USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1176

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu: Smiljko Sokol, predsjednik Suda te suci Velimir Belajec, Marijan Hranjski, Jurica Malčić, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o prijedlogu Vinka Buretića iz Rijeke i OR Centar d.o.o. iz Krapine, u postupku ocjene suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj dana 10. svibnja 2000. godine, donio je

ODLUKU

i

RJEŠENJE

1. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti odredbi članka 2., 7. i 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima (»Narodne novine«, br. 34/99) s Ustavom Republike Hrvatske te se iste odredbe ukidaju.

2. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 4. i 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima.

Obrazloženje

1. Vinko Buretić iz Rijeke podnio je prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske članaka 2., 7. i 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima - dalje: Zakon - jer smatra da su suprotne člancima 3. i 49. Ustava Republike Hrvatske.

2. OR Centar d.o.o. iz Krapine podnio je prijedlog po dr. sc. Ivanu Ovčaričeku za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 2., 4., 6., 7. i 8. istog Zakona jer smatra da su suprotne članku 49. stavcima 1. i 4. Ustava.

3. U prijedlogu Vinko Buretić navodi da naznačene odredbe Zakona ograničavaju slobodu građana te posebno poduzetničku slobodu te su suprotne vladavini prava.

Nadalje da poduzetnička sloboda podrazumijeva i ponašanje poduzetnika prema tržištu, materijalne mogućnosti trgovačkog društva i s tim u svezi i realne potrebe i mogućnosti zapošljavanja, a vezano za ekonomsku opravdanost.

4. Podnositelj OR Centar iz Krapine navodi da su osporavane odredbe suprotne ustavnim odredbama koje štite slobodu poduzetništva te da bi se takva obveza mogla propisati jedino u slučaju kada bi država nekoj pravnoj osobi dala poduzetničku koncesiju.

5. Osporavane odredbe glase:

Odredbom članka 2. Zakona propisano je da se u članku 32. iza stavka 4. dodaje stavak 5. koji glasi: »Trgovačko društvo može početi obavljati djelatnost ili djelatnosti koje čine predmet njegovog poslovanja upisan u sudskom registru ako ima u radnom odnosu najmanje jednog člana uprave, a trgovačko društvo koje ima podružnice mora imati u radnom odnosu najmanje jednog zaposlenika na neodređeno vrijeme u svakoj podružnici.«

Članak 4. Zakona glasi:

»U članku 430. stavku 1. u drugoj rečenici iza riječi: »članka« dodaju se riječi: »251. i«.

Članak 6. Zakona glasi:

»U članku 620. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»(2) Uvjet uzajamnosti iz st. 1. ovog članka ne primjenjuje se na inozemnog ulagača koji ima sjedište, odnosno trajno boravište u zemlji članici Svjetske trgovinske organizacije, ili je njezin državljanin.«.

Osporavanom odredbom članka 7. propisano je da se u članku 630. stavku 1. iza točke 4. dodaje točka 4a. koja glasi:

»4a. ako obavlja djelatnost, a nema u radnom odnosu najmanje jednog člana uprave i ako ima podružnice a nema najmanje još jednog zaposlenika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme u svakoj podružnici (čl. 32. st. 5.)«.

Odredba članka 8. osporavanog Zakona propisuje:

»Trgovačka društva upisana u trgovački registar do dana stupanja na snagu ovog Zakona, ako obavljaju djelatnost, a nemaju u radnom odnosu najmanje jednog člana uprave i najmanje jednog zaposlenika na neodređeno vrijeme u svakoj podružnici dužna su u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona zasnovati radni odnos s najmanje jednim članom uprave, a ako imaju i podružnice zasnovati radni odnos na neodređeno vrijeme s najmanje jednim zaposlenikom u svakoj podružnici.«.

6. Prijedlog je dostavljen na odgovor Hrvatskom državnom saboru te je zatraženo stručno mišljenje do Ministarstva pravosuđa, Ministarstva gospodarstva i Hrvatske gospodarske komore.

7. Stručno mišljenje dostavili su Hrvatska gospodarska komora i Ministarstvo gospodarstva. Smatraju prijedlog utemeljenim te navode da su osporavane odredbe u suprotnosti sa člancima 3. i 49. Ustava.

