Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-168/1996 od 14. siječnja 2000.

NN 14/2000 (4.2.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-168/1996 od 14. siječnja 2000.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću petorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, sastavljenom od dopredsjednika Suda dr. sc. Petra Klarića, kao predsjednika Vijeća te sudaca Jurice Malčića, mr. sc. Ivana Matije, Emilije Rajić, i Milana Vukovića, dr. iur., kao članova Vijeća, u postupku povodom ustavne tužbe »Z. z. e.« s.p.o. Z., kojeg zastupa direktor dr. Z. M., na sjednici Vijeća održanoj dana 14. siječnja 2000. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

1. Usvaja se ustavna tužba.

2. Ukida se rješenje Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-3967/1994-2 od 30. kolovoza 1995. godine.

3. Predmet se vraća Upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.

Obrazloženje

Pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu, podnositelj je putem svog zastupnika podnio u svezi s rješenjem Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-3967/1994-2 od 30. kolovoza 1995. godine, kojim je odbačena tužba podnositelja izjavljena protiv potvrde H. z. p., P. u. Z., broj: 05-07/92-06/718 od 13. svibnja 1994. godine. Navedenom potvrdom H. f. z. p., pozivom na odredbu članka 13. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (»Narodne novine«, broj 19/91, 83/92, 94/93 i 2/92) dao je suglasnost podnositelju za provedenu pretvorbu u dioničko društvo.

U slučaju spora glede provedene pretvorbe podnositelja, naznačenom potvrdom H. f. z. p., uputom o pravnom lijeku, mogućnost je pokretanja upravnog spora pred Upravnim sudom Republike Hrvatske.

Sukladno navedenoj uputi podnositelj je pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske, međutim odlučujući o tužbi podnositelja Upravni sud osporenim rješenjem odbacio je istu kao nedopuštenu, obrazlažući da predmetna potvrda nije upravni akt iz članka 6. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91, 9/92 i 77/92).

Osporenim rješenjem Upravnog suda Republike Hrvatske, podnositelj smatra da su povrijeđena prava Ustava Republike Hrvatske propisana odredbama članka 19. stavka 2. kojim se zajamčuje sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti i članka 48. stavka 1. kojim se jamči pravo vlasništva.

Ustavna tužba je osnovana.

Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća (»Narodne novine«, broj 19/91, 83/92, 95/93, 2/94 i 9/95), odredbom članka 12. propisuje ovlaštenja A. kao nadležnog upravnog tijela prilikom izdavanja suglasnosti za provođenje pretvorbe poduzeća. Stavkom 4. istog članka utvrđeno je da su rješenja donesena u postupku davanja suglasnosti na pretvorbu konačni upravni akti, protiv kojih poduzeće može pokrenuti upravni spor.

Uvidom u pribavljenu dokumentaciju, u ustavnosudskom postupku utvrđeno je da potvrda H. f. z. p. u slučaju podnositelja, izrekom ne navodi da je konačna, međutim iz sadržaja upute o pravnom lijeku (kojom je isključena žalba, ali omogućeno pokretanje upravnog spora), nedvojbeno se zaključuje da se radi o konačnom upravnom aktu.

Nadalje, odredbom članka 13. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, pozivom na koju je sporna potvrda i izdata, propisuje se da A., kao nadležno upravno tijelo u postupku pretvorbe poduzeća koja imaju procijenjenu vrijednost od pet (5) milijuna njemačkih maraka, obračunatu po srednjem tečaju za tu valutu na dan kada se odluka o pretvorbi i propisana dokumentacija dostave, ima ovlasti dati suglasnost na provedenu pretvorbu sukladno uvjetima i na način propisan tim zakonom, s time da pri tome nije potrebno donašati posebno rješenje. Također, stavkom 4. istog članka propisano je da ako nadležno upravno tijelo (A.) u roku od 60 dana od primitka odluke o pretvorbi i priložene dokumentacije ne obavijesti poduzeće o tome da je namjeravana pretvorba protivna ovom zakonu, smatra se da nema primjedbi i pretvorba se može provesti onako kako je to predočeno A.

Razvidno iz predmeta spisa, zaključuje se da H. f. za privatizaciju u konkretnom slučaju, nije podnositelja obavijestio kako ima primjedbi na predloženu pretvorbu, već je samo izdao spornu potvrdu, gdje je točkom 1. izreke utvrđeno da se daje suglasnost podnositelju na provedbu pretvorbe, sukladno daljnjem sadržaju potvrde.

Nastavno, razmatrajući preostale točke izreke osporene potvrde Ustavni sud je utvrdio da se istom odlučivalo o pravima i obvezama podnositelja u pretvorbi. Dakle, svakako se radi o upravnom aktu iz članka 6. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima.

Potvrda je donesena u smislu odredbe članka 12. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (ne pozivom na čl. 13. istog Zakona kako to navodi donositelj) i protiv takvog upravnog akta osigurana je sudska kontrola akata državne uprave.

Osporenim rješenjem Upravnog suda Republike Hrvatske, upravo je takva sudska kontrola zakonitosti upravnog akta, podnositelju neosnovano uskraćena i povrijeđen je zakon na štetu podnositelja.

Navedeno je rezultiralo povredom ustavnih prava na koje podnositelj tužbom ukazuje.

Stajalište o identičnom slučaju podnositelja, Ustavni sud Republike Hrvatske već je ranije zauzeo u odluci broj: U-III-1080/1994 od 27. siječnja 1999. godine (»Narodne novine«, broj 16/99).

Slijedom navedenog, pozivom na odredbe članaka 69., 72. i 73. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), odlučeno je kao u izreci.

Broj: U-III-168/1996
Zagreb, 14. siječnja 2000.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Petar Klarić, v. r.