Odluka o objavljivanju prevedenih Međunarodnih računovodstvenih standarda broj: 1, 4 i 34

NN 3/1999, Odluka o objavljivanju prevedenih Međunarodnih računovodstvenih standarda broj: 1, 4 i 34

HRVATSKI ODBOR ZA RAČUNOVODSTVO I RAČUNOVODSTVENE STANDARDE

Na temelju članka 15. stavka 1. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine", broj 90/92) i članka 4. stavka 1. točke g) Pravila Hrvatskog odbora za računovodstvo i računovodstvene standarde ("Narodne novine", broj 39/94), Hrvatski odbor za računovodstvo i računovodstvene standarde na sjednicama održanim 2. i 17. prosinca 1998. godine donio je

ODLUKU

O OBJAVLJIVANJU PREVEDENIH MEĐUNARODNIH RAČUNOVODSTVENIH STANDARDA BROJ: 1, 4 i 34

I.

Utvrđuje se da su Međunarodni računovodstveni standardi broj 1, 14 i 34 prevedeni s engleskoga na hrvatski jezik.

II.

Međunarodni računovodstveni standardi iz točke I. ove odluke objavit će se u "Narodnim novinama".

Predsjednik
dr. Danimir Gulin, v. r.

Međunarodni računovodstveni standard 1 (promijenjen 1997.)

Prezentiranje financijskih izvještaja

Kazalo
Cilj
Djelokrug                                                      Točke 1 - 4
Svrha financijskih izvještaja                                         5
Odgovornost za financijske izvještaje                          6
Dijelovi financijskih izvještaja                                7 - 9
OPĆA RAZMATRANJA                                    10 - 41
Fer prezentiranje i primjenjivanje
Međunarodnih računovodstvenih standarda
     10 - 19
Računovodstvene politike                                   20 - 22
Neograničenost vremena poslovanja                  23 - 24
Računovodstvena osnova nastanka događaja    25 - 26
Dosljedno prezentiranje                                       27 - 28
Važnost i zbrajanje                                               29 - 32
Prijeboj                                                                  33 - 37
Usporedne informacije                                          38 - 41
STRUKTURA I SADRŽAJ                                  41-102
Uvod                                                                       42 - 52
Financijski izvještaji                                                  44 - 48
Izvještajno razdoblje                                                 49 - 51
Pravovremenost                                                               52
Bilanca                                                                    53 - 74
Razlikovanje kratkotrajnog od dugotrajnog                53 - 56
Kratkotrajna imovina                                                 57 - 59
Kratkoročne obveze                                                  60 - 65
Informacija koju treba prezentirati u bilanci                 66 - 71
Informacija koju treba prezentirati u bilanci
ili u bilješkama uz financijske izvještaje                       72 - 74
Račun dobiti i gubitka                                            75 - 85
Informacija koju treba prezentirati u računu
dobiti i gubitka                                                           75 - 76
Informacija koju treba prezentirati u računu
dobiti i gubitka ili u bilješkama                                    77 - 85
Promjene glavnice                                                   86 - 89
Izvještaj o novčanom tijeku                                            90
Bilješke uz financijske izvještaje                            91-102
Struktura                                                                     91- 96
Prezentiranje računovodstvenih politika                        97-101
Druga objavljivanja                                                           102
DATUM STUPANJA NA SNAGU                       103-104

Dodatak - Primjer strukture financijskog izvještaja

Standarde, koji su pisani masnim kurzivom, treba čitati u kontekstu osnovnog materijala i uputa za primjenu u ovom Standardu te u kontekstu Predgovora Međunarodnim računovodstvenim standardima. Međunarodni računovodstveni standardi ne primjenjuju se na beznačajne stavke (vidjeti točku 12. Predgovora).

Cilj

Cilj je ovog Standarda propisati osnovu za prezentiranje financijskih izvještaja opće namjene, da bi se osigurala usporedivost s financijskim izvještajima poduzeća prethodnih razdoblja kao i s financijskim izvještajima drugih poduzeća. Da bi se postigao ovaj cilj, ovaj Standard postavlja opće ocjene za prezentiranje financijskih izvještaja, upute za njihovu strukturu i minimum zahtjeva sadržaja financijskih izvještaja. Priznavanje, mjerenje i objavljivanje određenih transakcija i poslovnih događaja obrađuju drugi međunarodni računovodstveni standardi.

Djelokrug

 1. Ovaj se Standard treba primijeniti u prezentiranju financijskih izvještaja za opće namjene sastavljenih i prezentiranih u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardima.

 2. Financijski izvještaji opće namjene jesu oni koji su namijenjeni da udovolje potrebama korisnika koji nisu u položaju da zahtijevaju oblikovana izvješća da se udovolji njihovim određenim potrebama za informacijom. Financijski izvještaji opće namjene jesu oni koji se prezentiraju zasebno ili u okviru drugog javnog dokumenta, kao što je godišnje izvješće ili prospekt. Ovaj se Standard ne odnosi na skraćene financijske informacije međurazdoblja. Ovaj se Standard jednako primjenjuje na financijske izvještaje pojedinog poduzeća kao i na konsolidirane financijske izvještaje grupe poduzeća. Međutim, Standard unaprijed ne isključuje prezentiranje financijskih izvještaja koji se sastavljaju u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardima kao i financijskih izvještaja matice prema nacionalnim zahtjevima u okviru istoga dokumenta, tako dugo dok je osnova za sastavljanje jasno objavljena u izvještaju o računovodstvenim politikama.

3. Ovaj se Standard odnosi na sve vrste poduzeća, uključujući banke i osiguravajuća društva. Dodatni zahtjevi za banke i slične financijske institucije, u skladu sa zahtjevima ovoga Standarda, postavljeni su u MRS-u 30, Objavljivanja u financijskim izvještajima banaka i drugim financijskim institucijama.

4. Ovaj Standard koristi pojmove koji su prikladni poduzeću kojemu je cilj stjecanje dobiti. Prema tome, poslovna poduzeća javnoga sektora mogu primijeniti zahtjeve ovoga Standarda. Neprofitne jedinice, država i druga poduzeća javnoga sektora, koji namjeravaju primjenjivati ovaj Standard, mogu izraditi dopune opisa korištenih za stanovite stavke financijskih izvještaja, kao i samih financijskih izvještaja. Takvi subjekti također mogu prezentirati dodatne dijelove financijskih izvještaja.

Svrha financijskih izvještaja

5. Financijski izvještaji strukturiraju financijsko predočenje financijskog položaja i transakcija koje je poduzelo neko poduzeće. Cilj je financijskih izvještaja opće namjene pružiti informaciju o financijskom položaju, uspješnosti i novčanom tijeku poduzeća, koja je korisna širokom krugu korisnika u donošenju ekonomskih odluka. Financijski izvještaji također prikazuju rezultate upravljanja resursima koje je povjereno upravi. Da se udovolji ovim ciljevima, financijski izvještaji pružaju informaciju poduzeća o:

a) imovini,

b) obvezama,

c) glavnici,

d) prihodima i rashodima, uključujući dobitke i gubitke i

e) novčanim tijekovima.

Ova informacija, zajedno s drugim informacijama u bilješkama uz financijske izvještaje, pomaže korisnicima u predviđanju budućih novčanih tijekova poduzeća te osobito u određivanju vremena i izvjesnosti stvaranja novca i novčanih ekvivalenata.

Odgovornost za financijske izvještaje

6. Odgovornost za sastavljanje i prezentiranja financijskih izvještaja ima uprava i/ili drugo upravno tijelo poduzeća.

Dijelovi financijskih izvještaja

7. Cjeloviti skup financijskih izvještaja je sljedeći:

a) bilanca,

b) račun dobiti i gubitka

c) promjene glavnice

c1) izvještaj o svim promjenama glavnice ili

c2) izvještaj o promjeni glavnice osim promjena nastalih iz kapitalnih transakcija s vlasnicima i raspodjele vlasnicima

d) izvještaj o novčanom tijeku,

e) računovodstvene politike i bilješke uz financijske izvještaje.

8. Poduzeća se potiču da prezentiraju, izvan financijskih izvještaja, financijsko stajalište managementa kojim se opisuju i objašnjavaju glavna obilježja financijske uspješnosti i financijskog položaja poduzeća te osnovne neizvjesnosti s kojima se poduzeće suočava. Takvo izvješće može imati pregled kojim se ističe sljedeće:

a) osnovni čimbenici i utjecaji koji određuju uspješnost kao i promjene okruženja u kojem poduzeće djeluje, odgo-vornost poduzeća na te promjene i njihov učinak te politika poduzeća za ulaganja da se održi i potakne uspješnost, uključujući i politiku dividendi;

b) izvori financiranja poduzeća, politika u svezi s povećanjem uspješnosti i politike upravljanja rizicima;

c) snaga i resursi poduzeća čija vrijednost nije sadržana u bilanci prema Međunarodnim računovodstvenim stan-dardima.

9. Mnoga poduzeća prezentiraju, izvan financijskih izvještaja, dodatne izvještaje, kao što su izvješća o zaštiti čovjekove okoline i izvještaje o dodanoj vrijednosti, posebno u djelatnostima gdje su čimbenici čovjekove okoline značajni i kada zaposleni smatraju da trebaju biti važan korisnik izvješća. Poduzeća se potiču da prezentiraju takve dodatne izvještaje ako management vjeruje da pomaže korisnicima u donošenju ekonomskih odluka.

OPĆA RAZMATRANJA

Fer prezentiranje i primjenjivanje Međunarodnih računovodstvenih standarda

10. Financijski izvještaji trebaju fer prezentirati financijski položaj, financijsku uspješnost i novčane tijekove poduzeća. Fer prezentiranje se postiže odgovarajućom primjenom Međunarodnih računovodstvenih standarda u financijskim izvještajima u gotovo svim okolnostima, uz dodatno objavljivanje rezultata, ako je neophodno.

11. Poduzeća čiji financijski izvještaji su u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardima trebaju objaviti tu činjenicu. U financijskim izvještajima ne treba se posebno navesti da su u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima, osim ako nisu u skladu sa svim zahtjevima svakog primjenjivanog Standarda i svakog primjenjivanog objašnjenja Stalnog odbora za objašnjenje.

12. Neodgovarajući računovodstveni postupak se ne ispravlja objavljivanjem korištenih računovodstvenih politika, bilješkama ili značajnim objašnjenjem.

13. U vrlo rijetkim slučajevima, kada management zaključi da bi primjenjivanje zahtjeva nekog standarda bilo pogrešno te je stoga takvo odstupanje nužno da se postigne fer prezentiranje, poduzeće treba objaviti:

a) da je management zaključio da financijski izvještaji fer prezentiraju financijski položaj, financijsku uspješnost i novčane tijekove poduzeća;

b) da su primijenjeni u svim značajnim aspektima primjenjivani Međunarodni računovodstveni standardi, osim odstupanja u nekom Standardu da se postigne fer prezentiranje;

c) standard od kojega je poduzeće odstupilo, prirodu odstupanja, uključujući postupak koji standard zahtijeva, razlog zašto bi taj postupak bio pogrešan u danim uvjetima te usvojeni postupak i

d) financijski učinak odstupanja na neto dobit ili gubitak, imovinu, obveze, glavnicu i novčani tijek poduzeća svakog izviještenog razdoblja.

14. Financijski izvještaji se ponekad opisuju kao "temelje se na", "u skladu su sa značajnim zahtjevima od" ili "u skladu su sa računovodstvenim zahtjevima" Međunarodnih računovodstvenih standarda. Često ne postoji daljnjih informacija, premda je jasno da značajni zahtjevi objavljivanja, ako nisu računovodstveni zahtjevi, nisu ispunjeni. Takvi su izvještaji pogrešni budući da odstupaju od pouzdanosti i razumljivosti financijskih izvještaja. Kako bi se osiguralo da financijski izvještaji koji navode da su u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardima ispune zahtjeve standarda kojega zahtijevaju korisnici na međunarodnoj razini, ovaj Standard sadrži opći zahtjev koji financijski izvještaji trebaju dati o fer prezentiranju, prikaz o tome kako je zahtjev o fer prezentiranju ispunjen te druge upute za određivanje iznimno rijetkih slučajeva kada je odstupanje nužno. On također zahtijeva detaljno objavljivanje okolnosti koje objašnjavaju odstupanje. Postojanje suprotstavljenih nacionalnih zahtjeva nije samo po sebi dostatno da zadovolji odstupanje od financijskih izvještaja sastavljenih primjenom Međunarodnih računovodstvenih standarda.

15. U gotovo svim okolnostima fer prezentiranje se postiže primjenjivanjem svih značajnih dijelova koji se odnose na Međunarodne računovodstvene standarde. Fer prezentiranje zahtijeva:

a) izbor i primjenjivanje računovodstvenih politika u skladu s točkom 20.,

b) prezentiranje informacije, uključujući računovodstvene politike na način koji pruža relevantne, pouzdane, usporedive i razumljive informacije i

c) pružanje dodatnih objavljivanja kada su zahtjevi u Međunarodnim računovodstvenim standardima nedostatni da omoguće korisnicima razumjeti utjecaj pojedinih transakcija ili poslovnih događaja u svezi s financijskim položajem i uspješnosti poduzeća.

16. U iznimno rijetkim slučajevima, primjena određenog zahtjeva Međunarodnog računovodstvenog standarda može dovesti do pogrešnog razumijevanja financijskih izvještaja. To će biti slučaj samo ako je postupak koji zahtijeva standard potpuno neprikladan i stoga se fer prezentiranje ne može postići primjenjivanjem standarda ili dodatnim objavljivanjem. Odstupanje nije potpuno jednostavno budući da drugi postupak također ne bi mogao dati fer prezentiranje.

17. Kada se procjenjuje je li nužno odstupanje od određenog zahtjeva Međunarodnih računovodstvenih standarda, u obzir se uzima sljedeće:

a) cilj zahtjeva i zašto cilj nije postignut ili nije relevantan u određenim okolnostima i

b) način na koji se okolnosti poduzeća razlikuju od drugih poduzeća koja primjenjuju zahtjev.

18. Budući da se očekuje da će okolnosti koje zahtijevaju odstupanje biti iznimno rijetke i potreba za odstupanjem bit će stvar posebne rasprave i subjektivne prosudbe, važno je da su korisnici svjesni da poduzeće ne može primjenjivati Međunarodne računovodstvene standarde u svim značajnim dijelovima. Također je važno da dobiju dosta informacija koje će im omogućiti donošenje prosudbi o tome je li odstupanje nužno i izračunati odstupanja koja bi se mogla zahtijevati da se udovolji standardu. Odbor za međunarodne računovodstvene standarde će razmatrati primjere neprimjenjivanja koji će izazvati njegovu pozornost (primjerice, od poduzeća, revizora i zakonodavnih tijela) i razmotrit će potrebu razjašnjenja putem objašnjenja ili dopune standarda, kako bi se osiguralo da odstupanja ostanu samo u iznimno rijetkim slučajevima.

19. Ako se prema određenim odredbama standarda neki međunarodni računovodstveni standard primjenjuje prije nego što stupa na snagu, ta se činjenica treba objaviti.

Računovodstvene politike

20. Management poduzeća treba odabrati i primjenjivati računovodstvene politike tako da financijski izvještaji budu u skladu sa svim zahtjevima svakog primjenjivanog Međunarodnog računovodstvenog standarda i objašnjenja Stalnog odbora za objašnjenja. Tamo gdje nema posebnih zahtjeva, management treba utvrditi politike koje će omogućiti da financijski izvještaji pruže informacije koje su:

a) relevantne za potrebe donošenja odluka korisnika i

b) pouzdane tako da:

1) vjerno predočuju rezultate i financijski položaj poduzeća,

2) održavaju ekonomsku bit poslovnih događaja i transakcija, a ne samo zakonsku formu,

3) su neutralne i nepristrane,

4) su oprezne i

5) cjelovite u svim značajnim dijelovima.

21. Računovodstvene su politike posebna načela, osnove, dogovori i praksa koje je usvojilo poduzeće u sastavljanju i prezentiranju financijskih izvještaja.

22. U odsustvu specifičnog međunarodnog računovodstvenog standarda i objašnjenja Stalnog odbora za objašnjenje, management koristi svoje prosudbe u razvijanju računovodstvenih politika, koje pružaju najkorisnije informacije korisnicima financijskih izvještaja poduzeća. Pri donošenju prosudbi, management uzima u obzir sljedeće:

a) zahtjeve i upute Međunarodnih računovodstvenih stan-darda koji obrađuju slična pitanja,

b) definicije, kriterije za priznavanje i mjerenje imovine, obveza, prihoda i rashoda postavljenih u Okviru IASC-a,

c) stajališta drugih tijela koja donose računovodstvene standarde i prihvaćenu praksu samo u onoj mjeri u kojoj su u skladu s točkama a) i b).

Neograničenost vremena poslovanja

23. Pri sastavljanju financijskih izvještaja management treba procijeniti je li poduzeće u mogućnosti i nadalje primijeniti temeljnu računovodstvenu pretpostavku neograničenog vremena poslovanja. Financijski se izvještaji trebaju sastavljati na osnovi računovodstvene pretpostavke neograničenog vremena poslovanja, osim ako management ne namjerava likvidirati poduzeće, prestati poslovati ili ako nema realnih alternativa da se to učini. Ako management pri navedenom prosuđivanju ima saznanja o neizvjesnostima koje se odnose na poslovne događaje i uvjete koji mogu značajno dovesti u sumnju mogućnost da i nadalje primjenjuje temeljnu računovodstvenu pretpostavku neograničenog vremena poslovanja, te se neizvjesnosti trebaju objaviti. Ako se financijski izvještaji ne sastavljaju na osnovi neograničenog vremena poslovanja ta se činjenica treba objaviti zajedno s osnovom na kojoj su financijski izvještaji sastavljeni kao i razlozima zašto poduzeće ne primjenjuje prethodno navedenu temeljnu računovodstvenu pretpostavku neograničenog vremena poslovanja.

24. Pri procjenjivanju je li temeljna pretpostavka neograničenog vremena poslovanja prikladna, management uzima u obzir sve raspoložive informacije za predvidivo buduće razdoblje, koje bi trebalo najmanje biti za razdoblje od dvanaest mjeseci od datuma bilance, s time da razdoblje nije ograničeno. Ovo razmatranje ovisi o činjenicama za svaki slučaj posebno. Ako poduzeće ima podatke o svojim ranijim profitabilnim poslovanjima i redoviti pristup financijskim izvorima, zaključak da je računovodstvena osnova neograničenog vremena poslovanja prikladna, može se postići bez podrobnih analiza. U drugim će slučajevima management možda trebati razmotriti veliki broj čimbenika koji utječu na tekuću i očekivanu profitabilnost, planove otplate duga i moguće izvore zamjene financiranja prije nego se zaključi da je prikladna primjena temeljne računovodstvene pretpostavke neograničenog vremena poslovanja.

Računovodstvena osnova nastanka događaja

25. Poduzeće treba sastavljati svoje financijske izvještaje prema računovodstvenoj osnovi nastanka događaja, osim informacije o novčanom tijeku.

26. Prema računovodstvenoj osnovi nastanka događaja, transakcije i događaji se priznaju kada nastanu (a ne kada se primi ili plati novac ili novčani ekvivalent) te se evidentiraju u računovodstvenim evidencijama i izvješćuju u financijskim izvještajima razdoblja na koja se odnose. Rashodi se priznaju u računu dobiti i gubitka na osnovi izravne povezanosti (načelo povezanosti) između nastalih troškova i ostvarenih određenih stavaka prihoda. Međutim, primjena načela povezanosti ne dopušta priznavanje stavaka u bilanci koji ne udovoljavaju definiciji imovine ili obveza.

Dosljedno prezentiranje

27. Prezentiranje i klasifikacija stavaka u financijskim izvještajima trebaju ostati isti iz jednog u drugo razdoblje, sve dok ne dođe do:

a) značajnih promjena vrsta poslovanja poduzeća ili pregleda prezentiranja financijskih izvještaja koji će doprinijeti prikladnijem prezentiranju poslovnih događaja i transakcija ili

b) promjena prezentiranja koje zahtijeva međunarodni računovodstveni standard ili objašnjenje Stalnog odbora za objašnjenje.

28. Značajno stjecanje, otuđenje ili promjena prezentiranja financijskog izvještaja može ukazivati da se financijski izvještaji trebaju prezentirati različito. Samo ako je vjerojatno da će promijenjena struktura nastaviti postojati ili ako je alternativna prezentacija jasnija i bolja, poduzeće treba promijeniti način prezentiranja svojih financijskih izvještaja. Ako je takva promjena prezentiranja obavljena, poduzeće reklasificira usporedne podatke u skladu s točkom 38. Promjena prezentiranja u skladu s nacionalnim zahtjevima dopuštena je tako dugo dok je promijenjeno prezentiranje u skladu sa zahtjevima ovoga Standarda.

Značajnost i zbrajanje

29. U Financijskim izvještajima svaka se značajna stavka treba odvojeno prezentirati. Beznačajni iznosi trebaju se zbrajati s iznosima slične prirode ili funkcije i ne trebaju se prezentirati zasebno.

30. Financijski izvještaji proizlaze iz obrade velikog broja transakcija koje su strukturirane zbrajanjem u skupine, u skladu s prirodom ili funkcijom. Završni stupanj procesa zbrajanja i klasifikacije je prezentiranje suženih i razvrstanih podataka koji oblikuju stavku samih financijskih izvještaja ili bilješki uz financijske izvještaje. Ako pojedina stavka nije značajna, ona se zbraja s drugom stavkom samih financijskih izvještaja ili u bilješkama uz financijske izvještaje. Neka stavka koja nije dovoljno značajna da osigura odvojeno prezentiranje u samim financijskim izvještajima može unatoč tomu biti dovoljno značajna da se treba prezentirati odvojeno u bilješkama uz financijske izvještaje.

31. Informacija je značajna, u ovom kontekstu, ako bi njeno neobjavljivanje moglo utjecati na ekonomske odluke korisnika poduzete na osnovi financijskih izvještaja. Značajnost ovisi o veličini i vrsti stavke, koja je ocijenjena u konkretnim okolnostima ispuštanja. Pri odlučivanju je li stavka ili zbroj stavki značajan, veličina i priroda stavke se procjenjuje zajedno. Ovisno o okolnostima, priroda ili veličina stavke mogla bi biti određujući čimbenik. Primjerice, pojedinačna se sredstva s istom prirodom i funkcijom zbrajaju čak iako su pojedinačni iznosi veliki. Međutim, velike stavke koje se razlikuju po prirodi ili funkciji prezentiraju se odvojeno.

32. Značajnost osigurava da se određeni zahtjevi međunarodnih računovodstvenih standarda za objavljivanjem ne trebaju ispuniti ako rezultirajuća informacija nije značajna.

Prijeboj

33. Kod imovine i obveza ne treba se obavljati prijeboj, osim ako se prijeboj ne zahtijeva ili je dopušten drugim međunarodnim računovodstvenim standardom.

34. Kod stavaka prihoda i rashoda prijeboj se može obaviti samo ako:

a) to zahtijeva ili dopušta Međunarodni računovodstveni standard ili

b) dobici, gubici i odnosni rashodi koji proizlaze iz istih ili sličnih transakcija i poslovnih događaja nisu značajni. Takvi se iznosi trebaju zbrojiti u skladu s 29. točkom.

35. Važno je da se i imovina i obveze te prihodi i rashodi iskazuju odvojeno ako su značajni. Prijeboj u računu dobiti i gubitka ili u bilanci, osim kada prijeboj odražava bit transakcije ili poslovnog događaja, smanjuje mogućnost korisniku da razumije poduzete transakcije kao i pristup budućim novčanim tijekovima poduzeća. Iskazivanje vrijednosti imovine nakon vrijednosnog usklađenja, primjerice, otpis zastarjelih zaliha i otpis sumnjivih i spornih potraživanja nije prijeboj.

36. MRS 18, Prihodi, definira pojam prihoda i zahtijeva da ih se mjeri po fer vrijednosti primljene naknade ili potraživanja, uzimajući u obzir trgovački diskont i visinu rabata kojega odobrava poduzeće. U tijeku svojih redovitih aktivnosti poduzeće poduzima druge transakcije koje ne stvaraju prihode, ali koje su uzgredne glavnim aktivnostima koje stvaraju prihode. Ako takvo prezentiranje odražava bit transakcije ili poslovnog događaja rezultati se takvih transakcija prezentiraju saldiranjem prihoda i rashoda koji dovode do istih transakcija. Primjerice:

a) dobici i gubici kod otuđenja dugotrajne imovine, uključujući ulaganja i poslovna sredstva, iskazuju se tako da se umanje prihodi otuđenog knjigovodstvenog iznosa sredstva i povezanih troškova prodaje;

b) izdatak koji se nadoknađuje prema ugovoru s trećom stranom (primjerice, ugovor o podnajmu) prebija se s odnosnom naknadom i

c) izvanredne se stavke mogu prezentirati neto bez poreza i manjinskih udjela s bruto iznosima prikazanim u bilješkama uz financijske izvještaje.

