1634
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu sudac Petar Klarić,
predsjednik Vijeća, te suci Jurica Malčić, Željko Potočnjak, Agata Račan i
Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući u povodu ustavne tužbe »P«. d.d. iz
Z., koje zastupa direktor M. K., na sjednici Vijeća petorice, održanoj dana 11.
listopada 2001. godine, jednoglasno je donio
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-4958/2000
od 9. siječnja 2001. godine i predmet se vraća Visokom trgovačkom sudu
Republike Hrvatske na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske, broj: Pž-4958/00 od 9. siječnja 2001. godine, kojom je
odbijena žalba podnositelja i potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu,
broj: P-15143/94 od 21. siječnja 1999. godine. Tom presudom naloženo je tuženiku
(ovdje podnositelju ustavne tužbe) da tužitelju (poduzeću »V.« d.d. iz
Zagreba) isplati iznos od 16.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama.
Iz obrazloženja osporene presude proizlazi da žalbeni razlog pogrešno
ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (a koje je istaknuo podnositelj u
žalbi) nije dopušten u trgovačkim sporovima male vrijednosti, jer se odluka u
takvom sporu može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka
iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj
53/91, 91/92 i 112/99, u daljnjem tekstu: ZPP) i pogrešne primjene
materijalnog prava.
Kako je u žalbenom postupku Visoki trgovački sud utvrdio da se u
konkretnom predmetu radi o sporu male vrijednosti iz članka 502. stavka 1.
ZPP-a, stoga nije u skladu s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a ispitao pobijanu
presudu zbog istaknutog žalbenog razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog
stanja.
2. Podnositelj ustavne tužbe smatra da su mu osporenom presudom uslijed
pogrešne primjene postupovnog prava, povrijeđena ustavna prava iz članaka 3.,
18., 48. stavka 1. i 115. stavka 3. (sada 117. stavka 3.) Ustava, zbog čega
predlaže usvajanje ustavne tužbe, ukidanje osporenih odluka, te vraćanje
predmeta na ponovni postupak. Uz ustavnu tužbu podnositelj je podnio i
prijedlog za odgodu ovrhe pozivom na odredbu članka 63. stavka 2. Ustavnog suda
o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99 – u daljnjem
tekstu: Ustavni zakon).
Navodi da bi provedba ovrhe osporene presude prouzročila teško popravljivu
štetu, jer bi podnositelja ustavne tužbe onemogućila da redovito isplaćuje
plaće svojim zaposlenicima.
Ustavna tužba je osnovana.
3. Prema odredbama članka 502. stavka 1. ZPP-a, u trgovačkim sporovima,
sporovi male vrijednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na
potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna. Odredbom članka
8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«,
broj 112/99), u članku 502. stavku 1. iznos od 500.000 hrvatskih dinara izmijenjen
je iznosom od 200.000,00 kuna.
Odredbom članka 10. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
parničnom postupku utvrđeno je da ukoliko je prvostupanjska presuda u svezi
koje je izjavljena žalba donesena prije stupanja na snagu tog Zakona, daljnji
postupak provest će se po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana
stupanja na snagu tog Zakona.
4. Prvostupanjska presuda je donesena 21. siječnja 1999. godine. Zakon
o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku stupio je na snagu 6.
studenoga 1999. godine, te se prema odredbi članka 10. stavka 1. navedenog
Zakona, taj Zakon nije mogao primijeniti na predmetni spor. Iz navedenog
proizlazi da se u konkretnom predmetu ne radi o sporu male vrijednosti, kako je
to pogrešno utvrdio žalbeni sud.
5. Tijekom ustavnosudskog postupka, na temelju činjeničnog stanja
utvrđenog u žalbenom postupku i na temelju odredaba postupovnog prava primijenjenog
u tom postupku, utvrđeno je da osporavana presuda nije na zakonu utemeljena,
te da je njom podnositelju ustavne tužbe uskraćena mogućnost da iznese žalbeni
razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Iz tog razloga
podnositelju je osporenom presudom povrijeđeno ustavno pravo iz članka 18.
stavka 1. Ustava, kojim se jamči pravo na žalbu. Slijedom navedenog, pozivanje
podnositelja na povredu jamstva prava vlasništva iz članka 48. Ustava nije
relevantno.
6. U odnosu na navode iz ustavne tužbe o povredi odredaba članka 3.
(koja odredba određuje najviše vrednote ustavnog poretka koje se razrađuju i
određuju u drugim odredbama Ustava) i članka 117. stavka 3. Ustava (koja
odredba propisuje načelo zakonitosti za sudbenu vlast, odnosno propisuje temeljne
smjernice i dužnosti sudova da postupaju zakonito), za istaknuti je da te
odredbe ne sadrže temeljna prava i slobode čovjeka (ustavna prava), pa se na
tim odredbama ne može utemeljiti ustavnosudska zaštita putem ustavne tužbe.
7. Budući da je Sud donio odluku, o podnijetom prijedlogu radi odgode
ovrhe nije posebno odlučivano.
8. Slijedom navedenog, na temelju odredaba članaka 69. i 72. Ustavnog
zakona, odlučeno je kao u izreci.
Broj: U-III-643/2001
Zagreb, 11. listopada 2001.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Petar Klarić, v. r.