HRVATSKI SABOR

1059

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 17. svibnja 2002.

Broj: 01-081-02-1985/2
Zagreb, 20. svibnja 2002.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU

Članak 1.

U Zakonu o kaznenom postupku (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98., 58/99. i 112/99.) u članku 7. stavku 3. u prvoj rečenici iza riječi: »poučit će se« dodaju se riječi: »prije prvog ispitivanja«.

Članak 2.

U članku 10. iza stavka 2. dodaju se stavci 3. i 4. koji glase:

»(3) Stranci, branitelju, oštećeniku, opunomoćeniku ili zakonskom zastupniku koji u kaznenom postupku očigledno odugovlače kazneni postupak ili na drugi način zloupotrebljavaju pravo iz ovoga Zakona sud će rješenjem uskratiti pravo na tu radnju. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka na prijedlog istražnog suca ili predsjednika vijeća, predsjednik suda postavit će okriv­ljeniku i branitelja po službenoj dužnosti.«

Članak 3.

U članku 18. stavku 2. riječi: »do tri godine« zamjenjuju se riječima: »do pet godina«, a na kraju rečenice briše se točka i dodaju riječi: »osim za kaznena djela iz članka 95., članka 100. stavka 3., članka 101. stavka 3., članka 164., članka 165., članka 166., članka 168., članka 170. stavka 4., članka 172. stavka 1., 2. i 3., članka 190., članka 191. i članka 272. stavka 4. Kaznenog zakona«.

Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

»(3) Stranke se mogu suglasiti do početka glavne rasprave da glavnu raspravu u kaznenom postupku za kaznena djela za koja je zakonom propisana kazna zatvora do deset godina provede pred­sjednik vijeća kao sudac pojedinac, osim ako sastav vijeća nije propisan posebnim zakonom. On ima ovlasti vijeća. Stranke ovu suglasnost ne mogu opozvati.«

Dosadašnji stavci 3. i 4. postaju stavci 4. i 5.

Članak 4.

U članku 19. točki 1. podtočka b) mijenja se i glasi:

»b) za kaznena djela iz članka 92., članka 125., članka 188. stavka 1., članka 192. stavka 1. i 3. i članka 337. stavka 4. Kaznenog zakona i za kaznena djela iz Glave XII. Kaznenog zakona i druga kaznena djela za koja je posebnim zakonom propisana nadležnost županijskog suda,«.

Članak 5.

U članku 22. stavku 2. iza riječi: »tri suca porotnika« stavlja se točka, a nastavak rečenice briše se.

U stavku 3. riječi: »od sedam sudaca« zamjenjuju se riječima: »od pet sudaca«, a iza riječi: »u trećem stupnju« dodaju se riječi: »o žalbama«.

Članak 6.

U Glavi II. naziv odjeljka 4. mijenja se i glasi:

»4. Prenošenje nadležnosti«.

Članak 7.

U članku 32. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»(3) Na prijedlog Glavnoga državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Vrhovni sud Republike Hrvatske može za postupanje u pojedinom predmetu iz nadležnosti općinskog suda, odrediti kao stvarno nadležni županijski sud, kada za to postoje naročito važni razlozi.«

Članak 8.

U članku 38. stavku 3. na kraju rečenice točka se briše i dodaju riječi: »ali najkasnije do početka sjednice toga suda.«

U stavku 5. u prvoj rečenici iza riječi: »navesti« dodaju se riječi: »dokaze i«.

Članak 9.

U članku 39. stavku 1. iza prve rečenice dodaje se nova rečenica koja glasi: »Ako se traži izuzeće i predsjednika suda o zahtjevu za izuzeće predsjednika vijeća, suca ili suca porotnika odluku o izuzeću donosi zamjenik predsjednika suda ili sudac kojeg je predsjednik suda sebi odredio kao zamjenika između sudaca toga suda.«

U stavku 2. riječ: »samo« i riječi: »ili predsjednika suda i suca, ili predsjednika suda i suca porotnika« brišu se.

Članak 10.

U članku 42. stavku 2. iza točke 1. dodaje se nova točka 2. koja glasi:

»2) poduzimanje izvida kaznenih djela, te zahtijevanje i povjeravanje provedbe pojedinih izvidnih radnji i mjera radi prikupljanja podataka važnih za pokretanje kaznenog postupka,«.

Dosadašnje točke 2. do 5. postaju točke 3. do 6.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Državni odvjetnik pokreće posebne postupke i sudjeluje u posebnim postupcima kada je to predviđeno zakonom.«

Članak 11.

U članku 46. na kraju rečenice briše se točka stavlja zarez i dodaju riječi: »osim u slučajevima propisanim posebnim zakonom«.

Članak 12.

U članku 55. stavku 1. u prvoj rečenici iza riječi: »iz članka 175.« dodaju se riječi: »i 176.«, a u drugoj rečenici iza riječi: »izvan članka 175.« dodaju se riječi: »i 176.«.

Članak 13.

U članku 62. stavku 1. iza prve rečenice dodaje se nova rečenica koja glasi: »Okrivljenik može imati branitelja u postupku izvršenja kazne, mjera upozorenja, sigurnosnih ili odgojnih mjera sukladno posebnim propisima.«

Članak 14.

U članku 63. stavku 1. iza riječi: »branitelja« dodaju se riječi: »samo ako se protiv njih ne vodi kazneni postupak za isto kazneno djelo ili«.

Članak 15.

U članku 65. stavku 2. iza riječi: »branitelja« dodaju se riječi: »čim se donese rješenje o pritvoru«.

Iza stavka 5. dodaje se novi stavak 6. koji glasi:

»(6) Ako sud ocijeni da se postupcima okrivljenika ili branitelja odugovlači kazneni postupak, na prijedlog predsjednika vijeća, predsjednik suda postavit će branitelja i po službenoj dužnosti za daljnji tijek postupka do pravomoćnosti presude.«

U dosadašnjem stavku 6. koji postaje stavak 7. u drugoj rečenici riječi: »u sjedištu suda« zamjenjuju se riječima: »na području suda«.

Članak 16.

U članku 67. stavku 1. na kraju druge rečenice briše se točka i dodaju riječi: »osim ako je na glavnoj raspravi očito da je okriv­ljenik uzeo drugog branitelja radi odugovlačenja postupka«.

U stavku 4. u prvoj rečenici riječi: »na zahtjev okrivljenika ili uz njegovu suglasnost,« brišu se.

Članak 17.

U članku 69. stavku 2. riječ: »skupina« zamjenjuje se riječima: »grupa ljudi«.

U stavku 3. iza druge rečenice dodaje se nova rečenica koja glasi: »Rješenje o nadzoru dostavit će se, prije stavljanja pod nadzor, branitelju i okrivljeniku.«

Članak 18.

U članku 70. stavku 2. na kraju rečenice briše se točka i dodaju riječi: »i o tome obavijesti sud, odnosno kada postavljeni branitelj bude razriješen«.

Članak 19.

U članku 71. stavku 3. riječi: »u propisanom roku« zamjenjuju se riječima: »u određenom roku«.

Članak 20.

U članku 73. stavku 1. prva rečenica mijenja se i glasi: »Sud će kazniti novčanom kaznom do 20.000,00 kuna branitelja, opu­no­moćenika, zakonskog zastupnika, oštećenika, privatnog tužitelja, oštećenika kao tužitelja, svjedoka ili vještaka koji u podnesku ili u usmenoj riječi odnosno na drugi način vrijeđa sud ili osobu koja sudjeluje u postupku.«

Članak 21.

U članku 74. stavku 3. na kraju rečenice briše se točka stav­lja zarez i dodaju riječi: »osim u slučajevima kada po ovom Zakonu zapisnik može sastaviti sudski savjetnik ili sudački vježbenik.«

Članak 22.

U članku 75. stavku 3. riječi: »osoba ili predmeta« brišu se, a riječi: »(članak 240.)« zamjenjuju se riječima: »(članak 243.a i 243.b)«.

Članak 23.

U članku 78. stavku 1. u prvoj rečenici iza riječi: »istražni će sudac« dodaju se riječi: »na prijedlog stranaka ili«.

U drugoj rečenici iza riječi: »suca« dodaju se riječi: »o prijedlogu stranaka ili o izdvajanju«.

Članak 24.

U članku 79. stavku 5. u prvoj rečenici riječi: »Istražni će sudac« zamjenjuju se riječima: »Istražni sudac može«.

Članak 25.

U članku 82. stavku 3. u prvoj rečenici iza riječi: »drugim« dodaje se riječ: »telekomunikacijskim«, a riječi u zagradama »teleks, telefaks i sl.« brišu se.