37. Pored toga, dobici i gubici koji nastanu iz skupine sličnih transakcija izvješćuju se na neto osnovi, primjerice, dobici i gubici kod tečajnih razlika ili gubici i dobici kod financijskih instrumenata koji se drže za poslovne svrhe. Međutim, takvi se dobici i gubici iskazuju odvojeno ako je njihova veličina, prihoda ili nastanak takav da odvojeno objavljivanje zahtijeva MRS 8, Neto dobit ili gubitak razdoblja, temeljne pogreške i promjene računovodstvenih politika.

Usporedne informacije

38. Osim ako neki međunarodni računovodstveni standard dopušta ili zahtijeva drukčije, usporedne se informacije trebaju objaviti za prethodno razdoblje za sve numeričke informacije u financijskim izvještajima. Usporedna se informacija treba uključiti u prikaznu i opisnu informaciju, ako je relevantna za razumijevanje financijskih izvještaja tekućeg razdoblja.

39. U nekim slučajevima, prikazna informacija dana u financijskim izvještajima prethodn(ih)og razdoblja nastavlja biti relevantna u tekućem razdoblju. Primjerice, detalji pravnog spora, čiji je ishod bio neizvjestan na zadnji datum bilance i još nije riješen, objavljuju se u tekućem razdoblju. Korisnici saznaju iz informacije da je neizvjesnost postojala na posljednji datum bilance kao i o postupcima koji su poduzeti tijekom razdoblja da se riješi ta neizvjesnost.

40. Ako je prezentiranje ili klasifikacija stavaka u financijskim izvještajima promijenjena, usporedni se iznosi trebaju reklasificirati, osim ako je nepraktično da se osigura usporedivost s tekućim razdobljem, kao i priroda, iznos i razlog za reklasifikaciju treba se objaviti. Ako je nepraktično reklasificirati usporedne iznose, poduzeće treba objaviti razlog radi čega se ne obavlja reklasificiranje te prihodu promjena koji bi mogli izvesti, ako bi se iznosi reklasificirali.

41. Mogu postojati okolnosti kada je nepraktično reklasificirati usporedne informacije da se postigne usporedivost s tekućim razdobljem. Primjerice, podaci se možda nisu mogli skupiti u prijašnje(i)m razdoblju(ima) na način koji omogućuje reklasifikaciju te može biti nepraktično ponovno kreirati informaciju. U takvim se okolnostima objavljuje vrsta usklađivanja s usporedivim iznosima koji bi se mogli obaviti. MRS 8 obrađuje usklađivanja koja zahtijeva usporedna informacija prema promjeni računovodstvene politike koja se primjenjuje retroaktivno.

STRUKTURA I SADRŽAJ

Uvod

42. Ovaj Standard zahtijeva stanovita objavljivanja u samim financijskim izvještajima, zatim zahtijeva da se ostale stavke trebaju objaviti u samim financijskim izvještajima ili u bilješkama uz financijske izvještaje te ima skup preporučenih oblika izvješćivanja danih u dodatku Standarda, koje poduzeće može primijeniti u ovisnosti o svojim okolnostima. MRS 7 daje strukturu za prezentiranje izvještaja o novčanom tijeku.

43. Ovaj Standard koristi pojam objavljivanja u širem smislu te riječi, što obuhvaća stavke prezentirane u svakom financijskom izvještaju kao i u bilješkama uz financijske izvještaje. Objavljivanja koja zahtijevaju drugi Međunarodni računovodstveni standardi iskazuju se u skladu s tim standardima. Osim ako nije na prethodni način uređeno ili drugim standardom drukčije određeno, takva se objavljivanja iskazuju u samom relevantnom financijskom izvještaju ili u bilješkama uz financijske izvještaje.

Financijski izvještaji

44. Financijski se izvještaji trebaju jasno odrediti tako da se razlikuju od drugih informacija istog publiciranog dokumenta.

45. Međunarodni računovodstveni standardi primjenjuju se na financijske izvještaje, a ne na druge informacije prezentirane u godišnjem izvješću ili drugom dokumentu. Prema tomu, važno je da su korisnici u stanju razlikovati informacije koje su sastavljene u skladu s korištenim Međunarodnim računovodstvenim standardima od drugih informacija koje mogu biti korisne korisnicima, međutim, njima se ne bavi ovaj Standard.

46. Svaki se dio financijskog izvještaja treba jasno odrediti. Pored toga, informacije koje treba posebno istaknuti te ponoviti ako je neophodno za ispravno razumijevanje prezentirane informacije jesu sljedeće:

a) naziv izvještajnog poduzeća ili druga odrednica,

b) je li financijski izvještaji obuhvaćaju samo poduzeće ili grupu poduzeća,

c) datum bilance ili razdoblje na koje se financijski izvještaji odnose, ovisno što je prikladno za odnosni dio financijskih izvještaja,

d) izvještajna valuta,

e) razina preciznosti primijenjena u prezentiranju podataka financijskih izvještaja.

47. Zahtjevi navedeni u točki 46. uobičajeno se ispunjavaju isticanjem naziva i skraćenih naziva u kolonama na svakoj stranici financijskih izvještaja. U određivanju najboljeg načina prezentiranja takve informacije primjenjuje se prosudba. Primjerice, ako se financijski izvještaji predočuju elektronski, ne mora se koristiti odvajanje stranica; gornje se stavke tada prezentiraju dovoljno učestalo da se osigura razumijevanje dane informacije.

48. Financijski su izvještaji često razumljiviji prezentiranjem podataka u tisućama ili milijunima jedinica izvještajne valute. To je primjenjivo tako dugo dok nije izgubljena razina preciznosti u objavljenoj i relevantnoj informaciji.

Izvještajno razdoblje

49. Financijski se izvještaji trebaju prezentirati najmanje jednom godišnje. Ako se, u iznimnim okolnostima, datumi bilance poduzeća mijenjaju i godišnji se financijski izvještaji prezentiraju za razdoblje duže ili kraće od jedne godine, poduzeće tada treba za dodatno razdoblje obuhvaćeno financijskim izvještajima objaviti sljedeće:

a) razlog primjene razdoblja koje nije godina i

b) činjenicu da se usporedni iznosi računa dobiti i gubitka, promjene u glavnici, novčani tijekovi i odnosne bilješke uz financijske izvještaje ne mogu uspoređivati.

50. U iznimno rijetkim okolnostima od poduzeća se može zahtijevati ili omogućiti da promijene datum bilance, primjerice, stjecanje poduzeća od strane drugog poduzeća s različitim datumom bilance. U ovom slučaju važno je da korisnici znaju da se prikazani iznosi tekućeg razdoblja i usporedni iznosi ne mogu uspoređivati te da je razlog promjene datuma bilance objavljen.

51. Obično se financijski izvještaji sastavljaju dosljedno iz jedne u drugu godinu. Međutim, neka poduzeća daju prednost izvješću, primjerice, razdoblju od 52 tjedna iz praktičnih razloga. Ovaj Standard unaprijed ne isključuje ovaj pristup, s time što će se vjerojatno financijski izvještaji značajno razlikovati od izvještaja sastavljenih za razdoblje od jedne godine.

Pravovremenost

52. Korisnost se financijskih izvještaja umanjuje ako nisu raspoloživi korisnicima u razumnom razdoblju poslije datuma bilance. Poduzeće treba biti u stanju da predoči financijske izvještaje u roku od šest mjeseci od datuma bilance. Dodatni čimbenici kao što su složenost poslovanja poduzeća nisu dovoljan razlog za izostanak pravovremene izrade izvješća. Konkretniji rokovi određuju se zakonom i tržišnim propisima u mnogim zakonodavstvima.

Bilanca

Razlikovanje kratkotrajnog od dugotrajnog

53. Na osnovi prirode svojega poslovanja svako poduzeće treba odrediti hoće li prezentirati kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu te kratkoročne i dugoročne obveze kao odvojene klasifikacije u samoj bilanci. Točke 57. do 65. ovoga Standarda primjenjuju se onda ako se provodi navedeno razlikovanje. Ako poduzeće odredi da neće provoditi ovo razlikovanje, imovina i obveze trebaju se prezentirati u širem smislu radi likvidnosti.

54. Neovisno o tome koja se metoda prezentiranja usvoji, za svaku stavku imovine i obveza poduzeće čiji se zbrojni iznosi očekuju naknaditi ili podmiriti prije ili nakon dvanaest mjeseci od datuma bilance, poduzeće treba objaviti iznos koji se očekuje naknaditi ili podmiriti nakon više od dvanaest mjeseci od datuma bilance.

55. Ako poduzeće isporučuje robu i usluge s jasno identificirajućim poslovnim ciklusom, razlikovanje kratkotrajne i dugotrajne imovine i obveza u samoj bilanci pruža korisnu informaciju razlikujući neto imovinu koja neprekidno cirkulira kao radni kapital od one koju poduzeće koristi kod dugotrajnih poslova. Time se također razlikuje imovina koja se očekuje realizirati unutar tekućeg poslovnog ciklusa i obveze koje su dospjele za podmirenje u istome razdoblju.

56. Informacija o datumima dospijeća imovine i obveza korisna je u procjenjivanju likvidnosti i solventnosti poduzeća. MRS 32, Financijski instrumenti: Objavljivanje i prezentiranje, zahtijeva objavljivanje datuma dospijeća financijske imovine i financijskih obveza. Financijska imovina obuhvaća kupce i druga potraživanja, a financijske obveze obuhvaćaju dobavljače i druge obveze. Informacije o očekivanom datumu naknade ili podmirenja nemonetarne imovine i obveza kao što su zalihe i rezerviranja također su korisne neovisno o tome je li se imovina i obveze klasificiraju kao kratkotrajna i dugotrajna. Primjerice, poduzeće objavljuje vrijednost zaliha koja se očekuje naknaditi nakon više od jedne godine od datuma bilance.

Kratkotrajna imovina

57. Neko se sredstvo treba razvrstati kao kratkotrajno ako:

a) se očekuje realizirati ili se drži za prodaju ili potrošnju u redovnom tijeku poslovnog ciklusa poduzeća ili

b) se uglavnom drži za poslovne svrhe ili na kratki rok i očekuje se realizirati unutar dvanaest mjeseci od datuma bilance ili

c) je sredstvo novac ili novčani ekvivalent čija upotreba nije ograničena.

Sva druga imovina treba se razvrstati kao dugotrajna imovina.

58. U ovom se Standardu koristi pojam "dugotrajna" koji obuhvaća dugotrajnu materijalnu i nematerijalnu te financijsku imovinu. Međutim, time se ne zabranjuje upotreba alternativnih opisa, ako je značenje jasno.

59. Poslovni ciklus poduzeća je vrijeme između nabave materijala koji ulaze u proces i stjecanja novca ili instrumenta koji se brzo može konvertirati u novac. Kratkotrajna imovina obuhvaća zalihe i potraživanja s osnova prodaje kao dio normalnog poslovnog ciklusa, čak iako ciklus traje dulje od dvanaest mjeseci od datuma bilance. Utrživi vrijednosni papiri se razvrstavaju kao tekuća imovina ako se očekuju realizirati u okviru dvanaest mjeseci od datuma bilance, a u suprotnom se razvrstavaju kao dugotrajna imovina.

Kratkoročne obveze

60. Neka se obveza treba razvrstati kao kratkoročna ako:

a) se očekuje podmiriti u redovitom tijeku poslovnog ciklusa poduzeća ili

b) se dospijeće treba podmiriti u okviru dvanaest mjeseci od datuma bilance.

Sve druge obveze trebaju se razvrstati kao dugoročne obveze.

61. Kratkoročne obveze mogu se kategorizirati na sličan način kao kratkotrajna imovina. Neke kratkoročne obveze kao što su obveze prema dobavljačima te obračunane i razgraničene obveze za zaposlene i ostale obveze čine dio obrtnog kapitala koji se koristi u redovitom poslovnom ciklusu. Takve se poslovne stavke razvrstavaju kao tekuće obveze, čak ako dospijevaju za podmirenje u roku duljem od dvanaest mjeseci od datuma bilance.

62. Ostale kratkoročne obveze se ne podmiruju kao dio tekućeg poslovnog ciklusa, ali dospijevaju za podmirenje u okviru dvanaest mjeseci od datuma bilance. To su, primjerice, kratkoročne obveze koje se odnose na kamate, prekoračenja na bankovnom računu, obveze za dividende, porez na dobit te neposlovne obveze. Obveze koje se odnose na kamate jesu kratkoročna dospijeća dugoročnih obveza koje osiguravaju dugoročno financiranje obrtnog kapitala, a obveze koje ne dospijevaju za podmirenje u okviru dvanaest mjeseci od datuma bilance, jesu dugoročne obveze.

63. Poduzeće treba i nadalje klasificirati svoje dugoročne obveze koje su opterećene kamatama kao dugoročne, čak iako dospijevaju za podmirenje u okviru dvanaest mjeseci od datuma bilance ako:

a) se izvorni rok odnosio na razdoblje dulje od dvanaest mjeseci,

b) poduzeće namjerava refinancirati obveze kao dugoročne i

c) navedena namjera za refinanciranjem je uređena sporazumom ili postoji ponovni plan podmirenja obveza, koji je dovršen prije nego su usvojeni financijski izvještaji.

Iznos bilo koje obveze koja se isključuje iz kratkoročnih obveza u skladu s ovom točkom, zajedno s informacijom koja to objašnjava, treba se prezentirati u bilješkama uz bilancu.

64. Neke obveze koje dospijevaju za otplatu unutar sljedećeg poslovnog ciklusa mogu se očekivati da se refinanciraju ili pomaknu ("otkotrljaju") prema ocjeni poduzeća te stoga se ne očekuju koristiti kao tekući obrtni kapital. Smatra se da takve obveze čine dio dugotrajnog financiranja i trebaju se razvrstati kao dugoročne obveze. Međutim, u slučaju da po ocjeni poduzeća to nije refinanciranje (kao što bi mogao biti slučaj ako nema ugovora o financiranju), refinanciranje se ne može smatrati automatski te se obveza razvrstava kao tekuća obveza, osim ako se sklapanje ugovora o financiranju ne zaključi prije usvajanja financijskih izvještaja, uz uvjet postojanja dokaza da je obveza na datum bilance bila dugoročna.

65. Neki ugovori o zaduživanju sadrže da zajmoprimatelj poduzme neke ugovorene radnje koje utječu da obveze postaju otplative na zahtjev, ako se prekinu određeni uvjeti koji se odnose na financijsko stanje zajmoprimatelja. U takvim uvjetima, obveza se razvrstava kao dugoročna obveza samo ako:

a) se davatelj zajma suglasio, prije usvajanja financijskih izvještaja, da neće tražiti otplatu obveza radi prestanka ugovorenih uvjeta i

b) nije vjerojatno da će daljnji prekidi nastati u okviru dvanaest mjeseci od datuma bilance.

Informacija koju treba prezentirati u bilanci

66. U bilanci se trebaju prezentirati iznosi najmanje sljedećih stavaka:

a) nekretnine, postrojenja i oprema,

b) nematerijalna imovina,

c) financijska imovina (bez iznosa sadržanih u točkama d), f) i g),

d) ulaganja obračunana metodom udjela,

e) zalihe,

f) kupci i druga potraživanja,

g) novac i novčani ekvivalenti,

h) dobavljači i druge obveze,

i) porezne obveze i imovina kako zahtijeva MRS 12, Porez na dobit,

j) rezerviranja,

k) dugoročne obveze uključujući i obveze koje se odnose na kamate,

l) manjinski udjel,

m) emitirani kapital i rezerve.

67. Pored navedenih stavaka, u samoj bilanci se trebaju prezentirati skupine računa i međuzbrojevi ako to zahtijeva međunarodni računovodstveni standard ili ako je takva prezentacija neophodna da se predoči fer financijski položaj poduzeća.

68. Ovaj Standard ne propisuje poredak ili oblik prezentiranja stavaka. Točka 66. jednostavno daje popis stavaka koje se razlikuju po vrsti ili funkciji i koje zaslužuju zasebno prezentiranje u samoj bilanci. Ilustrativni oblici su dani u dodatku uz ovaj Standard. Korekcije uz gornje stavke jesu sljedeće:

a) stavke se dodaju ako drugi međunarodni računovodstveni standard zahtijeva odvojeno prezentiranje u samoj bilanci ili kada je veličina ili funkcija neke stavke takva da bi odvojeno prezentiranje pomoglo istinitom i fer položaju i

b) korišteni opisi i poredak stavaka mogu se dopunjavati i mijenjati prema vrsti poslovanja poduzeća i njegovim transakcijama da se pruži informacija koja je neophodna za razumijevanje financijskog položaja. Primjerice, banka će dopuniti gore navedeni opis da bi se primijenili specifičniji zahtjevi u točkama 18. do 25. MRS-a 30, Objavljivanja u financijskim izvještajima banaka i sličnim financijskim institucijama.

69. Stavke navedene u točki 66. su općenite i ne trebaju se ograničiti na stavke koje potpadaju pod djelokrug ovog Standarda. Primjerice, skupina nematerijalna imovina obuhvaća goodwill i imovinu nastalu iz izdataka za razvoj.

70. Prosudba o tome prezentiraju li se dodatne stavke odvojeno temelji se na:

a) vrsti i likvidnosti imovine to dospijeću vodeći računa, u većini slučajeva, o odvojenom prezentiranju goodwilla i imovine nastale iz izdataka za razvoj, monetarne i nemonetarne imovine te kratkotrajne i dugotrajne imovine,

b) njihovoj funkciji u poduzeću, pri čemu će se, primjerice, odvojeno prezentirati poslovna i financijska imovina, zalihe, potraživanja i novac i novčani ekvivalenti i

c) veličini, vrsti i vremenskom okviru obveza pri čemu će se, primjerice, odvojeno prezentiranje obveza koje donose kamate i obveza koje ne donose kamate te rezerviranja razvrstati kao tekuće i dugoročne obveze.

71. Imovina i obveze koje se razlikuju po prirodi i funkciji ponekad se različito iskazuju. Primjerice, neke skupine nekretnina, postrojenja i opreme mogu se knjižiti po trošku nabave ili po revaloriziranim iznosima u skladu s MRS-om 16. Primjena različitih osnova mjerenja za različite skupine imovina ukazuje da se njihova priroda ili funkcija razlikuju te se stoga trebaju prezentirati kao odvojene stavke.

Informacija koju treba prezentirati u bilanci ili u bilješkama uz financijske izvještaje

72. Poduzeće treba objaviti u samoj bilanci ili u bilješkama uz bilancu daljnje razvrstavanje prezentiranih skupina stavaka, razvrstanih na način koji odgovara poslovanju poduzeća. Ako je potrebno svaka se stavka treba dalje razvrstati prema vrsti i iznosima obveza i potraživanja od matičnog poduzeća, povezanih društava i ovisnih društava te drugih povezanih strana.

73. Detaljna analitika u samoj bilanci ili u bilješkama uz bilancu ovisi o zahtjevima u međunarodnim računovodstvenim standardima te veličini i funkciji odnosnih iznosa. Čimbenici postavljeni u točki 70. također se koriste da se odluči osnova daljnjeg razvrstavanja. Objavljivanje će ovisiti o svakoj stavci, primjerice:

a) materijalna imovina se razvrstava po skupinama propisanim MRS-om 16, Nekretnine, postrojenja i oprema,

b) potraživanja se razvrstavaju na potraživanja od kupaca, drugih članova grupe, potraživanja od povezanih stranaka, predujmove i druga potraživanja,

c) zalihe se razvrstavaju u skladu s MRS-om 2, Zalihe, kao trgovačka roba, sirovine, materijal, proizvodnja u tijeku i gotovi proizvodi,

d) rezerviranja se razvrstavaju da se odvojeno prikažu rezerviranja za mirovine, a svaka daljnja stavka se raščlanjuje na način prikladan poslovanju poduzeća i

e) kapital i rezerve se raščlanjuju da se odvojeno prikažu različite skupine uplaćenog kapitala, dionička premija (dobitak od prodaje dionice iznad njene nominalne vrijednosti) i rezerve.

74. Poduzeće treba, bilo u samoj bilanci ili bilješkama uz bilancu, objaviti sljedeće:

a) za svaku vrstu dioničkog kapitala:

1) broj autoriziranih dionica,

2) broj izdanih dionica i u cijelosti plaćenih te izdanih ali koje nisu u cijelosti plaćene,

3) nominalnu vrijednost dionica ili da dionice nemaju nominalnu vrijednost,

4) povezanost broja glavnih dionica na početku i na kraju godine,

5) prava, prioritete i ograničenja koja se odnose na skupinu, uključujući ograničenja kod raspodjele dividendi i otplate kapitala,

6) dionice poduzeća koje ono samo drži ili koje drže podružnice ili povezana poduzeća i

7) dionice rezervirane za izdavanje pod opcijama i ugovorima o prodaji, uključujući uvjete i iznose,

b) opis prirode i svrhe svake rezerve u okviru vlasničke glavnice,

c) ako su dividende predložene, ali formalno još nisu isplaćene, iznos sadržan (ili ako nije sadržan) u obvezama i

d) vrijednost kumulativnih povlaštenih dividendi koje nisu priznate.

Poduzeće bez dioničkog kapitala, kao što je partnerstvo (ortakluk) treba objaviti informaciju koja je približno jednaka prethodnom zahtjevu, tako da se prikažu promjene tijekom razdoblja za svaku kategoriju udjela u glavnici te prava, prioriteti i ograničenja koja se odnose na svaku kategoriju udjela u glavnici.

Račun dobiti i gubitka

Informacija koju treba prezentirati u računu dobiti i gubitka

75. U računu dobiti i gubitka trebaju se prezentirati iznosi najmanje sljedećih stavaka:

a) prihodi,

b) rezultati poslovnih aktivnosti,

c) financijski troškovi,

d) udjel u dobiti i gubicima povezanim poduzećima i zajedničkim pothvatima obračunatih metodom udjela,

e) rashod za porez,

f) dobit ili gubitak od poslovnih aktivnosti,

g) izvanredne stavke,

h) manjinski udjel i

i) neto dobit ili gubitak razdoblja.

Osim stavaka, u samom računu dobiti i gubitka trebaju se prikazati skupine i međuzbrojevi kada to zahtijeva Međunarodni računovodstveni standard ili kada je takvo predočenje nužno da se prezentira fer financijska uspješnost poduzeća.

76. Učinci različitih aktivnosti, transakcija i poslovnih događaja poduzeća razlikuju se prema stabilnosti, riziku i predvidivosti, a objavljivanje elemenata uspješnosti pomaže razumijevanju dostignute uspješnosti i procjenjivanju budućih rezultata. Dodatne se stavke uključuju u sam račun dobiti i gubitka i izmjenjuju kada je to nužno da se objasne elementi uspješnosti. Čimbenici koje treba uzeti u razmatranje obuhvaćaju značajnost te prirodu i funkciju različitih komponenata prihoda i rashoda. Primjerice, banka izmjenjuje opis da bi primijenila specifične zahtjeve u točkama 9. do 17. MRS-a 30. Stavke prihoda i rashoda saldiraju samo kada se ispuni kriterij iz točke 34.

Informacija koju treba prezentirati u računu dobiti i gubitka ili u bilješkama

77. Poduzeće treba prezentirati u samom računu dobiti i gubitka ili u bilješkama uz račun dobiti i gubitka analitiku rashoda koristeći klasifikaciju prema vrsti prihoda ili prema funkciji rashoda u poduzeću.

78. Poduzeća se potiču da prezentiraju analitiku točke 77. u samom računu dobiti i gubitka.

79. Stavke rashoda se dalje raščlanjuju da se istakne stupanj elemenata financijske uspješnosti koje se mogu razlikovati prema stabilnosti, potencijalnim dobicima i gubicima i predvidivosti. Ova se informacija daje na jednom od dva načina.

80. Prva se analitika odnosi na metodu po prirodnim vrstama troškova. Troškovi se agregiraju prema njihovoj prirodi (primjerice amortizacija, troškovi sirovina i materijala, troškovi prijevoza, nadnice i plaće, troškovi promidžbe) i ne preraspoređuju se između različitih funkcija poduzeća. Ova je metoda jednostavna za primjenu u mnogim manjim poduzećima jer nije nužan raspored troškova poslovanja između funkcionalnih klasifikacija. Primjer razvrstavanja primjenom ove metode je sljedeći:

Prihodi                                                                       x
Ostali poslovni prihodi                                                x
Promjene zaliha gotovih proizvoda
i proizvodnje u tijeku                             x
Troškovi sirovine i materijala                 x
Troškovi osoblja                                   x
Amortizacija                                         x
Ostali poslovni rashodi                          x
                                                   __________

Ukupni poslovni rashodi                                             (x)
Dobit iz poslovnih aktivnosti                                         x
===========================================

81. Promjena gotovih proizvoda i proizvodnje u tijeku za vrijeme razdoblja predstavlja usklađivanje proizvodnih rashoda koja odražava činjenicu da je proizvodnjom povećana zaliha ili da prodaja premašuje proizvodnju koja smanjuje zalihu. U nekim zakonodavstvima, povećanje gotovih proizvoda i proizvodnje u tijeku za vrijeme razdoblja iskazuje se odmah nakon prihoda u prethodnom pregledu. Međutim, način prezentiranja ne smije utjecati na veličinu iskazanog prihoda.

