Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-643/2001 od 11. listopada 2001.

NN 97/2001 (8.11.2001.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-643/2001 od 11. listopada 2001.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1634

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu sudac Petar Klarić, predsjednik Vijeća, te suci Jurica Malčić, Že­ljko Potoč­njak, Agata Račan i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući u povodu ustavne tužbe »P«. d.d. iz Z., koje zastupa direktor M. K., na sjednici Vijeća petorice, održanoj dana 11. listopada 2001. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-4958/2000 od 9. siječ­nja 2001. godine i predmet se vraća Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.

Obrazlože­nje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Visokog trgo­vačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-4958/00 od 9. siječ­nja 2001. godine, kojom je odbijena žalba podnosite­lja i potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-15143/94 od 21. siječ­nja 1999. godine. Tom presudom naloženo je tuženiku (ovdje podnosite­lju ustavne tužbe) da tužite­lju (poduzeću »V.« d.d. iz Zagreba) isplati iznos od 16.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

Iz obrazlože­nja osporene presude proizlazi da žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog či­njeničnog sta­nja (a koje je istaknuo podnosite­lj u žalbi) nije dopušten u trgovačkim sporovima male vrijednosti, jer se odluka u takvom sporu može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92 i 112/99, u da­lj­njem tekstu: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

Kako je u žalbenom postupku Visoki trgovački sud utvrdio da se u konkretnom predmetu radi o sporu male vrijednosti iz članka 502. stavka 1. ZPP-a, stoga nije u skladu s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a ispitao pobijanu presudu zbog istaknutog žalbenog razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog či­njeničnog sta­nja.

2. Podnosite­lj ustavne tužbe smatra da su mu osporenom presudom uslijed pogrešne primjene postupovnog prava, povrije­đena ustavna prava iz članaka 3., 18., 48. stavka 1. i 115. stavka 3. (sada 117. stavka 3.) Ustava, zbog če­ga predlaže usvaja­nje ustavne tužbe, ukida­nje osporenih odluka, te vraća­nje predmeta na ponovni postupak. Uz ustavnu tužbu podnosite­lj je podnio i prijedlog za odgodu ovrhe pozivom na odredbu članka 63. stavka 2. Ustavnog suda o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99 – u da­lj­njem tekstu: Ustavni zakon).

Navodi da bi provedba ovrhe osporene presude prouzročila teško poprav­ljivu štetu, jer bi podnosite­lja ustavne tužbe onemogućila da redovito isplaćuje plaće svojim zaposlenicima.

Ustavna tužba je osnovana.

3. Prema odredbama članka 502. stavka 1. ZPP-a, u trgovačkim sporovima, sporovi male vrijednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživa­nje u novcu koje ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna. Odredbom članka 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 112/99), u članku 502. stavku 1. iznos od 500.000 hrvatskih dinara izmije­njen je iznosom od 200.000,00 kuna.

Odredbom članka 10. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku utvrđeno je da ukoliko je prvostupa­njska presuda u svezi koje je izjav­ljena žalba donesena prije stupa­nja na snagu tog Zakona, da­lj­nji postupak provest će se po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana stupa­nja na snagu tog Zakona.

4. Prvostupa­njska presuda je donesena 21. siječ­nja 1999. godine. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku stupio je na snagu 6. studenoga 1999. godine, te se prema odredbi članka 10. stavka 1. navedenog Zakona, taj Zakon nije mogao primijeniti na predmetni spor. Iz navedenog proizlazi da se u konkretnom predmetu ne radi o sporu male vrijednosti, kako je to pogrešno utvrdio žalbeni sud.

5. Tijekom ustavnosudskog postupka, na teme­lju či­nje­ničnog sta­nja utvrđenog u žalbenom postupku i na teme­lju odredaba postupovnog prava primije­njenog u tom postupku, utvrđeno je da osporavana presuda nije na zakonu uteme­ljena, te da je ­njom podnositelju ustavne tužbe uskraćena mogućnost da iznese žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog či­njeničnog sta­nja. Iz tog razloga podnosite­lju je osporenom presudom povrijeđeno ustavno pravo iz članka 18. stavka 1. Ustava, kojim se jamči pravo na žalbu. Slijedom navedenog, poziva­nje podnosite­lja na povredu jamstva prava vlasništva iz članka 48. Ustava nije relevantno.

6. U odnosu na navode iz ustavne tužbe o povredi odredaba članka 3. (koja odredba određuje najviše vrednote ustavnog poretka koje se razrađuju i određuju u drugim odredbama Ustava) i članka 117. stavka 3. Ustava (koja odredba propisuje načelo zakonitosti za sudbenu vlast, odnosno propisuje teme­ljne smjernice i dužnosti sudova da postupaju zakonito), za istaknuti je da te odredbe ne sadrže teme­ljna prava i slobode čovjeka (ustavna prava), pa se na tim odredbama ne može uteme­ljiti ustavnosudska zaštita putem ustavne tužbe.

7. Budući da je Sud donio odluku, o podnijetom prijedlogu radi odgode ovrhe nije posebno odlučivano.

8. Slijedom navedenog, na teme­lju odredaba članaka 69. i 72. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

Broj: U-III-643/2001
Zagreb, 11. listopada 2001.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Petar Klarić, v. r.