USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2381

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću petorice za odlu­čiva­nje o ustavnim tužbama sastav­ljenom od suca Velimira Belajca, kao presjednika Vijeća te sudaca Marijana Hra­njskog, Ivana Mrko­njića, Jasne Omejec i Vice Vukojevića, kao članova Vijeća, u postupku povodom ustavne tužbe Ž. B. iz Z., koje­g zastupa pu­nomoćnik mr. D. J., odvjetnik iz Z., na sjednici Vijeća održanoj da­na 30. studenoga 2000., jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja i ukidaju se:

– presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-3909/1997-4 od 13. svib­nja 1999. godine;

– rješe­nje Ministarstva financija, Porezne uprave, Središ­nji ured, klasa: UP/II-410-18/96-01/862, urbroj: 513-07/97-2 od 10. ožujka 1997. godine i

– rješe­nje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Z., Ispostava D., klasa: UP/I-410-18/96-001/05265, urbroj: 513-07-01-03/96-02 od 11. trav­nja 1996. godine.

II. Predmet se vraća Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područni ured Z., Ispostava D., na ponovni postupak.

Obrazlože­nje

1. Ustavna tužba podnijeta je u svezi s odlukama navedenim u izreci. Osporenom presudom odbijena je u upravnom sporu tužba podnosite­lja koju je izjavio protiv rješe­nja Ministarstva fi­nan­cija drugog stup­nja, a kojim je odbijena ­nje­gova žalba izjav­ljena protiv rješe­nja nadležnog tijela istog Ministarstva prvog stup­nja. Navedenim rješe­njem podnosite­lju su na teme­lju utvr­đe­nog dohotka od samostalnog rada u 1995. godini razrezani porez i prirez.

2. Podnosite­lj smatra da su osporenim odlukama povrijeđene odredbe članka 18. Ustava, kojima se jamči pravo na učinkovitu žalbu i odredba članka 115. stavka 3. Ustava, kojom je propisano da sudovi sude na teme­lju Ustava i zakona. Iz razloga ustavne tužbe proizlazi da podnosite­lj ukazuje i na povrede odredaba članka 14. stavka 2. i članka 26. Ustava, kao i na povrede odredaba članka 51. stavka 2. i članka 57. stavka 2. Ustava.

Povrede navedenih odredaba Ustava podnosite­lj obrazlaže ističući da osporene odluke ne sadrže va­ljana obrazlože­nja u svezi navoda koje je iznosio u žalbi odnosno u tužbi i da je u konkretnom slučaju pogrešno primije­njen materijalni propis. Ističe da je hrvatski ratni vojni invalid (nastavno: HRVI) Domovinskog rata i smatra da je oslobođen plaća­nja poreza i doprinosa u skladu s odredbom članka 15. Zakona o pravima branite­lja iz Domovinskog rata (»Narodne novine«, broj 2/94, 52/94 i 36/95).

Ustavna tužba je osnovana.

3. Iz navoda ustavne tužbe i osporenih odluka proizlazi da je podnosite­lju, koji ima status HRVI Domovinskog rata i koji obav­lja samostalnu djelatnost, rješe­njem tijela prvog stup­nja utvrđen ukupni godiš­nji dohodak za 1995., te da mu je pravo na osobni odbitak priznato sukladno odredbi članka 34. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine«, broj 25/95 i 52/95). Osporenom presudom prihvaćeno je stajalište izraženo i u rješe­nju tijela drugog stup­nja, a prema kojem su teme­ljem odredbe članka 15. Zakona o pravima hrvatskih branite­lja iz Domovinskog rata, od plaćanja svih poreza i doprinosa oslobođeni samo HRVI koji dohodak ostvaruju od nesamostalnog rada.