Stavak 4. mijenja se i glasi:

»(4) Okrivljenik koji se nalazi u pritvoru će izjavu koja je vezana za rok predati upravi zatvora, a osoba koja se nalazi na izdržavanju kazne ili se nalazi u ustanovi radi primjene sigurnosne mjere ili odgojne mjere takvu će izjavu predati upravi ustanove u kojoj je smještena. Dan i sat predaje takve izjave upravi ustanove smatra se časom predaje tijelu koje je nadležno da je primi.«

Članak 26.

U članku 88. iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:

»(6) Prema potrebi sud može naložiti tjelesni pregled ili vještačenje radi provjere postojanja okolnosti iz stavka 5. ovoga članka.«

Članak 27.

Članak 90. mijenja se i glasi:

»(1) U slučaju kad postoje okolnosti iz članka 102. ovoga Zakona zbog kojih je moguće odrediti pritvor, sud će, ako se ista svrha može ostvariti i nekom od mjera opreza propisanih ovim člankom, obrazloženim rješenjem naložiti okrivljeniku provo­đenje jedne ili više mjera. Pri tome će se okrivljenik upozoriti da se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere, ta mjera može zamijeniti drugom mjerom opreza, težom mjerom ili pritvorom.

(2) Mjere opreza jesu:

1) zabrana napuštanja boravišta,

2) zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja,

3) obveza okrivljenika da se povremeno javlja određenoj osobi ili državnom tijelu,

4) zabrana približavanja određenoj osobi i zabrana uspostav­ljanja ili održavanja veze s određenom osobom,

5) zabrana poduzimanja određene poslovne aktivnosti,

6) privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice,

7) privremeno oduzimanje dozvole za upravljanje motornim vozilom.

(3) Mjerama opreza ne može se ograničiti pravo okrivljenika na vlastiti stan, te pravo na nesmetane veze s ukućanima, bračnim ili izvanbračnim drugom, roditeljima, djecom, posvojenikom ili posvojiteljem osim ako se postupak vodi zbog kaznenog djela počinjenog na štetu neke od tih osoba. Zabrana obavljanja poslov­ne aktivnosti može obuhvatiti i zakonitu profesionalnu djelatnost ako se postupak vodi zbog kaznenog djela počinjenog u okviru te djelatnosti.

(4) Mjerama opreza ne može se ograničiti pravo okrivljenika na nesmetano općenje s braniteljem.

(5) Mjere opreza mogu biti naložene tijekom cijeloga kaznenog postupka. Prije započinjanja kaznenog postupka i tijekom istrage mjere opreza nalaže i ukida istražni sudac, a nakon podizanja optužnice ili optužnog prijedloga pa do pravomoćnosti presude – vijeće ili sudac pojedinac.

(6) Mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude. Svaka dva mjeseca istražni sudac, odnosno sudac pojedinac ili vijeće, ispitat će po službenoj dužnosti postoji li još potreba za mjerama opreza, te ih rješenjem produljiti ili ukinuti ako one više nisu potrebne. Mjere će se ukinuti i prije proteka roka od dva mjeseca ako je za njima prestala potreba ili ako više nema zakonskih uvjeta za njihovu primjenu.

(7) Protiv rješenja kojim se određuje, produljuje ili ukida mjera opreza stranke mogu izjaviti žalbu, koja ne zadržava njihovo izvršenje. O žalbi protiv rješenja istražnog suca ili suca pojedinca odlučuje vijeće iz članka 18. stavka 3., odnosno članka 20. stavka 2. ovoga Zakona.

(8) Kad je tijekom istrage državni odvjetnik predložio primjenu mjera opreza, a istražni se sudac s time ne slaže, donijet će rje­šenje kojim odbija prijedlog državnog odvjetnika. Protiv rje­šenja istražnog suca dopuštena je žalba, koja ne zadržava izvr­šenje rješenja i o kojoj odlučuje vijeće iz članka 18. stavka 3., odnosno članka 20. stavka 2. ovoga Zakona.

(9) Redarstvena vlast koja je, u slučaju vjerojatnosti da je počinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa, izašla na mjesto događaja može privremeno, a najdulje do tri dana, oduzeti dozvolu za upravljanje motornim vozilom od osobe za koju postoji osnova sumnje da je počinitelj.«

Članak 28.

Iza članka 90. dodaju se članci 90.a, 90.b i 90.c koji glase:

»Članak 90.a

(1) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza zabrane napuštanja boravišta, sud će odrediti mjesto u kojem okrivljenik mora boraviti dok traje mjera opreza i granice izvan kojih se ne smije udaljavati.

(2) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza zabrane posje­ćivanja određenog mjesta ili područja, sud će odrediti mjesto ili područje te udaljenost ispod koje im se okrivljenik ne smije približiti.

(3) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza obvezom okriv­ljenika da se povremeno javlja određenoj osobi ili državnom tijelu, sud će odrediti službenu osobu kojoj se okrivljenik mora javljati, rok u kojemu se mora javljati i način vođenja evidencije o javljanju okrivljenika.

(4) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza zabranom približavanja određenoj osobi i zabranom uspostavljanja ili održa­va­nja veze s određenom osobom, sud će odrediti razdaljinu ispod koje se okrivljenik ne smije približiti određenoj osobi, te zabraniti uspostavljanje ili održavanje izravne ili neizravne veze s odre­đenom osobom.

(5) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza zabranom poduzimanja određene poslovne aktivnosti, sud će potanje odrediti vrstu i predmet poslovne aktivnosti.

(6) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza privremenim oduzimanjem putne i druge isprave za prijelaz državne granice, navest će se osobni podaci, tijelo koje je izdalo ispravu, broj i datum izdavanja.

(7) U rješenju kojim se nalaže mjera opreza privremenim oduzimanjem dozvole za upravljanje motornim vozilom, navest će se podaci o toj dozvoli (osobni podaci, tijelo koje je izdalo dozvolu, broj, datum, vrsta vozila i dr.).

Članak 90.b

(1) Rješenje kojim nalaže mjeru opreza sud dostavlja i tijelu koje izvršava mjeru opreza.

(2) Mjeru opreza zabrane napuštanja boravišta, zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja, zabrane približavanja određenoj osobi i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom, privremenog oduzimanja putne i druge isprave za prijelaz državne granice, te privremenog oduzimanja dozvole za upravljanje motornim vozilom, izvršava redarstvena vlast.

(3) Mjeru opreza obveze okrivljenika da se povremeno javlja određenoj osobi ili državnom tijelu izvršava redarstvena vlast ili drugo državno tijelo kojemu se okrivljenik mora javljati.

(4) Mjeru opreza zabrane poduzimanja poslovnih aktivnosti izvršava tijelo nadležno za nadzor nad poslovnom aktivnosti i redarstvena vlast.

Članak 90.c

(1) Sud može u svako doba naložiti provjeru izvršavanja mjere opreza i zatražiti izvješće od redarstvene vlasti ili drugog tijela koje izvršava mjeru opreza. Tijelo koje izvršava mjeru opreza hitno će provesti naložene provjere i odmah o tome obavijestiti sud.

(2) O postupanju okrivljenika protivno zabrani ili neispunjavanju obveze naložene mjerom opreza, tijelo koje izvršava mjeru opreza odmah obavještava sud.

(3) Osobi različitoj od okrivljenika sud može posebnim rješenjem zabraniti aktivnosti kojima se narušavaju mjere opreza prema okrivljeniku. Ako ta osoba, postupi protivno rješenju, kaznit će se novčanom kaznom do 20.000,00 kuna.«

Članak 29.

U članku 91. stavku 2. riječi: »stavku 4. do 7.« zamjenjuju se riječima: »stavku 5. do 8.«.

Članak 30.

U članku 93. stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Ako je presudom izrečena kazna zatvora, jamstvo prestaje kad osuđenik stupi na izdržavanje kazne.«

Članak 31.

U članku 94. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Zatečena u kaznenom djelu je osoba koju netko opazi u radnji kaznenog djela, odnosno osoba koja je neposredno nakon kaznenog djela zatečena pod okolnostima koje upućuju na to da je upravo ona počinila kazneno djelo.«

Članak 32.

U članku 96. stavci 2. do 4. brišu se.

Dosadašnji stavak 5. postaje stavak 2.

Članak 33.

U članku 97. stavku 3. u drugoj rečenici riječi: »usmeno predati« zamjenjuju se riječima: »dati usmeno«.

U stavku 4. na kraju zadnje rečenice briše se točka i dodaju riječi: »s liste dežurnih odvjetnika koju za područje pojedinog županijskog suda donosi Hrvatska odvjetnička komora i dostavlja županijskom sudu«.

