavnog zakona primjenjivat će se i tumačiti u skladu sa sporazumima koji su sklopljeni s Organizacijom ujedinjenih naroda.