8. Hrvatska gospodarska komora u stručnom mišljenju, u odnosu na članke 2., 7. i 8. Zakona, navodi:

S obzirom na značenje članka 49. Ustava dvojbeno je zakonsko obvezivanje osnivača - vlasnika trgovačkog društva na zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme najmanje s jednim članom uprave, odnosno najmanje s jednim zaposlenikom u svakoj podružnici.

Smatraju da je ta dvojba još izraženija kada se radi o retroaktivnoj primjeni osporavanih zakonskih odredbi jer se osnivačima trgovačkih društava bez zaposlenih na taj način bitno mijenjaju pravni i financijski uvjeti pod kojima su društva osnivali te da se može realno pretpostaviti da trgovačka društva ne bi osnivali da im je takva obveza bila poznata (propisana) u vrijeme osnivanja.

Nadalje, navode da kada bi se ukinula samo retroaktivna primjena osporavanih zakonskih odredbi došlo bi do povrede načela ustavne ravnopravnosti.

9. Ministarstvo gospodarstva smatra ove odredbe u kontekstu radnopravnih i mirovinskih propisa nedorečenim i nekonzekventnim. Naime, navodi se u mišljenju, propisano je da samo jedan član uprave mora biti u radnom odnosu, ali se ne precizira kakav je taj radni odnos. Takvo propisivanje obveze zapošljavanja člana uprave da kolidira s člankom 13. Zakona o mirovinskom osiguranju, kojim je propisano da su obvezno osigurani članovi uprave trgovačkih društava ako nisu obvezno osigurani po drugoj osnovi.

Kako jedna osoba ne može biti osigurana po osnovi dva radna odnosa, predmetne odredbe članaka 2. i 8. prisiljavaju člana uprave trgovačkog društva da raskine radni odnos koji je ranije zasnovao, kako bi stupio u radni odnos trgovačkog društva u kojem je član uprave. Mišljenja su da su upravo zbog toga odredbe članaka 2. i 8. Zakona u suprotnosti s temeljnim pravima i slobodama iz članka 3. Ustava Republike Hrvatske.

Smatraju da ove odredbe nisu u suglasnosti s člankom 54. Ustava, kojim je propisano da svatko ima pravo na slobodu rada te da svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i da je svakom pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.

Ministarstvo gospodarstva, nadalje, navodi da su odredbe članaka 2. i 8. Zakona u suprotnosti s člankom 49. Ustava jer prema Zakonu o trgovačkim društvima, trgovačka društva su društva kapitala (dioničko društvo, društvo s ograničenom odgovornošću) kao i društva osoba (javno trgovačko društvo, komanditno društvo). Za društva osoba Zakonom o trgovačkim društvima nisu propisani obvezatni organi društva, tj. uprava pa su tako ta društva u povoljnijem (nejednakom) položaju od društva kapitala.

10. Prijedlozi za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 2., 7. i 8. Zakona su osnovani.

11. Prijedlog za ocjenu ustavnosti članaka 4. i 6. Zakona nije osnovan.

12. U tijeku postupka Ustavni sud prikupio je i mišljenja o primjeni Zakona te je razvidno da sudovi nisu za sada zauzeli stajališta niti u pojedinim pravnim slučajevima.

13. Naime, već je i iz naznačenih stručnih mišljenja vidljivo da je praktična primjena osporenog Zakona pravno problematična s obzirom na nedorečenost tog Zakona i nekonzekventnost rješidbi pojedinih pravnih pitanja, što ukazuje na pravnu nesigurnost građana koji se bave poduzetništvom.

U osporenim odredbama, osim toga, prisutna je nesigurnost i neravnopravnost poduzetnika jer naknadni uvjeti, propisani Zakonom, pogađaju ona trgovačka društva koja niti prilikom osnivanja nisu planirala dodatno zapošljavanje jer prema svom kapitalu i financijskoj mogućnosti za to nisu niti bila osposobljena, a što nije bila prepreka osnivanju društva.

14. Dostupna mišljenja prakse, izražena kroz napise u stručnim časopisima, također ističu da su odredbe članaka 2., 7. i 8. Zakona nedorečene i problematične s motrišta slobodnog poduzetništva te upravo zbog toga neće doprinijeti većoj zaposlenosti, što je prema obrazloženju predlagatelja bila svrha donošenja tog Zakona.