4. Prema odredbi članka 15. tada važeće­g Zakona o pravima hrvatskih branite­lja iz Domovinskog rata, poslodavcu koji zaposli HRVI Domovinskog rata, uma­njuje se svota poreza na dobit za trostruki iznos plaće svakog zaposlenog invalida, dok je odredba stavka 2. istog članka propisivala za HRVI Domovinskog rata oslobođe­nje od svih poreza i doprinosa na plaću i na nadoknadu plaće.

5. Odredbom članka 3. Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine«, broj 25/95 i 52/95) propisano je da osnovicu poreza na dohodak tuzemnog poreznog obveznika čini ukupni iznos dohotka koji porezni obveznik ostvari u zem­lji i inozemstvu i to od dohotka od nesamostalnog rada, dohotka od samostalne djelatnosti i dohotka od imovine i imovinskih prava.

6. Zakon o porezu na dohodak nada­lje utvrđuje što je dohodak od samostalne djelatnosti, a što dohodak od nesamostalnog rada, ali u osnovi tako ostvareni dohotci podliježu jednakom razrezu poreza. Odredba članka 15. tada važeće­g Zakona o pravima hrvatskih branite­lja iz Domovinskog rata, od olakšica koje propisuje nije isk­ljučivala HRVI Domovinskog rata koji plaću ostvaruju iz samostalnog rada. Stoga je Ustavni sud utvrdio da se olakšice propisane tom odredbom jednako odnose na sve osobe kojima je utvrđen status HRVI iz Domovinskog rata, bez obzira na to da li plaću ostvaruju od nesamostalnog rada ili iz samostalne djelatnosti.

7. Slijedom izloženog, Ustavni sud je utvrdio da su osporenim odlukama povrijeđene odredbe članka 14. stavka 2. i članka 26. Ustava, te odredbe članka 51. stavka 2. i članka 57. stavka 2. Ustava.

Naime, ustavno jamstvo jednakosti, zajamčeno odredbama članka 14. stavka 2. i članka 26. Ustava, povrijeđeno je u konkretnom slučaju, jer je osporenim odlukama mjerodavan propis oči­gledno pogrešno shvaćen te je podnosite­lju bez razboritih razloga, odnosno iz razloga koji nisu pravno prihvat­ljivi, uskraćeno pravo uteme­ljeno na mjerodavnom propisu. Budući da je osporenim odlukama podnosite­lju razrezan porez protivno mjerodavnom propisu, te su odluke u nesuglasju s odredbom članka 51. stavka 2. Ustava, koja utvrđuje načela jednakosti i pravednosti teme­ljnim načelima poreznog sustava. Takvim odlukama podnosite­lju, koji je HRVI Domovinskog rata, povrijeđena su i prava koja proizlaze iz posebne skrbi države za zaštitu invalidnih osoba, zajamčena odredbom članka 57. stavka 2. Ustava.

8. Podnosite­lj u tužbi ukazuje na povredu odredbe članka 18. Ustava. Ustavni sud je utvrdio da navedena odredba nije povrijeđena. Naime, u provedenom postupku podnosite­lj je imao mogućnost i koristio je pravo na izjav­ljiva­nje pravnih lijekova, o kojima su odlučivala nadležna tijela, odnosno nadležan sud i koji su u svojim odlukama dali dostatna obrazlože­nja u svezi či­njeničnih utvrđe­nja i zauzetih pravnih stajališta. Iako navedena pravna stajališta nisu na zakonu i Ustavu osnovana, osporenim odlukama nije povrijeđena odredba članka 18. Ustava.

Budući da odredba članka 115. stavka 3. Ustava posebno utvrđuje načelo ustavnosti i zakonitosti u postupa­nju sudova, na toj se odredbi ne može zasnovati ustavno pravo koje se štiti u postupku povodom ustavne tužbe.

9. Teme­ljem odredbe članaka 69. i 72. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99) odlučeno je kao u izreci.

Broj: U-III-924/1999
Zagreb, 30. studenoga 2000.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Velimir Belajec, v. r.