82. Druga se analiza odnosi na funkciju rashoda ili metodu "troškova prodanih proizvoda", a rashodi se razvrstavaju prema njihovoj funkciji kao što su troškovi prodanih proizvoda, troškovi prodaje i administrativni troškovi. Ovo prezentiranje često pruža primjereniju informaciju korisnicima nego razvrstavanje rashoda prema vrsti, međutim raspored troškova na funkcije može biti proizvoljan i obuhvaćati razumnu prosudbu. Primjer razvrstavanja primjenom funkcije metode rashoda je sljedeći:

Prihodi                                                          x
Troškovi prodanih proizvoda                        (x)
                                                         ______________
Bruto dobit                                                   x
Ostali poslovni prihod                                   x
Troškovi prodaje                                        (x)
Administrativni troškovi                               (x)
Ostali poslovni rashodi                                (x)
                                                         ______________
Dobit iz poslovnih aktivnosti                         x

======================================

83. Ako poduzeće razvrstava rashode po funkciji treba objaviti dodatnu informaciju o vrsti rashoda, uključujući rashode za amortizaciju materijalne i amortizaciju nematerijalne imovine i troškove osoblja.

84. Izbor analitike između metode troškova prodaje i metode prirode izdataka ovisi i o povijesnim čimbenicima i čimbenicima djelatnosti te o vrsti organizacije. Obje metode pružaju pokazatelje troškova za koje se može očekivati da se razlikuju, izravno ili neizravno, od vrijednosti prihoda od prodaje ili proizvodnje. Budući da svaka metoda prezentiranja ima prednost za određenu vrstu poduzeća, ovaj Standard zahtijeva izbor klasifikacije koja se temelji na najvećem fer i istinitom prezentiranju elemenata uspješnosti poduzeća. Međutim, budući da je informacija o vrsti rashoda korisna u predviđanju budućih novčanih tijekova, dodatno se objavljivanje zahtijeva ako se primjenjuje klasifikacija troškova prodaje.

85. Poduzeće treba objaviti u samom računu dobiti i gubitka ili u bilješkama uz račun dobiti i gubitka deklarirani ili predloženi iznos dividendi po dionici za razdoblje koje obuhvaćaju financijski izvještaji.

Promjene glavnice

86. Poduzeće treba prezentirati izvještaj, kao odvojeni dio svojih financijskih izvještaja, kojim se prikazuje:

a) neto dobit ili gubitak razdoblja;

b) svaka stavka prihoda i rashoda, dobitka ili gubitka koja se, kao što zahtijevaju drugi standardi, izravno priznaje u glavnicu te ukupan iznos tih stavaka i

c) kumulativni učinak promjena računovodstvene politike i ispravke temeljnih pogrešaka obrađene prema osnovnom postupku MRS-a 8.

Pored toga, poduzeće treba prezentirati u ovom izvještaju ili u bilješkama sljedeće:

d) kapitalne transakcije s vlasnicima i raspodjele vlasnicima,

e) stanje zadržane dobiti ili gubitka na početku razdoblja i na datum bilance te promjene tijekom razdoblja i

f) povezanost knjigovodstvenog iznosa svake vrste kapitala, dioničke premije (dobitak od prodaje emitirane dionice iznad njene nominalne vrijednosti) i svake rezerve na početku i na kraju razdoblja s time da se odvojeno prikazuje svaka promjena.

87. Promjene u glavnici poduzeća između dva datuma bilance odražavaju povećanje ili smanjenje neto imovine ili bogatstva za vrijeme toga razdoblja, na osnovi posebnih načela mjerenja koja su usvojena i objavljena u finacijskim izvještajima. Osim promjena koje proizlaze iz transakcija s dioničarima, kao što su kapitalni doprinosi (uplate kapitala) i dividende, sveukupne promjene obično predstavljaju ukupne dobitke i gubitke kao rezultat aktivnosti poduzeća tijekom razdoblja.

88. MRS 8, Neto dobit i gubitak razdoblja, temeljne pogreške i promjene računovodstvenih politika, zahtijeva da se sve stavke prihoda i rashoda priznate u razdoblju uključe pri utvrđivanju neto dobiti ili gubitka toga razdoblja, osim ako neki međunarodni računovodstveni standard zahtijeva ili dopušta drukčije. Ostali standardi zahtijevaju da se dobici i gubici, kao što su revalorizacijske rezerve i određene tečajne razlike trebaju izravno priznati kao promjena glavnice zajedno s kapitalnim transakcijama i raspodjelama vlasnicima. Budući da je važno uzeti u obzir sve dobitke i gubitke u procjenjivanju promjena financijskog položaja između dva datuma bilance, ovaj Standard zahtijeva zasebni dio financijskih izvještaja kojim se ističu ukupni dobici i gubici razdoblja, uključujući one koji su izravno priznati u glavnicu.

89. Zahtjevi navedeni u točki 86. možda se neće ispuniti na više načina. Pristup koji je usvojen u mnogim zakonodavstvima propisuje oblik u stupcima koji povezuje početna i završna stanja svakog elementa dioničke glavnice, uključujući stavke a) do f). Alternativa ovome je prezentiranje odvojenog dijela financijskih izvještaja koji predočuje samo stavke a) do c). Prema ovom pristupu, stavke propisane točkama a) do f) prikazuju se u bilješkama uz financijske izvještaje. Oba navedena pristupa prikazana su u dodatku ovog Standarda. Neovisno o tome koji je pristup usvojen, točka 86. zahtijeva međuzbroj stavaka u točki b), koji će omogućiti korisnicima da izvedu ukupne dobitke i gubitke proizašle iz aktivnosti tijekom razdoblja.

Izvještaj o novčanom tijeku

90. MRS-om 7 postavljeni su zahtjevi za prezentiranjem izvještaja o novčanom tijeku i druga objavljivanja. MRS-om 7 se ističe da je informacija o novčanom tijeku korisna korisnicima financijskih izvještaja kao osnovi za procjenjivanje sposobnosti poduzeća da stvara novac i novčane ekvivalente i potrebe poduzeća da podrži novčane tijekove.

Bilješke uz financijske izvještaje

Struktura

91. Bilješke uz financijske izvještaje trebaju:

a) pružiti informaciju o osnovi za sastavljanje financijskih izvještaja i određene računovodstvene politike koje su izabrane i primijenjene za značajne transak-cije i poslovne događaje,

b) objaviti informaciju koju zahtijevaju Međunarodni računovodstveni standardi koja još nije predočena u financijskim izvještajima i

c) pružiti dodatne informacije koje nisu prezentirane u samim financijskim izvještajima, ali koje su nužne za fer prezentiranje.

92. Bilješke uz financijske izvještaje trebaju se prezentirati na sustavan način. Svaka stavka u bilanci, računu dobiti i gubitka i izvještaju o novčanom tijeku treba biti označena odnosnom informacijom u bilješkama.

93. Bilješke uz financijske izvještaje sadrže skraćeni opis ili detaljniju analizu iznosa prikazanu u bilanci, računu dobiti i gubitka, izvještaju o novčanom tijeku i izvještaju o promjenama u glavnici kao i dodatne informacije kao što su nepredviđene obveze i druge obveze. Bilješke sadrže zahtijevane informacije i one koje se potiču objavljivati prema Međunarodnim računovodstvenim standardima te druga objavljivanja neophodna da se postigne fer prezentiranje.

94. Bilješke se uobičajeno prezentiraju prema redoslijedu koji će korisnicima pomoći u razumijevanju financijskih izvještaja, uspoređujući ih s drugim poduzećima na sljedeći način:

a) izvještaj o primjenjivanju Međunarodnih računovodstvenih standarda (vidjeti točku 11.),

b) izvještaj o osnovi (osnovama) utvrđivanja i primjenjivanim računovodstvenim politikama,

c) dodatne informacije za prezentirane stavke u svakom financijskom izvještaju po redoslijedu prema kojem je svaka stavka i financijski izvještaj prezentiran i

d) druga objavljivanja, uključujući:

1) nepredviđene obveze, druge preuzete obveze i druga financijska objavljivanja i

2) nefinancijska objavljivanja.

95. U nekim okolnostima može biti neophodno ili poželjno utvrditi različiti poredak određenih pozicija u bilješkama. Primjerice, informacija o kamatnim stopama i usklađivanjima fer vrijednosti može se spojiti s informacijom o dospijećima financijskih instrumenata, tako da se prije daju objavljivanja u računu dobiti i gubitka, a potom ona koja se odnose na bilancu. Unatoč tome, sustavna struktura u bilješkama se zadržava tako dugo dok je to praktično.

96. Informacija o osnovama za sastavljanje financijskih izvještaja i određenim računovodstvenim politikama može se prezentirati kao odvojeni dio financijskih izvještaja.

Prezentiranje računovodstvenih politika

97. U dijelu računovodstvenih politika koji se odnosi na bilješke uz financijske izvještaje treba opisati sljedeće:

a) osnovu (ili osnove) mjerenja (utvrđivanja elemenata) korištene za sastavljanje financijskih izvještaja i

b) svaku specifičnu računovodstvenu politiku koja je neophodna za ispravno razumijevanje financijskih izvještaja.

98. Osim specifičnih računovodstvenih politika korištenih u financijskim izvještajima, za korisnike je važna primijenjena osnova (osnove) mjerenja (nabavna vrijednost, tekuća cijena, vrijednost koja se može realizirati, fer vrijednost ili sadašnja vrijednost) jer ona čini osnovu na koji se način svi financijski izvještaji sastavljaju. Ako se u financijskim izvještajima koristi više osnova za mjerenje (utvrđivanje), primjerice, kada se neka dugotrajna imovina revalorizira, dovoljno je pružiti pokazatelj kategorija imovina i obveza za svaku primijenjenu osnovu utvrđivanja.

99. U određivanju treba li se određena računovodstvena politika objaviti, management razmatra hoće li takvo objavljivanje pomoći korisnicima u razumijevanju načina na koji su transakcije i poslovni događaji predočeni u izvještenoj uspješnosti i financijskom položaju. Računovodstvene politike koje poduzeće može razmotriti u prezentiranju obuhvaćaju, ali se ne ograničavaju, na sljedeće:

a) priznavanje prihoda,

b) načela konsolidacije, uključujući podružnice i povezana poduzeća,

c) poslovna spajanja,

d) zajednički poduhvati,

e) priznavanje i amortizacija materijalne i nematerijalne imovine,

f) kapitalizacija troškova zaduživanja i drugih izdataka,

g) ugovori o izgradnji,

h) ulaganja u nekretnine,

i) financijski instrumenti i ulaganja,

j) najmovi,

k) troškovi istraživanja i razvoja,

l) zalihe

m) porezi, uključujući i odgođene poreze,

n) rezerviranja,

o) troškovi mirovina,

p) prevođenje inozemnih valuta i zaštita,

q) određivanje poslovnih i zemljopisnih segmenata i osnova za raspored troškova po segmentima,

r) određivanje novca i novčanih ekvivalenata,

s) računovodstvo inflacije i

t) državne potpore.

Ostali Međunarodni računovodstveni standardi posebno zahtijevaju objavljivanje računovodstvenih politika u mnogim područjima.

100. Svako poduzeće razmatra prirodu svojih djelatnosti i politike koje bi korisnik mogao očekivati da se objave za tu vrstu poduzeća. Primjerice, od svih poduzeća privatnog sektora moglo bi se očekivati da objave računovodstvene politike za porez na dobit, uključujući odgođene poreze i poreze na imovinu. Ako poduzeće ima značajne inozemne poslove ili transakcije u inozemnoj valuti, očekuje se objavljivanje računovodstvenih politika za priznavanje dobitaka i gubitaka od tečajnih razlika i zaštićivanja takvih dobitaka i gubitaka. U konsolidiranim financijskim izvještajima objavljuje se politika primijenjena za određivanje goodwilla i manjinskih interesa.

101. Računovodstvena politika može biti značajna ako prikazani iznosi za tekuće i prethodno razdoblje nisu značajni. Također je prikladno objaviti računovodstvene politike za svaku politiku koja nije obuhvaćena postojećim Međunarodnim računovodstvenim standardima, već koji su primijenjeni u skladu s točkom 20.

Druga objavljivanja

102. Ako nije objavljeno u publiciranoj informaciji s financijskim izvještajima, poduzeće treba objaviti sljedeće:

a) domicil i pravni oblik poduzeća, država spajanja i službena adresa poduzeća (ili glavno mjesto poslovanja ako se razlikuje od sudskog registra),

b) opis prirode poslovanja poduzeća i njegovih glavnih aktivnosti,

c) naziv matičnog poduzeća i matičnog poduzeća grupe i

d) broj zaposlenih na kraju razdoblja ili prosječni broj zaposlenih tijekom razdoblja.

DATUM STUPANJA NA SNAGU

103. Ovaj Međunarodni računovodstveni standard stupa na snagu za financijske izvještaje koji obuhvaćaju razdoblja koja počinju 1. srpnja 1998. ili poslije. Ranija primjena se potiče.

104. Ovaj Međunarodni računovodstveni standard zamjenjuje MRS 1, Objavljivanje računovodstvenih politika, MRS 5, Informacija koju treba objaviti u financijskim izvještajima i MRS 13, Prezentiranje tekućih sredstava i tekućih obveza, koje je Odbor prihvatio 1994. u prepravljenoj verziji.

Dodatak - ilustrativna struktura financijskog izvještaja

Ovaj dodatak samo je ilustrativan i ne predstavlja dio standarda. Svrha je ovoga dodatka objasniti primjenu ovoga standarda da se pomogne u razjašnjavanju njihova značenja.

Ovaj Standard utvrđuje dijelove financijskih izvještaja i minimum zahtjeva za objavljivanje u bilanci i računu dobiti i gubitka kao i prezentiranje promjena u glavnici. Standard također utvrđuje daljnje stavke koje se mogu prezentirati u odnosnom financijskom izvještaju ili u bilješkama uz financijske izvještaje. Svrha je ovoga dodatka pružiti primjere načina na koji se zahtjevi za prezentiranje računa dobiti i gubitka, bilance i promjena glavnice mogu prezentirati u temeljnim financijskim izvještajima. Poredak prezentiranja i opisi koji su korišteni za stavke trebaju se mijenjati ako je nužno da bi se postiglo fer prezentiranje u pojedinačnim okolnostima svakoga poduzeća.

Za ilustrativne svrhe dana su dva računa dobiti i gubitka, kojim se objašnjavaju dvije alternativne klasifikacije prihoda i rashoda prema prirodi i funkciji. Također su ilustrirana dva alternativna pristupa prezentiranja promjena glavnice.

            GRUPA XYZ - BILANCA 31. PROSINCA 20-2
                        (u tisućama novčanih jedinica)
                                20-2    20-2    20-1    20-1
IMOVINA
Dugotrajna imovina
Nekretnine, postrojenja
i oprema                        x              x
Goodwill                        x              x
Licencije                       x              x
Ulaganja u povezana
poduzeća                        x              x
Druga financijska
imovina                         x              x
                                x              x
                              ______           ______
                                        x               x 
Kratkotrajna imovina
Zalihe                          x              x
Kupci i druga
potraživanja                    x              x
Predujmovi                      x              x
Novac i novčani
ekvivalenti                     x              x
                              _______         _______
                                        x               x
                                      ______          ______
Ukupno imovina                          x               x
                                      ======          ======
GLAVNICA I OBVEZE
Kapital i rezerve
Emitirani kapital               x               x
Rezerve                         x               x
Zadržana dobit                 
                                x               x
(gubitak)                     ______          ______            
                                        x              x
                                       
Manjinski interes                       x              x          
Dugoročne obveze
Zaduživanja koja
sadrže kamate                   x              x
Odgođeni porezi                 x              x
Obveze za mirovine              x              x
                                             ______    
                                        x              x
Kratkoročne obveze
Dobavljači i druge
obveze                          x              x
Kratkoročna
zaduživanja                             x              x
Kratkoročno zaduženje
koje sadrži kamatu              x               x
Rezerviranje za
jamstva                         x               x
                              ______          ______
                                        x               x
                                      ______          ______
Ukupno glavnica 
i obveze                                 x              x
                                      ======          ======


                     GRUPA XYZ - RAČUN DOBITI I GUBITKA ZA 
                GODINU KOJA ZAVRŠAVA 31. PROSINCA 20-2
                       (primjer razvrstavanja rashoda po funkciji)
                               (u tisućama novčanih jedinica)
                                         20-2           20-1
Prihodi                                   x              x
Troškovi prodanih proizvoda              (x)            (x)
                                       ______          ______
Bruto dobit                               x              x
Ostali prihodi iz poslovanja              x              x
Troškovi prodaje                         (x)            (x)
Administrativni troškovi                 (x)            (x)
Ostali rashodi poslovanja                (x)            (x)
                                       ______          ______
Dobit iz poslovanja                       x              x
Trošak financiranja                      (x)            (x)
Prihod od povezanih poduzeća              x              x
                                       ______          ______
Dobit prije poreza                        x              x
Porez na dobit                           (x)            (x)                    
Dobit poslije poreza                      x              x
Manjinski interes                        (x)            (x)
                                       ______          ______
Neto dobit iz redovnih aktivnosti         x              x
Izvanredne stavke                         x             (x)
                                       ______          ______
Neto dobit razdoblja                      x              x
                                       ======          ======



                    GRUPA XYZ - RAČUN DOBITI I GUBITKA ZA 
              RAZDOBLJE KOJE ZAVRŠAVA 31. PROSINCA 20-2
                       (primjer razvrstavanja rashoda po prirodi)
                             (u tisućama novčanih jedinica)
                                        20-2    20-1
Prihodi                                  x       x
Ostali prihodi iz poslovanja             x       x
Promjene zaliha gotovih proizvoda
i proizvodnje u tijeku                  (x)      x
Rad poduzeća koji je kapitaliziran       x       x
Troškovi sirovine i materijala          (x)     (x)
Troškovi osoblja                        (x)     (x)
Rashodi za amortizaciju materijalne i
nematerijalne imovine                   (x)     (x)
Ostali rashodi poslovanja               (x)     (x)
Dobiti iz poslovanja                     x       x
Trošak financiranja                     (x)     (x)
Prihod od povezanih poduzeća            (x)     (x)
Dobit prije poreza                       x       x
Porez na dobit                          (x)     (x)
                                       ______  ______
Dobit poslije poreza                     x       x
Manjinski interes                       (x)     (x)
                                       ______  ______
Neto dobit ili gubitak iz redovnih
aktivnosti                               x       x
Izvanredne stavke                        x      (x)
                                       ______  ______
Neto dobit razdoblja                     x       x
                                       ======  ======


GRUPA XYZ - IZVJEŠTAJ O PROMJENAMA GLAVNICE ZA GODINU KOJA ZAVRŠAVA 31. PROSINCA 20-2
                                                                Revalori-       Rezerve         
                                Dionički        Dionička        zacijske        za te-          Zadržana        Ukupno
                                kapital         premija         rezerve         čajne           dobit
                                                                                razlike
Saldo 31. XII. 20-0              x               x               x               (x)             x               x
Promjene račun. politika                                                                        (x)             (x)
                                ______________________________________________________________________________________
Prepravljeni saldo               x               x               x               (x)             x               x
Revalorizacijske rezerve 
nekretnina, postrojenje i opreme                                 x                                               x
Manjak od revalorizacije ulaganja                               (x)                                             (x)
Tečajne razlike                                                                  (x)
                                ______________________________________________________________________________________
Neto dobici i gubici koji nisu
priznati u računu dobiti i gubitka                               x               (x)                             x
Neto dobit razdoblja                                                                             x               x
Dividende                                                                                       (x)             (x)
Emitirani dionički kapital       x               x                                                               x
                                ______________________________________________________________________________________
Saldo 31. XII. 20-1              x               x               x               (x)             x               x
Manjak od revalorizacije
nekretnina                                                      (x)                                             (x)
Višak od revalorizacije
ulaganja                                                         x                                               x
Tečajne razlike                                                                  (x)                            (x)
                                ______________________________________________________________________________________
Neto dobici i gubici koji nisu
priznati u računu dobiti i gubitka                              (x)              (x)                            (x)
Neto dobit razdoblja                                                                             x               x
Dividende                                                                                       (x)             (x)
Emitirani dionički kapital       x               x                                                               x
Saldo 31. XII. 20-2              x               x               x               (x)             x               x

======================================================================================================================



GRUPA XYZ - IZVJEŠTAJ O PRIZNATIM DOBICIMA I GUBICIMA ZA GODINU KOJA ZAVRŠAVA 31. PROSINCA 20-2*
(u tisućama novčanih jedinica)
                                                20-2    20-1
Višak/manjak od revalorizacije nekretnina       (x)      x
Višak/manjak od revalorizacije ulaganja          x      (x)
Tečajne razlike od prevođenja financijskih
izvještaja inozemnih subjekata                  (x)     (x)
                                             ________  _______
Neto dobici koji nisu priznati u računu
dobiti i gubitka                                 x       x
Neto dobit razdoblja                             x       x
                                            ________  _______
Ukupno priznati dobici i gubici                  x       x
                                            ========  =======
Učinak promjena računovodstvene politike                 x
                                                      =======
                

Gornji primjer ilustrira pristup koji prezentira one promjene glavnice koje predstavljaju dobitke i gubitke u odvojenom dijelu financijskih izvještaja. Prema ovom pristupu, povezivanje početnih i zaključnih salda dioničkog kapitala rezervi i zadržane dobiti, kao što je prikazano u prethodnom primjeru, daje se u bilješkama uz financijske izvještaje.

Međunarodni računovodstveni standard MRS 14 (promijenjeni)

Izvješćivanje o dijelovima poduzeća

Kazalo
Cilj
Djelokrug                                                                              Točka 1 - 7
Definicije                                                                                       8 - 25
 Definicije iz drugih međunarodnih
 računovodstvenih standarda                                                                   8
 Definicije poslovnog dijela i zemljopisnog
 dijela poduzeća                                                                              9 - 15
 Definicije prihoda, rashoda, rezultata, imovine
 i obveza dijela poduzeća                                                                16-25
IDENTIFICIRANJE DIJELOVA PODUZEĆA
O KOJIMA SE MOŽE IZVJEŠĆIVATI                                  26 - 43

Oblici izvješćivanja o primarnom i
sekundarnom dijelu poduzeća                                                    
26 - 30
Poslovni i zemljopisni dijelovi poduzeća                                    31 - 33
Dijelovi poduzeća o kojima se može izvješćivati                      34 - 43
RAČUNOVODSTVENE POLITIKE DIJELA
PODUZEĆA                                                                             
 44 - 48
OBJAVLJIVANJE                                                                    49 - 83
Primarni oblik izvješćivanja                                                       50 - 67
Sekundarni oblik izvješćivanja                                                  68 - 72
Primjer objavljivanja dijelova                                                           73
Druga objavljivanja                                                                   74 - 83
DATUM STUPANJA NA SNAGU                                                 84
DODACI

1. Stablo o definiranju dijela poduzeća

2. Primjer objavljivanja dijelova poduzeća

3. Sažetak zahtjeva za objavljivanjem

Standarde, koji su pisani masnim kurzivom, treba čitati u kontekstu osnovnog materijala i uputa za primjenu u ovom Standardu te u kontekstu Predgovora Međunarodnim računovodstvenim standardima. Međunarodni računovodstveni standardi ne primjenjuju se na beznačajne stavke (vidjeti točku 12. Predgovora).

Cilj

Cilj je ovoga Standarda utvrditi načela za iskazivanje financijske informacije po dijelovima poduzeća - informacija o različitim vrstama proizvoda i usluga poduzeća i različitim zemljopisnim područjima u kojima ono posluje - da pomogne korisnicima financijskih izvještaja:

a) bolje razumijevanje uspješnosti prošloga razdoblja,

b) bolji pristup rizicima i prihodima poduzeća i

c) bolje informativne prosudbe o poduzeću kao cjelini.

Mnoga poduzeća imaju više proizvoda ili usluga ili posluju u zemljopisnim područjima s različitim stupnjevima profitabilnosti, mogućnosti rasta, budućeg napretka i rizika. Informacija o različitim vrstama proizvoda i usluga i poslovima poduzeća u različitim zemljopisnim područjima - često zvana informacija o dijelovima poduzeća - važna je u procjenjivanju rizika i rezultata raznolikih ili višenacionalnih poduzeća, koji se možda ne mogu izvesti iz zbrojnih podataka. Prema tomu, informacija o dijelovima poduzeća uopće se smatra nužnom da se udovolji potrebama korisnika financijskih izvještaja.

Djelokrug

1. Ovaj se Standard treba primijeniti u cjelovitom setu publiciranih financijskih izvještaja koji su u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardima.

2. Kao što je navedeno u MRS-u 1, Prezentiranje financijskih izvještaja, cjeloviti set financijskih izvještaja obuhvaća bilancu, račun dobiti i gubitka, izvještaj o novčanom tijeku, izvještaj o promjenama glavnice i bilješke uz financijske izvještaje.

3. Ovaj Standard trebaju primijeniti poduzeća čijim se glavničkim ili dužničkim vrijednosnim papirima trguje javno kao i poduzeća koja su u postupku izdavanja glavničkih ili dužničkih vrijednosnih papira na javnom tržištu vrijednosnim papirima.

4. Poduzeće čijim se vrijednosnim papirima ne trguje javno, a sastavlja financijske izvještaje u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardima, potiče se da dragovoljno objavi financijsku informaciju o dijelu poduzeća.

5. Ako poduzeće, čijim se vrijednosnim papirima ne trguje javno, odluči dragovoljno objaviti informaciju o dijelovima poduzeća u financijskim izvještajima koji su u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardima, tada je obvezno ispunjavati sve zahtjeve iz ovoga Standarda.