Pri tome je razvidno da je obveza iz Zakona u svezi s početkom obavljanja djelatnosti i to nakon upisa ove djelatnosti, odnosno predmeta poslovanja, u sudski registar te su podaci o zapošljavanju irelevantni za sudski registar.

Zakon se ne odnosi na društva osoba koja nemaju upravu, odnosno nadzorni odbor, kao i na pravne osobe koje nisu gospodarski subjekti.

Kako je obveza zapošljavanja vezana za početak obavljanja djelatnosti kada su potrebne i druge suglasnosti, osporavane odredbe se ne odnose na ona trgovačka društva koja nisu ni započela s obavljanjem djelatnosti. Na subjekte koji se nisu uskladili sa Zakonom o trgovačkim društvima ne primjenjuju se odredbe tog Zakona pa niti odredbe osporavanog Zakona.

15. Ustavni sud ocijenio je da osporavane odredbe dovode do nejednakog položaja poduzetnika na tržištu zbog dodatnih uvjeta koje osporavane odredbe propisuju za početak obavljanja ili nastavak obavljanja djelatnosti, što je suprotno odredbi članka 49. Ustava Republike Hrvatske.

Članak 49. Ustava određuje:

- da su poduzetnička i tržišna sloboda temelj gospodarskog razvoja Republike Hrvatske,

- da država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu te da su zabranjeni monopoli,

- da država potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana i brine se za gospodarski razvitak svih svojih krajeva,

- da se prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom,

- da se inozemnom ulagaču jamči slobodno iznošenje dobiti i uloženog kapitala.

16. Odredbama članaka 2., 7. i 8. Zakona intervenira se u poduzetništvo, započeto prema ekonomskoj i drugoj procjeni relevantnoj za zasnivanje trgovačkog društva, prije donošenja osporavanog zakona, što uzrokuje pravnu nesigurnost građana poduzetnika, a koji su sukladno tada važećim uvjetima osnivali trgovačka društva. Donošenjem osporenog Zakona izmijenjen je položaj poduzetnika te u nekim slučajevima dovodi u pitanje daljnju egzistenciju društva, što znači da im je naknadnom intervencijom države pogoršan položaj, što nisu mogli predvidjeti u trenutku osnivanja tog društva.

Ustavni sud je ocijenio da osporene odredbe onemogućavaju i ograničavaju poduzetnika da, sukladno svojim prosudbama utemeljenim na ekonomskim interesima, donosi odluke u korist trgovačkog društva, a u odnosu na opravdanost upošljavanja novih osoba.

17. Odredba članka 3. Ustava kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske navodi, između ostalog, i nepovredivost vlasništva i vladavinu prava.

Ustavni sud ocjenjuje da je retroaktivno djelovanje osporavanih odredbi suprotno, u ovom slučaju, vladavini prava iz članka 3. Ustava jer se osnivačima trgovačkih društava bez zaposlenih bitno mijenjaju pravni i financijski uvjeti pod kojima su društva osnivali.

Ukoliko bi, međutim, novi uvjeti propisani osporavanim odredbama bili bez retroaktivne primjene tada bi došlo do dodatne neravnopravnosti i nejednakosti poduzetnika na tržištu.

18. S obzirom da je Ustavni sud utvrdio da su osporavane odredbe u suprotnosti s člancima 3. i 49. Ustava Republike Hrvatske, temeljem članka 53. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 99/99), odlučeno je kao u izreci.

19. U odnosu na prijedlog OR Centar d.o.o. iz Krapine, u pogledu odredbi članaka 4. i 6. Zakona, podnositelj nije obrazložio zašto smatra da bi i ove odredbe bile protuustavne. Kako Sud nije našao da bi one bile suprotne ustavnim odredbama članaka 3. i 49. Ustava, koje su navedene u prijedlogu, ocijenio je da prijedlog u odnosu na te odredbe nije osnovan pa je, temeljem članka 41. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, riješio kao u izreci.

Broj: U-I-646/1999
U-I-945/1999
Zagreb, 10. svibnja 2000.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Smiljko Sokol,
v. r.