USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

470

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smi­ljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Marijan Hra­njski, Petar Klarić, Jurica Malčić, Ivan Matija, Ivan Mrko­njić, Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući u povodu zahtjeva zastupnika Županijskog doma i Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora, na sjednici Suda održanoj dana 28. ožujka 2001. godine, donio je

RJEŠENJE

I. Odbacuje se zahtjev zastupnika Županijskog doma i prijedlog skupine zastupnika Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora za proglaše­nje ništavom Odluke o pristupa­nju promjeni Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 21/01), što ju je donio Zastupnički dom Hrvatskoga sabora dana 14. ožujka 2001. godine.

II. Ovo će se rješe­nje objaviti u »Narodnim novinama«.

Obrazlože­nje

1. Osporena Odluka donijeta je na teme­lju odredbe članka 144. stavka 1. Ustava prema kojoj Zastupnički dom uz prethodno miš­lje­nje Županijskog doma, većinom glasova svih zastupnika, odlučuje da li će pristupiti promjeni Ustava.

2. Zahtjev kojim je pokrenut postupak za ocjenu Odluke podnijeli su u istom tekstu 48 zastupnika Županijskog doma i 30 zastupnika Zastupničkog doma. Na osnovi članka 34. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99) zahtjev kojim se pokreće postupak pred Ustavnim sudom mogu podnijeti, pored ostalih, jedna petina zastupnika Zastupničkog doma ili jedna petina zastupnika Županijskog doma Hrvatskoga sabora. S tim u vezi utvrđeno je, u pogledu propisanog broja podnosite­lja, potrebnog za postoja­nje zahtjeva kojim je ustav­nosudski postupak pokrenut, da je udovo­ljeno odredbi članka 34. Ustavnog zakona kad je riječ o zastupnicima Županijskog doma, jer taj Dom ima 67 zastupnika.

Što se tiče zastupnika Zastupničkog doma, koji ima 151 zastupnika,  njihov podnesak nema karakter zahtjeva u smislu citiranog članka 34. budući da je jedan zastupnik zahtjev potpisao dva puta. To znači da je na zahtjevu ukupno 30 va­ljanih potpisa, što za zahtjev nije dovo­ljno, zbog če­ga je s ­njim postupano kao s prijedlogom.

3. Zahtjev je podnijet pozivom na odredbe članaka 3., 5., 70. i 144. stavka 1. Ustava.

U vezi s odredbom članka 3. podnosite­lji su se pozvali na načelo vladavine prava. Prema članku 5. Ustava u Republici Hrvat­skoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom i svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.  S tim odredbama u vezi u zahtjevu je iznijeto kako iz ­njih slijedi da Odluka Zastupničkog doma, kojom se pristupa promjeni Ustava, mora biti donijeta »u skladu sa strogo propisanom procedurom iz članka 144. Ustava«. Prema članku 70. Ustava Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nosite­lj zakonodavne vlasti u Repub­lici Hrvatskoj i sastoji se od Zastupničkog doma i Županijskog doma. U vezi s ovim odredbama u zahtjevu je iznijeto da je riječ o ravnopravnim domovima, te – u bitnom – da či­njenicu što Zastupnički dom ima »veći kvantum zakonodavnih ovlasti, ni u kojem slučaju se ne može tumačiti kao pravo toga doma da jednostrano preuzima prerogative drugog doma, čak što više da jednostrano mije­nja Ustav mimo Ustavom propisane procedure i ukida drugi dom«. Prema članku 144. stavku 1. Ustava Zastupnički dom uz prethodno miš­lje­nje Županijskog doma odlučuje da li će pristupiti promjeni Ustava većinom glasova svih zastupnika. U vezi s tom odredbom podnosite­lji zahtjeva smatraju kako ona znači »da Županijski dom mora dati prethodno miš­lje­nje da bi Zastupnički dom mogao odlučiti da se pristupi promjeni Ustava«, te da je neosnovano zak­ljučiti »da ako Županijski dom u postupku promjene Ustava ne da prethodno miš­lje­nje u vrijeme i na način kako to odgovara Zastupničkom domu, presumira se da je Županijski dom dao prethodno miš­lje­nje«.

4. Zahtjev se odbacuje.

U razmatra­nju Sud se je u prvom redu bavio pita­njem da li osporena Odluka podliježe ocjeni Ustavnog suda.