6. Ako jedno financijsko izvješće sadrži konsolidirane financijske izvještaje poduzeća čijim se vrijednosnim papirima trguje javno i zasebne financijske izvještaje matice ili jednu ili više povezanih poduzeća, informacije o dijelovima poduzeća treba se prezentirati samo kao konsolidirani financijski izvještaji. Ako je povezano poduzeće samo poduzeće čijim se vrijednosnim papirima trguje javno, ono prezentira informaciju o dijelovima povezanog poduzeća u svojem zasebnom financijskom izvješću.

7. Slično prethodno navedenome, ako jedno financijsko izvješće sadrži financijske izvještaje poduzeća čijim se vrijednosnim papirima trguje javno i zasebne financijske izvještaje zavisno poduzeća obračunanog metodom udjela ili zajednički pothvat u kojem poduzeće ima financijski interes, informacije o dijelovima poduzeća trebaju se prezentirati samo kao financijski izvještaji poduzeća. Ako je zavisno poduzeće obračunano metodom udjela ili zajednički pothvat samo poduzeće čijim se vrijednosnim papirima trguje javno, ono će prezentirati informacije o dijelovima poduzeća u svojem zasebnom financijskom izvješću.

Definicije

Definicije iz drugih Međunarodnih računovodstvenih standarda

8. U ovom se Standardu koriste sljedeći izrazi sa značenjima navedenim u MRS-u 8, Neto dobit ili gubitak razdoblja, temeljne pogreške i promjene računovodstvenih politika i u MRS-u 18, Prihodi:

Poslovne aktivnosti jesu glavne aktivnosti poduzeće koje stvaraju prihode i druge aktivnosti koje nisu ulagateljske ili financijske aktivnosti.

Računovodstvene politike jesu posebna načela, osnove, dogovori, pravila i praksa koje je usvojilo poduzeće u sastavljanju i prezentiranju financijskih izvještaja.

Prihod je bruto priljev ekonomskih koristi tijekom razdoblja koji proizlazi iz redovnih aktivnosti poduzeća, ako ti priljevi imaju za posljedicu povećanje glavnice, osim povećanja glavnice, koja se odnose na doprinose sudionika u glavnici.

Definicije poslovnog dijela i zemljopisnog dijela poduzeća

9. Izraz poslovni dio poduzeća i zemljopisni dio poduzeća u ovom se Standardu koristi sa sljedećim značenjima.

Poslovni dio poduzeća je komponenta poduzeća koja se može razlikovati i koji je angažiran u pružanju pojedinog proizvoda ili usluge ili skupine proizvoda ili usluga te koji podliježe rizicima i rezultatima i koji se razlikuje od drugih poslovnih dijelova poduzeća. Pri određivanju je li se proizvodi i usluge odnose na dio poduzeća trebaju se razmotriti sljedeći čimbenici:

a) priroda proizvoda i usluga,

b) priroda proizvodnih postupaka,

c) vrsta ili skupine korisnika proizvoda ili usluga,

d) metode koje se koriste za distribuciju proizvoda ili pružanje usluga,

e) priroda propisa koji uređuju ovo područje, ako postoje, primjerice, za bankarstvo, osiguranje te za javna poduzeća.

Zemljopisni dio poduzeća je komponenta poduzeća koja se može razlikovati koji je angažiran u pružanju proizvoda ili usluge u okviru pojedinih ekonomskih okruženja te koji podliježe rizicima i rezultatima i koji se razlikuje od poslovnih komponenata drugih poslovnih okruženja. Pri određivanju zemljopisnih dijelova poduzeća treba razmatrati sljedeće čimbenike:

a) sličnosti ekonomskih i političkih uvjeta,

b) povezanost između djelatnosti različitih zemljopisnih područja,

c) podudarnost djelatnosti,

d) posebni rizici u svezi s tim djelatnostima u pojedinom području,

e) propisi o kontroli tečaja i

f) valutni rizici.

Dio poduzeća o kojem se može izvješćivati je poslovni dio ili zemljopisni iz prethodnih definicija za koji ovaj Standard zahtijeva objavljivanje informacije o dijelu poduzeća.

10. Čimbenici za određivanje poslovnih i zemljopisnih dijelova poduzeća navedeni u točki 9. ovoga Standarda nisu poredani po nekom redoslijedu.

11. Jedan poslovni dio poduzeća nema proizvode i usluge sa značajnim razlikovanjem rizika i rezultata. Premda mogu postojati mnoge nesličnosti na jedan ili više čimbenika pri određivanju poslovnog dijela, od proizvoda i usluga koji su uključeni u jedan poslovni dio poduzeća očekuje se da budu slični s većinom tih čimbenika.

12. Slično navedenome, zemljopisni dio poduzeća ne obuhvaća djelatnosti ekonomskih okruženja sa značajnim rizicima i rezultatima. Zemljopisni dio poduzeća može biti jedna zemlja, skupina dvije ili više zemalja ili regija u okviru neke zemlje.

13. Pretežani su izvori rizika kako je većina poduzeća organizirana i kako se njime upravlja. Prema tome, točka 27. ovoga Standarda ukazuje da je osnova za određivanje dijelova poduzeća organizacijska struktura poduzeća i njen unutarnji sustav izvješćivanja. Na rizike i rezultate poduzeća utječu zemljopisni lokacija djelatnosti (na osnovu toga gdje se proizvode proizvodi ili isporučuju usluge) te također lokacija tržišta (gdje se proizvodi prodaju ili pružaju usluge). Ova definicija omogućuje da se zemljopisni dio poduzeća temelji:

a) na lokaciji proizvodnih ili uslužnih kapaciteta poduzeća i druge imovine ili

b) na lokaciji tržišta i kupaca.

14. Organizacijska struktura i struktura unutarnjeg izvješćivanja redovito će pružati dokaz o tome proistječe li pretežan izvor zemljopisnih rizika iz lokacije imovine (izvorna njihova prodaja) ili iz lokacije kupaca (odredište njihove prodaje). Prema tomu, poduzeće razmatra svoju strukturu da odredi treba li se zemljopisni dio temeljiti na lokaciji imovine ili na lokaciji kupaca.

15. Određivanje strukture poslovnog ili zemljopisnog dijela poduzeća sadrži i dio prosudbe. Pri ovoj prosudbi uprava poduzeća uzima u obzir ciljeve financijskog izvješćivanja po dijelovima poduzeća kao što je utvrđeno u ovom Standardu te kvalitativna obilježja financijskih izvještaja kako su utvrđeni u Okviru za sastavljanje i prezentiranje financijskih izvještaja. Navedena kvalitativna obilježja obuhvaćaju važnost, pouzdanost i usporedivost financijske informacije koja je dana o različitim skupinama proizvoda i usluga poduzeća i o djelatnostima u pojedinim zemljopisnim područjima te korisnost informacije u procjenjivanju rizika i rezultata za poduzeće u cjelini.

Definicija prihoda, rashoda, rezultata, imovine i obveza dijela poduzeća

16. U ovom se Standardu koriste sljedeći dodatni izrazi s određenim značenjima:

Prihod dijela poduzeća iskazuje se u računu dobiti i gubitka poduzeća koji se može izravno pripisati dijelu poduzeća i primjereni dio prihoda poduzeća koji se ne može razumno rasporediti da dio poduzeća, neovisno o tome je li prihod od prodaje proizlazi iz vanjskih kupaca ili iz transakcija s drugim dijelovima poduzeća. Prihodi dijela poduzeća ne obuhvaćaju:

a) izvanredne stavke,

b) prihode od kamata i dividende, uključujući kamate zarađene na predujmovima i zajmovima kod drugih dijelova poduzeća, osim ako su djelatnosti dijela poduzeća prije svega financijske naravi ili

c) dobitke kod prodaje ulaganja ili gubitke kod otpisa duga, osim ako su djelatnosti dijela poduzeća prije svega financijske naravi.

Prihodi dijela poduzeća obuhvaćaju udjele dobiti ili gubitka od povezanih poduzeća, zajedničkih pothvata ili drugih ulaganja obračunanih metodom udjela samo ako su te stavke uključene u konsolidirane ili ukupne prihode poduzeća.

Prihodi dijela poduzeća obuhvaćaju udjele u prihodima u zajednički kontroliranom subjektu zajedničkog pothvata koji je obračunan razmjernom konsolidacijom u skladu s MRS 31, Financijsko izvješćivanje o udjelima u zajedničkim pothvatima.

Rashod dijela poduzeća je rashod koji proizlazi iz poslovnih aktivnosti dijela poduzeća koji se može izravno pripisati dijelu i primjereni dio rashoda koji se razumno može rasporediti na dio poduzeća, uključujući rashode koji se odnose na prodaju vanjskim kupcima i rashode koji se odnose na transakcije s drugim dijelovima istoga poduzeća. Rashod dijela poduzeća ne obuhvaća:

a) izvanredne stavke,

b) kamate, uključujući kamate nastale na predujmovima i zajmovima kod drugih dijelova poduzeća, osim ako su djelatnosti dijela poduzeća prije svega financijske naravi,

c) gubitke kod prodaje ulaganja ili gubitke kod otpisa duga, osim ako su djelatnosti dijela poduzeća prije svega financijske naravi,

d) udjele u gubicima kod povezanih poduzeća, zajedničkih pothvata ili drugih ulaganja obračunanih metodom udjela,

e) porez na dobit ili

f) opće upravne rashode, rashode sjedišta uprave i druge rashode koji nastaju na razini poduzeća i koji se odnose na poduzeće u cjelini. Međutim, ponekad troškovi nastanu na razini poduzeća u ime dijela poduzeća. Takvi su troškovi rashod dijela poduzeća ako se odnose na poslovne aktivnosti toga dijela poduzeća i ako se izravno mogu razumno pripisati dijelu poduzeća ili rasporediti na njega.

Rashod dijela poduzeća obuhvaća udio u rashodima u zajednički kontroliranom subjektu zajedničkog pothvata koji je obračunan razmjernom konsolidacijom u skladu s MRS 31, Financijsko izvješćivanje o udjelima u zajedničkim pothvatima.

Za djelatnosti dijela poduzeća koji su prije svega financijske naravi, prihod od kamata i rashod za kamate mogu se iskazati saldirani, u jednom iznosu samo za svrhe izvješćivanja o dijelovima poduzeća, ako su te stavke saldirane u konsolidiranim ili financijskim izvještajima poduzeća.

Rezultat dijela poduzeća je prihod dijela umanjen za rashode. Rezultat dijela poduzeća utvrđuje se prije usklađivanja manjinskih udjela.

Imovina dijela poduzeća jesu poslovna sredstva koja angažira taj dio poduzeća u svojim poslovnim aktivnostima te koji se izravno mogu razumno pripisati dijelu ili se mogu rasporediti na taj dio poduzeća.

Ako rezultat dijela poduzeća obuhvaća prihode od kamata ili dividendi, njegova imovina obuhvaća odnosna potraživanja, zajmove, ulaganja i drugu imovinu koja stvara prihode.

Imovina dijela poduzeća ne obuhvaća imovinu s osnova poreza na dobit.

Imovina dijela poduzeća obuhvaća ulaganja obračunana metodom udjela, samo ako je dobit ili gubitak od takvih ulaganja uključena u prihod dijela poduzeća. Imovina dijela poduzeća obuhvaća udio u poslovnoj imovini zajednički kontroliranog subjekta zajedničkog pothvata koji je obračunan razmjernom konsolidacijom u skladu s MRS 31, Financijsko izvješćivanje o udjelima u zajedničkim pothvatima.

Imovina dijela poduzeća utvrđuje se poslije smanjenja odnosnih naknada koje su iskazane tako što su izravno saldirane u bilanci poduzeća.

Obveze dijela poduzeća jesu one poslovne obveze koje proizlaze iz poslovnih aktivnosti dijela poduzeća i koje se mogu izravno pripisati dijelu ili se mogu razumno rasporediti na dio poduzeća.

Ako rezultat dijela poduzeća sadrži rashod za kamatu, obveze dijela poduzeća sadrže i odnosne kamate koje donose obveze.

Obveze dijela poduzeća sadrže udjel obveza zajedničkog pothvata zajednički kontroliranog subjekta obračunanog razmjernom konsolidacijom u skladu s MRS-om 31.

Obveze dijela poduzeća ne sadrže obveze s osnova poreza na dobit.

Računovodstvene politike dijela poduzeća jesu računovodstvene politike usvojene za sastavljanje i prezentiranje financijskih izvještaja konsolidirane grupe poduzeća kao i računovodstvene politike koje se odnose na specifično izvješćivanje dijela poduzeća.

17. Definicije prihoda dijela, rashoda dijela, imovine dijela i obveze dijela poduzeća uključuju takve stavke koje se izravno mogu pripisati dijelu poduzeća i iznose takvih stavki koje se mogu razumno rasporediti na dio poduzeća. Poduzeće razmatra svoj unutarnji sustav izvješćivanja tako što na početku određuje stavke koje se dijelu poduzeća izravno mogu pripisati ili razumno rasporediti na dio poduzeća. Naime, pretpostavlja se da iznosi koji su identificirani s dijelom poduzeća za svrhe unutarnjeg financijskog izvješćivanja izravno se mogu pripisati na dio poduzeća ili se razumno raspoređuju na dio poduzeća radi određivanja prihoda, rashoda, imovine i obveza dijela poduzeća o kojem se izvješćuje.

18. Međutim, u nekim slučajevima prihodi, rashodi, imovina ili obveze mogu se rasporediti na dijelove poduzeća za svrhe internog financijskog izvješćivanja tako da ih razumije uprava poduzeća, koje može izgledati subjektivno, arbitrarno ili teško razumljivo za vanjske korisnike financijskih izvještaja. Takav raspored nije razuman prema definicijama prihoda, rashoda, imovine i obveze dijela poduzeća utvrđenih ovim Standardom. Suprotno navedenome, poduzeće može odlučiti da ne rasporedi neke prihode, rashode, imovinu ili obveze za svrhe unutarnjeg financijskog izvješćivanja, čak iako postoji razumna osnova za takvu provedbu. Takva se stavka raspoređuje prema definicijama prihoda, rashoda, imovine ili obveza dijela poduzeća iz ovoga Standarda.

19. Primjeri imovine dijela poduzeća jesu tekuća sredstva koja se koriste u poslovnim aktivnostima nekretnine, postrojenja i opreme koja su pod financijskim najmom (MRS 17, Računovodstvo najmova) i nematerijalna imovina. Ako je amortizacija materijalne ili nematerijalne imovine nekog predmeta uključena u rashod dijela poduzeća, odnosno sredstvo također se uključuje u imovinu dijela poduzeća. Imovina dijela poduzeća ne sadrži imovinu koja se koristi za opće namjene u poduzeću ili u sjedištu poduzeća. Imovina dijela poduzeća sadrži poslovnu imovinu dva ili više dijela poduzeća, ako se ta imovina može razumno podijeliti između tih dijelova poduzeća. Imovina dijela poduzeća obuhvaća goodwill koji se izravno može pripisati dijelu poduzeća ili koji se može razumno rasporediti na dio poduzeća, a taj dio poduzeća iskazuje amortizaciju goodwilla.

20. Primjeri obveza dijela poduzeća obuhvaćaju kupce i druge poslovne obveze, obveze s osnova vremenskih razgraničenja, predujmove kupcima, rezerviranja za proizvodna jamstva i druga potraživanja koja se odnose na rezerviranja za robe i usluge. U obvezama dijela poduzeća ne iskazuju se troškovi zaduživanja, obveze koje se odnose na imovinu koja su predmet financijskog najma (MRS 17) i druge obveze koje nastanu za financijske a ne za poslovne svrhe. Ako se rashod za kamate uključi u rezultat dijela poduzeća, u obveze dijela poduzeća se uključuju odnosne obveze koje donose kamate. U obvezama dijela poduzeća čije djelatnosti nisu primarno financijske naravi ne iskazuju se zaduživanja i slične obveze, budući da rezultat dijela poduzeća predstavlja dobit ili gubitak od poslovanja, a ne saldirani rezultat od financiranja. Nadalje, budući da se dug često emitira na razini poduzeća, dug često nije moguće izravno pripisati ili razumno rasporediti obveze dijela poduzeća koji donosi kamate.

21. Mjerenje imovine i obveza dijela poduzeća obuhvaća i usklađivanja prijašnjih knjigovodstvenih iznosa imovine i obveza koji se mogu identificirati koji su stečeni u poslovnim spajanjima obračunanih za neke svrhe, čak ako su ta usklađivanja obavljena samo za svrhe sastavljanja konsolidiranih financijskih izvještaja i koja se ne iskazuju u financijskim izvještajima matičnog poduzeća ili poduzeća u njegovu vlasništvu. Slično tomu, ako su nekretnine, postrojenja i oprema revalorizirani nakon stjecanja u skladu s dopuštenim alternativnim postupkom iz MRS-a 16, tada mjerenja imovine dijela poduzeća odražavaju te revalorizacije.

22. Za raspoređivanje troškova neke se upute mogu naći u drugim Međunarodnim računovodstvenim standardima. Primjerice, točke 8-16 MRS-a 2, Zalihe, sadrže uputu za pripisivanje i raspoređivanje troškova zaliha, a točke 16-21 MRS-a 11, Ugovori o izgradnji sadrže uputu za pripisivanje i raspoređivanje troškova na ugovore. Ta uputa može biti korisna za pripisivanje ili raspoređivanje troškova na dijelove poduzeća.

23. MRS 7, Izvještaji o novčanim tijekovima, daje uputu o tome trebaju li se prekoračenja na bankovnom računu uključiti u novac ili se trebaju iskazati kao zaduženja.

24. Prihodi, rashodi, imovina i obveze dijela poduzeća određuju se prije utvrđivanja salda unutar grupe, a unutargrupne transakcije se eliminiraju kao dio postupaka konsolidacije, osim u mjeri u kojoj su takva unutargrupna salda i transakcije između grupe poduzeća i samoga dijela poduzeća.

25. Premda se računovodstvene politike koriste u sastavljanju i prezentiranju financijskih izvještaja poduzeća kao cjeline koje su također temeljne računovodstvene politike dijela poduzeća, računovodstvene politike dijela poduzeća osim toga sadrže politike koje se odnose na specifično izvješćivanje o dijelu poduzeća kao što su identificiranje dijela poduzeća, metoda određivanja cijena transfera između dijelova te osnovu za raspoređivanje prihoda i rashoda na dijelove poduzeća.

IDENTIFICIRANJE DIJELOVA PODUZEĆA O KOJIMA SE MOŽE IZVJEŠĆIVATI

Primarni i sekundarni oblik dijela poduzeća za izvješćivanje

26. Hoće li poslovni dio ili zemljopisni dio poduzeća biti primarni oblik izvješćivanja treba se odrediti prema pretežnim izvorima i vrstama rizika te rezultatima poduzeća. Ako na rizike i visinu rezultata poduzeća pretežno utječu razlike proizvoda i usluga koje poduzeće proizvodi, primarni oblik za sastavljanje informacije o dijelu poduzeća trebaju biti poslovni dijelovi, a sekundarni izvješćivanje o zemljopisnim dijelovima. Slično tomu, ako na rizike i visinu rezultata poduzeća pretežno utječe činjenica da poduzeće posluje u različitim zemljama ili drugim zemljopisnim područjima, primarni oblik za sastavljanje informacije o dijelu poduzeća trebaju biti zemljopisni dijelovi poduzeća, a sekundarno izvješćivanje za skupine odnosnih proizvoda i usluga.

27. Uobičajena osnova za identificiranje pretežnog izvora, vrste rizika i razlikovanje visine rezultata s kojim se sreće poduzeće te stoga za određivanje primarnog i sekundarnog oblika izvješćivanja treba biti unutarnja organizacijska struktura, struktura upravljanja i sustav unutarnjeg financijskog izvješćivanja upravnom odboru i glavnom direktoru, osim u sljedeća dva uvjeta:

a) ako na rizike i visinu prihoda snažno utječu razlike proizvoda i usluga koje poduzeće proizvodi i razlike zemljopisnih područja u kojima ono posluje, koje se dokazuje "matričnim pristupom" upravljanja poduzećem i unutarnjim izvješćivanjem upravnom odboru i glavnom direktoru, tada poduzeće koristi poslovne dijelove za primarno financijsko izvješćivanje, a zemljopisne dijelove za sekundarno izvješćivanje i

b) ako se unutarnja organizacijska struktura i struktura upravljanja te sustav unutarnjeg financijskog izvješćivanja upravnom odboru i glavnom direktoru ne temelji na pojedinim proizvodima i uslugama ili skupinama odnosnih proizvoda/usluga niti na zemljopisnim područjima, direktori i uprava trebaju odrediti odnose li se rizici i rezultati više na proizvode i usluge ili zemljopisna područja u kojima poduzeće posluje te prema tomu odabrati poslovne dijelove ili zemljopisne dijelove za primarno odnosno sekundarno financijsko izvješćivanje o dijelovima poduzeća.

28. Većina poduzeća polazi od toga da je pretežan izvor rizika i rezultata kako je poduzeće organizirano i kako se njime upravlja. Organizacijska i upravljačka struktura poduzeća i njegov sustav unutarnjeg financijskog izvješćivanja uobičajeno pružaju najbolji dokaz o pretežnim izvorima rizika i rezultata za svrhe izvješćivanja o dijelovima poduzeća. Prema tomu, osim u rijetkim okolnostima, poduzeće će u svojim financijskim izvještajima sastaviti izvješće o dijelovima poduzeća na istoj osnovi kao za unutarnje izvješćivanje upravi poduzeća. Pretežan izvor rizika i rezultata postaje primarni oblik izvješćivanja o dijelu. Sekundarni izvor rizika i rezultata postaje sekundarni oblik izvješćivanja o dijelu poduzeća.

29. "Matrična" prezentacija - poslovnih dijelova i zemljopisnih dijelova poduzeća kao primarnog oblika izvješćivanja o dijelu s cjelovitim objavljivanjem u dijelu poduzeća na svakoj osnovi - često pruža korisnu informaciju ako na rizike i rezultate snažno utječu razlike proizvoda i usluga koje proizvodi poduzeće i razlike zemljopisnih područja na kojima posluje poduzeće. Ovaj Standard ne zahtijeva, ali niti ne zabranjuje "matričnu prezentaciju".

30. Organizacijska struktura i unutarnje izvješćivanje u nekim slučajevima može biti dovoljno nepovezano kako s razlikama proizvoda i usluga koje proizvode tako i sa zemljopisnim razlikama u kojima poduzeće posluje. Primjerice, unutarnje izvješćivanje može se uspostaviti isključivo po organizacijskim jedinicama, koje ima za posljedicu unutarnje dijelove poduzeća sastavljene od skupina nepovezanih proizvoda i usluga. U tim neuobičajenim slučajevima, podaci dijela poduzeća za unutarnje izvješćivanje neće zadovoljiti cilj ovoga Standarda. U skladu s navedenim, direktori i management prema točki 27 b) trebaju odrediti utječu li na rizike i rezultate više proizvodi/usluge ili zemljopisni pristup te potom odabrati poslovni dio ili zemljopisni dio poduzeća za primarno izvješćivanje o dijelu poduzeća. Cilj je da se postigne razumni stupanj usporedivosti s drugim poduzećima, istakne razumljivost danih informacija i udovolji iskazanim potrebama ulagatelja, vjerovnika i drugih za informacije o rizicima i rezultatima odnosnih proizvoda/usluga i odnosnih zemljopisnih područja.

Poslovni i zemljopisni dijelovi poduzeća

31. Za svrhe vanjskog izvješćivanja poslovni i zemljopisni dijelovi poduzeća trebaju biti one organizacijske jedinice za koje se informacija sastavlja upravnom odboru i glavnom direktoru radi ocjenjivanja uspješnosti jedinice u proteklom razdoblju i donošenje odluka o budućem raspoređivanju resursa, osim navedenoga u točki 32.

32. Ako se unutarnja organizacijska struktura i struktura upravljanja te sustav unutarnjeg financijskog izvješćivanja upravnom odboru i glavnom direktoru ne temelji niti na pojedinim proizvodima/uslugama ili skupinama odnosnih proizvoda/usluga niti na zemljopisnom području, direktori i management u skladu s točkom 27 b) trebaju odabrati poslovne ili zemljopisne dijelove kao oblik primarnog izvješćivanja o dijelovima temeljeno na procjeni koja oslikava primarni izvor rizika i rezultata sa sekundarnim oblikom izvješćivanja. U tom slučaju, direktori i management moraju odrediti poslovne i zemljopisne dijelove poduzeća za svrhe vanjskog financijskog izvješćivanja, koje se temelji na čimbenicima navedenim u točki 9. ovoga Standarda, a ne na sustavu unutarnjeg financijskog izvješćivanja upravnom odboru i glavnom direktoru, u skladu sa sljedećim:

a) ako je jedan ili više dijelova poduzeća o kojem se izvješća dostavljaju direktorima i upravi poslovni dio ili zemljopisni dio koji se temelji na čimbenicima navedenim u točki 9. dok drugi dijelovi nisu, primjenjuje se naredna podtočka b) samo na one unutarnje dijelove koji ne zadovoljavaju definicije u točki 9. (to jest, unutarnji dio poduzeća o kojem se izvješćuje koji ispunjava uvjete navedene definicije ne dijeli se dalje na manje dijelove),

b) za one dijelove poduzeća o kojima se izvješća dostavljaju direktorima i managementu koja ne ispunjavaju definicije navedene u točki 9. management treba sagledati sljedeću nižu razinu unutarnje podjele, tako da je informacija o proizvodima i uslugama ili zemljopisnim područjima u skladu s definicijama u točki 9. i

c) ako tako utvrđeni dio poduzeća na nižoj razini podjele udovoljava definiciji o poslovnom dijelu ili zemljopisnom dijelu koje se temelji na čimbenicima navedenim u točki 9., na taj se dio poduzeća treba primijeniti kriterij u točki 34. i 35. za identificiranje dijela poduzeća o kojem se može izvješćivati.