Članak 34.

U članku 98. stavku 1. riječi: »i stavka 2.« brišu se.

U stavku 2. riječi: »i stavka 2.« brišu se, a iza prve rečenice dodaje se nova rečenica koja glasi: »Ako državni odvjetnik do isteka roka od četrdeset osam sati ne podnese istražni zahtjev, neposrednu optužnicu ili optužni prijedlog, uhićenik će se pustiti na slobodu.«

U stavku 4. riječi: »i stavka 2.« brišu se.

Članak 35.

U članku 99. stavku 1. iza treće rečenice dodaje se nova rečenica koja glasi: »Žalba ne zadržava izvršenje rješenja«.

Članak 36.

Članak 100. mijenja se i glasi:

»Ako je državni odvjetnik podnio istražni zahtjev, neposrednu optužnicu ili optužni prijedlog i zatražio određivanje pritvora, izvijestit će odmah o tome istražnog suca koji je odredio zadrža­vanje. Istražni sudac će uhićenika zadržati do donošenja odluke nadležnog suda o istražnom zahtjevu i pritvoru, odnosno o pritvoru nakon podignute neposredne optužnice ili optužnog prijedloga. Ako nadležna sudbena vlast ne odredi pritvor u roku od sedamdeset dva sata od kada je istekao rok iz članka 98. stavka 1. i 2. ovoga Zakona na kojega je zadržavanje određeno, uhićenik se mora odmah pustiti na slobodu.«

Članak 37.

U članku 102. stavku 1. točka 4. mijenja se i glasi:

»4) ako su u pitanju kaznena djela: ubojstva, razbojništva, silovanja, terorizma, otmice, zlouporabe opojnih droga, iznude, zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju, zlouporabe položaja ili ovlasti, udruživanja za počinjenje kaznenog djela ili kojeg drugog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora od dvanaest godina ili teža kazna, ako je to neophodno zbog posebno teških okolnosti djela.«

Stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Pritvor se može odrediti i protiv okrivljenika koji, iako uredno pozvan, izbjegava doći na glavnu raspravu.«

Članak 38.

Iza članka 102. dodaje se članak 102.a koji glasi:

»Članak 102.a

(1) Kad postoje okolnosti iz članka 102. stavka 1. točke 1. i 3. ovoga Zakona, sud može odrediti kućni pritvor ako se svrha određivanja pritvora može postići zabranom da se osoba udaljuje iz stana ili drugog prostora u kojemu boravi.

(2) Rješenjem o određivanju kućnog pritvora sud može, uz suglasnost osobe, odrediti primjenu vanjskoga elektroničkog ili video nadzora za vrijeme trajanja kućnog pritvora na svim otvorima stana ili drugog prostora u kojem boravi.

(3) Ako u ovom Zakonu nema posebnih odredaba o kućnom pritvoru, u odnosu na određivanje, ukidanje i produljenje kućnog pritvora na odgovarajući način se primjenjuju odredbe o pritvoru. Ministar nadležan za poslove pravosuđa uz suglasnost ministra unutarnjih poslova donijet će posebne propise kojima se potanje uređuje primjena mjera iz stavka 1. i 2. ovoga članka.«

Članak 39.

U članku 103. iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

»(4) Rješenje o kućnom pritvoru, osim podataka iz stavka 2. ovoga članka sadrži: zabranu osobi da se udaljuje iz stana ili drugog prostora, zabranu komuniciranja s drugim osobama, osim osoba koje s njom žive ili ju opskrbljuju neophodnim potrepš­tinama za život, te pod uvjetima koje određuje Zakon člankom 102.a stavkom 2., mjeru video i elektroničkog nadzora okriv­lje­nika. Rješenje o kućnom pritvoru se dostavlja redarstvenoj vlas­ti.«

Članak 40.

U članku 104. stavku 1. na početku prve rečenice riječi: »Ti­je­kom istrage« zamjenjuju se riječima: »Nakon donošenja rješe­nja o provođenju istrage«.

Članak 41.

U članku 105. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Na sjednicu vijeća (članak 18. stavak 3., odnosno članak 20. stavak 2.) na kojoj se nakon predaje optužnice ispituje postoje li razlozi za pritvor, odnosno na kojoj se odlučuje o određivanju, ukidanju ili produljenju pritvora, pozivaju se državni odvjetnik i branitelj, a po ocjeni vijeća i okrivljenik, odnosno pritvorenik.«

U stavku 2. na kraju rečenice briše se točka i dodaju riječi: »ili zbog toga što dostava nije bila moguća zbog njihove nedostupnosti«.

Članak 42.

U članku 106. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Pritvor određen rješenjem istražnog suca ili pritvor koji je prvi puta određen tijekom istrage odlukom vijeća može trajati najdulje mjesec dana od dana lišenja slobode. U vrijeme trajanja pritvora uračunava se svako lišenje slobode.«

U stavku 3. riječi: »za kazneno djelo za koje se prema zakonu može izreći kazna zatvora u trajanju od pet godina ili više,« brišu se.

Dodaje se stavak 5. koji glasi:

»(5) Prije podnošenja optužnog prijedloga u skraćenom postupku, pritvor može trajati onoliko koliko je potrebno da se provedu istražne radnje, ali ne dulje od šezdeset dana.«

Članak 43.

U članku 107. stavku 2. u prvoj rečenici umjesto točke stav­lja se zarez i dodaju riječi: »a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.« U drugoj rečenici riječ: »donošenja« zamjenjuje se riječju: »pravomoćnosti«.

Stavak 4. mijenja se i glasi:

»(4) U skraćenom postupku od predaje optužnog prijedloga do završetka glavne rasprave, primjenjuju se odredbe članka 102. ovoga Zakona, ali vijeće je dužno svakih mjesec dana ispitati postoje li razlozi za pritvor.«

Stavak 5. briše se.

Članak 44.

Iza članka 107. dodaje se članak 107.a koji glasi:

»Članak 107.a

Nakon predaje optužnice ili optužnog prijedloga, a do pravomoćnosti presude okrivljenik i njegov branitelj mogu sudu predložiti ukidanje pritvora kad nastupe okolnosti zbog kojih pritvor više nije neophodan. Protiv rješenja vijeća kojim se odbija prijedlog za ukidanje pritvora žalba nije dopuštena. U svakom slučaju pritvor će se ukinuti i pritvorenik pustiti na slobodu kad sud izrekne presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe ili se optužba odbija ili je okrivljeniku izrečena novčana kazna, uvjetna osuda ili sudska opomena.«

Članak 45.

U članku 108. stavku 1. riječi: »stavku 2. točki 2.« zamjenjuju se riječima: »stavku 1. točki 2.«

U stavku 2. riječi: »stavku 4.« zamjenjuju se riječima: »stav­ku 2.«.

Članak 46.

Članak 109. mijenja se i glasi:

»(1) Do donošenja presude suda prvoga stupnja pritvor može trajati najdulje:

1) šest mjeseci ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora do tri godine,

2) godinu dana ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora do pet godina,

3) godinu i šest mjeseci ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora do osam godina,

4) dvije godine ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora preko osam godina,

5) tri godine ako se za kazneno djelo može izreći kazna dugotrajnog zatvora.

(2) U predmetima u kojima je donesena nepravomoćna presuda, ukupno trajanje pritvora do njezine pravomoćnosti može se produljiti za jednu šestinu u slučajevima iz točke 1. do 3. stavka 1. ovoga članka, odnosno za jednu četvrtinu u slučajevima iz točke 4. i 5. stavka 1. ovoga članka.

(3) Vrhovni sud Republike Hrvatske može, na obrazloženi prijedlog državnog odvjetnika, u slučaju kada je prvostupanjska presuda ukinuta, u postupku za kaznena djela iz točke 1. do 3. stavka 1. ovoga članka, trajanje pritvora produljiti najviše do šest mjeseci, a za kaznena djela iz točke 4. i 5. stavka 1. ovoga članka, najviše za jednu godinu.

(4) Od dana donošenja drugostupanjske presude protiv koje je dopuštena žalba, pritvor može trajati do pravomoćnosti presude ali najdulje tri mjeseca.

(5) Okrivljenik koji se nalazi u pritvoru, a presuda kojom mu je izrečena kazna zatvora je postala pravomoćna, ostat će u pritvoru do upućivanja na izdržavanje kazne, a najdulje do isteka trajanja izrečene kazne.«

Članak 47.

