1873
Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama,
u sastavu dopredsjednik Suda Petar Klarić, kao predsjednik Vijeća, te suci
Jurica Malčić, Željko Potočnjak, Agata Račan i Milan Vuković, kao članovi
Vijeća, odlučujući u postupku povodom ustavne tužbe S. A. iz B. N., zastupanog
od punomoćnika D. K., odvjetnika iz O., na sjednici Vijeća održanoj dana 5.
prosinca 2001. godine, jednoglasno je donio
I. Ustavna tužba se odbija.
II. Ova Odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog suda u O.,
broj: Gž-956/01-2 od 5. travnja 2001. godine.
Tom je presudom odbijena žalba podnositelja i potvrđena je presuda Općinskog
suda u O. od 8. veljače 2001. godine, broj: P-125/00-4.
Presudom suda I. stupnja odbijen je podnositelj sa svojim zahtjevom da
mu Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područni ured O. (u nastavku:
HZMO), kao tuženik, isplati iznos od 87.830,79 kn sa kamatama, na ime dospjelih
i neisplaćenih iznosa mirovine za period od 1. rujna 1991. godine do 31. svibnja
1997. godine, te da mu nadoknadi parnični trošak.
2. Iz utvrđenja osporene presude suda I. stupnja razvidno je da je
podnositelj korisnik starosne mirovine, da mu je isplata iste obustavljena s
danom 31. kolovoza 1991. godine, odnosno da je odbijen sa zahtjevom za isplatu
mirovine u periodu od 1. rujna 1991. godine pa do zaključno 31. svibnja 1997.
godine. Ovo iz razloga što je u tom periodu primao mirovinu od strane tzv. Parafonda, a što da je sve utvrđeno tijekom
provedenog upravnog postupka.
O naprijed navedenim okolnostima obustave isplate mirovine za sporni
period podnositelj je u upravnom postupku od nadležnog upravnog tijela HZMO –
Područne službe u V. dobio rješenje, broj: 2200 od 8. lipnja 2000. godine,
koje je u istome postupku, budući da se nije na njega žalio, postalo pravomoćno
i konačno.
Sve naprijed navedeno, nespornim je utvrđeno u provedenom parničnom
postupku.
3. Podnositelj smatra da su osporenim odlukama parničnih sudova
povrijeđene odredbe članaka 26. i 115. stavka 3. (sada 117. stavka 3. Ustava
Republike Hrvatske – pročišćeni tekst »Narodne novine«, broj 41/01).
Tim je ustavnim odredbama
propisana jednakost svih državljana Republike Hrvatske i stranaca pred
sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti (članak
26.), odnosno propisano je da sudovi sude na temelju Ustava i zakona (članak
117. stavak 3.).
Povrede naprijed navedenih
ustavnih odredaba podnositelj obrazlaže navodima koji se, u bitnome, mogu
svesti na tvrdnje o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i
pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
Ističe, kako se osporena
presuda I. stupanjskog suda temelji na uvidu u rješenje HZMO, Područne službe
V. od 8. lipnja 2000. godine kao dokazu kojeg je sam tuženik proizveo.
Predlaže da ovaj Sud usvoji njegovu
ustavnu tužbu, ukine osporene odluke parničnih sudova i predmet vrati prvostupanjskom
sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
Ustavna tužba nije
osnovana.
4. Odredbom članka 59. stavka
1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99 – u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), propisano je da svaka fizička i
pravna osoba može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da joj je
odlukom sudbene vlasti, odlukom upravne vlasti ili odlukom drugih tijela, koja
imaju javne ovlasti, povrijeđeno neko od Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka
i građanina (stavak 1.). Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih
ili izvanrednih pravnih lijekova, nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih
akata tijela državne vlasti i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite
prava i temeljnih sloboda čovjeka, zajamčenih Ustavom.
Slijedom navedenog Ustavni
sud tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, u pravilu, unutar
zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o
pravima i obvezama pojedinca došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u temeljna
prava i slobode građana.
5. Analizom navoda ustavne tužbe
te osporenih odluka, Ustavni sud je utvrdio da su postupci pred nadležnim
sudovima provedeni u skladu s odgovarajućim postupovnim i materijalnim
propisima te da navedenim odlukama podnositelju nisu povrijeđena ustavna
prava na koja upućuje u svojoj ustavnoj tužbi.
6. Naime, ustavno jamstvo
jednakosti iz članka 26. Ustava, razrada je i primjena općeg načela jednakosti
(članak 14. Ustava), na području sudske i druge pravne zaštite.
Radi se, naime, o posebnom
slučaju načela jednakosti koje svakome jamči jednaku zaštitu prava u postupku
pred sudovima, drugim državnim tijelima i tijelima koja imaju javne ovlasti.
Ocjena je Suda da se ne može
prihvatiti stajalište iz ustavne tužbe da bi već u postupku donošenja
osporenih odluka podnositelj bio stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na
drugu stranku, niti su mu povrijeđena postupovna ustavna prava.
Kako je naprijed
navedeno podnositelju je u upravnom postupku, konačnim i pravomoćnim rješenjem
obustavljena isplata mirovine za naprijed navedeno razdoblje te je on odbijen
sa zahtjevom za isplatu dospjelih i neisplaćenih iznosa mirovine od 1991. do
1997. godine.
Slijedom te činjenice
parnični sud je bio vezan pravomoćnim upravnim aktom kojim je riješeno pitanje
od značaja za provedeni parnični postupak, koji nije predmet ocjene u ovom
ustavnosudskom postupku.
Same osporene
odluke zasnivaju se na odredbama mjerodavnih materijalnih i postupovnih
propisa, konkretno Zakona o konvalidaciji (»Narodne novine«, broj 104/97),
Uredbe za provođenje zakona o konvalidaciji za upravno područje rada, zapošljavanja,
mirovinskog i invalidskog osiguranja, doplatka za djecu, socijalne skrbi i zaštite
vojnih i civilnih invalida rata (»Narodne novine«, broj 51/98), kao i Zakona o
parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92, 112/99).
7. Glede isticanja
povrede odredbe članka 117. stavka 3. Ustava, navodi se da ta ustavna odredba
ne daje osnovu za pružanje ustavnosudske zaštite jer ne sadrži ljudska prava
i temeljne slobode čiju zaštitu, sukladno odredbi članka 128. alineje 4.
Ustava, Ustavni sud pruža odlučujući o ustavnim tužbama podnositelja.
8. Slijedom navedenog, temeljem
članaka 69. i 71. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
9. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 28. Ustavnog zakona.
Broj: U-III-1298/2001
Zagreb, 5. prosinca 2001.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Petar Klarić, v. r.