USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o prijedlozima za ocjenu ustavnosti i zakonitosti drugog propisa, na sjednici održanoj dana 14. travnja 1999. godine, donio je

RJEŠENJE

1. Ne prihvaćaju se prijedlozi za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom i zakonom odredaba članka 7. Pravilnika o visini cestarine za uporabu autocesta i objekata s naplatom (»Narodne novine«, broj 24/97).

2. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Na temelju članka 61. stavka 2. Zakona o javnim cestama (»Narodne novine«, broj 100/96) ministar pomorstva, prometa i veza donio je Pravilnik o visini cestarine za uporabu autocesta i objekata s naplatom.

Gradsko poglavarstvo Grada Krka, Općina Omišalj i Općina Baška, podnijeli su prijedloge za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom i zakonom odredaba članka 7. tog Pravilnika koje glase:

Cestarina za uporabu objekta s naplatom »Krčki most« iznosi:

 	Skupina 	Kuna

 	   I 		12,00

 	  II 		20,00

 	 III 		40,00

 	  IV 		80,00 

Za vozila razvrstana u I skupinu, koja su registrirana kod policijskih uprava Krk ili Cres-Lošinj, a čiji vlasnici imaju prebivalište na otocima Krk, Cres ili Lošinj i za vozila javnog prijevoza putnika na redovnim linijama između otoka Krka i kopna odobrava se popust od 70% iznosa cestarine utvrđenog u stavku 1. ovoga članka.

Obrazlažući predmetne prijedloge podnositelji su isticali da je krčki most jedina veza žitelja Krka s kopnom i njihovim županijskim središtem u gradu Rijeci te da je taj most jedini most u Republici Hrvatskoj određen kao objekt s naplatom cestarine. Nadalje, podnositelji navode da je prema točci II. odluke tadašnjeg Izvršnog vijeća Sabora bilo predviđeno kako će se posebna naknada za upotrebu mosta kopno - Krk plaćati do trena kada nadležno tijelo svojom odlukom ne utvrdi namirenje iznosa sredstava utrošenih za izgradnju mosta, a da su ta sredstva prema tvrdnjama predlagatelja prikupljena 1990. godine. Podnositelji također iznose da se naplatom »mostarine« posredno smanjuje standard življenja žitelja na otocima koji gravitiraju krčkom mostu, jer su navedenom cijenom opterećeni svi proizvodi i usluge, pa tako i osnovni proizvodi neophodni za egzistenciju žitelja tih otoka te da se potrebita sredstva za održavanje mosta mogu namaći redovitom naplatom mostarine ostalim korisnicima koji nemaju prebivalište na otoku Krku.

Slijedom navedenog predlagatelji zaključuju kako su naplatom mostarine postavljeni u neravnopravan položaj s ostalim građanima u Republici Hrvatskoj, jer su oni prisiljeni koristiti naplatno taj most kao jedinu vezu s kopnom te da povlastica plaćanja u iznosu od 70% cijene mostarine, koja je određena samo za I. grupu korisnika a ne i za privredna prometala II., III. i IV. kategorije, dovodi u neravnopravan položaj otočke poduzetnike na tržištu, iz razloga povećanja troškova njihovog poslovanja. U svojim prijedlozima predlagatelji cijene kako je navedena odredba Pravilnika u suprotnosti s odredbama članka 3., članka 5., članka 14., članka 19., članka 49. stavka 2., članka 52. i članka 65. stavka 2. Ustava te predlažu pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom i zakonom i njezino ukidanje.

U ovom predmetu prijedlozi predlagatelja za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom i zakonom dostavljeni su radi davanja odgovora Ministarstvu pomorstva, prometa i veza. U svom odgovoru navedeno Ministarstvo navodi da je člankom 59. stavkom 1. točkom 2. Zakona o javnim cestama, kao jedan od izvora za financiranje javnih cesta utvrđena i cestarina prikupljena na objektima s naplatom (mostovi, tuneli, vijadukti, itd.), te da je osporavani Pravilnik donesen na temelju zakonskog ovlaštenja ministra proizašlog iz odredbe članka 61. stavka 2. Zakona o javnim cestama. Prema mišljenju navedenog Ministarstva u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za ukidanje cestarine za žitelje otoka bez promjene Zakona o javnim cestama, jer su odredbom članka 62. Zakona o javnim cestama utvrđeni izuzeci glede vozila za čije prometanje se cestarina ne plaća.

Ujedno se ističe da je navedenim Pravilnikom, kao i po prijašnjim propisima koji su uređivali ovo pitanje, utvrđen popust u iznosu od 70% cestarine za vozila I. kategorije čiji vlasnici imaju prebivalište na otocima Krk, Cres ili Lošinj i za vozila javnog prijevoza putnika na redovnim linijama između otoka Krka i kopna te kako se navedenom odredbom ne dovode u teži položaj žitelji tih otoka, već da su oni upravo njome dovedeni u povoljniji položaj od ostalih građana Republike Hrvatske. Glede nepredviđanja popusta za vozila II., III. i IV. kategorije, tvrdi se kako ono ne narušava jednaki pravni položaj poduzetnika na tržištu, jer naplati cestarine podliježu privredna vozila svih poduzetnika.

