USTAVNI SUD
REPUBLIKE HRVATSKE

2281

Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću petorice za odlučiva­­­­­­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Petar Klarić, kao predsjednik Vijeća te suci Jurica Malčić, Ivan Matija, Emilija Rajić i Milan Vuković, kao članovi Vijeća, u povodu ustavne tužbe N. M. iz S., na sjednici Vijeća održanoj 2. studenoga 2000. godine, donio je jednoglasno

ODLUKU

1. Ustavna tužba se usvaja te se ukida rješe­­­­­­nje Upravnog suda Republike Hrvatske, broj Us-2544/1994 od 9. kolovoza 1995. godine.

2. Predmet se vraća Upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.

Obrazlože­­­­­­nje

1. Ustavna tužba je podnijeta u povodu rješe­­­­­­nja Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-2544/94 od 9. kolovoza 1995. godine, kojim je odbačena podnosite­­­­­­ljeva tužba u upravnom sporu zbog prevođe­­­­­­nja u čin satnika oružanih snaga Republike Hrvat­ske. Tužba je podnijeta protiv rješe­­­­­­nja Ministarstva obrane, Personalne uprave, klasa: pov-119-01/94-01/01, ur. broj: 512-20-07-94-100 od 10. ožujka 1994. godine. Tim rješe­­­­­­njem odbijen je podnosite­­­­­­ljev zahtjev za prevođe­­­­­­nje u čin satnika oružanih snaga Republike Hrvatske.

2. Podnosite­­­­­­lj smatra da su mu navedenim rješe­­­­­­njima povrijeđena ustavna prava iz članaka 18. stavka 1. i 19. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske.

U obrazlože­­­­­­nju ustavne tužbe podnosite­­­­­­lj navodi da je onemogućen u ostvariva­­­­­­nju prava na žalbu te da u konkretnom predmetu nije omogućena sudska kontrola zakonitosti poje­di­načnih pravnih akata upravnih vlasti. Miš­­­­­­lje­­­­­­nja je da je pita­­­­­­nje odgovarajuće­g čina u oružanim snagama za vojnu osobu najvažnije statusno pita­­­­­­nje te da je tako pogrešan stav Upravnog suda da se ne radi o upravnom aktu.

3. Rješe­­­­­­njem Personalne uprave, Ministarstva obrane odbijen je podnosite­­­­­­ljev zahtjev za prevođe­­­­­­nje u čin satnika oružanih snaga Republike Hrvatske uz obrazlože­­­­­­nje da je podnosite­­­­­­lj primjenom odredbe članka 4. Pravilnika ministra obrane o uvjetima i postupku za prevođe­­­­­­nje, dodjelu činova i promaknućima u više činove u Oružanim snagama Republike Hrvatske u ratnom sta­­­­­­nju ili neposrednoj ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske, preveden u neposredno niži čin od čina u koji bi bio preveden da je kao bivši pripadnik JNA stupio u Oružane snage Republike Hrvatske do 10. studenoga 1991. godine.

U navedenom rješe­­­­­­nju tijela uprave dana je uputa o pravnom lijeku: da protiv tog rješe­­­­­­nja nije dopuštena žalba, ali da se može pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvat­ske.

Upravni sud Republike Hrvatske je odbacio tužbu podnosite­lja uz obrazlože­nje da se ne radi o upravnom aktu. To pojaš­njava navodeći što je upravni akt prema odredbama Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91, 9/92 i 77/92, u nastavku: ZUS) te tko ima ovlašte­nje za donoše­nje ukaza o prevođe­nju u činove.

4. Ustavna tužba je osnovana.

Zakonom o preuzima­nju saveznih zakona iz područja obrane koji se u Republici Hrvatskoj primje­njuju kao republički propisi (»Narodne novine«, broj 52/91) preuzet je i Zakon o službi u oružanim snagama (»Službeni list SFRJ«, br. 7/85, 20/89, 40/89 i 26/98), koji je bio na snazi u vrijeme rješava­nja o podnosite­ljevom zahtjevu pred tijelom uprave.