33. Prema ovom Standardu, većina će poduzeća utvrditi poslovne i zemljopisne dijelove poduzeća kao organizacijske jedinice za koje se sastavlja informacija upravnom odboru (posebno direktorima nadzora koji nisu članovi managementa, ako postoje) i glavnom direktoru (viši dužnosnik koji donosi odluke, koji u nekim slučajevima može biti skupina osoba) za svrhe ocjenjivanja uspješnosti svake jedinice u proteklome razdoblju i za donošenje odluka o rasporedu resursa u budućnosti. Čak ako poduzeće mora primijeniti točku 32. zbog svojih dijelova poduzeća koji nisu u skladu s proizvodima/uslugama ili zemljopisnim područjima, poduzeće će sagledati sljedeću nižu razinu unutarnje podjele da sastavi informaciju u skladu s proizvodima i uslugama ili zemljopisnim područjima, a ne da utvrdi dio poduzeća isključivo za svrhe vanjskog izvješćivanja. Ovaj pristup sagledavanju organizacijske i upravljačke strukture poduzeća i sustava unutarnjeg financijskog izvješćivanja da se odredi poslovni dio i zemljopisni dio poduzeća za svrhe vanjskog izvješćivanja ponekad se naziva "upravljački pristup", a organizacijske komponente za koje se sastavlja intrerna informacija ponekad se nazivaju "djelatni dijelovi poduzeća".

Dijelovi poduzeća o kojima se može izvješćivati

34. Ako su dva ili više poslovna ili zemljopisna dijela poduzeća za koje se sastavlja interna informacija bitno slična mogu se spojiti u jedan poslovni ili zemljopisni dio. Dva su ili više poslovnih ili zemljopisnih dijelova poduzeća bitno slična samo u sljedećim uvjetima:

a) ako dugoročno imaju sličnu financijsku uspješnost i

b) ako su prikladno slični u svim čimbenicima definicije iz točke 9.

35. Poslovni dio ili zemljopisni dio treba se odrediti kao dio poduzeća o kojem se može izvješćivati ako većinu svojih prihoda ostvaruje od prodaje vanjskim kupcima i uz sljedeće uvjete:

a) ako prihodi od prodaje vanjskim kupcima i od transakcija s drugim dijelovima poduzeća iznose 10% ili više od ukupnih prihoda svih dijelova poduzeća i to vanjskih i unutarnjih prihoda ili

b) ako rezultat dijela poduzeća, neovisno iznosi li dobit ili gubitak, 10% ili više od zbrojnog rezultata svih dijelova poduzeća iskazanog u dobiti ili zbrojnog rezultata svih dijelova poduzeća iskazanog u gubitku, ovisno koji je veći u apsolutnoj veličini ili

c) ako imovina dijela poduzeća iznosi 10% ili više od ukupne imovine svih dijelova poduzeća.

36. Ako dio poduzeća o kojem se interno izvješćuje ima niže veličine od navedenih u točki 35 postupa se na sljedeći način:

a) taj se dio poduzeća može odrediti kao izvještajni dio unatoč svojoj veličini,

b) ako nije određen kao izvještajni dio unatoč svojoj veličini, taj se dio poduzeća može zbrojiti u odvojeni izvještajni dio s jednim ili više sličnih dijelova o kojima se interno izvješćuje čije su veličine također ispod navedenih u točki 35. (dva ili više poslovnih ili zemljopisnih dijelova su slična ako su većina čimbenika prikladno definirana prema točki 9.) i

c) ako se o tom dijelu poduzeća ne izvješćuje ili ako nije zbrojen, tada se treba uključiti kao neraspoređena stavka.

37. Ako ukupni vanjski prihodi koji se mogu pripisati dijelu poduzeća o kojem se može izvješćivati iznose manje od 75% ukupnih konsolidiranih ili prihoda poduzeća, trebaju se odrediti dodatni dijelovi poduzeća kao dijelovi za izvješćivanje, čak iako ne ispunjavaju uvjet od 10% iz točke 35., sve dok dio poduzeća ne postigne najmanje 75% od konsolidiranih ili zbrojnih prihoda.

38. Prag od 10% naveden u ovom Standardu ne treba razumjeti kao osnov za primjenu načela značajnosti za bilo koje stajalište financijskog izvješćivanja, osim za određivanje poslovnog ili zemljopisnog dijela poduzeća.

39. Određivanjem veličine u smislu da dio poduzeća treba većinu prihoda ostvarivati od vanjskih kupaca, ne znači da ovaj Standard zahtijeva da se različite faze vertikalno integriranih poslova trebaju odrediti kao poslovni dijelovi poduzeća. Međutim, u nekim djelatnostima sadašnja je praksa da se izvješćuje o određenim vertikalno integriranim aktivnostima kao o poslovnim dijelovima, premda značajno ne ostvaruju prihode od vanjskih korisnika. Primjerice, mnoge međunarodne naftne kompanije izvješćuju o svojim uzvodnim aktivnostima (eksploatacija i proizvodnja) i svojim nizvodnim aktivnostima (rafinerija i marketing) kao zasebnim poslovnim dijelovima poduzeća, iako se većina ili sav nizvodni proizvod (sirova nafta) interno transferira u djelatnost rafinerije.

40. Ovaj Standard potiče dragovoljno izvješćivanje, ali izričito ne zahtijeva, o vertikalno integriranim aktivnostima kao posebnim dijelovima poduzeća, s prikladnim opisom uključujući objavljivanje osnove za određivanje cijena između dijelova, u skladu s točkom 75. ovoga Standarda.

41. Ako unutarnji sustav izvješćivanja postupa s vertikalnim integriranim aktivnostima kao sa zasebnim dijelovima poduzeća, a poduzeće nije odlučilo da o njima izvješćuje eksterno kao o poslovnim dijelovima poduzeća, prodajni se dio treba spojiti s poslovnim dijelo(vi)ma u poslovni dio poduzeća koje se određuje za vanjsko izvješćivanje, osim ako ne postoji razumna osnova da se tako učini, u kojem slučaju prodajni dio treba se iskazati kao neraspoređena stavka.

42. Dio poduzeća koji je određen kao dio za izvješćivanje u prethodnom razdoblju budući da je zadovoljavao uvjet od 10% treba i nadalje ostati dio poduzeća u tekućem razdoblju, neovisno o tomu što prihodi, rezultat i imovina ne prelaze više 10%, ako management prosudi da će dio poduzeća i nadalje imati takvo značenje.

43. Ako je dio poduzeća određen kao dio za izvješćivanje u tekućem razdoblju budući da je zadovoljavao uvjet od 10%, podaci o prethodnom razdoblju toga dijela poduzeća koji su prezentirani za svrhe uspoređivanja trebaju se prepraviti da se iskaže novi izvještajni dio kao zasebni dio poduzeća, čak iako taj dio ne zadovoljava navedeni uvjet od 10% u prethodnom razdoblju, osim ako to nije praktično izvesti.

RAČUNOVODSTVENE POLITIKE DIJELA PODUZEĆA

44. Informacija dijela poduzeća treba se sastavljati u skladu s računovodstvenim politikama koje su usvojene za sastavljanje i prezentiranje financijskih izvještaja konsolidirane grupe ili poduzeća.

45. Polazi se od pretpostavke da računovodstvene politike koje su odabrali direktori i management za sastavljanje konsolidiranih financijskih izvještaja ili financijskih izvještaja na razini poduzeća jesu računovodstvene politike za koje direktori i management vjeruju da su najprikladniji za vanjsko financijsko izvješćivanje. Budući da je svrha informacije o dijelu poduzeća pomoći korisnicima financijskih izvještaja u boljem razumijevanju i boljoj informiranosti za prosuđivanje o poduzeću kao cjelini, ovaj Standard zahtijeva kod sastavljanja informacije o dijelu zahtijeva primjenu računovodstvenih politika koje su odabrali direktori i management. Međutim, to ne znači da se računovodstvene politike konsolidacije ili na razini poduzeća trebaju primijeniti na dijelove poduzeća o kojima se može izvješćivati kao na dijelove gdje se izvješćuje o zasebnim samostalnim jedinicama. Podroban izračun koji je izvršen za primjenjivanje pojedine računovodstvene politike na razini poduzeća može se spustiti na dio poduzeća ako postoji razumna osnova da se to učini. Primjerice, izračunavanje mirovine često se utvrđuje na razini poduzeća, međutim, podaci na razini poduzeća mogu se rasporediti na dijelove poduzeća na temelju plaća i demografskih podataka dijelova poduzeća.

46. Ovaj Standard ne zabranjuje objavljivanje dodatnih informacija o dijelu poduzeća koje su sastavljene na drugim osnovama osim usvojenih računovodstvenih politika za konsolidirane financijske izvještaje ili financijske izvještaje na razini poduzeća, uz uvjet (1) da se informacija interno dostavlja upravnom odboru i glavnom direktoru radi donošenja odluka o rasporedu resursa na dijelove poduzeća i procjenjivanja njihove uspješnosti i (2) da je osnova utvrđivanja dodatnih informacija jasno propisana.

47. Imovina koju zajednički koriste dva ili više dijela poduzeća treba se rasporediti na dijelove samo ako se njihovi prihodi i rashodi također raspoređuju na te dijelove poduzeća.

48. Način na koji se neka stavka imovine, obveza, prihoda i rashoda raspoređuje na dijelove ovisi o prirodi tih stavaka, aktivnostima dijela poduzeća i relativna samostalnost dijela poduzeća. Nije moguće ili nije prikladno odrediti jedinstvenu osnovu za raspoređivanje koju trebaju primjenjivati sva poduzeća. Također nije prikladno propisati raspored imovine, obveza, prihoda i rashoda poduzeća koji se odnose na dva ili više dijela poduzeća, ako je sama osnova za raspored arbitrarna ili teška za razumijevanje. U isto vrijeme definicije prihoda, rashoda, imovine i obveza dijelova poduzeća jesu međusobno povezane, a proizašlo raspoređivanje treba biti dosljedno. Prema tomu, zajednički korištena sredstva raspoređuju se na dijelove poduzeća samo ako se njihovi prihodi i rashodi također raspoređuju na te dijelove poduzeća. Primjerice, neko se sredstvo iskazuje u imovini dijela poduzeća samo ako se odnosna amortizacija materijalne ili nematerijalne imovine izvodi iz mjerenja rezultata dijela poduzeća.

OBJAVLJIVANJE

49. U točkama 50 - 67. utvrđeni su zahtjevi za objavljivanjem o dijelu poduzeća o kojem se može izvješćivati za primarni oblik izvješćivanja. U točkama 68 - 72. utvrđeni su zahtjevi za objavljivanjem o dijelu poduzeća za sekundardni oblik izvješćivanja. Poduzeća se potiču da prezentiraju sva objavljivanja o primarnom dijelu koje je utvrđeno u točkama 50 - 67. za svaki izvještajni sekundarni dio poduzeća, iako točke 68 - 72. zahtijevaju znatno manje objavljivanja o sekundarnom dijelu. U točkama 74 - 83. nalazi se nekoliko drugih pitanja u svezi objavljivanja za dijelove poduzeća. U dodatku 2. ovoga Standarda nalazi se objašnjenje primjene tih objavljivanja.

Primarni oblik izvješćivanja

50. Zahtjevi za objavljivanjem navedeni u točkama 51 - 67. trebaju se primijeniti na svaki izvještajni dio poduzeća koji se odnosi na primarni oblik izvješćivanja.

51. Za svaki izvještajni dio poduzeća treba objaviti prihode dijela poduzeća. Prihodi dijela poduzeća od vanjskih kupaca i prihodi dijela poduzeća od transakcija s drugim dijelovima trebaju se zasebno iskazati.

52. Za svaki izvještajni dio poduzeće treba objaviti rezultate poslovanja dijela poduzeća.

53. Ako poduzeće može izračunati neto dobit ili gubitak dijela poduzeća ili na drugi način utvrditi profitabilnost dijela poduzeća bez arbitrarnog raspoređivanja, potiče se iskazivanje tih iznosa uz rezultate poslovanja dijela poduzeća te uz prikladni opis. Ako se takvo utvrđivanje ne temelji na usvojenim računovodstvenim politikama za konsolidirane financijske izvještaje ili financijske izvještaje poduzeća, poduzeće će u svoje financijske izvještaje uključiti jasni opis načina toga utvrđivanja.

54. Primjer mjerenja uspješnosti dijela poduzeća iznad rezultata u računu dobiti i gubitka je bruto marža kod prodaje. Primjeri mjerenja uspješnosti dijela poduzeća ispod rezultata u računu dobiti i gubitka je dobit ili gubitak od redovnih aktivnosti (prije ili poslije poreza) i neto dobit ili gubitak.

55. Za svaki izvještajni dio poduzeće treba objaviti knjigovodstveni iznos imovine dijela poduzeća.

56. Za svaki izvještajni dio poduzeće treba objaviti obveze dijela poduzeća.

57. Za svaki izvještajni dio poduzeće treba objaviti ukupni iznos nastalih troškova tijekom razdoblja za stjecanje imovine dijela poduzeća koja se očekuje koristiti tijekom više od jednog razdoblja (nekretnina, postrojenja i oprema i nematerijalna imovina). Premda se prethodno navedeno ponekad naziva dodatni kapital ili kapitalni izdaci, mjerenje koje zahtijeva ovo načelo treba biti na računovodstvenom načelu nastanka događaja, a ne na gotovinskom računovodstvenom načelu.

58. Za svaki izvještajni dio poduzeće treba objaviti ukupan iznos rashoda za amortizaciju materijalne ili nematerijalne imovine uključen u rezultat dijela poduzeća toga razdoblja.

59. Premda se ne zahtijeva ipak se potiče objavljivanje za svaki izvještajni dio vrstu i iznos bilo koje stavke prihoda i rashoda dijela poduzeća koje su takve visine, naravi ili nastanka da je njihovo objavljivanje relevantno za objašnjenje uspješnosti toga razdoblja.

60. MRS 8 zahtijeva da "kada su stavke prihoda i rashoda u okviru dobiti i gubitka iz redovnih aktivnosti takvog iznosa, prirode ili nastanka da je njihovo objavljivanje relevantno za objašnjenje uspješnosti toga razdoblja, treba se zasebno objaviti priroda i visina takvih stavki". U MRS-u 8 se nalaze brojni primjeri, kao što su otpis zaliha i nekretnina, postrojenja i opreme, rezerviranje za restrukturiranje, otuđenje nekretnina, postrojenja i opreme i dugoročnih ulaganja, prekinute djelatnosti, podmirenje sudskih sporova i storniranje rezerviranja. Točka 59. nije namijenjena radi promjene razvrstavanja bilo koje stavke prihoda ili rashoda iz redovnih aktivnosti u izvanredne stavke (kako ih definira MRS 8) ili da se promijeni mjerenje takvih stavki. Međutim, objavljivanje koje se potiče prema toj točki mijenja razinu po kojoj se značajnost takvih stavki procjenjuje za svrhe objavljivanja od razine poduzeća na razinu dijela poduzeća.

61. Za svaki izvještajni dio poduzeće treba, osim amortizacije materijalne i nematerijalne imovine, objaviti ukupan iznos značajnih nenovčanih rashoda, čije se zasebno objavljivanje zahtijeva prema točki 58., a koji su uključeni u rashode dijela poduzeća te stoga proizlaze iz mjerenja rezultata dijela poduzeća.

62. MRS 7 zahtijeva da poduzeće prezentira izvještaj o novčanim tijekovima te da zasebno navede novčane tijekove od poslovnih, ulagateljskih i financijskih aktivnosti. U MRS-u 7 se ističe da je objavljivanje informacije o novčanom tijeku za svaku izvještajnu djelatnost i zemljopisni dio poduzeća relevantna za razumijevanja općeg financijskog položaja, likvidnosti i novčanih tijekova poduzeća. MRS 7 potiče objavljivanje takve informacije. Ovaj Standard također potiče objavljivanje informacije o novčanom tijeku dijela poduzeća koja se potiče prema MRS-u 7. Pored toga, potiče se objavljivanje značajnih nenovčanih prihoda koji su uključeni u prihode dijela poduzeća te stoga dodani za utvrđivanje rezultata dijela poduzeća.

63. Poduzeće koje objavljuje informaciju o novčanom tijelu dijela poduzeća, a koju potiče MRS 7, također ne treba objaviti rashod za amortizaciju materijalne i nematerijalne imovine prema točki 58. ili nenovčane rashode prema točki 61.

64. Za svaki izvještajni dio poduzeće treba objaviti zbrojni udjel neto dobiti ili gubitka poduzeća u povezanim poduzećima, zajedničkim pothvatima ili drugim ulaganjima obračunanim prema metodi udjela ako su pretežno sve djelatnosti povezanih poduzeća u jednome dijelu poduzeća.

65. Premda se prema prethodnoj točki objavljuje jedan zbrojni iznos, svako povezano poduzeće, zajednički pothvat ili drugo ulaganje obračunano metodom udjela procjenjuje se pojedinačno da se odredi jesu li sve njegove djelatnosti pretežito u okviru nekog dijela poduzeća.

66. Ako izvještajni dio poduzeća objavljuje zbrojni udjel neto dobiti ili gubitka poduzeća u povezanim poduzećima, zajedničkim pothvatima ili drugim ulaganjima obračunanim prema metodi udjela, u izvještajnom dijelu poduzeća također se trebaju objaviti zbrojna ulaganja u tim povezanim poduzećima i zajedničkim pothvatima.

67. Poduzeće treba objaviti usuglašenost između informacije objavljene za izvješćivanje o dijelovima poduzeća i ukupne informacije u konsolidiranim financijskim izvještajima ili financijskim izvještajima na razini poduzeća. Kod prezentiranja ove usuglašenosti odnosno povezanosti, prihodi dijela poduzeća trebaju se povezivati s prihodima poduzeća od vanjskih kupaca (uključujući objavljivanja prihoda poduzeća od vanjskih kupaca koji nisu uključeni u prihode bilo kojeg dijela poduzeća); rezultati dijela poduzeća trebaju se povezivati s usporedivom mjerom poslovne dobiti ili gubitka poduzeća kao što je neto dobit ili gubitak poduzeća; imovina dijela poduzeća treba se povezivati s imovinom poduzeća; obveze dijela poduzeća trebaju se povezivati s obvezama poduzeća.

Informacija o sekundarnom dijelu poduzeća

68. U točkama 50 - 67. utvrđeni su zahtjevi za objavljivanjem koji se trebaju primjenjivati na svaki izvještajni dio poduzeća temeljeni na primarnom obliku izvješćivanja. U točkama 69 - 72. utvrđeni su zahtjevi za objavljivanjem koji se trebaju primjenjivati na svaki izvještajni dio poduzeća temeljeni na sekundarnom obliku izvješćivanja i to na sljedeći način:

a) ako su poslovni dijelovi poduzeća primarni oblik izvješćivanja, zahtjevi za objavljivanjem sekundarnog oblika određeni su u točki 69.,

b) ako su zemljopisni dijelovi poduzeća primarni oblik izvješćivanja koji se temelji na lokaciji imovine (gdje su proizvodi proizvedeni ili gdje se djelatnosti isporuka usluga nalaze), zahtjevi za objavljivanjem sekundarnog oblika određeni su u točkama 70. i 71.,

c) ako su zemljopisni dijelovi poduzeća primarni oblik izvješćivanja koji se temelji na rasporedu kupaca (gdje se proizvodi prodaju ili pružaju usluge), zahtjevi za objavljivanjem sekundarnog oblika određeni su u točkama 70. i 72.

69. Ako su poslovni dijelovi poduzeća primarni oblik izvješćivanja o dijelovima poduzeća, u njemu se također trebaju dati sljedeće informacije:

a) prihodi dijela poduzeća od vanjskih kupaca po zemljopisnim područjima na osnovi zemljopisnog rasporeda kupaca, za svaki zemljopisni dio čiji prihodi od prodaje vanjskim kupcima iznose 10% ili više od ukupnih prihoda od prodaje svim vanjskim kupcima,

b) ukupni knjigovodstveni iznos imovine dijela poduzeća po zemljopisnim lokacijama imovine, za svaki zemljopisni dio poduzeća čija imovina iznosi 10% ili više od ukupne imovine svih zemljopisnih dijelova poduzeća i

c) ukupni iznos nastalih troškova tijekom razdoblja za stjecanje imovine dijela poduzeća koja se očekuje koristiti dulje od jednog razdoblja (nekretnina, postrojenja i oprema i nematerijalna imovina) po zemljopisnoj lokaciji imovine, za svaki zemljopisni dio čija imovina iznosi 10% ili više od ukupne imovine svih zemljopisnih dijelova poduzeća.

70. Ako su zemljopisni dijelovi poduzeća (neovisno o tome temelji li se na lokaciji imovine ili rasporedu kupaca) primarni oblik izvješćivanja o dijelovima poduzeća čiji prihodi od prodaje vanjskim kupcima iznose 10% ili više od ukupnih prihoda od prodaje svim vanjskim kupcima ili čija imovina iznosi 10% ili više od ukupne imovine svih poslovnih dijelova u izvješću se također treba o svakom poslovnom dijelu poduzeća dati sljedeće informacije:

a) prihodi dijela poduzeća od vanjskih kupaca,

b) ukupni knjigovodstveni iznos imovine dijela poduzeća i

c) ukupni iznos nastalih troškova tijekom razdoblja za stjecanje imovine dijela poduzeća koja se očekuje koristiti dulje od jednog razdoblja (nekretnine, postrojenja i oprema i nematerijalna imovina).

71. Ako su zemljopisni dijelovi poduzeća primarni oblik izvješćivanja o dijelovima poduzeća koji se temelje na lokaciji imovine te ako se lokacija kupaca razlikuje od lokacije imovine, tada poduzeća treba također iskazati prihode od prodaje vanjskim kupcima za svakog kupca temeljenom na zemljopisnom dijelu poduzeća čiji prihodi od prodaje vanjskim kupcima iznose 10% ili više od ukupnih prihoda svim vanjskim kupcima.

72. Ako su zemljopisni dijelovi poduzeća primarni oblik izvješćivanja o dijelovima poduzeća koji se temelje na lokaciji kupaca i ako je imovina poduzeća locirana na različitim zemljopisnim područjima od kupaca, temeljen na imovini čiji prihodi od prodaje vanjskim kupcima ili čija imovina iznosi 10% ili više od ukupnih ili konsolidiranih iznosa tada poduzeće treba također za svaki zemljopisni dio poduzeća dati sljedeću informaciju o dijelovima poduzeća:

a) ukupni knjigovodstveni iznos imovine dijelova poduzeća po zemljopisnoj lokaciji imovine i

b) ukupni iznos nastalih troškova tijekom razdoblja za stjecanje imovine dijela poduzeća koja se očekuje koristiti dulje od jednog razdoblja (nekretnina, postrojenja i oprema i nematerijalna imovina) po lokaciji imovine.

Primjer objavljivanja dijelova poduzeća

73. U dodatku 2. uz ovaj Standard nalazi se primjer objavljivanja primarnog i sekundarnog dijela koje zahtijeva ovaj Standard.

Druga objavljivanja

74. Ako poslovni ili zemljopisni dio poduzeća za koji se sastavlja izvješće upravnom odboru i glavnom direktoru nije izvještajni dio poduzeća budući da većinu prihoda ostvaruje od prodaje drugim dijelovima poduzeća, ali unatoč tomu prihodi od prodaje vanjskim kupcima iznose 10% ili više od ukupnih prihoda poduzeće od prodaje vanjskim kupcima, poduzeće treba objaviti tu činjenicu te visine prihoda od (a) prodaje vanjskim kupcima i (b) prodaje od drugim dijelovima poduzeća.

75. Kod mjerenja i iskazivanja prihoda od transakcija s drugim dijelovima poduzeća, transferi između dijelova trebaju se mjeriti prema stvarnim cijenama tih transfera. U financijskim izvještajima treba se objaviti osnova za određivanje cijena transfera između dijelova poduzeća kao i njihove promjene.

76. Također se trebaju objaviti promjene usvojenih računovodstvenih politika za izvješćivanje o dijelovima poduzeća, a informacija prezentirana u prethodnom razdoblju treba se prepraviti radi usporedbe, osim ako to nije moguće praktično izvesti. Ovo objavljivanje treba sadržavati opis promjene, razloge za promjene, činjenicu da je usporediva informacija prepravljena ili to nije moguće praktično izvesti, kao i financijske učinke promjena, ako se može razumno utvrditi. Ako poduzeće mijenja način određivanja svojih dijelova, a ne prepravlja informacije dijelova poduzeća ranijeg razdoblja prema tom novom načinu budući da to nije moguće praktično izvesti, tada poduzeće u svrhu izvješćivanja treba iskazati podatke o dijelu poduzeća prema starom i prema novom načinu određivanja svojih dijelova i to u godini u kojoj se mijenja način određivanja dijelova poduzeća.

