USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

955

Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Petar Klarić, predsjednik Vijeća te suci Jurica Malčić, Ivan Matija, Že­ljko Potoč­njak i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku vođenom u povodu ustavne tužbe Đ. P. iz D. K., zastupane po punomoćniku M. R. odvjetniku iz Z., na sjednici Vijeća održanoj 7. lip­nja 2001. godine, jednoglasno je donio s­ljedeću

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja i ukida se rješe­nje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-794/00 od 31. svib­nja 2000.

II. Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.

Obrazlože­nje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv rješe­nja Općinskog suda u D., broj: P-159/99 od 24. svib­nja 1999., rješe­nja Županijskog suda u S., broj: Gž-907/1999 od 29. studenoga 1999. i rješe­nja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-794/00 od 31. svib­nja 2000.

2. Rješe­njem Općinskog suda u D. od 24. svib­nja 1999., taj se sud proglasio stvarno nadležnim po tužbi radi utvrđe­nja i isplate uvećane plaće za 50%, prema odredbi članka 19. Zakona o pod­ručjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, br. 44/96, 57/96, 124/97, 73/00 i 87/00), te je tužbu odbacio.

Rješe­njem Županijskog suda u S. od 29. studenoga 1999., odbijena je žalba podnosite­ljice ustavne tužbe protiv rješe­nja Općin­skog suda u D. od 24. svib­nja 1999. i potvrđeno je to rješe­nje.

Rješe­njem Vrhovnog suda od 31. svib­nja 2000., revizija podnosite­ljice ustavne tužbe odbačena je kao nedopuštena, teme­ljem odredbe članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91, 91/92 i 112/99), s obrazlože­njem da revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživa­nje u novcu, na predaju stvari ili izvrše­nje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 100.000,00 kuna, a u konkretnom slučaju tužbeni je zahtjev postav­ljen za isplatu iznosa od 25.283,90 kuna.

3. U ustavnoj tužbi podnosite­ljica navodi da je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, kojim je izmije­njena vrijednost spora i drugi uvjeti za dopuštenost revizije, objav­ljen u »Narodnim novinama«, br. 112/99, i stupio je na snagu 6. studenoga 1999. Ukazuje na odredbu članka 10. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, prema kojoj: »Ako je prije stupa­nja na snagu ovoga Zakona donesena prvostupa­njska presuda ili rješe­nje kojim je postupak pred prvostupa­njskim sudom dovršen, da­lj­nji postupak provest će se po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana stupa­nja na snagu ovoga Zakona«. S obzirom da je prvostupa­njsko rješe­nje doneseno 24. svib­nja 1999., a izmjene Zakona o parničnom postupku stupile su na snagu 6. studenoga 1999., smatra da ima pravo na reviziju i s osnove radnog spora i s osnove visine tužbenog zahtjeva.

Također, ističe da su u radnim sporovima državnih službenika i namještenika nadležni redovni sudovi te ukazuje na drugi istovjetan slučaj u kojem je isto vijeće Vrhovnog suda prihvatilo reviziju te ukinulo i drugostupa­njsko i prvostupa­njsko rješe­nje (Rev-3500/1999 od 22. ožujka 2000.).

Smatra da se donoše­njem različitih odluka, u parnicama iste pravne i či­njenične osnove, vrijeđa osnovno načelo Ustava o jednakosti pred zakonom (članak 14. stavak 2. Ustava), te načelo dužnosti svakoga da se pridržava Ustava i zakona i poštiva­nja pravnog poretka Republike Hrvatske (članak 5. stavak 2. Ustava).

Predlaže poništiti sva osporavana rješe­nja.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Prvostupa­njsko rješe­nje Općinskog suda u D. doneseno je 24. svib­nja 1999., dakle prije stupa­nja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (6. studenoga 1999.), kojim su izmije­njeni uvjeti za dopuštenost revizije.

Rješavajući o reviziji, Vrhovni sud je zanemario gore navedenu odredbu članka 10. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku te je suprotno toj odredbi reviziju odbacio kao nedopuštenu.

Time što u konkretnom slučaju nije primijenio važeću mjerodavnu zakonsku odredbu, Vrhovni sud je na štetu podnosite­ljice ustavne tužbe povrijedio teme­ljno ustavno načelo jednakosti svih pred zakonom iz članka 14. stavka 2. Ustava, kao i načelo iz članka 117. stavka 3. Ustava, prema kojem sudovi sude na teme­lju Ustava i zakona, što je moglo dovesti i do povrede podnosite­ljičinog ustavnog prava na zaradu iz članka 55. stavka 1. Ustava.

O pravilnosti i zakonitosti osporavanih rješe­nja Općinskog suda u D. i Županijskog suda u S., Vrhovni će sud odlučiti u ponovnom postupku povodom ustavne tužbe.

5. Podnosite­ljica u ustavnoj tužbi ističe i povredu odredbe iz stavka 2. članka 5. Ustava, prema kojoj je svatko dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.

Međutim, odredba iz stavka 2. članka 5. Ustava određuje obvezu svakoga da se drži Ustava i zakona i poštuje pravni poredak. Ta ustavna odredba, kojom se uređuje obveza poštiva­nja načela vladavine prava, ne sadrži slobode i prava koja su Ustavom zajamčena fizičkoj ili pravnoj osobi (subjektivna ustavna prava).

Dakle, odredba članka 5. stavka 2. Ustava sadrži teme­ljno načelo na kojem je uteme­ljen ustavni poredak Republike Hrvatske te je u svojem sadržaju uopćena i ne pruža ustavna jamstva pojedincu.

6. Stoga je, teme­ljem odredaba članaka 72. i 73. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, (»Narodne novine«, br. 99/99), odlučeno kao u izreci.

Broj: U-III-1563/2000
Zagreb, 7. lip­nja 2001.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Petar Klarić, v. r.