U članku 110. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Žalbu protiv rješenja kojim se određuje, produljuje ili uki­da pritvor mogu podnijeti okrivljenik, njegov branitelj i držav­ni odvjetnik u roku od dva dana. Protiv rješenja vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim se određuje, produljuje ili ukida pritvor žalba nije dopuštena, osim kad vijeće Vrhovnoga suda odlučujući prema članku 104. stavku 4. i 5. ovoga Zakona odredi pritvor okrivljeniku protiv kojega nije bio određen pritvor. Žalba protiv tog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje. O žalbi odlu­čuje vijeće Vrhovnoga suda sastavljeno od petero sudaca. U vijeću koje odlučuje o žalbi ne mogu sudjelovati suci koji su donijeli odluku o određivanju pritvora.«

Članak 48.

Članak 111. mijenja se i glasi:

»(1) Pritvor se izvršava prema odredbama ovoga Zakona i na njemu utemeljenih propisa.

(2) Pritvor se izvršava u zatvorima koje za tu namjenu odredi ministar nadležan za poslove pravosuđa.

(3) Okrivljenik protiv kojega je određen pritvor iz osnova navedenog u članku 458. stavka 1. ovoga Zakona bit će upućen u bolnicu za osobe lišene slobode ili odgovarajuću psihijatrijsku ustanovu.

(4) Na poslovima izvršavanja pritvora mogu raditi samo oni djelatnici ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa koji imaju potrebna znanja i vještine i stručnu spremu predviđenu propisima.

(5) Ministar nadležan za poslove pravosuđa donosi propise iz stavka 1. ovoga članka te propisuje uvjete kojima moraju udovoljavati djelatnici koji rade na poslovima izvršenja pritvora.«

Članak 49.

Iza članka 111. dodaje se članak 111.a koji glasi:

»Članak 111.a

(1) Osobi protiv koje je određen kućni pritvor, sud može iznimno odobriti da se za određeno vrijeme udalji iz stana ili drugog prostora:

1. ako je to neophodno potrebno radi liječenja osobe ili

2. ako to nalažu posebne okolnosti uslijed kojih bi mogle nastupiti teške posljedice po život, zdravlje ili imovinu.

(2) Ako se osoba protiv koje je određen kućni pritvor udalji iz stana ili drugog prostora protivno zabrani suda, ili se u odre­đeno vrijeme ne vrati u stan ili drugi prostor, ili se ne pridržava zabrane komuniciranja s osobama ili zabrane uporabe sred­stava komuniciranja, ili izbjegava ili ometa provođenje mjera video ili elektroničnog nadzora, protiv te osobe odredit će se pritvor. O tome će se osoba upozoriti u rješenju o određivanju kućnog prit­vora.

(3) Sud nadzire kućni pritvor, a nadzor može u svako doba nalogom zahtijevati od redarstvene vlasti. Redarstvena vlast može i bez naloga suda u svako doba nadzirati kućni pritvor. O postupanju protivno rješenju o određivanju kućnog pritvora redarstvena vlast odmah obavještava sud.

(4) O nadzoru nad kućnim pritvorom sud i redarstvena vlast vode evidenciju.

(5) Propise o vođenju evidencije iz stavka 4. ovoga članka donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa uz suglasnost ministra unutarnjih poslova.«

Članak 50.

U članku 112. stavku 3. točki 5. riječi: »ministar pravosuđa« za­mjenjuju se riječima: »ministar nadležan za poslove pravo­suđa«.

U stavku 4. u drugoj rečenici riječi: »Ministarstvo pra­vo­suđa« zamjenjuju se riječima: »ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa«.

Članak 51.

U članku 114. stavku 2. u prvoj rečenici riječ: »novac,« briše se.

Članak 52.

U članku 115. stavku 1. u prvoj rečenici iza riječi: »istražnog suca« stavlja se zarez i dodaju riječi: »odnosno predsjednika vijeća«.

U stavku 2. iza riječi: »istražni će sudac« dodaju se riječi: »odnosno predsjednik vijeća«.

U stavku 4. u prvoj rečenici iza riječi: »kućnom redu« dodaju se riječi: »pod nadzorom uprave pritvora«, a u trećoj rečenici riječi: »i stavka 2.« brišu se.

Članak 53.

U članku 119. stavku 2. točki 5. iza riječi: »okrivljenika« dodaju se riječi: »koji nema pravo na zdravstvenu zaštitu«.

U stavku 4. iza riječi: »ovoga članka« dodaju se riječi: »osim onih koji su nastali u tijelima koja se financiraju iz državnog proračuna«.

Članak 54.

U članku 122. stavku 4. u prvoj rečenici iza riječi: »Zakona« dodaju se riječi: »te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja«.

Članak 55.

U članku 124. stavku 1. u drugoj rečenici riječi: »a pla­ća­njem bi nagrade i nužnih izdataka bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili uzdržavanje osoba koje je on obvezan uzdržavati« brišu se.

Članak 56.

U članku 126. riječi: »ministar pravosuđa« zamjenjuju se riječima: »ministar nadležan za poslove pravosuđa.«

Članak 57.

U članku 133. riječi: »kojoj su je oni dali na čuvanje« zamjenjuju se riječima: »ili tijela kod kojeg se stvar nalazi«.

Članak 58.

Iza članka 138. dodaje se nova »Glava XI.a POSTUPANJE SA SUMNJIVIM STVARIMA« i članci: 138.a, 138.b i 138.c koji glase:

»Glava XI.a

POSTUPANJE SA SUMNJIVIM STVARIMA

Članak 138.a

(1) Nađe li se kod okrivljenika tuđa stvar, a ne zna se čija je, tijelo koje vodi postupak opisat će tu stvar i opis objaviti na ploči tijela jedinica lokalne samouprave na čijem području okrivljenik živi i na čijem je području kazneno djelo počinjeno. U oglasu će se pozvati vlasnik da se javi u roku od jedne godine od dana objave oglasa jer će se inače stvar prodati. Novac dobiven prodajom unosi se u proračunska sredstva.

(2) Ako je riječ o stvarima veće vrijednosti, objava se može obaviti i preko dnevnih listova.

(3) Ako je stvar podložna kvaru ili je njezino čuvanje vezano sa znatnim troškovima, ona će se prodati prema odredbama koje važe za ovršni postupak, a novac predati na čuvanje banci.

(4) Prema odredbi stavka 3. ovoga članka postupit će se i kad stvar pripada odbjeglom ili nepoznatom počinitelju kaznenog djela.

Članak 138.b

(1) Ako se tijekom jedne godine nitko ne javi za stvari ili novac dobiven od prodaje stvari, donijet će se odluka da stvar postaje vlasništvo Republike Hrvatske, odnosno da se novac unosi u proračunska sredstva.

(2) Vlasnik stvari ima pravo u parnici tražiti povrat stvari ili novca dobivenog od prodaje stvari. Zastarijevanje tog prava počinje teći od dana objave oglasa.

Članak 138.c

Predmeti koji su tijekom kaznenog postupka privremeno oduzeti vratit će se vlasniku. Ako vlasnik nije poznat, ti će se predmeti vratiti posjedniku čim se ustanovi da ne postoje razlozi za njihovo oduzimanje.«

Članak 59.

Članak 144. mijenja se i glasi:

»(1) Odluke, podnesci i drugi dopisi dostavljaju se u pravilu poštom. Dostava se može obavljati i preko službene osobe tijela koje je odluku donijelo ili neposredno kod tog tijela.

(2) Poziv za glavnu raspravu ili druge pozive sud može i usmeno dati osobi koja se nalazi pred sudom, uz pouku o posljedicama nedolaska. Poziv predan na taj način zabilježit će se u zapisniku, koji će pozvana osoba potpisati, osim ako je taj poziv zabilježen u zapisniku o glavnoj raspravi. Smatra se da je time dostava postala pravovaljanom.

(3) Tijela iz stavka 1. i 2. ovoga članka mogu dostavu povjeriti javnoj ili privatnoj organizaciji koja za poslove dostave u kaznenom postupku ima posebno dopuštenje ministra nadležnog za poslove pravosuđa.

(4) Ministar nadležan za poslove pravosuđa propisat će uvjete koje mora ispunjavati organizacija za obavljanje dostave prema stavku 3. ovoga članka.

(5) Troškovi dostave prema stavku 3. ovoga članka sastavni su dio troškova kaznenog postupka.

(6) Ako stranka sudu nije javila promjenu adrese ili je na adresi koju je prije toga dala sudu nije moguće pronaći, ili je očito da na drugi način izbjegava primitak odluke na koju postoji pravo žalbe, osim presude kojom je izrečena kazna zatvora, istaći će se odluka na oglasnoj ploči suda. Protekom roka za žalbu odluka će postati pravomoćna.«

Članak 60.