77. Promjene usvojenih računovodstvenih politika obrađuje MRS 8. U MRS-u 8 je utvrđeno da se promjene računovodstvenih politika trebaju provesti samo ako to zahtijeva zakon ili nadležno tijelo koje donosi računovodstvene standarde ili ako se promjenama postiže prikladnije prezentiranje poslovnih događaja ili transakcija u financijskim izvještajima poduzeća.

78. Promjene usvojenih računovodstvenih politika na razini poduzeća koje utječu na informacije o dijelovima poduzeća provode se u skladu s MRS-om 8. Osim ako neki novi Međunarodni računovodstveni standard ne odredi drukčije, prema MRS-u 8 promjene računovodstvenih politika trebaju se primijeniti retroaktivno, a prethodna informacija se treba prepraviti, osim ako to nije moguće praktično izvesti (osnovni postupak) ili da se kumulativno usklađivanje koje proizlazi iz promjena uključi u neto dobit ili gubitak poduzeća tekućeg razdoblja (dopušteni alternativni postupak). Ako se primjenjuje osnovni postupak, informacija prethodnoga razdoblja treba se prepraviti. Ako se primjenjuje dopušteni alternativni postupak, kumulativno usklađivanje koje je uključeno u određivanje neto dobiti ili gubitka poduzeća uključuje se u rezultat dijela poduzeća ako se radi o poslovnoj stavci koja se može pripisati ili razumno rasporediti dijelovima poduzeća. U potonjem slučaju, prema MRS-u 8 može se zahtijevati odvojeno objavljivanje ako je veličina, priroda i nastanak takva da je objavljivanje relevantno za objašnjenje uspješnosti poduzeća toga razdoblja.

79. Neke se promjene računovodstvenih politika posebno odnose na izvješćivanje o dijelovima poduzeća. To se odnosi na promjene načina određivanja dijelova poduzeća i promjene osnova za raspoređivanje prihoda i rashoda na dijelove poduzeća. Takve promjene mogu imati značajan utjecaj na informaciju o dijelovima poduzeća, ali ona neće promijeniti ukupnu informaciju o poduzeću kao cjelini. Da bi se korisnicima informacija omogućilo da razumiju promjene i da procijene trendove, ako je moguće, potrebno je prepraviti informaciju o dijelovima poduzeća prethodnoga razdoblja, koje proizlazi iz nove računovodstvene politike.

80. Za svrhe izvješćivanja o dijelovima poduzeća, prema točki 75. ovoga Standarda, transferi između dijelova poduzeća iskazuju se po stvarnim cijenama tih transfera. Ako poduzeće promijeni metodu koja se stvarno koristi za određivanje cijena transfera, to nije promjena računovodstvene politike za koju se trebaju prepravljati podaci dijelova poduzeća prema točki 76. Međutim, prema točki 75. ovoga Standarda mora se objaviti ta promjena.

81. Poduzeće treba za primarni i sekundarni oblik prikazati vrste proizvoda i usluga svakog izvještajnog poslovnog dijela poduzeća te prikazati strukturu svakog izvještajnog zemljopisnog dijela poduzeća, ako nije na drugi način objavljeno u financijskim izvještajima ili ako se ne nalazi u financijskom izvješću.

82. Da bi se procijenili neki utjecaji kod poslovnog dijela poduzeća kao što su povećanje potražnje, promjena cijena inputa ili drugih čimbenika proizvodnje, te da bi se razvili alternativni proizvodi i postupci, neophodno je poznavati aktivnosti toga dijela poduzeća. Slično navedenome, da se procijeni utjecaj promjena ekonomskih i političkih okruženja, važno je poznavati strukturu tog zemljopisnog dijela poduzeća.

83. Za dijelove poduzeća koji više ne ispunjavaju kvantitativne uvjete, ne sastavlja se više zasebno izvješće. Oni možda više ne ispunjavaju te uvjete, primjerice, zbog pada potražnje, promjena strategije managementa ili djelomice zbog djelatnosti dijela poduzeća koji su prodani ili spojeni s drugim dijelovima poduzeća. Objašnjenje razloga zašto se o nekim dijelovima poduzeća više ne sastavlja informacija također može biti korisno u potvrđivanju očekivanja koji se odnose na smanjenje tržišta i promjena strategije poduzeća.

DATUM STUPANJA NA SNAGU

84. Ovaj Međunarodni računovodstveni standard stupa na snagu za financijske izvještaje koji obuhvaćaju razdoblja koja počinju 1. srpnja 1998. ili poslije. Ranija primjena se potiče. Ako poduzeće primjenjuje ovaj Standard umjesto ranijeg MRS-a 14 za financijske izvještaje koji obuhvaćaju razdoblja koja počinju prije 1. srpnja 1998. ta se činjenica treba objaviti. Ako se u financijskim izvještajima nalazi usporedna informacija za razdoblja prije datuma stupanja na snagu ili prije dragovoljne primjene ovoga Standarda, zahtijeva se prepravljanje podataka dijela poduzeća da se uskladi s odredbama ovoga Standarda, osim ako to nije moguće provesti, a u tom se slučaju ta činjenica treba objaviti.

Dodatak 1. - Stablo za određivanje dijela poduzeća

Svrha je ovoga dodatka objasniti primjenu točke 31-43.


Dodatak 2.

Ovaj dodatak je samo objašnjavajući i nije dio standarda. Svrha je ovoga dodatka objasniti primjenu standarda da se pomogne u razjašnjenju njegova značenja.

Tablica i sažeto objašnjenje uz ovaj dodatak objašnjavaju objavljivanja o dijelu poduzeća koje bi ovaj Standard mogao zahtijevati za neko veliko multinacionalno poduzeće. Ovaj je primjer namjerno složeniji kako bi se objasnila većina odredaba ovoga Standarda. Podaci dani u primjeru za usporedbu dvije godine služe samo radi objašnjenja. Podaci se moraju dati za dio poduzeća za svaku godinu za koju se prezentira set financijskih izvještaja.

INFORMACIJA O POSLOVNIM DIJELOVIMA PODUZEĆA (bilješka broj 4.)
                                                                                                                       (svi su iznosi u milijunima)

                        Izrada papira   Proizvod        Publiciranje    Ostale          Eliminiranja    Konso-
                                        ureda                           djelatnosti                     lidiranje
                                20x2    20x1    20x2    20x1    20x2    20x1    20x2    20x1    20x2    20x1    20x2    20x1
PRIHODI
Vanjski prihodi                 55      50      20      17      19      16      7       7
Prihodi od drugih dijelova      15      10      10      14      2       4       2       2       (29)    (30)
                               ____    ____    ____    ____    ____    ____   ____     ____     ____    ____
Ukupni prihodi                  70      60      30      31      21      20      9       9       (29)    (30)    101     90
REZULTAT
Rezultat dijela                 20      17      9       7       2       1       0       0       (1)     (1)     30      24
Neraspoređeni rashodi 
poduzeća                                                                                                        (7)     (9)
                                                                                                               ____    ____
        Dobit iz poslovanja                                                                                     23      15
Rashod za kamate                                                                                                (4)     (4)
Prihod od kamata                                                                                                 2       3
Udjel u neto dobiti od 
ovisnih poduzeća                6       5                                       2       2                        8       7
Porez na dobit                                                                                                  (7)     (4)
        Dobit iz redovnih 
        aktivnosti                                                                                              22      17
Gubitak od izvanrednih 
aktivnosti: štete od
potresa kod neosigurane 
tvornice                        (3)                                                                     .               (3)
Neto dobit                                                                                                      22      14
______________________________________________________________________________________________________________________________  
OSTALE INFORMACIJE
Imovina dijela poduzeća         54      50      34      30      10      10      10      9                       108     99
Ulaganja u ovisna pod. 
prema metodi udjela             20      16                                      12      10                      32      26
Neraspoređena imovina 
poduzeća                                                                                                        35      30
                                                                                                               ____    ____                     
        Ukupna konsolidirana 
        imovina                                                                                                 175     155
Obveze dijela poduzeća          25      15      8       11      8       8       1       1                       42      35
Neraspoređene obveze 
poduzeća                                                                                                        40      55
                                                                                                               ____    ____
        Konsolidirane ukupne 
        obveze                                                                                                  82      90
Kapitalni izdaci                12      10      3       5       5               4       3
Amortizacija materijalna 
imovina                         9       7       9       7       5       3       3       4
Neonovčani izdaci - osim 
amortizacije                    8       2       7       3       2       2       2       1

Bilješka broj 4. - Poslovni i zemljopisni dijelovi poduzeća (svi iznosi u milijunima)

Poslovni dijelovi poduzeća: ova je kompanija u upravljačkom smislu, organizirana diljem svijeta u tri glavna poslovna odjela - proizvodnja papira, proizvodi uredske opreme i publiciranje - svakim upravlja viši potpredsjednik. Ovi su odjeli za svrhe izvješćivanja ujedno i dijelovi poduzeća. Odjel koji proizvodi papire ima raznolike proizvode pisanja i publiciranja je poslovni dio poduzeća. Odjel koji proizvodi etikete, spajalice, olovke također je poslovni dio poduzeća. Odjel za publiciranje razvija i pruža usluge u području poreza, prava i računovodstva u obliku posebnih publikacija, knjiga i CD-a. Ostale su djelatnosti razvoj kompjutorskih programa za posebne poslovne aplikacije za vanjske komitente te izrada proizvoda od drveta u domaćem stilu. Financijska informacija o poslovnim dijelovima poduzeća nalazi se u posebnoj tablici u ovom dodatku.

Zemljopisni dijelovi poduzeća: premda ova kompanija ima tri odjela kojima upravlja diljem svijeta, ona posluje na četiri glavna zemljopisna područja. U Velikoj Britaniji, gdje je sjedište kompanije proizvode se i prodaju razni oblici papira i proizvoda za ured. Pored toga, svi se poslovi publiciranja i računalnih programa obavljaju u Velikoj Britaniji, iako se publikacije, knjige i CD-i prodaju u Velikoj Britaniji i Zapadnoj Europi. Zemlje Europske unije gdje se posluje s papirima i gdje su smještene tvornice za proizvodnju uredske opreme jesu sljedeće: Francuska, Belgija, Njemačka i Nizozemska. Djelatnosti u SAD-u i Kanadi su također značajne i sastoje se od proizvodnje papira te novinskog papira koji se prodaju u tim zemljama. Većina neobrađenog papira nabavlja se kod kompanija iz ove dvije zemlje koje imaju odgovarajuće drvo za tu proizvodnju. U Indoneziji se proizvodi neobrađeni papir te pisaći papir i papir za publiciranje kao i uredski prozvodi, premda se sve navedeno prodaje izvan Indonezije i to drugim dijelovima kompanije te vanjskim kupcima.

Prodaja po tržištima: u narednoj se tablici daje pregled prihoda od prodaje zemljopisnim tržištima, neovisno gdje je roba proizvedena:

Prihodi od prodaje prema zemljopisnom tržištu

                                                       20x2      20x1

Velika Britanija                                   19         22
Ostale zemlje Europske unije               30        31
Kanada i SAD                                    28        21
Meksiko i Južna Amerika                      6          2
Jugoistočna Azija (uglavnom
Japan i Taiwan)                                   18        14
                                                        _____   _____
                                                         101        90

Imovina i dodaci koji se odnose na nekretnine, postrojenja i opremu te nematerijalnu imovinu prema zemljopisnom području: sljedeća tablica prikazuje knjigovodstveni iznos imovine koji se odnosi na nekretnine, postrojenja i oprema te nematerijalnu imovinu prema zemljopisnom području gdje je imovina smještena:

                                                         Imovina - knji-        Nekretnine,
                                                         govodstveni iznos   postrojenja
                                                         dijela poduzeća       i oprema -
                                                                                             dodaci

                                                          20x2      20x1        20x2      20x1

Velika Britanija                                     72          78              8            5

Ostale zemlje EU                                  47          37              5            4

Kanada i SAD                                      34          20              4            3

Indonezija                                             22          20              7            6
                                                         _____   ______      ______    ______
                                                           175        155            24           18

Prihodi od prodaje dijela poduzeća i rashodi: papir i uredski pribor u Belgiji prozvode sve tvornice, a prodaju obavljaju svi zajedno. Zajednički prihodi i rashodi raspoređuju se na dva poslovna dijela poduzeća. Svi drugi prihodi i rashodi dijela izravno se pripisuju dijelovima poduzeća.

Imovina i obveze dijela poduzeća: imovina dijela poduzeća obuhvaća sva poslovna sredstva koja koristi dio poduzeća i uglavnom se sastoji od novca za poslovanje, potraživanja, zaliha i nekretnina, postrojenja i opreme i to bez odbitaka i bez rezervi.

Dok se većina takove imovine može izravno pripisati pojedinim dijelovima poduzeća, knjigovodstveni iznos određene imovine koju zajednički koriste dva ili više dijela razumno se raspoređuju na te dijelove poduzeća. Obveze dijelova poduzeća sadrže sve obveze iz poslovanja, a sastoje se uglavnom od dobavljača i drugih obveza, plaća i sadašnjih obveza za porez kao i od vremenski razgraničenih obveza. Imovine i obveze dijela poduzeća ne obuhvaćaju vremenski razgraničene obveze poreza na dobit.

Transferi između dijelova poduzeća: prihodi, rashodi i rezultat dijela poduzeća sadrži i transfere između poslovnih i zemljopisnih dijelova poduzeća. Takvi se transferi obračunavaju po tržišnim cijenama kao što se zaračunavaju kupcima za slične robe. Navedeni se transferi isključuju iz konsolidacije.

Neuobičajene stavke: na prihode od prodaje uredskih proizvoda vanjskim kupcima 20¤2. godine negativno je djelovala dužina štrajka transportnih radnika u Velikoj Britaniji, koji je prekinuo isporuku proizvoda otprilike četiri mjeseca. Kompanija procjenjuje da su prihodi od prodaje uredskih proizvoda za ta četiri mjeseca mogli biti oko polovine ukupnih prihoda.

Ulaganja u ovisna poduzeća obračunana metodom udjela: kompanija posjeduje 40% dioničkog kapitala poduzeća "EuroPaper", koje je specijalist u proizvodnji papira, a glavni su poslovi uglavnom u Španjolskoj i u Velikoj Britaniji. Ulaganje se obračunava metodom udjela. Premda se ovo ulaganje i udjel u neto dobiti poduzeća "EuroPaper" isključuje iz prihoda i imovine dijela poduzeća, oni se iskazuju u svezi s podacima proizvodnje papira dijela poduzeća. Kompanija također posjeduje nekoliko malih ulaganja obračunanih metodom udjela u Kanadi i u SAD-u, a njihove djelatnosti nisu slične niti jednim djelatnostima ova tri poslovna dijela poduzeća.

Gubitak iz izvanrednih aktivnosti: kao što je podrobno objašnjeno u bilješci broj 6., kompanija ima gubitak od štete na tvornici papira zbog toga što nisu bili osigurani od izvanrednih događaja u iznosu od 3 milijuna, uzrokovan zemljotresom u Belgiji studenoga 20¤1.

Dodatak 3. - Sažetak zahtijevanog objavljivanja

Ovaj dodatak služi samo za objašnjenje i nije dio standarda. Njegova je svrha sažeti objavljivanja koja se zahtijevaju prema točkama 49-83. za svaki od tri moguća oblika izvješćivanja za primarni dio poduzeća.

[broj] označava točku iz Standarda.




Međunarodni računovodstveni standard MRS 34

Financijsko izvješćivanje u toku godine

Kazalo
CILJ
DJELOKRUG                                                                   Točke 1-3
DEFINICIJE 4
SADRŽAJ FINANCIJSKOG IZVJEŠĆA
RAZDOBLJA U TOKU GODINE                                           5-25
Minimum elemenata financijskog izvješća
Razdoblja u toku godine                                                                 8
Oblik i sadržaj financijskih razdoblja u toku godine                9-14
Objašnjenja u bilješkama                                                        15-18
Objavljivanje o usklađenosti izvješća s MRS-ovima                  19
Razdoblja prezentiranja financijskih izvještaja u
toku godine
                                                                             20-22
Značajnost                                                                                23-25
OBJAVLJIVANJE U GODIŠNJIM FINANCIJSKIM
IZVJEŠTAJIMA                                                                     26-27

PRIZNAVANJE I MJERENJE                                             28-42
Računovodstvene politike razdoblja u toku godine iste
kao godišnjeg razdoblja                                                          
28-36
Prihodi primljeni sezonski, ciklično ili povremeno                37-38
Neravnomjerno nastali troškovi tijekom
financijske godine
                                                                       39
Primjenjivanje načela priznavanja i mjerenja                             40
Uporaba procjena                                                                   41-42
PREPRAVLJANJE IZVJEŠTAJA IZ RANIJEG
RAZDOBLJA U TOKU GODINE                                        43-45
DATUM STUPANJA NA SNAGU                                            46
DODACI

1. Objašnjenje zahtijevanih razdoblja koji se trebaju
prezentirati

2. Primjeri primjenjivanja načela priznavanja i mjerenja

3. Primjeri uporabe procjena

Standarde koji su pisani masnim kurzivom, treba čitati u kontekstu osnovnog materijala i uputa za primjenu u ovom Standardu te u kontekstu Predgovora Međunarodnim računovodstvenim standardima. Međunarodni računovodstveni standardi ne primjenjuju se na beznačajne stavke (vidjeti točku 12. Predgovora).

CILJ

Cilj je ovoga Standarda propisati minimum sadržaja financijskog izvješća razdoblja u toku godine i propisati načela priznavanja i mjerenja cjelovitih ili skraćenih financijskih izvještaja razdoblja u toku godine. Pravovremeno i pouzdano financijsko izvješćivanje razdoblja u toku godine povećava mogućnost ulagatelja, vjerovnika i ostalih u razumijevanju sposobnosti poduzeća da stvara zarade i novac te poboljšava svoj financijski položaj i likvidnost.

DJELOKRUG

1. Ovaj Standard ne propisuje obvezu koja poduzeća trebaju publicirati financijske izvještaje razdoblja u toku godine, kao često niti kada završava razdoblje kraće od jedne godine. Međutim, države, tijela nadležna za vrijednosne papire, burze i tijela nadležna za računovodstvo često zahtijevaju od poduzeća čijim se dužničkim ili glavničkim vrijednosnim papirima javno trguje da publiciraju financijska izvješća razdoblja u toku godine odnosno razdoblja koja su kraća od godine dana. Ovaj se Standard primjenjuje ako se od poduzeća zahtijeva ili ono odluči da publicira financijske izvještaje razdoblja u toku godine u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardima. Odbor za međunarodne računovodstvene standarde potiče poduzeća koja javno posluju na tržištu da pružaju financijska izvješća razdoblja u toku godine, a koja su u skladu s načelima priznavanja, mjerenja i objavljivanja postavljenih u ovome Standardu. Poduzeća koja javno posluju na tržištu potiču se osobito:

a) izraditi financijska izvješća za razdoblja u toku godine i to najmanje za polugodišnje razdoblje financijske godine i

b) izraditi financijska izvješća razdoblja u toku godine u roku ne duljem od 60 dana od kraja toga razdoblja

2. Svako financijsko izvješće, godišnje ili razdoblja u toku godine, podliježe ocjeni usklađenosti s Međunarodnim računovodstvenim standardima. Ako neko poduzeće možda ne izradi financijska izvješća razdoblja u toku godine za pojedinu financijsku godinu ili izradi financijska izvješća koja nisu u skladu s ovim Standardom ne spriječava poduzeće da izrađuje godišnje financijske izvještaje u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardima.

3. Ako je navedeno da je financijsko izvješće razdoblja u toku godine u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardima, izvješće mora biti u skladu sa svim zahtjevima iz ovoga Standarda. U tom smislu prema točki 19. zahtijevaju se određena objavljivanja.

DEFINICIJE

4. U ovom se Standardu koriste izrazi sa sljedećim značenjima:

Razdoblje u toku godine je razdoblje financijskog izvješćivanja koje je kraće od pune financijske godine.

Financijsko izvješće za razdoblje u toku godine označava financijsko izvješće koje sadrži cjelokupni set financijskih izvještaja, kao što je navedeno u MRS-u 1, Prezentiranje financijskih izvještaja ili set skraćenih financijskih izvještaja razdoblja u toku godine kako su opisani u ovome Standardu.

SADRŽAJ FINANCIJSKOG IZVJEŠĆA RAZDOBLJA U TOKU GODINE

5. U MRS-u 1 je određen cjelovit set sljedećih financijskih izvještaja:

a) bilanca,

b) račun dobiti i gubitka

c) promjene u glavnici

c1) izvještaj o svim promjenama u glavnici ili

c2) izvještaj o promjeni glavnice osim promjena nastalih iz kapitalnih transakcija s vlasnicima i raspodjele vlasnicima

d) izvještaj o novčanom tijeku

e) računovodstvene politike i bilješke uz financijske izvještaje.

6. U interesu pravovremenosti i razmatranja troškova te da se izbjegne ponavljanje podataka koji su ranije navedeni, od poduzeća se može zahtijevati ili dopustiti da pruži manje informacija u izvješću razdoblja u toku godine u odnosu na godišnje financijske izvještaje. Ovaj Standard određuje minimum sadržaja financijskog izvješća razdoblja u toku godine uključujući skraćene financijske izvještaje i odabrana objašnjenja u bilješkama uz financijske izvještaje. Prema tome, u izvješću razdoblja u toku godine navode se nove aktivnosti, poslovni događaji i druge okolnosti, a ne ponavljaju se informacije koje su ranije navedene.

7. Niti jedan dio ovoga Standarda nije usmjeren da zabrani ili obeshrabri poduzeće od objavljivanja svih financijskih izvještaja kao što su navedeni u MRS-u 1 u svojem financijskom izvješću razdoblja u toku godine umjesto skraćenih financijskih izvještaja i odabranih objašnjenja u bilješkama uz financijske izvještaje. Također ovaj Standard ne sprječava ili obeshrabruje poduzeće da u skraćenim financijskim izvještajima i objašnjenjima u bilješkama uz financijske izvještaje daje više informacija od minimuma postavljenih ovim Standardom. Uputa za priznavanje i mjerenje u ovome Standardu također se primjenjuje na sve financijske izvještaje razdoblja u toku godine, a takvi bi izvještaji trebali sadržavati sva objavljivanja koja zahtijeva ovaj Standard (osobito odabrana objavljivanja u bilješkama navedena u točki 16.) kao i objavljivanja koja zahtijevaju drugi Međunarodni računovodstveni standardi.

Minimum elemenata financijskog izvješća razdoblja u toku godine

8. Financijsko izvješće razdoblja u toku godine treba sadržavati najmanje sljedeće dijelove:

a) skraćena bilanca,

b) skraćeni račun dobiti i gubitka,

c) promjene u glavnici,

c1) skraćeni izvještaj s ovim promjenama u glavnici ili

c2) skraćeni izvještaj o promjeni glavnice osim promjena nastalih iz kapitalnih transakcija s vlasnicima i raspodjele vlasnicima,

d) skraćeni izvještaj o novčanom tijeku,

e) odabrana objašnjenja u bilješkama uz financijske izvještaje.

Oblik i sadržaj financijskih izvještaja razdoblja u toku godine

9. Ako poduzeće publicira cjeloviti set financijskih izvještaja u financijskom izvješću razdoblja u toku godine, oblik i sadržaj tih izvještaja treba biti u skladu sa zahtjevima MRS-a 1 koji se odnosi na sve financijske izvještaje.

10. Ako poduzeće publicira set skraćenih financijskih izvještaja u financijskom izvješću razdoblja u toku godine, takvi skraćeni financijski izvještaji trebaju sadržavati najmanje podatke skupine računa i glavnih međuzbrojeva koji su navedeni u posljednjim financijskim izvještajima kao i objašnjenje u bilješkama uz financijske izvještaje kako zahtijeva ovaj Standard. Pored toga, stavke ili bilješke trebaju se uključiti ako bi njihovo neobjavljivanje moglo dovesti do nerazumijevanja skraćenih financijskih izvještaja razdoblja u toku godine.

11. Osnovne i razrijeđene zarade po dionicama trebaju se prezentirati u cjelovitom ili skraćenom računu dobiti i gubitka razdoblja u toku godine.

12. MRS 1 daje upute o strukturi financijskih izvještaja i sadrži dodatak "Objašnjavajuća struktura financijskih izvještaja", koji dalje objašnjava glavne skupine računa i međuzbrojeve.

13. Dok MRS 1 zahtijeva da se izvještaj kojim se prikazuju promjene u glavnici treba prezentirati kao zasebni financijski izvještaj, on istovremeno omogućuje da se informacija o promjenama u glavnici koja proizlazi iz transakcija s vlasnicima i raspodjele vlasnicima treba prikazati u navedenom izvještaju ili u bilješkama. Za izvještaj razdoblja u toku godine kojim se prikazuju promjene u glavnici poduzeće primjenjuje isti oblik od posljednjeg takvog godišnjeg izvještaja.