Zaključno u dostavljenom odgovoru navodi se da je predmetni most za sada jedini izgrađeni objekat s predviđenom naplatom, ali da se isti režim naplate predviđa i za Maslenički most, kao i za most preko Rijeke Dubrovačke, a po njihovom dovršenju, te da je Krčki most postao jedina veza otočana s kopnom iz razloga što su trajektne veze s kopnom nakon puštanja u promet mosta ukinute radi malog interesa korisnika.

Slijedom navedenog, Ministarstvo pomorstva, prometa i veza u svom odgovoru cijeni prijedloge predlagatelja za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom i zakonom članka 7. Pravilnika o visini cestarine za uporabu autocesta i objekata s naplatom neutemeljenima te predlaže njihovo neprihvaćanje.

Prijedlozi podnositelja nisu osnovani.

Odlukom tadašnjeg Izvršnog vijeća Sabora od 18. ožujka 1971. godine (»Narodne novine«, broj 15/71), utvrđena je obveza plaćanja posebne naknade za upotrebu mosta kopno-Krk.

Zakonom o javnim cestama (»Narodne novine«, broj 100/96) uređen je pravni položaj javnih cesta te su uređeni odnosi u svezi građenja i održavanja javnih cesta, poduzimanja mjera za zaštitu javnih cesta i prometa, kao i pitanja glede davanja koncesija, upravljanja, financiranja i nadzora javnih cesta.

Člankom 59. točkom 2. Zakona o javnim cestama, kao jedan od izvora sredstava za financiranje javnih cesta, utvrđena je cestarina za uporabu autocesta i objekata s naplatom. Također, člankom 61. stavkom 2. ministar je ovlašten utvrditi visinu naknade za uporabu autocesta i objekata s naplatom.

U konkretnom slučaju, na temelju zakonskog ovlaštenja ministar pomorstva, prometa i veza osporavanim Pravilnikom utvrdio je visinu naknade za uporabu mosta kopno-Krk. Predmetni pravilnik, donesen od strane nadležnog tijela na temelju zakonskog ovlaštenja, nije nesuglasan s odredbama članka 5. i članka 19. Ustava kojima se jamči suglasnost drugih propisa s Ustavom i zakonom, odnosno utemeljenost na zakonu akata državne uprave i drugih tijela koja imaju javne ovlasti.

Odredbom članka 62. stavka 2. Zakona o javnim cestama određeno je da naknadu cestarine ne plaćaju vozila s pravom prednosti prolaska prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama. Također, odredbom članka 7. osporavanog Pravilnika utvrđena je visina naknade cestarine za uporabu objekta s naplatom »Krčki most«, uz popust od 70% od utvrđene naknade za vozila razvrstana u I. skupinu, koja su registrirana kod policijskih uprava Krk ili Cres-Lošinj, a čiji vlasnici imaju prebivalište na otocima Krk, Cres ili Lošinj, kao i za vozila javnog prijevoza putnika na redovnim linijama između otoka Krka i kopna. Iz navedenog proizlazi da je prilikom utvrđivanja obveze plateža cestarine uzet u obzir poseban položaj otoka, kao i otočkog stanovništva. Utvrđivanjem dužnosti plaćanja naknade za cestarinu na opisani način, u konkretnom slučaju stanovništvo otoka nije dovedeno u neravnopravni položaj naspram drugih građana Republike Hrvatske, već je upravo suprotno njima utvrđena povlastica za uporabu objekta s naplatom. Slijedom iznijetoga utvrđeno je kako osporavana odredba Pravilnika nije nesuglasna s odredbama članka 3. i članka 14. Ustava kojima se jamči jednakost građana. Ujedno osporavana odredba Pravilnika nije nesuglasna niti s odredbom članka 52. Ustava prema kojoj otoci, kada je to utvrđeno zakonom, uživaju posebnu zaštitu Republike.

Neutvrđivanje popusta za korištenje objekta s naplatom za vozila II., III. i IV. skupine, nije u nesuglasju s odredbom članka 49. stavka 2. Ustava prema kojoj država osigurava svim poduzetnicima jednak položaj na tržištu, jer je dužnost plateža naknade cestarine utvrđena u konkretnom slučaju za sva gospodarska prometala u jednakom iznosu.

Tijekom ustavnosudskog postupka ocjene suglasnosti s Ustavom i zakonom osporavanog pravilnika nije utvrđeno niti da bi odredba članka 7. tog pravilnika, kojom se utvrđuje obveza plaćanja naknade za uporabu objekta s naplatom, bila nesuglasna odredbi članka 65. stavka 2. Ustava kojom se svima jamči dostupnost srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja u skladu s njihovim mogućnostima.

Slijedom navedenog, a utvrdivši kako osporavana odredba članka 7. Pravilnika o visini cestarine za uporabu autocesta i objekata nije nesuglasna odredbama Ustava navedenim u prijedlozima, na temelju odredbe članka 45. stavka 1. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 29/94), riješeno je kao u izreci.

Objava ovog rješenja temelji se na odredbama članka 20. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 13/91).

Broj: U-II-1163/1997
Zagreb, 14. travnja 1999.