U članku 147. stavku 4. iza druge rečenice dodaje se nova rečenica koja glasi: »Na isti način postupit će se ako je sud presudom izrekao kazneni nalog koji se okrivljeniku nije mogao dostaviti prema odredbama stavka 2. ovoga članka.«

Stavak 6. mijenja se i glasi:

»(6) Ako se odluka, podnesak ili drugi dopis ima dostaviti branitelju okrivljenika a okrivljenik ima više branitelja, dostavit će se onom koga su oni odredili, a ako nisu sud će ga dostaviti jednome od njih.«

Dodaje se stavak 7. koji glasi:

»(7) Kada se okrivljeniku sudi u odsutnosti (članak 305. stavak 4.) odluke, podnesci i svi drugi dopisi dostavljaju se njegovom branitelju i time se smatra da su uredno dostavljeni.«

Članak 61.

U članku 148. stavku 2. riječi: »petnaest dana« zamjenjuju se riječima: »osam dana«.

Članak 62.

U članku 152. stavku 1. na kraju rečenice briše se točka i dodaju riječi: »ili putem telekomunikacijskog sredstva«.

U stavku 2. na kraju rečenice briše se točka i dodaju se riječi: »ili dan slanja odluke putem telekomunikacijskog sredstva«.

Članak 63.

U članku 153. stavku 2. iza riječi: »brzojavom« zarez se briše, a riječi: »telefonom, teleksom ili telefaksom« zamjenjuju se riječima: »ili telekomunikacijskim sredstvom«.

Članak 64.

U članku 155. stavku 3. u prvoj rečenici iza riječi: »na njegov« dodaje se riječ: »obrazložen«.

U stavku 6. iza riječi: »državnog odvjetnika« stavlja se zarez i dodaju riječi: »svjedoka ili po službenoj dužnosti«.

Članak 65.

U članku 159. stavku 2. na kraju druge rečenice točka se briše i dodaju riječi: »suda koji provodi ovrhu«.

Članak 66.

U članku 162. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Kaznenu evideniciju ustrojava i vodi ministarstvo nad­ležno za poslove pravosuđa na način koji sudovima i državnim odvjetništvima osigurava u realnom vremenu neposredan pristup tim podacima.«

Članak 67.

U članku 163. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Kada je za kazneni progon potrebno odobrenje nadlež­nog državnog tijela, ovlašteni tužitelj ne može zahtijevati provo­đenje istrage niti podignuti optužnicu, optužni prijedlog ili privatnu tužbu ako ne podnese dokaz da je odobrenje dano.«

U stavku 3. riječ: »Kaznenim« briše se.

Članak 68.

U članku 165. stavku 2. u prvoj rečenici riječi: »djelatnih vojnih osoba, vojnih službenika i vojnih namještenika« zamje­njuju se riječima: »vojnih osoba, državnih službenika i namješ­tenika u Oružanim snagama Republike Hrvatske«.

Članak 69.

U članku 167. stavku 1. riječi: »do 2.000,00 kuna« zamjenjuju se riječima: »do 20.000,00 kuna«.

Članak 70.

U članku 170. stavku 1. točki 2. iza prve rečenice dodaje se nova rečenica koja glasi: »Okrivljenik je i osoba s duševnim smetnjama prema kojoj se prema odredbama ovoga Zakona, vodi poseban postupak.«

Stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Redarstvene vlasti u smislu ovoga Zakona jesu ovlaštene službene osobe Ministarstva unutarnjih poslova (policijski službenici) i ovlaštene službene osobe Ministarstva obrane (vojna policija) u okviru njihovog djelokruga na vojnim objektima koji služe potrebama obrane, te iznimno službenici redarstvenih vlasti strane države ili međunarodnog tijela, koji u skladu s međunarodnim sporazumom, na temelju pisanog odobrenja ministra unutarnjih poslova poduzima pojedine mjere u području Republike Hrvatske, njezinom brodu ili zrakoplovu.«

Članak 71.

U članku 171. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»(3) Podaci o istovjetnosti osobe protiv koje je podnesena kaznena prijava i podaci na temelju kojih se može zaključiti o istovjetnosti te osobe, službena su tajna.«

Članak 72.

U članku 173. stavku 2. u drugoj rečenici iza riječi: »telefonom« zarez se briše, a riječi: »teleksom, telefaksom ili sličnim uređajem« zamjenjuju se riječima: »ili drugim telekomunikacijskim uređajem«.

Članak 73.

U članku 174. stavku 2. druga rečenica briše se i dodaju nove rečenice koje glase: »U zahtjevu redarstvenim vlastima državni odvjetnik može pobliže odrediti sadržaj mjere ili radnje, te odrediti da ga redarstvene vlasti odmah obavijeste o poduzetoj mjeri ili radnji. Ako zatraži da prisustvuje mjeri ili radnji, redarstvene vlasti će provesti mjeru ili radnju na način kojim mu se to omogućuje. Redarstvene vlasti dužne su postupiti prema zahtjevu državnoga odvjetnika, a ako državni odvjetnik nije zahtijevao drukčije, o poduzetim mjerama i radnjama dužne su izvijestiti državnog odvjetnika najkasnije u roku od trideset dana od podn­ošenja zahtjeva.«

Stavci 3. i 4. mijenjaju se i glase:

»(3) Na njegov zahtjev redarstvene vlasti, Ministarstvo financija, Državni ured za reviziju i druga državna tijela, organizacije, banke i druge pravne osobe dostavit će državnom odvjetniku potrebne podatke koje je od njih zatražio, osim onih koji pred­stav­ljaju zakonom zaštićenu tajnu. Nepostupanje po zahtjevu držav­nog odvjetnika ili neopravdano zakašnjenje s dostavom zatraženih podataka teža je povreda službene ili radne dužnosti.

(4) Državni odvjetnik može u svrhu prikupljanja potrebnih obavijesti pozvati podnositelja kaznene prijave, osumnjičenika i druge osobe za čije izjave smatra da mogu pridonijeti ocjeni o vjerodostojnosti navoda u prijavi. U pozivu se mora naznačiti razlog pozivanja. Osoba koja se odazvala pozivu, a odbije dati obavijest, ne može se ponovno pozivati zbog istog razloga. Prilikom prikupljanja obavijesti od osumnjičenika državni će odvjetnik postupiti sukladno odredbama članka 177. stavka 5. i članka 225. ovoga Zakona, u kojem se slučaju zapisnici državnog odvjetnika o prikupljenim obavijestima od osumnjičenika u nazočnosti branitelja mogu koristiti kao dokaz u kaznenom postupku.«

Članak 74.

Članak 175. mijenja se i glasi:

»(1) Osim kad mu je to po zakonu dopušteno, državni od­vjet­nik može odlučiti da odgodi početak započinjanja kaznenog progona ako je kaznena prijava podnesena za kazneno djelo za koje je predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, a djelo je nižeg stupnja krivnje kod kojega razmjeri štetnih posljedica ne nalažu javni probitak kaznenog progona. Rješenje o odgodi početka kaznenog progona državni odvjetnik može donijeti samo uz prethodnu suglasnost oštećenika i privolu osum­nji­čenika i njegovu pripravnost da ispuni jednu ili više od sljedećih obveza:

1) izvršenje kakve činidbe u svrhu popravljanja ili naknade štete prouzročene kaznenim djelom,

2) uplata određene svote u korist javne ustanove, u humanitarne ili karitativne svrhe, odnosno u fond za naknadu štete žrtvama kaznenih djela,

3) ispunjenje obveze zakonskoga uzdržavanja,

4) obavljanje rada za opće dobro na slobodi,

5) podvrgavanje odvikavanju od droge ili drugih ovisnosti sukladno posebnim propisima,

6) podvrgavanje psihosocijalnoj terapiji radi otklanjanja na­sil­ničkog ponašanja uz pristanak osumnjičenika na napuštanje obiteljske zajednice za vrijeme trajanja terapije.

(2) Državni odvjetnik će prije davanja suglasnosti upozoriti oštećenika da u slučaju davanja suglasnosti na odgodu zapo­či­njanja kaznenog progona i donošenja odluke o odbacivanju kaznene prijave gubi prava iz članka 55. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) U slučaju kad je osumnjičenik ispunio obvezu koja mu je naložena prema stavku 1. ovoga članka, državni će odvjetnik donijeti rješenje kojim će odbaciti prijavu.

(4) Rješenje iz stavka 1. i 2. ovoga članka državni odvjetnik će dostaviti oštećeniku i podnositelju kaznene prijave, uz upozorenje oštećeniku da svoj imovinsko – pravni zahtjev može ostvarivati u parnici.«

Članak 75.

