685
Na temelju članka 73. Zakona o mirovinskom osiguranju (»Narodne
novine«, broj 102/98., 127/00., 59/01. i 109/01.) i članka 19. točke 1. i
članka 20. točke 4. Statuta Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje
(»Narodne novine«, broj 163/98.), Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za
mirovinsko osiguranje, na sjednici održanoj 20. ožujka 2002., donosi
Članak 1.
Naknada putnih troškova koja
pripada osiguranim osobama i pratitelju obuhvaća:
– naknadu za troškove
prijevoza u odlasku i povratku
– naknadu za troškove
prehrane i smještaja za vrijeme putovanja i boravka u drugom mjestu.
Članak 2.
Naknada za troškove prijevoza
pripada po najnižoj cijeni za redovita prijevozna sredstva javnog prometa i
prema najkraćoj relaciji. Ako osigurana osoba upotrebljava vlastito
prijevozno sredstvo, naknada za troškove prijevoza pripada u visini cijene
vozne karte javnog prijevoznog sredstva.
Članak 3.
1) U hitnim i medicinski
opravdanim slučajevima može se odobriti upotreba i skupljeg, odnosno
posebnoga prijevoznog sredstva (brzi ili ekspresni vlak, spavaća kola, viši
razred u vlaku, automobil, zrakoplov i dr.), ako je to potrebno s obzirom na
zdravstveno stanje osigurane osobe ili na dužinu puta.
2) Korištenje skupljeg,
odnosno posebnog prijevoznog sredstva odobrava ovlašteno tijelo Zavoda, na
prijedlog nadležnog liječnika zdravstvenog osiguranja ili stručnog tijela
vještačenja. Osigurana osoba kojoj je odobrena upotreba prijevoznoga sredstva
iz stavka 1. ovog članka dužna je za obračun naknade prijevoznih troškova
podnijeti dokaz o korištenju toga prijevoznog sredstva.
3) Naknada za troškove
prijevoza skupljim prijevoznim sredstvom javnog prometa pripada, osim u
slučajevima iz članka 1. ove odluke, i u slučaju kada su ukupni putni troškovi
(članak 1.) manji od troškova koji bi nastali da se osigurana osoba koristila
jeftinijim prijevoznim sredstvom.
Članak 4.
1) Naknada za troškove
prehrane i izbivanja izvan mjesta prebivališta pripada u punoj ili smanjenoj
svoti, ovisno o trajanju putovanja i izbivanja i iznosi 70% od dnevnice
za službeno putovanje u zemlji za korisnike koji se financiraju iz
sredstava državnog proračuna.
2) Naknada iz stavka 1. ovog
članka pripada u punoj svoti ako je putovanje i izbivanje trajalo
neprekidno najmanje 12 sati.
3) Ako putovanje i izbivanje
traje manje od 12, a najmanje 8 sati, naknada iz stavka 2. ovog članka
pripada u smanjenoj svoti, i to u visini od 50% od pune svote, a ako je
trajalo manje od 8 sati osigurana osoba nema pravo na naknadu.
4) Ako putovanje i izbivanje
traje neprekidno duže od 24 sata, naknada iz stavka 2. ovog članka pripada za
svaka 24 sata, kao i zaostatak vremena iznad 12 sati u punoj svoti, a za
ostatak vremena ispod 12, a iznad 8 sati, u smanjenoj svoti.
Članak 5.
1) Vrijeme za koje pripada
naknada iz članka 4. stavka 1. ove odluke računa se od polaska korištenoga
prijevoznog sredstva iz mjesta prebivališta, odnosno boravišta, do povratka u
to mjesto.
2) Polazak i povratak
korištenoga prijevoznog sredstva u javnom prometu utvrđuje se prema propisanom
voznom redu, uzimajući u obzir mogućnost korištenja prvoga redovitoga
prijevoznog sredstva pri povratku.
3) U vrijeme iz stavka 1.
ovog članka ne računa se vrijeme koje je osigurana osoba provela radi određenog
pregleda u zdravstvenoj ili drugoj ustanovi u kojoj je imala osiguran smještaj
i prehranu.
Članak 6.
Troškovi noćenja priznaju
se prema računu hotelsko-ugostiteljskog poduzeća, najviše do svote za
jednokrevetnu sobu, osim najskuplje kategorije.
Članak 7.
Pri obračunu naknade putnih
troškova osigurana osoba podnosi dokaze o danu i satu odlaska na putovanje, o
vremenu izbivanja i o danu i satu povratka s putovanja.
Članak 8.
Ova odluka stupa na snagu
osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1.
siječnja 2002.
Klasa: 140-13/02-01/2185
Urbroj: 341-99-01-01/8
Zagreb, 20. ožujka 2002.
Predsjednik
Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje
dr. sc. Bože Borko Žaja, v. r.