Odluka
NN 84/2001 (29.9.2001.), Odluka
HRVATSKI SABOR
1429
Na temelju članka 80. Ustava Republike Hrvatske i članka 178.
Poslovnika Hrvatskoga sabora, Hrvatski sabor na sjednici 28. rujna 2001., donio
je
ODLUKU
1. Ne daje se vjerodostojno tumačenje članka 4. Zakona o privatizaciji
Hrvatskih telekomunikacija d.d., po Prijedlogu koji je podnijela Vlada
Republike Hrvatske aktom od 20. rujna 2001. godine.
2. Ova Odluka s obrazloženjem objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
Vlada Republike Hrvatske u Prijedlogu za davanje vjerodostojnog tumačenja
članka 4. Zakona o privatizaciji Hrvatskih telekomunikacija d.d. (»Narodne
novine« br. 65/99. i 68/01.) – u daljnjem tekstu: Zakon, postavlja temeljno
pitanje primjenjuje li se odredba članka 4. Zakona i u slučaju prodaje
preostalog dijela dionica Hrvatskih telekomunikacija d.d., postojećem strateškom
ulagatelju.
U razmatranju pitanja i
utvrđivanja stajališta valja polaziti od sljedećeg:
– prvo – Ustavom Republike Hrvatske,
njegovom odredbom članka 49. stavka 4. utvrđeno je da: »Prava stečena ulaganjem
kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom.«,
– drugo – donošenjem
Zakona, zakonodavac je utvrdio člankom 2. stavak 1. točka 3. da će se najmanje
25% i jedna dionica Hrvatskih telekomunikacija d.d. prodati strateškom ulagatelju,
koji će se izabrati u propisanom postupku kako to određuje članak 4. Zakona.
– treće – postupak prodaje dionica Hrvatskih
telekomunikacija d.d. sukladno odredbama članka 2. stavka 1. točke 3. i članka
4. je proveden, dakle u propisanom postupku izabran je strateški ulagatelj,
sa njim je sklopljen ugovor o takvom strateškom ulaganju i ta prodaja je
obavljena.
– četvrto – prodaja preostalog dijela dionica sukladno tržišnim
prilikama strateškom ulagatelju ili na tržištu kapitala, kako to utvrđuje
odredba točke 5. stavka 1. članka 2. Zakona, ne može predstavljati obvezu
izbora »novog« strateškog ulagatelja. Naime, pod pojmom »strateški ulagatelj«
treba razumjevati jednu osobu ili više povezanih osoba u jezičnom, pravnom i
logičkom tumačenju, jer taj pojam podrazumijeva pravno i stvarno prevladavajući
utjecaj u dioničkom društvu, kako je to i izrijekom utvrđeno u drugoj rečenici članka
4. stavka 2. Zakona.
– peto – izričajem »ili na tržištu kapitala« u odredbi
točke 5. stavka 1. članka 2. Zakona, zakonodavac je odredio mogućnost da ako
strateški ulagatelj više ne postoji, da se preostale dionice prodaju na tržištu
kapitala sukladno odluci Vlade Republike Hrvatske, dakle, u tom slučaju te
dionice bi se prodavale »običnom« financijskom ulagatelju.
– šesto – ugovor o strateškom
ulaganju sa strateškim ulagateljem je na snazi, pa bi prodaja drugom,
novom »strateškom« ulagatelju mogla uslijediti samo u slučaju raskida ovoga
ugovora. No, kako to nije slučaj, prodaja »novom« odnosno »drugom« strateškom
ulagatelju bilo bi povreda odredbe članka 49. stavka 4. Ustava Republike
Hrvatske, na štetu postojećeg strateškog ulagatelja. Pored toga ne mogu
postojati dva ili više »strateških ulagatelja«.
Zaključno, smatra se da
preostale dionice Hrvatske telekomunikacija d.d., iz točke 5. stavka 1. članka
2. Zakona, valja prodati postojećem strateškom ulagatelju, što znači da se
postupak utvrđen člankom 4. Zakona ne odnosi na postupak prodaje tih preostalih
dionica Hrvatskih telekomunikacija d.d. Drugačije tumačenje bilo bi suprotno
pravnoj sigurnosti, protivno ciljevima zakonodavca i u suprotnosti s
odredbama Zakona i interesa Republike Hrvatske.
Na temelju prednjeg
Odbor je polazeći od članka 49. Ustava Republike Hrvatske utvrdio da su odredbe
članka 4. Zakona u svezi s odredbom članka 2. stavka 1. točke 5. istog Zakona
nedvojbene te da nema osnove za davanje vjerodostojnog tumačenja, pa je
predložio Hrvatskom saboru da donese odluku kojom se takovo tumačenje neće
dati.
Klasa: 021-12/01-05/36
Zagreb, 28. rujna 2001.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.