523
Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Smiljko Sokol, predsjednik
Suda te suci Marijan Hranjski, Petar Klarić, Jurica Malčić, Ivan Matija, Ivan
Mrkonjić, Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković,
odlučujući o prijedlogu Darka Duge iz Novigrada Podravskog za pokretanje
postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 14.
ožujka 2001., donio je sljedeće
Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbe članka 26. Zakona o javnom priopćavanju (»Narodne novine«, broj 83/96, ispr. 143/98 i 20/00).
Obrazloženje
1. Darko Duga iz Novigrada Podravskog podnio je prijedlog za pokretanje
postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbe članka 26. Zakona o javnom priopćenju
(»Narodne novine«, broj 83/96, ispr. 143/98 i 20/00 – u daljnjem tekstu:
Zakon).
Navedena odredba glasi:
»Tužba radi naknade štete
može se podići najkasnije u roku od šest mjeseci od dana objave informacije
kojom je šteta prouzročena.«
2. Podnositelj smatra da je
osporena odredba u nesuglasju s odredbom članka 35. Ustava, kojom se jamči
štovanje i pravna zaštita osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda
i časti svakog čovjeka i građanina.
U obrazloženju prijedloga
podnositelj iznosi da osobe koje ne čitaju redovito sve tiskovine, zatim osobe
koje su slijepe i nepismene, ne mogu niti znati za eventualno počinjenu štetu
dok im za to netko ne kaže. Budući da se tim osobama djelo učinjeno putem
javnih glasila može priopćiti (ponekad i namjerno) nakon isteka šest mjeseci,
podnositelj smatra da je propisani rok za podnošenje tužbe prekratak i da se
na taj način tim osobama uskraćuje pravo na sudsku zaštitu.
Prijedlog nije osnovan.
3. Osporena odluka nalazi se u Zakonu u okviru
Glave V. Odgovornost za štetu. Šteta je, prema odredbi članka 22. tog Zakona,
umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna
šteta), te nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha
(nematerijalna šteta) informacijom objavljenom u javnom glasilu. Nematerijalna
šteta nastala objavom informacije o osobnom ili obiteljskom životu, ili objavljivanjem
neke druge informacije kojom je povrijeđena privatnost, dostojanstvo, ugled,
čast ili koje drugo Ustavom ili zakonom zaštićeno dobro, naknađuje se ispravljanjem
netočne informacije, objavljivanjem ispravka informacije i isprikom, te
isplatom pravične novčane naknade za pretrpljene bolove i strah, ako jakost i
trajanje bolova i straha to opravdavaju i to sukladno općim propisima obveznog
prava.
Osporena odredba propisuje rok u kojem
oštećena osoba može podnijeti tužbu radi naknade štete nastale objavom
informacije u kraćem trajanju od rokova u kojima se može podnijeti tužba radi
naknade štete prema općim propisima obveznog prava.
4. Ustavni sud je odlukom, broj: U-I-131/1998
od 3. veljače 2000. (»Narodne novine«, broj 20/00) ukinuo odredbe članka 25.
stavaka 2., 3., 4. i 5. Zakona.
Ukinute odredbe propisivale su da se prvo
ročište za glavnu raspravu mora održati u roku od osam dana od dana kad je
tužba primljena u sudu (stavak 2.), da je sud drugog stupnja dužan donijeti
odluku o žalbi protiv odluke suda prvog stupnja u roku od trideset dana od
dana primitka žalbe (stavak 3.), da se u žalbi protiv presude donesene u prvostupanjskom
postupku mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi samo ako žalitelj
učini vjerojatnim da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti, odnosno
predložiti do zaključenja glavne rasprave (stavak 4.), s tim (stavak 5.) da
će predsjednik vijeća suda prvog stupnja prema potrebi, sam ili na zahtjev
suca izvjestitelja suda drugog stupnja, provesti izviđaj radi provjere
istinitosti navoda žalitelja iz navedenog stavka 4.
Navedenom odlukom Ustavni sud je utvrdio da
ukinute odredbe »(u prevelikoj mjeri) ograničavaju ustavna prava na jednakost
u postupku pred sudom i pred zakonom (stavak 1. članka 14. Ustava), zatim pravo
na pravično suđenje (alineja 1. stavka 1. članka 29. Ustava) koje se po ustaljenom
stajalištu Ustavnog suda odnosi na sve pravno regulirane postupke, a ne samo
na kaznene postupke i pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli (stavci
1. i 2. članka 34.)«.
Rješenjem, broj:
U-I-131/1998 od 3. veljače 2000. (»Narodne novine«, broj 20/00) Ustavni sud
nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s
Ustavom odredbe stavka 1. članka 25. Zakona. Tom je odredbom propisano da se
sporovi o naknadi štete rješavaju po hitnom postupku.
Naime, propisana
hitnost postupka osigurava brže, a time i učinkovitije pružanje pravne
zaštite. Kako bi se osigurala što brža i učinkovitija sudska zaštita, u
postupcima za koje je zakonom propisano da su hitni, zakonodavac je ovlašten
skratiti rokove u kojima stranke mogu poduzimati pojedine parnične radnje.
Propisana hitnost u sporovima o naknadi štete nastale uslijed informacije objavljene
u javnom glasilu podrazumijeva zahvat u procesnu građu u pravcu ubrzanja
postupka pri čemu postupovni sustav u svojoj ukupnosti treba ostati usklađen,
kako bi se strankama osigurala jednakost u postupku i pravično suđenje.
Ustavni sud
utvrđuje da je ovlast zakonodavca da zakonom propiše zastarne rokove, u skladu
s Ustavom.
5. U konkretnom
slučaju Ustavni sud je utvrdio da propisivanje kraćeg roka za podnošenje
tužbe sudu, od roka propisanog općim propisima obveznog prava, daje dovoljno
vremena, u kojem oštećena osoba ima mogućnost saznanja za objavljenu
informaciju, pripremu tužbe i podnošenje tužbe nadležnom sudu, te pridonosi
ostvarenju interesa oštećene osobe da se šteta nastala objavljivanjem
informacije u javnim glasilima, što prije naknadi.
6. Stoga je
Ustavni sud utvrdio da razlozi na kojima podnositelj temelji prijedlog, nisu
doveli u sumnju suglasnost osporene odredbe Zakona s odredbom članka 35.
Ustava.
Temeljem odredbe
članka 41. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99), odlučeno je kao u izreci.
Klasa: U-I-778/2000
Zagreb, 14. ožujka 2001.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Smiljko Sokol, v. r.