Prema odredbi članka 499. Zakona o službi (iz 1985. g.) ako vojna osoba odnosno građanska osoba smatra da joj je konačnim aktom kojim je odlučeno o ­njezinim pravima i dužnostima iz odnosa u službi povrijeđeno pravo, može radi ostvariva­nja tog prava, pokrenuti upravni spor pred Vrhovnih vojnim sudom, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Člankom 3. Zakona o preuzima­nju navedenog Zakona, ovlašte­nja saveznih tijela za izvršenje i primjenu preuzetih zakona postaju ovlašte­nja republičkih tijela u okviru ­njihovih ovlasti utvrđenih zakonom. Zakon o vojnim sudovima (»Službeni list«, 4/77, 23/77 i 13/82), na kojem se teme­lji nadležnost Vrhovnog vojnog suda iz citiranog članka 499., stav­ljen je izvan snage donoše­njem Zakona o stav­lja­nju izvan snage u Republici Hrvatskoj Zakona o vojnim sudovima i vojnom tužite­ljstvu (»Narodne novine«, broj 53/91).

Dana 13. trav­nja 1995. godine stupio je na snagu Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 23/95). Člankom 1. tog Zakona propisano je da se tim Zakonom uređuje sastav i popuna oružanih snaga Republike Hrvatske; služba i činovi u oružanim snagama; dodjela činova, promaknuća i ostala statusna pita­nja te prava i obveze djelatnih vojnih osoba i drugih osoba na službi u oružanim snagama. U postupku donoše­nja akata iz stavka 1. ovog članka primje­njuje se Zakon o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91), ako to ovim Zakonom nije drukčije određeno. Na djelatničke odnose, prava i obveze u službi te odgovornost vojnih osoba, službenika i namještenika na službi u oružanim snagama, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, primje­njivat će se odredbe propisa o državnim službenicima i namještenicima, a u pita­njima koja tim propisima nisu uređena primje­njivat će se opći propisi o radu.

Člankom 10. istog Zakona propisano je da su akti kojima se re­gulira status djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika u službi upravni akti. Protiv konačnih upravnih akata iz stavka 1., ako to nije zakonom drukčije određeno, može se pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske.

Dana 4. studenoga 1991. godine stupila je na snagu Uredba Predsjednika Republike Hrvatske o činovima, dodjeli činova, promaknućima u viši čin, te prevođe­nju i odorama pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 57/91). Ta Uredba je prestala vrijediti donoše­njem Odluke o oznakama činova i dužnosti u oružanim snagama Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 39/95). Člankom 3. navedene Uredbe, koja je bila na snazi u vrijeme rješava­nja podnosite­ljevog zahtjeva pred tijelom uprave, bilo je određeno da se, pripadnik oružanih snaga koji je stekao čin i klasu sukladno Zakonu o službi u oružanim snagama, prevodi, u pravilu, u čin oružanih snaga te je točno određeno koji čin bivše JNA odgovara kojem činu Hrvatske vojske.

Na teme­lju ovlašte­nja iz članka 10. navedene Uredbe, ministar obrane je, dana 22. siječ­nja 1992. godine, donio Upute o uvjetima i postupku za prevođe­nje, dodjelu činova i pro­mak­nućima u više činove u Oružanim snagama Republike Hrvatske u ratnom sta­nju ili neposrednoj ugroženosti, neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske (Pravilnik ministra obrane o uvjetima i postupku za prevođe­nje...).

Slijedom iznijete kronologije propisa kojima je bila i kojima je sada uređena predmetna materija, zak­ljučak je Ustavnog suda Republike Hrvatske da je pogrešno riješio Upravni sud Republike Hrvatske kada je odbacio tužbu podnosite­lja, navodeći da osporavani akt nije upravni akt.

Naime, u vrijeme kada je Upravni sud odlučivao o tužbi podnosite­lja na snazi je bio Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske. Iz već citiranog članka 10. tog Zakona proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o upravnom aktu.

Odredbom članka 6. stavka 1. ZUS-a propisano je da se upravni spor može voditi samo protiv upravnog akta. Prema odredbi stavka 2. citiranog članka, upravni akt je akt kojim državni organ ili organizacija u obav­lja­nju javnih ovlasti rješava o stanovitom pravu ili obvezi određenog pojedinca ili organizacije u kakvoj upravnoj stvari.

Iz navedenih propisa te iz či­njenice da se ovdje radi o aktu kojim se re­gulira status podnosite­lja u oružanim snagama, pod­nosite­lju je navedenim rješe­njem Upravnog suda Republike Hr­va­t­ske povrijeđeno pravo iz članka 18. Ustava, kojim je zajamčeno pravo na žalbu te ustavno pravo iz članka 19. stavka 2., kojim je zajamčena sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.

5. Slijedom iznijetog, na teme­lju odredaba članaka 69. i 72. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/1999), odlučeno je kao u izreci.

Broj: U-III-928/1995
Zagreb, 2. studenoga 2000.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Petar Klarić, v. r.