USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu dr. Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, odlučujući o prijedlogu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti, na sjednici održanoj 27. listopada 1999., donio je

RJEŠENJE

I. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka ocjene ustavnosti i zakonitosti odredbi članka 356. stavka 5. i članka 357. stavka 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96).

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Eugen Zadravec iz Zagreba, podnio je Ustavnom sudu Republike Hrvatske prijedlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti odredbi članka 356. stavka 5. i članka 357. stavka 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: Zakon o vlasništvu).

Sve odredbe članka u kojima se nalaze i osporavane, glase:

(1) Strane fizičke i pravne osobe mogu, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati na temelju nasljeđivanja vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske.

(2) Strane fizičke i pravne osobe mogu, ako zakonom nije drugačije određeno, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske, ako suglasnost za to dade ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, po prethodno pribavljenom mišljenju ministra pravosuđa Republike Hrvatske, ako zakonom nije drukčije određeno.

(3) Strane osobe bez državljanstva koje su iseljenici s područja bivše SFRJ ili su potomci takvih osoba mogu stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske, ako suglasnost za to stjecanje dade ministar zadužen za iseljeništvo, po prethodno pribavljenom mišljenju ministra pravosuđa Republike Hrvatske.

(4) Tko se smatra iseljenikom određuje se posebnim propisom.

(5) Suglasnost iz stavka 2. i 3. ovoga članka nije upravni akt.

(1) Ako je za stjecanje prava vlasništva nekretnine potrebna suglasnost ministra vanjskih poslova ili ministra zaduženoga za iseljeništvo, pravni posao kojemu je cilj stjecanje toga prava vlasništva ne proizvodi pravni učinak bez suglasnosti nadležnog ministra.

(2) O davanju suglasnosti za stjecanje prava vlasništva odlučuje nadležni ministar na zahtjev strane osobe koja namjerava steći vlasništvo određene nekretnine ili osobe koja namjerava otuđiti tu nekretninu.

(3) Kad odlučuje o zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka, nadležni ministar po službenoj dužnosti pribavlja prethodno mišljenje ministra pravosuđa Republike Hrvatske.

(4) Strana osoba kojoj je uskraćena suglasnost za stjecanje prava vlasništva na nekretnini ne može ponoviti zahtjev za davanje suglasnosti na stjecanje prava vlasništva iste nekretnine prije nego što protekne pet godina od dana podnošenja zahtjeva koji je odbijen.

(5) Suglasnost iz stavka 1., 2. i 4. ovoga članka nije upravni akt«.

Predlagatelj prvenstveno ukazuje da protiv odluke ministra vanjskih poslova da se ne da suglasnost, odnosno u slučaju da on ništa ne odgovori, nije predviđen nikakav pravni put, a da prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91) protiv svake odluke upravnog tijela stranka može izjaviti žalbu. Smatra da određenje prema kojem suglasnost ministra vanjskih poslova nije upravni akt grubo vrijeđa Ustav Republike Hrvatske, i to posebno njegove odredbe članka 3., članka 18., članka 19., članka 26. i članka 48. Ustava Republike Hrvatske.

Dalje ističe da ministar pri izdavanju suglasnosti očito obavlja javnu ovlast kad rješava o određenom pravu pojedinca u nekoj upravnoj stvari, pa da njegovo postupanje ima sve oznake upravnog akta u smislu odredbe članka 6. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, br. 53/91, 9/92 i 77/92).

Konačno ukazuje na više odluka ovoga Suda iz kojih bi proizlazilo da predmetna suglasnost upravo jeste upravni akt, jer bi u suprotnom bio izigran Ustav i cijeli pravni sustav Republike Hrvatske kad se takav akt ministra izuzima iz tog pravnog sustava i isključuje se mogućnost izjavljivanja bilo kakvog pravnog sredstva.

Prijedlog nije osnovan.

Odredbe čl. 356. i 357. Zakona o vlasništvu, uređuju uvjete pod kojima strane fizičke i pravne osobe mogu stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske, a ustavna osnova za takvo zakonsko uređivanje nalazi se u članku 48. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 8/98 - pročišćeni tekst - dalje: Ustav), prema kojem strana osoba može stjecati pravo vlasništva uz uvjete određene zakonom.

Prema stajalištu Suda, kada je zakonodavac propisao da je za strane fizičke i pravne osobe pretpostavka za stjecanje nekretnina na području Republike Hrvatske, uz pretpostavku uzajamnosti, i prethodna suglasnost ministra vanjskih poslova, posebice i to da ta suglasnost nije upravni akt, nije time povrijedio najviše vrednote ustavnog poretka, a ni odredbe članka 18., članka 19., članka 26. i članka 48. Ustava.

Naime, samo propisivanje da određeni akt nije upravni akt, ne znači samo po sebi da je protiv toga akta isključeno pravo na žalbu ili da nije osigurana druga pravna zaštita.

Prema stajalištu Suda, pri određivanju da predmetna suglasnost nije upravni akt, zakonodavac nije tom aktu oduzeo osobine pojedinačnog akta, jer se njime nedvojbeno odlučuje o pravu pojedinih osoba da steknu odnosno otuđe pravo vlasništva na određenoj nekretnini.

S obzirom pak, da se radi o aktu koji donosi ministar, a pravo na žalbu ili drugu pravnu zaštitu nije u Zakonu o vlasništvu izrijekom propisano, to prema stajalištu Suda, postoji pravo na neposredno podnošenje zahtjeva iz članka 66. Zakona o upravnim sporovima, sudu nadležnom za upravne sporove, radi zaštite Ustavom zajamčenog prava i slobode čovjeka i građanina.

Dakle, budući da osporavane odredbe ne isključuju ni pravo na žalbu, ni pravo na drugu pravnu zaštitu, Sud ocjenjuje da one nisu u nesuglasju s odredbama članka 18. Ustava, pa slijedom toga ni s drugim odredbama Ustava na koje predlagatelj ukazuje.

Stoga je temeljem odredaba članka 28. i 41. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), riješeno kao u izreci.

Broj: U-I-657/1999
Zagreb, 27. listopada 1999.