U članku 176. ispred riječi: »Državni odvjetnik« dodaje se riječ: »Glavni«, iza riječi: »može« dodaju se riječi: »pod uvjetima i na način propisan posebnim zakonom«, a iza riječi: »progona« dodaju se riječi: »tijekom kaznenog postupka protiv«.

Članak 76.

Članak 177. mijenja se i glasi:

»(1) Ako postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, redarstvene vlasti dužne su poduzeti potrebne mjere da se pronađe počinitelj kaznenog djela, da se počinitelj ili sudionik ne sakrije ili ne pobjegne, da se otkriju i osiguraju tragovi kaznenog djela i predmeti koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica te da prikupe sve obavijesti koje bi mogle biti od koristi za uspješno vođenje kaznenog postupka. O poduzimanju mjera redarstvene vlasti će obavijestiti državnog odvjetnika u roku od dvadesetičetiri sata nakon poduzimanja prve radnje. Državni odvjetnik će prema potrebi, postupiti na način propisan u članku 174. stavku 2. ovoga Zakona.

(2) Radi ispunjenja zadataka iz stavka 1. ovoga članka redarstvene vlasti mogu tražiti potrebne obavijesti od građana, primijeniti poligrafsko testiranje, analiziranje glasa, obaviti potreban pregled prijevoznih sredstava, osoba i prtljage, za prijeko potrebno vrijeme nadzirati i ograničiti kretanje određenih osoba na odre­đenom prostoru (promatranje, pratnja, blokada, racija, zasje­da, klopka, nadzor prijenosa stvari i dr.), poduzeti potrebne mjere u svezi s utvrđivanjem istovjetnosti osoba i predmeta, raspisati potragu za osobom i stvarima, u nazočnosti odgovorne osobe obaviti pregled određenih objekata i prostorija državnih tijela, pravnih osoba te drugih poslovnih prostora i ostvariti uvid u određenu njihovu dokumentaciju i podatke, prikupljati obavijesti uz prikrivanje svrhe prikupljanja ili s prikrivanjem svojstva policijskog službenika, putem tajnog izvjestitelja, od pravne osobe koja pruža telekomunikacijske usluge zatražiti provjeru istovjetnosti telekomunikacijskih adresa koje su u određenom razdoblju uspostavile vezu, te poduzeti druge potrebne mjere i radnje. O činjenicama i okolnostima koje su utvrđene prilikom poduzimanja pojedinih radnji, a mogu biti od interesa za kazneni postupak, sastavit će se službena zabilješka.

(3) Redarstvene vlasti mogu pozivati građane. Prisilno se može dovesti osumnjičenik koji se nije odazvao pozivu samo ako je u pozivu bio na to upozoren ili iz okolnosti očito proizlazi da odbija primitak poziva. Osoba koja se odazvala pozivu ili osumnjičenik koji je bio prisilno doveden, a odbije dati obavijesti, ne može se ponovno pozivati zbog istog razloga.

(4) U prikupljanju obavijesti redarstvene vlasti ne mogu građane ispitivati u svojstvu okrivljenika, svjedoka ili vještaka. Ako je to potrebno radi otkrivanja drugih kaznenih djela iste osobe, njezinih sudionika ili kaznenih djela drugih osoba, obavijesti se mogu prikupljati i od osoba koje su u pritvoru, ali samo ako im je to, na temelju pisanog prijedloga, odobrio istražni sudac ili predsjednik vijeća, u nazočnosti istražnog suca ili branitelja kojeg su odabrale pritvorene osobe. Dužnost upozorenja pritvorenika na prava iz stavka 5. ovoga članka postoji i u takvu slučaju.

(5) U prikupljanju obavijesti redarstvene će vlasti osumnji­če­nika upozoriti prema odredbama članka 225. stavka 2. ovoga Zakona. Na osumnjičenikov zahtjev, redarstvene će mu vlasti omogućiti da uzme branitelja i u tu svrhu zastati s prikupljanjem obavijesti od osumnjičenika do dolaska branitelja a najkasnije do tri sata od kada je osumnjičenik izjavio da želi uzeti branitelja. Na takav način će redarstvene vlasti postupiti i prema okrivljeniku kod kojega se ima provesti pretraga stana. Ako je iz okolnosti vidljivo da izabrani branitelj u tom roku ne može doći, redarstvene će vlasti osumnjičeniku omogućiti da uzme branitelja s liste dežurnih odvjetnika koju za područje županije sastavlja Hrvatska odvjetnička komora i dostavlja nadležnim policijskim upravama uz izvješće županijskom sudu. Vrijeme zastajanja redarstvenih vlasti u prikupljanju obavijesti ili pretrazi stana ne računa se u zakonski rok privođenja istražnom sucu. Ako osumnjičenik ne uzme branitelja ili pozvani branitelj u tom roku ne dođe, redarstvene vlasti mogu nastaviti s prikupljanjem obavijesti od osumnjičenika ili s poduzimanjem mjere pretrage stana. Državni odvjetnik ima pravo biti nazočan ispitivanju. Zapisnici redarstvenih vlasti o iskazu osumnjičenika u nazočnosti branitelja mogu se upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku.

(6) Na temelju prikupljenih obavijesti redarstvene vlasti sastavljaju kaznenu prijavu u kojoj navode dokaze za koje su saznale. U prijavu se ne unosi sadržaj izjava koje su pojedini građani dali pri prikupljanju obavijesti. Uz kaznenu prijavu dostavljaju se i predmeti, skice, slike, pribavljena izvješća, spisi o poduzetim mjerama i radnjama, službene zabilješke, izjave i drugi materijal koji može biti koristan za uspješno vođenje postupka. Ako redarstvene vlasti nakon podnošenja kaznene prijave saznaju za nove činjenice, dokaze ili tragove kaznenog djela, dužni su prikupiti potrebne obavijesti i izvješća o tome, kao dopunu kaznene prijave, dostaviti državnom odvjetniku.

(7) Ministar unutarnjih poslova i ministar obrane donijet će potanje propise iz svog djelokruga o provedbi mjera i radnji iz ovoga članka, u skladu s odredbama ovoga Zakona.«

Članak 77.

Iza članka 177. dodaje se članak 177.a koji glasi:

»Članak 177.a

Pod uvjetima i na način određen posebnim zakonom, izvide kaznenog djela počinjenog na hrvatskom pomorskom brodu ili hrvatskom brodu unutarnje plovidbe, provodi zapovjednik broda.«

Članak 78.

U članku 178. druga rečenica mijenja se i glasi: »Zadržava­nje tih osoba radi upućivanja istražnom sucu ili njihovo zadrža­vanje na mjestu počinjenja kaznenog djela ne može trajati dulje od šest sati od dolaska redarstvene vlasti na mjesto događaja.«

Članak 79.

Članak 179. mijenja se i glasi:

»(1) Redarstvene vlasti mogu radi utvrđivanja istovjetnosti osumnjičenika, snimati ga, uzimati mu otiske prstiju, a po odobrenju istražnog suca i objaviti osumnjičenikovu sliku.

(2) Od osobe u pritvoru mogu se i bez privole uzeti uzorci sline ili dlake radi analize temeljnoga genetskog materijala potrebnog u svrhe iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Ministar unutarnjih poslova i ministar obrane donijet će propise o ustrojstvu i načinu vođenja baze s automatskom obradom podataka za svrhe iz stavka 1. ovoga članka.«

Članak 80.

U Glavi XVI. naziv odjeljka 4. mijenja se i glasi:

»4. Posebni izvidi kaznenih djela privremenim ograničenjem ustavnih prava i sloboda«.

Članak 81.

U članku 180. stavku 1. točka 2. mijenja se i glasi:

»2) ulazak u prostorije radi provođenja nadzora i tehničko snimanje prostorija,«.

U točki 4. iza riječi: »istražitelja« dodaju se riječi: »i pouzdanika«.

U točki 5. briše se zarez i dodaju riječi: »i simulirano primanje potkupnine,«.

U stavku 2. riječi: »teleks, telefaks ili drugi sličan uređaj« zamjenjuju se riječima: »ili drugim telekomunikacijskim uređa­jem.«

Dodaju se novi stavci 3. i 4. koji glase:

»(3) Pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka, mjere iz stavka 1. točke 1., 2., 3., 5. i 6. ovoga članka, mogu se uz njegov pisani pristanak, primijeniti na sredstva, prostorije i predmete koji su vlasništvo oštećenika ili kojima se koristi oštećenik.