14. Konsolidirano financijsko izvješće razdoblja u toku godine sastavlja se ako su većina posljednjih godišnjih financijskih izvještaja bili konsolidirani. Financijski izvještaji matičnog poduzeća nisu u skladu ili nisu usporedivi s konsolidiranim financijskim izvještajima većine posljednjih godišnjih financijskih izvješća. Ako su godišnja financijska izvješća poduzeća uključena u financijske izvještaje matičnog poduzeća pored konsolidiranih financijskih izvještaja, ovaj Standard ne zahtijeva niti zabranjuje da poduzeće uključi izvještaje matičnog poduzeća u svoje financijsko izvješće razdoblja u toku godine.

Objašnjenja u bilješkama

15. Korisnik financijskog izvješća razdoblja u toku godine također može imati pristup većini posljednjih godišnjih izvješća. Stoga je nužno da se u bilješkama uz financijsko izvješće razdoblja u toku godine daju relativno beznačajni novi podaci u informaciji koja je već dana u bilješkama u posljednjem godišnjem izvješću. Korisnije je da se od datuma zadnjeg godišnjeg izvješća do datuma razdoblja u toku godine daju objašnjenja poslovnih događaja i transakcija koji su značajni za razumijevanje promjena financijskog položaja i uspješnosti poduzeća.

16. Poduzeće treba pružiti minimum informacija u bilješkama uz financijske izvještaje razdoblja u toku godine, ako su značajne i ako još nisu objavljene u financijskom izvješću razdoblja u toku godine. Navedena se informacija uobičajeno daje za razdoblje od datuma godišnjeg izvješća do datuma razdoblja u toku godine. Međutim, poduzeće također treba objaviti događaje i transakcije koji su važni za razumijevanje tekućeg razdoblja u toku godine te:

a) iskaz da su primjenjivane iste računovodstvene politike i metode izračunavanja u financijskim izvještajima razdoblja u toku godine kao i kod posljednjih godišnjih financijskih izvještaja ili ako su te politike i metode promijenjene, opis vrste i učinak tih promjena,

b) objašnjenje o sezonskim i cikličnim poslovima razdoblja u toku godine,

c) vrstu i visinu stavaka koje utječu na imovinu, obveze, glavnicu, neto dobit ili novčani tijek koje su neuobičajene zbog veličine ili nastanka,

d) vrstu i visinu promjena procjena iznosa koji su navedeni u prethodnim međurazdobljima tekuće financijske godine ili promjenu procjena iznosa navedenih u prethodnoj financijskoj godini, ako te promjene značajno utječu na tekuće razdoblje u toku godine,

e) emisiju, ponovnu kupnju i otplatu duga i glavničkih instrumenata,

f) isplaćene dividende (zbrojno ili po dionici) i to zasebno za redovne te za ostale dionice,

g) prihodi dijela poduzeća i rezultat dijela poduzeća za poslovne ili zemljopisne dijelove neovisno o tome koja je primarna osnova izvješćivanja (objavljivanje podataka o dijelovima poduzeća zahtijeva se u financijskom izvješću razdoblja u toku godine samo ako MRS 14, Izvješćivanje o dijelovima poduzeća, zahtijeva da poduzeće objavi podatke o dijelovima poduzeća u svojim godišnjim financijskim izvještajima),

h) značajne događaje poslije datuma razdoblja u toku godine koji su značajno utjecali na financijske izvještaje razdoblja u toku godine,

i) učinak promjena strukture poduzeća tijekom razdoblja u toku godine, uključujući poslovna spajanja, stjecanja ili prodaje povezanih poduzeća i dugotrajnih ulaganja, restrukturiranja i prekinuta poslovanja i

j) promjene nepredviđenih obveza ili nepredviđene imovine od posljednjeg datuma godišnje bilance.

17. Primjeri vrste objavljivanja koja zahtijeva točka 16. dani su u nastavku. Pojedini Međunarodni računovodstveni standardi daju upute u pogledu objavljivanja većine sljedećih stavaka i to:

a) otpis zaliha do neto utržive vrijednosti i storniranje takvih otpisa,

b) priznavanje gubitka iz otpisa nekretnina, postrojenja i opreme, nematerijalne imovine ili druge imovine i storniranje takvih gubitaka,

c) storniranje rezerviranja za troškove restrukturiranja,

d) stjecanje i otuđenje nekretnina, postrojenja i opreme,

e) preuzete obveze za kupnju nekretnina, postrojenja i opreme,

f) podmirenje sudskih sporova,

g) ispravak temeljnih pogrešaka iskazanih u prijašnjim financijskim podacima,

h) izvanredne stavke,

i) naplaćeni dug ili prestanak dugovanja koji kasnije nije bio ispravljen i

j) transakcije povezanih stranaka.

18. Ostali Međunarodni računovodstveni standardi utvrđuju objavljivanja koja se trebaju dati u financijskim izvještajima. U tom kontekstu, financijski izvještaji znače cjeloviti set financijskih izvještaja onog oblika koji su uobičajeno uključeni u godišnje financijsko izvješće, a ponekad su uključeni i u druga izvješća. Objavljivanja koja zahtijevaju drugi Međunarodni računovodstveni standardi se ne zahtijevaju ako financijsko izvješće razdoblja u toku godine sadrži samo skraćene financijske izvještaje i odabrana objašnjenja u bilješkama, umjesto cjelovitog seta financijskih izvještaja.

Objavljivanje o usklađenosti izvješća s MRS-ovima

19. Ako je financijsko izvješće razdoblja u toku godine u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardima tu činjenicu poduzeće treba objaviti. U financijskom izvješću razdoblja u toku godine ne treba se navesti da je ono u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardima, osim ako izvješće nije u skladu sa svakim primjenjivanim standardom i svakim primjenjivanim objašnjenjem Stalnog odbora za objašnjenje.

Razdoblja prezentiranja financijskih izvještaja u toku godine

20. Izvješća u toku godine trebaju sadržavati financijske izvještaje (skraćene ili cjelovite) za sljedeća razdoblja:

a) bilanca se sastavlja na datum kraja tekućeg razdoblja u toku godine i daje se usporedna bilanca s datumom kraja posljednje financijske godine,

b) račun dobiti i gubitka sastavlja se za tekuće razdoblje u toku godine i kumulativno za tekuću financijsku godinu do datuma razdoblja u toku godine, s usporednim računom dobiti i gubitka usporedivih razdoblja u toku godine (tekuće razdoblje i razdoblje godine dana do datuma međurazdoblja) prethodne financijske godine,

c) izvještaj o promjenama glavnice sastavlja se kumulativno za tekuću financijsku godinu do datuma razdoblja u toku godine s usporednim izvještajem usporedivog razdoblja prethodne financijske godine,

d) izvještaj o novčanom tijeku sastavlja se kumulativno za tekuću financijsku godinu do datuma razdoblja u toku godine s usporednim izvještajem usporedivog razdoblja prethodne financijske godine.

21. Financijska informacija za razdoblje od dvanaest mjeseci koje završava na datumu izvješćivanja razdoblja u toku godine te usporedna informacija za prethodno razdoblje od dvanaest mjeseci može biti korisna kod poduzeća sa sezonskim poslovanjem.

22. Dodatak 1. objašnjava razdoblja za koja se zahtijeva izvješćivanje polugodišnje i tromjesečno.

Značajnost

23. Pri odlučivanju kako priznati, mjeriti, razvrstati ili objaviti neku stavku za svrhe izvješćivanja u toku godine, značajnost se treba procijeniti prema financijskim podacima razdoblja u toku godine. Prilikom ocjenjivanja značajnosti, treba se priznati da se mjerenje u razdoblju u toku godine može temeljiti na procjenama u većoj mjeri nego kod godišnjih financijskih podataka.

24. U Predgovoru Međunarodnim računovodstvenim standardima ističe se da "Međunarodni računovodstveni standardi nisu namijenjeni da se primjenjuju na beznačajne stavke". U Predgovoru se ističe da "... informacija je značajna ako bi njeno ispuštanje ili pogrešno iskazivanje moglo utjecati na donošenje ekonomskih odluka korisnika donesenim na temelju financijskih izvještaja." MRS 8, Neto dobit ili gubitak razdoblja, temeljne pogreške i promjene računovodstvenih politika, zahtijeva zasebno objavljivanje značajnih izvanrednih stavaka, neuobičajenih redovnih stavaka, prekinutih poslovanja, promjena računovodstvenih procjena, temeljnih pogrešaka i promjena računovodstvenih politika. MRS 8 ne sadrži kvantitativne upute u svezi sa načelom značajnosti.

25. Dok se za ocjenjivanje značajnosti za svrhe financijskog izvješćivanja uvijek zahtijeva prosudba, ovaj Standard zasniva odluku o priznavanju i mjerenju na podacima razdoblja u toku godine iz razloga razumljivosti podataka razdoblja u toku godine. Prema tome, primjerice, neuobičajene ili izvanredne stavke, promjene računovodstvenih politika ili promjene računovodstvenih procjena i temeljne pogreške se priznaju i objavljuju na temelju značajnosti podataka razdoblja u toku godine da se izbjegne pogrešno zaključivanje do kojeg bi moglo doći zbog neobjavljivanja. Najvažniji je cilj osigurati da financijsko izvješće razdoblja u toku godine sadrži sve informacije koje su relevantne za razumijevanje financijskog položaja i uspješnosti poduzeća tijekom razdoblja u toku godine.

OBJAVLJIVANJE U GODIŠNJIM FINANCIJSKIM IZVJEŠTAJIMA

26. Ako je procjena navedena u razdoblju u toku godine značajno promijenjena tijekom posljednjeg razdoblja u toku godine financijske godine, ali zasebno financijsko izvješće nije publicirano za to razdoblje u toku godine, treba se objaviti vrsta i iznos promjene procjene u bilješkama uz godišnje financijske izvještaje te financijske godine.

27. MRS 8 zahtijeva objavljivanje vrste i (ako je praktično) veličine promjene procjene koja ima značajan utjecaj u tekućem razdoblju ili se očekuje da će imati značajan utjecaj u narednim razdobljima. Točka 16 d) ovoga Standarda zahtijeva slično objavljivanje u financijskom izvješću razdoblja u toku godine. Primjeri za to jesu promjene procjena u zadnjem razdoblju u toku godine koje se odnose na otpise zaliha, restrukturiranja ili gubici od umanjenja vrijednosti imovine, koji su navedeni u prethodnom razdoblju u toku godine te financijske godine. Objavljivanje koje zahtijeva navedena točka u skladu je sa zahtjevom MRS-a 8 i namijenjeno je djelokrugu u užem smislu - koje se odnosi samo na promjenu procjene. Od poduzeća se ne zahtijeva da uključi dodatne financijske informacije razdoblja u toku godine u svojim godišnjim financijskim izvještajima.

PRIZNAVANJE I MJERENJE

Računovodstvene politike razdoblja u toku godine iste kao u godišnjem razdoblju

28. Poduzeće treba primijeniti iste računovodstvene politike u financijskim izvještajima razdoblja u toku godine kao što su primijenjene u godišnjim financijskim izvještajima, izuzev promjena računovodstvenih politika utvrđenih poslije datuma posljednjih godišnjih financijskih izvještaja koje se trebaju odraziti u narednim godišnjim financijskim izvještajima. Međutim, učestalost izvješćivanja (godišnje, polugodišnje, tromjesečno) ne treba utjecati na mjerenje godišnjih rezultata. Da se postigne ovaj cilj, mjerenje se za svrhe izvješćivanja razdoblja u toku godine treba provoditi za razdoblje godine dana koje završava datumom razdoblja u toku godine.

29. Zahtjev da poduzeće primjenjuje iste računovodstvene politike u financijskim izvještajima razdoblja u toku godine kao u godišnjim izvještajima, može se činiti kao preporuka da se mjerenja u razdoblju u toku godine obavljaju za svako razdoblje kao neovisno izvještajno razdoblje. Međutim, uz uvjet da učestalost izvješćivanja ne treba utjecati na mjerenje godišnjih rezultata, u točki 28. se ukazuje da je razdoblje u toku godine dio financijske godine. Mjerenja za razdoblje od godine dana koje završava datumom razdoblja u toku godine može obuhvatiti promjene procjena navedenih u prethodnim međurazdobljima tekuće financijske godine. Međutim, načela priznavanja imovine, obveza, prihoda i rashoda razdoblja u toku godine ista su kao u godišnjim financijskim izvještajima.

30. Za objašnjenje navedenoga ističe se sljedeće:

a) načela za priznavanje i mjerenje gubitaka od otpisa zaliha, restrukturiranja i drugih otpisa u razdoblju u toku godine jesu ista kao da ih poduzeće primjenjuje samo za godišnje financijske izvještaje. Međutim, ako su takve stavke priznate i izmjerene u jednom razdoblju u toku godine, a procjene promijenjene u narednom razdoblju u toku godine odnosne financijske godine, izvorne se procjene mijenjaju u narednom razdoblju u toku godine vremenskim razgraničenjem dodatnog iznosa gubitka ili storniranjem ranije priznatog iznosa,

b) trošak nabave koji ne udovoljava definiciji sredstva na kraju razdoblja u toku godine ne razgraničava se u bilanci te se ne čeka buduća informacija o tome udovoljava li se definiciji sredstva ili da se zaokruži zarada razdoblja u toku godine unutar financijske godine i

c) rashod poreza na dobit se priznaje u svakom razdoblju u toku godine, a temelji se na najboljoj procjeni ponderirane prosječne porezne stope koja se očekuje za cijelu financijsku godinu. Obračunani iznosi poreznih rashoda jednog razdoblja u toku godine možda će se trebati korigirati u narednom razdoblju u toku godine te financijske godine ako se promijeni procjena godišnje porezne stope.

31. Prema Okviru za sastavljanje i prezentiranje financijskih izvještaja (Okvir), priznavanje je "…postupak uključivanja neke stavke u bilancu ili račun dobiti i gubitka koja udovoljava definiciji elementa i ispunjava kriterij za priznavanje". Definicije imovine, obveza, prihoda i rashoda jesu temelj za priznavanje, kako u godišnjim tako i u podacima financijskih izvješća razdoblja u toku godine.

32. Za imovinu se primjenjuju isti testovi budućih ekonomskih koristi na datumima razdoblja u toku godine i na kraju financijske godine. Troškovi nabave, koji se po svojoj prirodi ne bi mogli prihvatiti kao imovina na kraju financijske godine neće se moći prihvatiti kao imovina niti na datumima razdoblja u toku godine. Slično navedenome, neka obveza na datum izvješćivanja razdoblja u toku godine mora predstavljati postojeću obvezu na taj datum, kao što ona mora biti na datum godišnjeg izvješćivanja.

33. Bitno je obilježja prihoda i rashoda da su odnosni priljevi i odljevi imovine i obveza već nastali. Ako su priljevi i odljevi već nastali, odnosni se prihodi i rashodi priznaju, a ako nisu, ne priznaju se. U Okviru je navedeno da "…rashodi u računu dobiti i gubitka se priznaju ako se smanje buduće ekonomske koristi koji se odnose na smanjenje sredstava ili povećanje obveza, koje se može pouzdano izmjeriti… … Okvir ne dopušta priznavanje stavke u bilanci koja ne udovoljava definiciji imovine ili obveza."

34. Kod mjerenja imovine, obveza, prihoda, rashoda i novčanog tijeka koji se iskazuju u financijskim izvještajima, poduzeće koje izvješćuje samo godišnje u mogućnosti je uzeti u obzir informaciju koja postaje raspoloživa tijekom financijske godine. Učinak njenog mjerenja iskazuje se u godišnjem izvješću.

35. Poduzeće koje izvješćuje polugodišnje koristi informacije raspoložive do sredine godine ili kraće, a zatim kod mjerenja u financijskim izvještajima za razdoblje od prvih šest mjeseci i informacije raspoložive u posljednjih godinu dana ili kraće te zatim za razdoblje od dvanaest mjeseci. Mjerenje u razdoblju od dvanaest mjeseci održavat će moguće promjene procjena iskazanih u razdoblju od prvih šest mjeseci. Iznosi koji su iskazani u financijskom izvješću razdoblja u toku godine od prvih šest mjeseci ne usklađuju se retroaktivno. Međutim, točke 16 d) i 26. zahtijevaju da se objavi priroda i iznos bilo kojih značajnih promjena procjena.

36. Poduzeće koje izvješćuje učestalije od polugodišnjeg razdoblja, prihode i rashode mjeri u godišnjem razdoblju koje završava na datum razdoblja u toku godine za svako razdoblje u toku godine, koristeći raspoložive informacije kada se sastavlja svaki set financijskih izvještaja. Iznosi prihoda i rashoda koji su iskazani u tekućem razdoblju u toku godine odražavat će promjene procjena iznosa iskazanih u prethodnim međurazdobljima financijske godine. Iznosi koji su iskazani u prijašnjim razdobljima u toku godine ne usklađuju se retroaktivno. Međutim, točke 16 d) i 26. zahtijevaju da se objavi priroda i iznos bilo kojih značajnih promjena procjena.

Prihodi primljeni sezonski, ciklično ili povremeno

37. Prihodi koji su primljeni sezonski, ciklično ili povremeno unutar financijske godine ne trebaju se anticipirati ili razgraničavati na datum razdoblja u toku godine ako anticipiranje ili razgraničavanje ne bi bilo prikladno na kraju financijske godine.

38. Prethodni primjeri jesu prihodi od dividendi, tantijema i državne potpore. Pored toga, neka poduzeća dosljedno zarađuju više prihoda u nekim međurazdobljima nego u drugim iste financijske godine, kao što su, primjerice, sezonski prihodi trgovaca na malo. Takvi se prihodi priznaju kada nastanu.

Neravnomjerno nastali troškovi tijekom financijske godine

39. Troškovi koji nastaju neravnomjerno tijekom financijske godine trebaju se anticipirati ili vremenski razgraničiti za svrhe izvješćivanja razdoblja u toku godine samo ako je također prikladno anticipirati ili razgraničiti tu vrstu troška na kraju financijske godine.

Primjenjivanje načela priznavanja i mjerenja

40. U Dodatku 2. dani su primjeri primjenjivanja općih načela priznavanja i mjerenja postavljeni u točkama 28 - 39.

Primjena procjena

41. Postupci mjerenja koji se trebaju primjenjivati u financijskom izvješću razdoblja u toku godine trebaju se oblikovati tako da se osigura da je dobivena informacija pouzdana i da se sve značajne financijske informacije prikladno objave koje su relevantne za razumijevanje financijskog položaja ili uspješnosti poduzeća. Dok se mjerenja u godišnjim i financijskim izvješćima razdoblja u toku godine često temelje na razumnim procjenama, kod sastavljanja financijskih izvješća za razdoblja u toku godine uobičajeno se zahtijeva primjena većeg stupnja metode procjene nego kod godišnjih financijskih izvješća.

42. U Dodatku 3. dani su primjeri primjenjivanja procjena u razdoblju u toku godine.

PREPRAVLJANJE IZVJEŠTAJA IZ RANIJEG RAZDOBLJA U TOKU GODINE

43. Promjena računovodstvene politike, osim one navedene u prijelaznim i završnim odredbama nekog novog međunarodnog računovodstvenog standarda, treba se održavati u:

a) prepravljanju financijskih izvještaja ranijih razdoblja u toku godine tekuće financijske godine te usporedivim razdobljima u toku godine prijašnjih financijskih godina (vidjeti točku 20.), ako poduzeće primjenjuje osnovni postupak prema MRS-u 8 ili

b) prepravljanju financijskih izvještaja ranijih razdoblja u toku godine tekuće financijske godine, ako poduzeće primjenjuje dopušteni alternativni postupak prema MRS-u 8. U tom se slučaju usporediva razdoblja u toku godine prethodne financijske godine ne prepravljaju.

44. Cilj prethodno navedenog načela je osigurati da se jedna te ista računovodstvena politika primjenjuje na pojedinu skupinu transakcija tijekom financijske godine. Prema MRS-u 8, promjena računovodstvene politike očituje se retroaktivnom primjenom te, ako je praktično, prepravljanjem financijskih podataka prethodnog razdoblja. Međutim, ako se iznos usklađivanja koji se odnosi na prethodne financijske godine ne može razumno odrediti, tada se prema MRS-u 8 nova politika primjenjuje unaprijed. Dopuštena alternativa navedenome je uključiti kumulativna retroaktivna usklađenja u određivanju dobiti ili gubitka razdoblja u kojem je računovodstvena politika promijenjena. Načelo navedeno u točki 43. zahtijeva da se učinak promjena računovodstvene politike u okviru tekuće financijske godine primjenjuje retroaktivno od početka financijske godine.

45. Za dopuštenje računovodstvenih promjena koje se trebaju odraziti na datum razdoblja u toku godine unutar financijske godine, mogle bi se primjenjivati dvije različite računovodstvene politike, koje se trebaju primijeniti na pojedine skupine transakcija u okviru jedne financijske godine. Posljedice navedenoga mogle bi biti poteškoće rasporeda troškova u razdoblju u toku godine, nejasni rezultati poslovanja te složena analiza i razumijevanje informacija razdoblja u toku godine.

DATUM STUPANJA NA SNAGU

46. Ovaj Međunarodni računovodstveni standard stupa na snagu za financijske izvještaje koji obuhvaćaju razdoblja koja počinju 1. siječnja 1999. ili poslije. Također se potiče ranija primjena.

Dodatak 1. Objašnjenje zahtijevanih razdoblja koji se trebaju prezentirati

Ovaj dodatak samo je objašnjavajući i ne predstavlja dio standarda. Svrha je ovoga dodatka objasniti primjenu ovoga standarda da se pomogne u razjašnjavanju njegova značenja.

Poduzeće publicira financijska izvješća u toku godine polugodišnje

1. Financijska godina završava 31. prosinca (kalendarska godina). Poduzeće će prezentirati sljedeće financijske izvještaje (skraćene ili cjelovite) u svojem financijskom izvješću polugodišnjeg razdoblja u toku godine 30. lipnja 2001.:

Bilanca

stanje na datumima 30. lipnja 2001.              31. prosinca 2000.

Račun dobiti i gubitka

6 mjeseci koji završavaju

30. lipnja 2001.                                                30. lipnja 2000.

Izvještaj o novčanom tijeku

6 mjeseci koji završavaju

30. lipnja 2001.                                                30. lipnja 2000.

Izvještaj o promjenama glavnice

6 mjeseci koji završavaju

30. lipnja 2001.                                                30. lipnja 2000.

Poduzeće publicira financijska izvješća u toku godine tromjesečno

2. Financijska godina završava 31. prosinca (kalendarska godina). Poduzeće će prezentirati sljedeće financijske izvještaje (skraćene ili cjelovite) u financijskom izvješću tromjesečnog razdoblja u toku godine 30. lipnja 2001.:

Bilanca

stanje na datumima 30. lipnja 2001.               31. prosinca 2000.

Račun dobiti i gubitka

6 mjeseci koji završavaju
30. lipnja 2001.                                                30. lipnja 2000.

3 mjeseca koja završavaju
30. lipnja 2001.                                                30. lipnja 2000.

Izvještaj o novčanom tijeku

6 mjeseci koji završavaju
30. lipnja 2001.                                                30. lipnja 2000.

Izvještaj o promjenama glavnice

6 mjeseci koji završavaju
30. lipnja 2001.                                                30. lipnja 2000.

Dodatak 2. Primjeri primjenjivanja načela priznavanja i mjerenja

Ovaj dodatak, koji je objašnjavajući i ne predstavlja dio standarda, pruža primjere primjenjivanja općih načela priznavanja i mjerenja postavljenih točkama 28. do 39. ovoga Standarda. Svrha je ovoga dodatka objasniti primjenu ovoga standarda da se pomogne u razjašnjavanju njegova značenja.

Poslodavac obračunava i plaća poreze te obračunava i plaća doprinose osiguranja

1. Ako poslodavac obračunava i plaća poreze na plaće ili doprinose zaposlenih fondovima osiguranja u državnom vlasništvu, oni se procjenjuju godišnje, s time da se poslodavčev odnosni rashod priznaje u razdobljima u toku godine koristeći procijenjeni prosječni godišnji učinak stope poreza ili doprinosa, premda se veći iznos može platiti početkom godine. Česti je primjer da poslodavac obračunava i plaća poreze ili doprinose osiguranja na određeni maksimalni iznos zarada po zaposlenome. Kod zaposlenih s višim dohotkom njegova se najviša vrijednost postiže prije kraja financijske godine, a poslodavac dalje ne isplaćuje do kraja godine.

Planirani glavni popravak ili generalni remont

2. Trošak planiranog glavnog popravka, generalnog remonta ili drugi sezonski izdatak koji se očekuje da će nastati krajem godine ne anticipira se za svrhe izvješćivanja u razdoblju u toku godine, osim ako je neki događaj uzrokovao poduzeću da ima zakonsku ili izvedenu obvezu. Sama namjera ili nužnost nastanka izdatka koji se odnosi na budući događaj nije dovoljan da nastane obveza.

Rezerviranja

3. Rezerviranje se priznaje ako poduzeće nema realnu alternativu nego prenosi ekonomske koristi kao rezultat poslovnog događaja koji je uvjetovao zakonsku ili izvedenu obvezu. Iznos obveze se usklađuje na više ili na niže s upoređujućim gubitkom ili dobitkom koji je priznat u računu dobiti i gubitka, ako se promijeni iznos najbolje procijenjene obveze.

