Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1298/2001 od 5. prosinca 2001.

NN 112/2001 (18.12.2001.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1298/2001 od 5. prosinca 2001.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

 

1873

Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu dopredsjednik Suda Petar Klarić, kao predsjednik Vijeća, te suci Jurica Malčić, Že­ljko Potoč­njak, Agata Račan i Milan Vuković, kao članovi Vijeća, odlučujući u postupku povodom ustavne tužbe S. A. iz B. N., zastupanog od punomoćnika D. K., odvjetnika iz O., na sjednici Vijeća održanoj dana 5. prosinca 2001. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova Odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazlože­nje

1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog suda u O., broj: Gž-956/01-2 od 5. trav­nja 2001. godine.

Tom je presudom odbijena žalba podnosite­lja i potvrđena je presuda Općinskog suda u O. od 8. ve­ljače 2001. godine, broj: P-125/00-4.

Presudom suda I. stup­nja odbijen je podnosite­lj sa svojim zahtjevom da mu Hrvatski zavod za mirovinsko osigura­nje, Područni ured O. (u nastavku: HZMO), kao tuženik, isplati iznos od 87.830,79 kn sa kamatama, na ime dospjelih i neisplaćenih iznosa mirovine za period od 1. rujna 1991. godine do 31. svib­nja 1997. godine, te da mu nadoknadi parnični trošak.

2. Iz utvrđe­nja osporene presude suda I. stup­nja razvidno je da je podnosite­lj korisnik starosne mirovine, da mu je isplata iste obustav­ljena s danom 31. kolovoza 1991. godine, odnosno da je odbijen sa zahtjevom za isplatu mirovine u periodu od 1. rujna 1991. godine pa do zak­ljučno 31. svib­nja 1997. godine. Ovo iz razloga što je u tom periodu primao mirovinu od strane tzv.  Parafonda, a što da je sve utvrđeno tijekom provedenog upravnog postupka.

O naprijed navedenim okolnostima obustave isplate mirovine za sporni period podnosite­lj je u upravnom postupku od nadležnog upravnog tijela HZMO – Područne službe u V. dobio rješe­nje, broj: 2200 od 8. lip­nja 2000. godine, koje je u istome postupku, budući da se nije na ­nje­ga žalio, postalo pravomoćno i konačno.

Sve naprijed navedeno, nespornim je utvrđeno u provedenom parničnom postupku.

3.  Podnosite­lj smatra da su osporenim odlukama parničnih sudova povrijeđene odredbe članaka 26. i 115. stavka 3. (sada 117. stavka 3. Ustava Republike Hrvatske – pročišćeni tekst »Narodne novine«, broj 41/01).

Tim je ustavnim odredbama propisana jednakost svih držav­ljana Republike Hrvatske i stranaca pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti (članak 26.), odnosno propisano je da sudovi sude na teme­lju Ustava i zakona (članak 117. stavak 3.).

Povrede naprijed navedenih ustavnih odredaba podnosite­lj obrazlaže navodima koji se, u bitnome, mogu svesti na tvrd­nje o pogrešno i nepotpuno utvrđenom či­njeničnom sta­nju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Ističe, kako se osporena presuda I. stupa­njskog suda teme­lji na uvidu u rješe­nje HZMO, Područne službe V. od 8. lip­nja 2000. godine kao dokazu koje­g je sam tuženik proizveo.

Predlaže da ovaj Sud usvoji ­nje­govu ustavnu tužbu, ukine osporene odluke parničnih sudova i predmet vrati prvostupa­njskom sudu na ponovni postupak i odlučiva­nje.

Ustavna tužba nije osnovana.

4. Odredbom članka 59. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99 – u da­lj­njem tekstu: Ustavni zakon), propisano je da svaka fizička i pravna osoba može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da joj je odlukom sudbene vlasti, odlukom upravne vlasti ili odlukom drugih tijela, koja imaju javne ovlasti, povrijeđeno neko od Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina (stavak 1.). Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova, ne­go poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite prava i teme­ljnih sloboda čovjeka, zajamčenih Ustavom.

Slijedom navedenog Ustavni sud tijekom postupka pruža­nja ustavnosudske zaštite, u pravilu, unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučiva­nja o pravima i obvezama pojedinca došlo do ustavno nedopuštenog posiza­nja u teme­ljna prava i slobode građana.

5. Analizom navoda ustavne tužbe te osporenih odluka, Ustavni sud je utvrdio da su postupci pred nadležnim sudovima provedeni u skladu s odgovarajućim postupovnim i materijalnim propisima te da navedenim odlukama podnosite­lju nisu povri­jeđena ustavna prava na koja upućuje u svojoj ustavnoj tužbi.

6. Naime, ustavno jamstvo jednakosti iz članka 26. Ustava, razrada je i primjena opće­g načela jednakosti (članak 14. Ustava), na području sudske i druge pravne zaštite.

Radi se, naime, o posebnom slučaju načela jednakosti koje svakome jamči jednaku zaštitu prava u postupku pred sudovima, drugim državnim tijelima i tijelima koja imaju javne ovlasti.

Ocjena je Suda da se ne može prihvatiti stajalište iz ustavne tužbe da bi već u postupku donoše­nja osporenih odluka podnosite­lj bio stav­ljen u neravnopravan položaj u odnosu na drugu stranku, niti su mu povrijeđena postupovna ustavna prava.

Kako je naprijed navedeno podnosite­lju je u upravnom postupku, konačnim i pravomoćnim rješe­njem obustav­ljena isplata mirovine za naprijed navedeno razdob­lje te je on odbijen sa zahtjevom za isplatu dospjelih i neisplaćenih iznosa mirovine od 1991. do 1997. godine.

Slijedom te či­njenice parnični sud je bio vezan pravomoćnim upravnim aktom kojim je riješeno pita­nje od značaja za provedeni parnični postupak, koji nije predmet ocjene u ovom ustavnosudskom postupku.

Same osporene odluke zasnivaju se na odredbama mjerodavnih materijalnih i postupovnih propisa, konkretno Zakona o konvalidaciji (»Narodne novine«, broj 104/97), Uredbe za provođe­nje zakona o konvalidaciji za upravno područje rada, zapoš­ljava­nja, mirovinskog i invalidskog osigura­nja, doplatka za djecu, socijalne skrbi i zaštite vojnih i civilnih invalida rata (»Narodne novine«, broj 51/98), kao i Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92, 112/99).

7. Glede istica­nja povrede odredbe članka 117. stavka 3. Ustava, navodi se da ta ustavna odredba ne daje osnovu za pruža­nje ustavnosudske zaštite jer ne sadrži ­ljudska prava i teme­ljne slobode čiju zaštitu, sukladno odredbi članka 128. alineje 4. Ustava, Ustavni sud pruža odlučujući o ustavnim tužbama podnosite­lja.

8. Slijedom navedenog, teme­ljem članaka 69. i 71. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

9. Odluka o objavi teme­lji se na odredbi članka 28. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-1298/2001
Zagreb, 5. prosinca 2001.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Petar Klarić, v. r.