(4) U slučaju kada se ne raspolaže saznanjima o identitetu sudionika kaznenog djela mjera iz stavka 1. točke 6. ovoga članka može se odrediti prema predmetu kaznenog djela.«

U dosadašnjem stavku 3. koji postaje stavak 5. riječ: »izvršenje« zamjenjuje se riječju: »počinjenje«.

Članak 82.

Iza članka 180. dodaje se članak 180.a koji glasi:

»Članak 180.a

Tehničke snimke, isprave i predmeti pribavljeni pod uvjetima i na način iz članka 180. stavka 1. točke 1., 2., 3., 5. i 6. i članka 182. ovoga Zakona mogu se upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku. Prikriveni istražitelj i pouzdanik iz članka 180. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona, te osobe koje su provele mjere iz članka 180. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona mogu se ispitati kao svjedoci o tijeku provođenja mjera.«

Članak 83.

Članak 181. mijenja se i glasi:

»Mjere iz članka 180. ovoga Zakona mogu se odrediti za kaznena djela:

1) protiv Republike Hrvatske (Glava XII.), protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom (Glava XIII.), protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa (Glava XIV.) počinjena na štetu djece ili maloljetnika i protiv Oružanih snaga Republike Hrvatske (Glava XXVI.) za koja je propisana kazna od pet ili više godina zatvora,

2) ubojstva (članak 90. Kaznenog zakona), otmice (članak 125. Kaznenog zakona), podvođenja (članak 195. Kaznenog zakona), razbojništva s teškim posljedicama (članak 218. Kaznenog zakona), iznude (članak 234. Kaznenog zakona), ucjene (članak 235. Kaznenog zakona), teških kaznenih djela protiv opće sigurnosti (članak 271. Kaznenog zakona), krivotvorenja novca (članak 274. Kaznenog zakona), prikrivanja protuzakonito dobivenog novca (članak 279. Kaznenog zakona), izbjegavanja carinskog nadzora (članak 298. Kaznenog zakona), sprječavanja dokazivanja (članak 304. Kaznenog zakona), prisile prema pravosudnom dužnosniku (članak 309. Kaznenog zakona), udruživanja za počinjenje kaznenog djela (članak 333. Kaznenog zakona) kao i za kaznena djela koja je počinila ta grupa ili zločinačka organizacija u stjecaju, nedopuštenog držanja oružja i eksplozivnih tvari (članak 335. Kaznenog zakona), zlouporabe u obavljanju dužnosti državne vlasti (članak 338. Kaznenog zakona), primanja mita (članak 347. Kaznenog zakona) i davanja mita (članak 348. Kaznenog zakona ),

3) za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora.«

Članak 84.

U članku 182. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Mjere iz članka 180. ovoga Zakona određuje istražni sudac pisanim obrazloženim nalogom. Nalog izvršavaju redarstvene vlasti. U nalogu se navode raspoloživi podaci o osobi protiv koje se mjere primjenjuju, činjenice iz kojih proizlazi potreba njihova poduzimanja te rok njihova trajanja koji mora biti primjeren ostvarenju njezinoga cilja kao i način, opseg i mjesto pro­vođenja mjere. Operativno-tehnički centar za nadzor telekomunikacija u ovlaštenoj službi, koji obavlja tehničku koordinaciju s telekomunikacijskim operatorima u Republici Hrvatskoj, pri izvr­šenju rješenja redarstvenim vlastima, istražnom sucu i državnom odvjetniku dužan je osigurati potrebnu tehničku pomoć. Službene i odgovorne osobe koje sudjeluju u postupku odlučivanja i izvršenja mjera iz članka 180. ovoga Zakona dužne su kao tajnu čuvati sve podatke koje su saznale u tom postupku.«

U stavku 6. riječi: »na pribavljenim podacima i obavijestima kao i na dokazima za koje se iz tih podataka i obavijesti saznalo ne smije se temeljiti sudska odluka u kaznenom postupku« zamjenjuju se riječima: »dokazi za koje se iz tako prikupljenih podataka i obavijesti saznalo ne mogu se upotrijebiti u kaznenom postupku«.

Stavak 7. mijenja se i glasi:

»(7) Državno odvjetništvo i istražni sudac će na odgova­ra­jući način (prijepisom zapisnika ili službenih zabilješki bez osobnih podataka izdvajanjem službene zabilješke iz spisa i sl.) spriječiti da neovlaštene osobe te osumnjičenik i njegov branitelj ustanove istovjetnost osoba koje su provele mjere iz članka 180. stavka 1. točke 4. i 5. ovoga Zakona. Ako se te osobe ispituju kao svjedoci sud može postupiti prema odredbama članka 238.a do 238.d ovoga Zakona.«

Članak 85.

Iza članka 182. dodaje se članak 182.a koji glasi:

»Članak 182.a

(1) Mjere iz članka 180. ovoga Zakona izvršavaju redarstvene vlasti. O tijeku izvršenja redarstvene vlasti sačinjavaju dnevna izvješća i dokumentaciju tehničkog zapisa koju na posebno traženje dostavljaju istražnom sucu i državnom odvjetništvu.

(2) Po isteku mjere redarstvene vlasti sastavljaju posebno izvješće za državno odvjetništvo i istražnog suca u kojem navode:

1. vremenski početak i završetak mjere,

2. broj i opis djelatnosti službenih osoba koje su mjeru provele,

3. vrstu i broj tehničkih sredstava koja su primijenjena,

4. broj i identitet osoba obuhvaćenih mjerom,

5. vrstu kaznenih djela iz članka 181. ovoga Zakona čije je počinjenje eventualno spriječeno uporabom mjere,

6. sažetu prosudbu pitanja u kojoj je mjeri primjena mjere pri­donijela njezinom cilju opisanom u nalogu ili taj cilj nije os­tva­ren.

(3) Uz posebno izvješće redarstvene vlasti dostavljaju državnom odvjetništvu prikupljenu dokumentaciju fotografskog, video, audio ili elektroničkog zapisa.

(4) Izvršenje mjere uporabe prikrivenih istražitelja uključuje pravo prikrivenog istražitelja na ulazak u nečiji dom ako su ispu­njeni uvjeti što ih predviđaju zakonski propisi o ulasku policije u dom bez sudbenog naloga.

(5) Ako osim uvjeta iz članka 180. ovoga Zakona postoje dokazi za osnovanu sumnju da će uslijed pripremanja kaznenih djela navedenih u članku 181. ovoga Zakona doći do počinjenja osobito teških kaznenih djela ili su neka od njih već počinjena, istražni sudac može odrediti da prikriveni istražitelj uz ulazak u nečiji dom, može uporabiti tehnička sredstva za snimanje nejavnih razgovora.

(6) Državno odvjetništvo će na svojem, a istražni sudac na sudskom spisu označiti određivanje svake mjere ovoga članka koja nije ukinuta zbog toga što joj cilj nije ostvaren.

(7) Primjena mjera iz članka 180. ovoga Zakona prestaje po službenoj dužnosti čim prestanu razlozi radi kojih su bile odre­đene.«

Članak 86.

U članku 183. u prvoj rečenici riječi: »Tijela unutarnjih poslova« zamjenjuju se riječima: »Redarstvene vlasti«, a iza riječi: »kazneno djelo« nastavak teksta briše se, a dodaju riječi: »navedeno u članku 181. ovoga Zakona«.

Članak 87.

Članak 184. mijenja se i glasi:

»(1) Redarstvene vlasti mogu, ako postoji opasnost odgode i prije pokretanja istrage, obaviti pretragu (članak 211.), privremeno oduzeti predmete (članak 218.), obaviti prepoznavanje (članak 243.a), očevid (članak 244.) i uzeti otiske prstiju i drugih dijelova tijela (članak 246.a). Istražni sudac koji stigne na mjesto očevida u tijeku njegova poduzimanja može poduzeti obavljanje te radnje, odnosno prepustiti obavljanje započetog očevida, ili njegova dijela redarstvenoj vlasti.

(2) Redarstvene vlasti mogu, ako postoji opasnost od odgode odrediti potrebna vještačenja osim obdukcije i ekshumacije tijela.

(3) O svemu što su poduzele po stavku 1. i 2. ovoga članka redarstvene vlasti moraju odmah izvijestiti državnog odvjetnika.«

Članak 88.

U članku 189. stavku 1. druga rečenica mijenja se i glasi: »Rješenje će se dostaviti državnom odvjetniku i okrivljeniku, koji protiv toga rješenja imaju pravo žalbe.«

Članak 89.

U članku 190. stavak 1. briše se.

