USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu dopredsjednik Suda dr. Velimir Belajec, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, odlučujući o prijedlogu prof. Marine Baričević iz Zagreba, zastupane od Zvjezdane Znidarčić-Begović, odvjetnice u Zagrebu, za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti zakona, na sjednici održanoj dana 27. ožujka 1996. godine, donio je ovo

RJEŠENJE

1. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredaba članka 8. stavak 3. i 4. Zakona o »Fundaciji Ivana Meštrovića« (»Narodne novine«, broj 9/1991).

2. Ovo će se rješenje objaviti u »Narodnim novinama«.

Odredba članka 8. Zakona propisuje upravljanje »Fundacijom Ivana Meštrovića«. Tom Fundacijom upravlja Upravni odbor kojeg čine predsjednik i četiri člana, koje na prijedlog ministra za prosvjetu i kulturu (sada: ministra kulture) imenuje Vlada Republike Hrvatske, s tim da je Marija Meštrović doživotni član Upravnog odbora. Fundacija ima direktora, kojeg na prijedlog ministra prosvjete i kulture (sada: ministra kulture), imenuje Vlada Republike Hrvatske.

Osporene odredbe stavaka 3. i 4. propisuju da će prije imenovanja predsjednika i članova Upravnog odbora i direktora Fundacije Vlada Republike Hrvatske pribaviti o predloženim kandidatima mišljenje gospođe Marije Meštrović kao predstavnice nasljednika Ivana Meštrovića, s tim da Vlada Republike Hrvatske ne može za predsjednika i člana Upravnog odbora i za direktora Fundacije imenovati osobu čijem izboru bi se pismeno usprotivila gospođa Marija Meštrović.

Podnositeljica prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti smatra ove odredbe nesuglasnim s odredbama članka 2. stavak 4, te s odredbama članaka 14. i 16. Ustava Republike Hrvatske.

Prema odredbi članka 2. stavak 4. druga alineja Ustava, Sabor Republike Hrvatske i narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje - pored ostalog - o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime. Prema odredbama članka 14. Ustava građani Republike Hrvatske imaju sva prava i slobode, neovisno o njihovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama i svi su pred zakonom jednaki. Prema odredbi članka 16. Ustava slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.

Podnositeljica prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti drži da se nacionalni interesi u čuvanju i brizi za kulturnu baštinu izravno ugrožavaju time što se omogućuje samo jednoj osobi utjecati na sastav Upravnog odbora i izbor direktora Fundacije, a što bi trebalo biti eminentnom ulogom države. Jednakost građana prema tom prijedlogu vrijeđa se time što zbog isključive volje gospođe Marije Meštrović nekom građaninu može biti uskraćeno pravo na izbor za predsjednika ili člana Upravnog odbora ili direktora Fundacije. I dalje, predlagateljica smatra da je sasvim očito da osporena ograničenja prava nisu ograničenja sloboda i prava temeljem Ustava, i putem zakona, uvedena da bi se zaštitila slobode i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.

Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti nije prihvaćen.

Donoseći rješenje o neprihvatu tog prijedloga ovaj Sud polazio je od odredaba članka 52. Ustava prema kojoj osobitu zaštitu Republike imaju, već temeljem samog Ustava, more, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, a ako je zakonom određeno da su od interesa za Republiku, i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobito kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekološkog značenja. Prema stavku 2. članka 52. Ustava zakonom se određuje način na koji dobra od interesa za Republiku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti.

Prema članku 2. Zakona »Fundacija Ivana Meštrovića« upravlja svim nekretninama i umjetničkim djelima obuhvaćenim Darovnim ugovorom od 31. siječnja 1952. koja je akademik kipar Ivan Meštrović darovao Republici Hrvatskoj, kao i onima što su naknadno darovani od strane njegovih nasljednika; te nekretnine i umjetnička djela državno su vlasništvo i na njima pravo vlasništva ima Republika Hrvatska, a prema članku 3. Zakona, u kojem su nabrojeni poslovi Fundacije, ti su poslovi od osobitog interesa za Republiku.

Stajalište je ovog Suda da je Republika Hrvatska, time što je - ovlaštena Ustavom da odlučuje o očuvanju kulturnog bogatstva i korištenju njime - Zakonom odredila poseban položaj gospođe Marije Meštrović u postupku imenovanja predsjednika i članova Upravnog odbora te direktora Fundacije, postupala kao vlasnik nekretnina i umjetničkih djela u Fundaciji, koji ograničava sebe sama. Donoseći osporenu regulaciju, nakon što je ustvrdila da su poslovi Fundacije od njezina osobita interesa, Republika je na temelju svojih ustavnih ovlaštenja mogla ocijeniti da će se čuvanje ovog kulturnog bogatstva osobito štititi i na ovaj način.

Pritom se ne vrijeđaju ni odredbe članka 14. Ustava, jer se osporene odredbe jednako odnose na sve građane, a položaj gospođe Marije Meštrović, drugačiji od položaja svih ostalih građana, određen je činjenicom da je ona predstavnica nasljednika Ivana Meštrovića, zaslugom kojeg je Republika Hrvatska dobila nekretnine i umjetnička djela kojima upravlja Fundacija.

Ograničenje sloboda i prava zakonom, temeljem članka 16. Ustava, radi zaštite - pored ostalog - drugih ljudi, valja u ovom slučaju protumačiti tako da prava drugih ljudi podrazumijevaju i moralna prava umrlog darovatelja, pri čemu se u zaštiti tih prava članovima njegove obitelji može dati posebni položaj.

Na temelju iznijetog riješeno je kao u izreci.

Ovo se rješenje temelji na odredbi članka 19. stavak 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 13/1991) i na odredbama članka 45. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 29/1994).

Objava ovog rješenja temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-I-910/1994
Zagreb, 27. ožujka 1996.

Dopredsjednik
dr. Velimir Belajec, v. r.