Pritom je polazno i načelno stajalište Suda bilo da u okvir ­nje­govih ovlasti ne ulazi ocjena sadržaja ustavnih odredaba, taj je sadržaj stvar isk­ljučivo i samo tijela koje Ustav donosi. Naime, za Ustavni sud ne postoji ni pravna ni faktična mogućnost ocje­njivati materijalnu suglasnost ustavnih odredaba ni s jednim višim pravnim aktom, budući da je Ustav teme­ljni i najviši pravni akt države. Stoga je bespredmetno govoriti o bilo čijoj nadležnosti za odlučiva­nje o »ustavnosti Ustava«, uk­ljučujući i Ustavni sud.

 S druge strane, Ustavni sud jest nadležan ocje­njivati postupak donoše­nja i mije­nja­nja Ustava, ali tek kad je taj postupak dovršen i sukladno članku 146. Ustav proglašen, te stupio na snagu. Ustavni sud Republike Hrvatske nema pravo obav­ljati prethod­ni nadzor ustavnosti bilo koje­g akta prije ne­go što je taj akt, u ovom slučaju promjena Ustava, stupio na snagu.

Cijeli postupak promjene Ustava prema Ustavu odvija se na s­ljedeći način: Prema članku 143. pravo da predloži promjenu Ustava Republike Hrvatske ima najma­nje jedna petina zastupnika u Zastupničkom domu Hrvatskoga sabora, Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske. Prema članku 144. Zastupnički dom uz prethodno miš­lje­nje Županijskog doma odlučuje da li će pristupiti promjeni Ustava većinom glasova svih zastupnika. Također prema članku 81. stavku 1. alineji trećoj Ustava Županijski dom daje Zastupničkom domu prethodno miš­lje­nje u postupku donoše­nja i promjene Ustava. Nacrt promjene Ustava Zastupnički dom utvrđuje većinom glasova svih zastupnika. Prema članku 145. o promjeni Ustava odlučuje, uz prethodno miš­lje­nje Županijskog doma, Zastupnički dom dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika. Prema članku 146. promjenu Ustava proglašava Zastupnički dom Hrvatskoga sabora.

Osporena Odluka, dakle, samo je dio postupka o kojem je sud nadležan odlučivati. Svojom Odlukom o pristupa­nju promjeni Ustava Republike Hrvatske Zastupnički dom samo je utvrdio da će, na teme­lju i u okviru prijedloga petine zastupnika u Zastupničkom domu, Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav toga Doma »podnijeti Zastupničkom domu Hrvatskoga sabora Prijedlog za utvrđiva­nje Nacrta promjene Ustava Republike Hrvat­ske.«

Sukladno navedenom zahtjev je odbačen.

5. Podnosite­lji zahtjeva podnijeli su Sudu i prijedlog za donoše­nje privremene mjere kojom bi se obustavile »sve da­lj­nje aktivnosti i rad­nje Zastupničkog doma na donoše­nju predloženih promjena Ustava do okonča­nja ovog spora, odnosno donoše­nja meritorne odluke u ovom predmetu«.

Prijedlog za donoše­nje privremene mjere podnijet je pozivom na odredbu članka 33. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Repub­like Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99). Prema navedenoj odredbi ako Ustavnim zakonom nije propisano drukčije, Ustavni sud u postupku podredno smisleno primje­njuje odredbe odgo­varajućih postupovnih zakona Republike Hrvatske.

6. Prijedlog nije dopušten.

U pogledu privremene obustave izvrše­nja pojedinačnih akata ili rad­nji Ustavni zakon o Ustavnom sudu sadrži odredbu članka 43. prema kojoj, u postupku ocjene zakona ili drugog propisa, čija se suglasnost s Ustavom odnosno zakonom ocje­njuje, Ustavni sud može, do donoše­nja konačne odluke u predmetu, izreći privremenu obustavu pojedinačnih akata ili rad­nji, ako bi ­njihovim izvrše­njem mogle nastupiti teške i nepoprav­ljive pos­ljedice. Međutim, budući da je Sud utvrdio da nisu ispu­njene pretpostavke za odlučiva­nje o osporenoj Odluci, utvrđeno je da nema ni pretpostavki za odlučiva­nje o privremenoj mjeri.

7. Slijedom iznijetog riješeno je kao u izreci. Ovo rješe­nje teme­lji se na odredbi članka 31. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99).

Broj: U-II-603/2001
Zagreb, 28. ožujka 2001.

Predsjednik
dr. sc. Smi­ljko Sokol, v. r.