4. Ovaj Standard zahtijeva da poduzeće primjenjuje isti kriterij za priznavanje i mjerenje rezervi na datum razdoblja u toku godine kao i na kraju financijske godine. Postojanje ili nepostojanje obveze da se prenesu koristi nije funkcija dužine izvještajnog razdoblja, već sama činjenica postojanja obveze.

Godišnje nagrade

5. Postoje vrlo raznolike i raširene godišnje nagrade. Neke se jednostavno dobivaju nastavkom zaposlenja tijekom razdoblja. Neke se nagrade dobivaju mjesečno, tromjesečno ili godišnje u ovisnosti od rezultata poslovanja. Nagrade mogu biti diskrecione, ugovorne ili se mogu temeljiti na godinama rada.

6. Nagrade se anticipiraju za svrhe izvješćivanja u razdoblju u toku godine samo ako a) nagrada je zakonska obveza ili dosadašnja praksa o nagradama mogla bi dovesti do izvedene obveze za koju poduzeće nema realnu alternativu, već obavlja isplatu i b) može se utvrditi pouzdana procjena obveze. MRS 19, Nagrade zaposlenima sadrži upute o prethodno navedenome.

Isplata nepredviđenog najma

7. Isplata nepredviđenog najma može biti primjer pravne ili konstruktivne obligacije koja se priznaje kao obveza. Ako se najam daje na temelju nepredviđene isplate kod najmoprimca tako da se ostvari određena razina godišnjih prihoda od prodaje, obveza u razdoblju u toku godine može nastati prije nego je postignuta zahtijevana razina prihoda ako se ta zahtijevana razina prihoda očekuje ostvariti te stoga nema realne alternative već se isplaćuje budući najam.

Nematerijalna imovina

8. Poduzeće primjenjuje definiciju i kriterij priznavanja nematerijalnog sredstva na isti način u razdoblju u toku godine kao i u godišnjem razdoblju. Kriterij priznavanja nematerijalnog sredstva se ispunjava da se troškovi nastali prije priznaju kao rashodi. Kriterij priznavanja nematerijalnog sredstva se ispunjava da se troškovi nastali poslije određene točke priznaju kao dio troška nabave nematerijalnog sredstva. "Odgađanje" troškova nabave kao imovine u bilanci razdoblja u toku godine u želji da će se kriterij priznavanja ispuniti kasnije u financijskog godini nije dopušteno.

Mirovine

9. Troškovi mirovina razdoblja u toku godine izračunavaju se primjenom metode broja godina do određenog datuma koristeći akutuarijsko određivanje stope troška mirovina na kraju prethodne financijske godine, usklađene za značajne, tržišne promjene od toga vremena i za značajna skraćenja, podmirenja ili druge značajne promjene.

Godišnji odmori, praznici i druga kratkotrajna odsustva uz naknadu

10. Kumulativna odsustva uz naknadu jesu ona koja se prenose i koja se mogu koristiti u narednim razdobljima ako mogućnosti tekućeg razdoblja nisu iskorišteni u cijelosti. MRS 19, Nagrade zaposlenih, zahtijeva da utvrđuje očekivani trošak i obvezu akumulirajućeg odsustva uz naknadu u visini u kojoj poduzeće očekuje to isplatiti kao rezultat neiskorištenih prava koja su akumulirana na datum bilance. Navedeno se načelo također primjenjuje na datumima financijskog izvješćivanja razdoblja u toku godine. Suprotno navedenome, poduzeće ne priznaje nikakav rashod ili obvezu za neakumulirano odsustvo koje se naknađuje na datum izvješćivanja razdoblja u toku godine, upravo kao što se ne priznaje ništa na datum godišnjeg izvješćivanja.

Drugi planirani ali nepravilno nastali troškovi

11. U financijskom planu poduzeća mogu se nalaziti određeni troškovi koji se očekuju da će nastati nepravilno tijekom financijske godine, kao što su karitativni doprinosi i troškovi uvježbavanja zaposlenih. Navedeni su troškovi uglavnom diskrecioni, čak iako su planirani i premda se ponavljaju iz godine u godinu. Priznavanje obveze na datum financijskog izvješćivanja razdoblja u toku godine za takve troškove, koji još nisu nastali, uglavnom nije u skladu s definicijom obveze.

Utvrđivanje poreza na dobit za razdoblje u toku godine

12. Rashod za porez na dobit u razdoblju u toku godine obračunava se primjenom porezne stope koja bi bila primjenjiva na očekivane ukupne godišnje zarade, tj. procijenjeni prosječni godišnji učinak porezne stope primjenjuje se na dobit prije poreza u razdoblju u toku godine.

13. Navedeno je u skladu s osnovnim konceptom iz točke 28. odnosno da se ista računovodstvena načela priznavanja i mjerenja trebaju primijeniti u financijskom izvješću razdoblja u toku godine kao što se primjenjuju u godišnjim financijskim izvještajima. Porez na dobit se razrezuje godišnje. Rashod poreza na dobit razdoblja u toku godine izračunava se primjenom porezne stope dobiti prije poreza u razdoblju u toku godine koja bi mogla biti primjenjiva na očekivane ukupne zarade, odnosno procijenjenim prosječnim učinkom stope poreza na dobit. Procijenjena prosječna godišnja stopa mogla bi odražavati mješovitu progresivnu strukturu porezne stope koja se očekuje primijeniti na ukupne godišnje zarade, uključujući ozakonjene ili djelomično ozakonjene promjene stope poreza na dobit planirane da će imati učinak krajem financijske godine. MRS 12, Porez na dobit, sadrži upute o glavnim ozakonjenim promjenama stopa poreza. Procijenjena prosječna godišnja stopa poreza na dobit mogla bi se ponovo procijeniti za razdoblje od godine dana koje završava u razdoblju u toku godine, u skladu s točkom 28.

ovoga Standarda. Točka 16. d) zahtijeva da se objave značajne promjene procjena.

14. U mjeri u kojoj je to praktično izvedivo, zasebni procijenjeni godišnji učinak stope poreza na dobit određuje se za svako porezno zakonodavstvo i primjenjuje individualno na dobit prije poreza u razdoblju u toku godine svakog zakonodavstva. Slično tome, ako se primjenjuju različite stope poreza na dobit na različite kategorije dobiti (kao što su kapitalni dobici ili dobit zarađena u pojedinim granama, djelatnostima), u mjeri u kojoj je to praktično izvedivo zasebna se stopa primjenjuje na svaku pojedinu kategoriju dobiti prije poreza u razdoblju u toku godine. Premda je poželjna preciznost, ona se možda neće postići u svim slučajevima, a ponderirane prosječne stope u svim područjima porezne nadležnosti ili prema kategorijama dobiti koriste se ako postoji razumna aproksimacija učinka više pojedinačnih stopa.

15. Da se prikaže primjena prethodno navedenog načela, poduzeće koje izvješćuje tromjesečno očekuje zaraditi 10.000 prije dobiti u svakom tromjesečju, a posluje u zakonodavstvima s poreznom stopom od 20% kod prvih 20.000 godišnjih zarada i 30% kod daljnjih zarada. Stvarne se zarade usklađuju s očekivanim zaradama. U donjoj je tablici prikazan rashod poreza na dobit koji se izvješćuje u svakom tromjesečju.

                                                                                             tromjesečje

                                                    1.               2.              3.             4.              Godišnje

Porezni
rashod                                     2.500          2.500         2.500       2.500           10.000

Očekuje se da će kod godišnjeg iznosa dobiti 40.000 prije poreza, porezna obveza iznositi 10.000.

16. U drugom primjeru, poduzeće izvješćuje tromjesečno i zarađuje 15.000 dobiti prije poreza u prvom tromjesečju, međutim očekuje da će nastati gubici od 5.000 u svakom preostalom tromjesečju (stoga će godišnja dobit biti - nula), a posluje u zakonodavstvima u kojima se procjenjuje da će prosječna godišnja stopa poreza na dobit biti 20%. U donjoj je tablici prikazan rashod poreza na dobit koji se izvješćuje u svakom tromjesečju.

                                                                              tromjesečje

                                                    1.               2.              3.             4.              Godišnje

Porezni
rashod                                     3.000        (1.000)      (1.000)      (1.000)               0

Razlike u odnosu na godišnje financijsko izvješćivanje i godišnje porezno razdoblje

17. Ako se godišnje financijsko izvješćivanje i godišnji obračun poreza na dobit razlikuju, rashod od poreza na dobit razdoblja u toku godine odnosnog godišnjeg financijskog izvješćivanja utvrđuje se primjenom prosječne ponderirane porezne stope za svaku poreznu godinu primijenjenu na udjel poreza na dobit prije poreza zarađen u svakoj poreznoj godini.

18. Za objašnjenje prethodno navedenoga, navedimo da financijska godina nekog poduzeća završava 30. lipnja te da izvješćuje tromjesečno. Porezno razdoblje istoga poduzeća završava 31. prosinca. Za financijsku godinu koja počinje 1. srpnja, 1. godina završava 30. srpnja, a u 2. godini poduzeće je zaradilo 10.000 prije poreza svakoga tromjesečja. Procijenjena prosječna godišnja stopa poreza na dobit je 30% u 1. godini i 40% u 2. godini.

                                                                                                                                   Godina koja
                                                         tromjesečje koje završava                               završava
                                          30. IX           31. XII          30. III                30. VI             30. VI
                                       1. godina       1. godina       2. godina          2. godina         2. godina

Porezni
rashod
                               3.000            3.000              4.000               4.000               14.000

Porezne olakšice

19. Neka porezna zakonodavstva poreznim obveznicima daju porezne olakšice u odnosu na poreznu obvezu, koja se temelji na visini kapitalnih izdataka, izvozu, izdacima istraživanja i razvoja i druge. Anticipirane porezne olakšice ove vrste za cijelu godinu, obično se odražavaju izračunavanjem procijenjenog učinka godišnje porezne stope, budući da se olakšice odobravaju i izračunavaju godišnje prema većini poreznih zakona i drugih propisa. S druge strane, porezne olakšice koje se odnose na poslovne događaje koji nastanu samo jednom priznaju se u izračunavanju rashoda poreza na dobit u tom razdoblju u toku godine, na isti način da se određena porezna stopa primjenjiva na pojedinu kategoriju dobiti ne uključuje u jednu godišnju poreznu stopu. Međutim, u nekim su zakonodavstvima porezne olakšice i odobrenja, kao što su visina kapitalnih izdataka i visina izvoza, u smislu utvrđivanja porezne prijave poreza na dobit, više slična državnoj potpori i priznaju se razdoblju u toku godine u kojem nastanu.

Porez na gubitak i porezno odobrenje preneseno iz prethodnog razdoblja ili u naredno razdoblje

20. Koristi od poreznog gubitka prenesenog iz prethodnog razdoblja odražavaju se u razdoblju u toku godine u kojem je nastao porez na gubitak. U MRS-u 12 je utvrđeno da "... korist koja se odnosi na porezni gubitak koji se može prenijeti iz prethodnog razdoblja da se naknadi tekući porez prethodnog razdoblja treba priznati kao sredstvo." Također se priznaje podudarno smanjenje poreznog rashoda ili povećanja poreza na dobit.

21. U MRS-u 12 je utvrđeno da "... odgođeni porez na sredstvo treba se priznati za prenesene nekorištene porezne gubitke i nekorištena porezna odobrenja u visini koja je vjerojatna da će buduća oporeziva dobit biti raspoloživa prema kojima se mogu podržati nekorišteni porezni gubici i nekorištena porezna odobrenja." U MRS-u 12 je dan kriterij za procjenjivanje vjerojatnosti oporezive dobiti prema kojem se mogu podržati nekorišteni porezni gubici i porezna odobrenja. Navedeni se kriterij primjenjuje na kraju svakog razdoblja u toku godine i ako je kriterij zadovoljen, učinak poreznog gubitka prenesen u naredno razdoblje nalazi se u izračunavanju procijenjene prosječne stope poreza na dobit.

22. Za objašnjenje navedenoga, navodi se da poduzeće koje izvješćuje tromjesečno ima preneseni gubitak iz poslovanja u iznosu 10.000 za porezne svrhe na početku tekuće financijske godine gdje odgođeni porez na sredstvo nije bio priznat. Poduzeće zarađuje 10.000 u prvom tromjesečju tekuće godine i očekuje da će zaraditi 10.000 u svakom preostalom tromjesečju. Bez prenesenog gubitka, procijenjena prosječna godišnja stopa poreza na dobit očekuje se da će biti 40%. Porezni rashod je naveden u donjem pregledu:

                                                        tromjesečje

                              1.            2.             3.              4.               Godišnje

Porezni
rashod              3.000       3.000        3.000        3.000             12.000

Ugovorene ili anticipirane promjene nabavne cijene

23. Visina rabata ili diskonta i drugih ugovorenih promjena cijena sirovina, rada ili drugih kupljenih roba ili usluga anticipiraju se u međurazdobljima kod isplatitelja i kod primatelja, ako je vjerojatno da su zarađeni ili će imati učinak. Stoga, ugovoreni rabati i diskonti se anticipiraju, međutim, diskrecioni rabati i diskonti se ne anticipiraju budući da dobiveno sredstvo ili obveza ne bi ispunila uvjete Okvira da sredstvo mora biti resurs koje kontrolira poduzeće kao rezultat prošlog poslovnog događaja i da obveza mora biti sadašnja obveza čije se podmirenje očekuje rezultirati u odljevu resursa.

Amortizacija materijalne i nematerijalne imovine

24. Amortizacija materijalne i nematerijalne imovine razdoblja u toku godine provodi se samo sredstvima koja se posjeduju tijekom razdoblja u toku godine. Kod nabavki sredstava ili otuđenje koja su planirana kasnije u financijskoj godini ne obavlja se amortizacija.

Zalihe

25. U financijskom izvješću razdoblja u toku godine zalihe se utvrđuju istim načelima kao na kraju financijske godine. MRS 2, Zalihe, sadrži standarde za priznavanje i mjerenje zaliha. Zalihe predstavljaju posebne probleme na svaki datum izvješćivanja radi potreba da se odrede količina, nabavna vrijednost i neto vrijednost koja se može realizirati. Unatoč tomu, za utvrđivanje zaliha u razdoblju u toku godine primjenjuju se ista načela. Poduzeća često koriste procjene da utvde zalihe na datumima razdoblja u toku godine, veće nego na datumima godišnjeg izvješćivanja, da se uštedi novac i vrijeme. U nastavku se nalaze primjeri kako se primjenjuje test neto vrijednosti koja se može realizirati na datum razdoblja u toku godine, kako se zalihe trebaju odrediti metodom LIFO i kako se treba postupati s proizvodnim razlikama na datumima razdoblja u toku godine.

Neto utrživa vrijednost zaliha

26. Neto utrživa vrijednost zaliha određuje se prema prodajnim cijenama i troškovima za dovršenje i stavljanje na raspolaganje na datumima razdoblja u toku godine. Poduzeće će stornirati otpis zaliha do neto vrijednosti koja se može realizirati u narednom razdoblju u toku godine, samo ako je prikladno tako to provesti na kraju financijske godine.

Procjenjivanje zaliha metodom LIFO na datumima razdoblja u toku godine

27. Smanjenje količine zalihe prema metodi LIFO ne odražava se na vrijednost zaliha na datum razdoblja u toku godine, ako se očekuje da će se to smanjenje obnoviti na kraju godine. Takvo privremeno smanjenje može proistjeći, primjerice, zbog uobičajenih sezonskih promjena količina zaliha ili zbog svojedobnog događanja nakon što uprava pre-
uzme kontrolu, kao što je štrajk zaposlenih u otpremi. Ako se zanemare učinci privremenog smanjenja zaliha mjerene metodom LIFO smanjenje je u skladu s (a ne s očekivanjem u) odredbom točke 28. ovoga Standarda da učestalost izvješćivanja (godišnje, polugodišnje ili tromjesečno) ne treba utjecati na utvrđivanje godišnjeg rezultata. Ovo je načelo zadovoljeno budući da ulagatelji i vjerovnici mogu na drugi način pogriješiti mogućim značajnim učinkom kod izvješćenih zarada koje bi mogle rezultirati iz privremenog smanjenja zaliha prema metodi LIFO po nižoj cijeni od nabavne koja se očekuje ponovno snabdjeti s mnogo višom nabavnom cijenom od sadašnje. Isto tako mnoga trgovačka društva koriste metodu LIFO za mjerenje troškova zaliha u financijskim izvještajima radi određivanja poreza na dobit. Budući da se porez na dobit u većini zakonodavstava procjenjuje godišnje, mjerenje zaliha po metodi LIFO također se utvrđuje godišnje, pristup je u skladu s primjenom procijenjene prosječne godišnje stope poreza na dobit, kao što je objašnjeno u točki 12. ovoga Dodatka.

Razlike proizvodnih troškova razdoblja u toku godine

28. Cijena, učinkovitost, potrošnja i visina razlika proizvodnog poduzeća priznaju se u prihodima na datumima izvješćivanja razdoblja u toku godine u istoj visini kao i razlike koje se priznaju u prihodima na kraju financijske godine. Vremensko razgraničenje razlika koje se očekuju absorbirati na kraju godine nije prikladno, budući da bi to moglo imati za posljedicu iskazivanje zaliha na datum razdoblja u toku godine u većem ili manjem iznosu nego je stvarni udjel proizvodnih troškova.

Dobici i gubici kod prevođenja stranih valuta

29. Dobici i gubici kod prevođenja stranih valuta mjere se kod financijskog izvješćivanja u razdoblju u toku godine na istim načelima kao na kraju financijske godine

30. U MRS-u 21, Učinci promjena tečajeva stranih valuta utvrđeno je kako se prevode financijski izvještaji inozemnih djelatnosti u izvještajnu valutu, a nalazi se i uputa za primjenu povijesnog, prosječnog ili zaključnog tečaja te uputa za uključivanje proisteklih usklađivanja u prihod ili u glavnicu. U skladu s MRS-om 21, u razdoblju u toku godine se koriste stvarni prosječni i zaključni tečajevi. Kod prevođenja inozemnih djelatnosti na datum razdoblja u toku godine poduzeća ne anticipiraju buduće promjene tečajeva stranih valuta u preostatku financijske godine.

31. Ako MRS 21 zahtijeva da se usklađivanja kod prevođenja trebaju priznati kao prihod ili rashod u razdoblju u kojem nastaju, to se načelo primjenjuje tijekom svakog razdoblja u toku godine. Ako se očekuje da se usklađenje stornira prije kraja financijske godine poduzeća ne razgraničavaju usklađivanja kod prevođenja strane valute na datum razdoblja u toku godine.

Financijsko izvješćivanje za razdoblja u toku godine u hiperinflacijskim gospodarstvima

32. Financijska izvješća razdoblja u toku godine kod hiperinflacijskih gospodarstava sastavljaju se na istim načelima kao na kraju financijske godine.

33. MRS 29, Financijsko izvješćivanje u hiperinflacijskim privredama, zahtijeva da se financijski izvještaji koji se izvješćuju u valuti hiperinflacijskog gospodarstva iskazuju u tekućoj mjernoj jedinici na datum bilance, a dobitak i gubitak od neto monetarnog položaja uključuje se u neto dobit. Isto tako usporedni financijski podaci iskazani u prethodnim razdobljima se prepravljaju u tekuću mjernu jedinicu.

34. Poduzeća primjenjuju ista načela na datumima razdoblja u toku godine, s time da se prezentiranje svih podataka međurazdoblja u mjernoj jedinici na kraju razdoblja u toku godine, zajedno s proisteklim dobitkom ili gubitkom od monetarnog položaja uključuje u neto dobit razdoblja u toku godine. Priznati dobitak ili gubitak se ne poništava. Također se ne primjenjuje procijenjena godišnja stopa inflacije kod sastavljanja financijskog izvješća razdoblja u toku godine.

Umanjenje vrijednosti imovine

35. MRS 16, Nekretnine, postrojenje i oprema, zahtijeva da se gubitak kod umanjenja vrijednosti imovine treba priznati ako je nadoknadivi iznos pao ispod knjigovodstvenog iznosa. U MRS-u 9, Troškovi istraživanja i razvoja, utvrđen je sličan zahtjev koji se odnosi na kapitalizaciju troškova razvoja. IASC sada priprema novi standard o umanjenju vrijednosti imovine, koji će sadržavati kriterij za identificiranje, priznavanje i storniranje gubitaka kod umanjenja odnosno otpisa i predložiti zahtjev za testiranje nematerijalne imovine i goodwilla kod umanjenja vrijednosti imovine.

36. Ovaj Standard zahtijeva da se primjenjuje isti kriterij za testiranje, priznavanje i storniranje na datum razdoblja u toku godine, kao na kraju financijske godine. Međutim, to ne znači da se mora na kraju svakog razdoblja u toku godine provesti detaljno izračunavanje. Umjesto toga, pregledavaju se pokazatelji značajnog umanjenja vrijednosti imovine, budući da se na kraju većine posljednjih godina određuje je li takvo izračunavanje potrebno.

Dodatak 3. Primjeri upotrebe procjena

Ovaj dodatak, koji je objašnjavajući i ne predstavlja dio standarda, pruža primjere primjenjivanja općih načela priznavanja i mjerenja postavljenih točkama 28. do 39. ovoga Standarda. Svrha je ovoga dodatka objasniti primjenu ovoga standarda da se pomogne u razjašnjavanju njegova značenja.

1. Zalihe: Na datumima razdoblja u toku godine možda se ne treba zahtijevati popis zaliha i postupke vrednovanja, premda se to može obaviti na kraju financijske godine. Na datumima razdoblja u toku godine može biti dostatno provesti procjene na temelju prodajnih marži. Slično navedenome, na datumima razdoblja u toku godine zalihe prema metodi LIFO mogu se procijeniti primjenom reprezentativnih primjera za svaki predmet ili skupinu zalihe mjerenu metodom LIFO i indeksa inflacije.

2. Razvrstavanje tekuće i dugotrajne imovine i kratkoročnih i dugoročnih obveza: Poduzeća mogu podrobnije razvrstati tekuću i dugotrajnu imovinu te kratkotrajne i dugotrajne obveze na datumima godišnjeg izvješćivanja nego na datumima razdoblja u toku godine.

3. Rezerviranja: Utvrđivanje odgovarajućeg iznosa rezervi (kao što su rezerve za jamstva, troškove zaštite okoliša i rezerve za troškove obnove) može biti složeno te često skupo i dugotrajno. Poduzeća radi toga ponekad koriste vanjske stručnjake da im pomognu u izračunavanju godišnjih iznosa. Umjesto da se angažiraju vanjski stručnjaci da izračunavaju nove iznose, na datumima razdoblja u toku godine često se koriste procjene kojima se ažuriraju prijašnja godišnja rezerviranja.

4. Mirovine: MRS 19, Naknade zaposlenima, zahtijeva da poduzeće utvrdi sadašnju vrijednost definiranih obveza i tržišnu vrijednost plana imovine na svaki datum bilance te potiče poduzeće da kod mjerenja tih obveza angažira kvalificiranog profesionalnog aktuara. Za svrhe izvješćivanja u razdoblju u toku godine, pouzdano mjerenje se često može dobiti ekstrapolacijom posljednjeg aktuarijskog vrednovanja.

5. Porez na dobit: Poduzeće može izračunati rashod za porez na dobit i razgraničiti poreznu obvezu na godišnjim datumima primjenjujući poreznu stopu za svako pojedino porezno područje da se utvrdi dobit svakog poreznog područja (zakonodavstva). U točki 14. Dodatka 2. polazi se od toga da iako je na datumima razdoblja u toku godine poželjan stanoviti stupanj preciznosti, on se možda neće moći postići u svim slučajevima te se koristi prosječna ponderirana stopa svih poreznih područja (zakonodavstava) ili kategorija dobiti, ako je to razumna aproksimacija učinka korištenjem više pojedinih stopa.

6. Nepredviđeni događaji: Utvrđivanje nepredviđenih događaja može obuhvaćati mišljenja pravnih stručnjaka ili drugih savjetnika. Od neovisnih stručnjaka ponekad se dobiju formalna izvješća o nepredviđenim događajima. Takva mišljenja o sudskim sporovima, odštetnim zahtjevima, razrezima poreza i drugim nepredviđenim događajima i neizvjesnostima također se možda mogu trebati na datumima razdoblja u toku godine.

7. Revalorizacija: MRS 16, Nekretnine, postrojenje i oprema omogućuje kao dopušteni alternativni postupak revalorizaciju nekretnina, postrojenja i opreme prema fer vrijednosti. Pri navedenoj revalorizaciji poduzeća mogu koristiti kvalificirane profesionalne procjenitelje na godišnjim datumima izvješćivanja, mada ne na datumima razdoblja u toku godine.

8. Međukompanijsko povezivanje (usklađivanje): Neka međukompanijska salda koja se povezuju (usklađuju) kod više razine preciznosti pri sastavljanju konsolidiranih financijskih izvještaja na kraju financijske godine možda se mogu povezati manje precizno pri sastavljanju konsolidiranih financijskih izvještaja na datum razdoblja u toku godine.

9. Posebne djelatnosti: Zbog složenosti, nedostatka novca ili vremena, iskazivanje posebnih djelatnosti u razdoblju u toku godine možda će biti manje precizno nego na kraju financijske godine. Primjer navedenome mogao bi biti izračunavanje rezervi osiguranja kod osiguravajućih društava.