U dosadašnjem stavku 2. koji postaje stavak 1. u prvoj rečenici iza riječi: »žalbu« dodaje se riječ: »okrivljenika«.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 2.

U dosadašnjem stavku 4. koji postaje stavak 3. riječi: »iz stavka 2. i 3.« zamjenjuju se riječima: »iz stavka 1. i 2.«.

Dosadašnji stavak 5. postaje stavak 4.

Članak 90.

Iza članka 190. dodaje se članak 190.a koji glasi:

»Članak 190.a

Donošenje presude na zahtjev stranaka u istrazi

(1) Do završetka istrage (članak 203. stavak 1.) u kaznenom postupku za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora do deset godina stranke mogu zatražiti od istražnog suca da okriv­ljeniku izrekne kaznu zatvora u visini od najviše jedne trećine gornje granice propisane kazne.

(2) U zahtjevu će stranka točno naznačiti vrstu i mjeru kazne čije izricanje traži. Ako je istodobno zatražila izricanje uvjetne osude ili uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom, istražni sudac može izreći ovu mjeru upozorenja ili postupiti u smislu stavka 10. ovoga članka.

(3) Prije odluke o istražnom zahtjevu pisani zahtjev iz stavka 1. ovoga članka može podnijeti okrivljenik. Državni odvjetnik i okrivljenik mogu zajedno podnijeti pisani zahtjev kojeg okriv­ljenik potpisuje u nazočnosti branitelja. Ako ga okrivljenik nije uzeo, branitelja će mu postaviti predsjednik suda za daljnji tijek postupka do donošenja odluke istražnog suca.

(4) Podnošenje zahtjeva ne smatra se optuženikovim priznanjem kaznenog djela, ali obrana ne može u postupku koji je nastavljen nakon odluke istražnog suca, iznositi dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje u odnosu na onu točku optužbe u pogledu koje je pristala na zahtjev tužitelja, osim ako je za dokaze saznala nakon zahtjeva.

(5) Prije nego što odluči o zahtjevu istražni sudac će okriv­ljenika upozoriti na posljedice iz stavka 4. ovoga članka i nakon toga se uvjeriti da su stranke koje su zajednički zatražile izricanje kazne, suglasne u pogledu cijelog sadržaja zahtjeva te to utvrditi u zapisniku.

(6) Stranka može odustati od zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka do donošenja odluke istražnog suca.

(7) Ako istražni sudac prihvati zahtjev, izreći će na ročištu sa stankama presudu u kojoj ne smije izreći drugu vrstu ili veću mjeru kazne od one iz stavka 1. ovoga članka, zajedno s kaznom i mjerom upozorenja može se izreći i sigurnosna mjera iz članka 75., 76., 78., 79. i 80. Kaznenog zakona. Sadržaj presude mora odgovarati članku 355. ovoga Zakona. Ako su stranke podnijele zajednički zahtjev, istražni sudac će u izreci o troškovima postupka (članak 355. stavak 1. točka 7.) odrediti da se optuženik u cijelosti oslobađa troškova kaznenog postupka iz članka 119. stav­ka 2. točke 1. do 6. ovoga Zakona.

(8) Izrečena presuda objavljuje se odmah. Pisano se izrađuje u roku od osam dana od objave i sadrži podatke iz članka 359. stavka 2. do 5. ovoga Zakona. U obrazloženju sud samo navodi okolnosti koje je uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne.

(9) Presuda se ne može pobijati žalbom zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 366. točka 3.), osim ako je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude. Pri izricanju nove presude drugostupanjski sud vezan je odredbom iz stavka 1. ovoga članka.

(10) Ako istražni sudac ustanovi da prikupljeni dokazi o činjenicama važnim za izbor i odmjeravanje kazne ne opravdavaju primjenu stavka 1. ovoga članka odnosno da za izricanje presude iz stavka 7. ovoga članka ne postoje zakonski uvjeti, zatražit će da o zahtjevu odluči vijeće županijskog suda. Protiv rješenja stranke imaju pravo žalbe koja ne zadržava izvršenje rješenja. Ako se žalba ne uvaži, zahtjev iz stavka 1. ovoga članka ne može se ponoviti na glavnoj raspravi.«

Članak 91.

U članku 192. stavku 2. riječi: »Ministar pravosuđa« zamje­nju­ju se riječima: »Ministar nadležan za poslove pravosuđa«.

Članak 92.

Članak 199. mijenja se i glasi:

»(1) Istražni će sudac rješenjem prekinuti istragu ako je ok­riv­ljenik zbog zdravstvenih smetnji nesposoban sudjelovati u pos­tupku.

(2) Ako istražni sudac utvrdi da je okrivljenik raspravno nesposoban zbog duševnih smetnji, a državni odvjetnik je stavio prijedlog iz članka 456. stavka 3. ovoga Zakona, istraga se neće prekinuti.

(3) U slučajevima iz stavka 1. i. 2. ovoga članka okrivljenik mora imati branitelja.

(4) Ako se ne zna boravište okrivljenika, istraga se može prekinuti, ali ako je okrivljenik u bijegu ili inače nije dostižan državnim tijelima, istraga će se prekinuti nakon pribavljenog miš­ljenja državnog odvjetnika, ako se postupak vodi na njegov zahtjev.

(5) Prije nego što se istraga prekine, prikupit će se svi dokazi o kaznenom djelu i krivnji okrivljenika do kojih se može doći.

(6) Kad prestanu smetnje koje su prouzročile prekid, istražni će sudac nastaviti istragu.

(7) Ako tijekom prekida istrage nastupi zastara kaznenog progona, sud će postupiti sukladno članku 201. ovoga Zakona.«

Članak 93.

U članku 202. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Istražni će sudac prije završene istrage pribaviti podatke o okrivljeniku navedene u članku 225. ovoga Zakona, ako nedostaju ili ih treba provjeriti, te podatke o prijašnjim osudama okriv­ljenika, a ako okrivljenik još izdržava kaznu ili drugu sankciju koja je vezana za lišenje slobode - podatke o njegovu ponašanju za vrijeme izdržavanja kazne ili druge sankcije.«

Članak 94.

U članku 209. stavku 1. u prvoj rečenici riječi: »do 2.000,00 kuna« zamjenjuju se riječima: »do 20.000,00 kuna«.

Članak 95.

U Glavi XVIII. naziv odjeljka 1. »Pretraga stana i osoba« i članak 211. mijenjaju se i glase:

»1. Pretraga

Članak 211.

(1) Pretraga stana, drugoga prostora, pokretne stvari i osobe poduzima se radi pronalaženja počinitelja kaznenoga djela ili pred­meta važnih za kazneni postupak, kad postoji vjerojatnost da se oni nalaze u određenom prostoru ili kod određene osobe.

(2) Pretraga je istraživanje predmeta pretrage uporabom osjetila i njihovih pomagala, pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom i drugim propisima.

(3) Pretraga osobe mora se provoditi na način kojim se čuva dostojanstvo osobe koja se pretražuje. Pretragu osobe obavlja osoba istoga spola.

(4) Pretraga se mora provoditi tako da se što manje remeti kućni red i uznemiruju građani.

(5) Ako se svrha pretrage stana, drugoga prostora i pokretne stvari ne može postići na drugi način, tijelo koje provodi pretragu će uz pomoć stručne osobe rastaviti predmet pretrage. Pri rastav­ljanju predmeta pretrage izbjegavat će se nepotrebna oštećenja.«

Članak 96.

Iza članka 211. dodaju se članci 211.a i 211.b koji glase:

                             

»Članak 211.a

(1) Kod pretrage stana pretražuje se jedna ili više prostorija koje osoba koristi kao svoj dom, te prostorije koje su s tim prostorom povezane istom svrhom korištenja.

(2) Odredbe o pretrazi drugih prostorija ne odnose se na prirodne, javne i napuštene prostore.

Članak 211.b

(1) Kod pretrage prijevoznog sredstva, opasne, otrovne, lako upaljive i slične stvari ili sredstva, osoba koja upravlja ili raspolaže takvom stvari dužna je na zahtjev tijela koje provodi pretragu poduzeti mjere neophodne za sigurno i neometano provođenje pretrage. Osobu koja to ne poduzme, premda za to ne postoje razlozi iz članka 236. ovoga Zakona, tijelo koje obavlja pretragu može kazniti prema odredbi članka 218. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Pretraga pokretnih stvari u smislu stavka 1. ovoga članka obuhvaća i pretragu elektronskog računala i sličnih uređaja za automatsku obradu podataka koji su s elektronskim računalom povezani. Na zahtjev suda, osoba koja se koristi računalom dužna je omogućiti pristup računalu ili medijima na kojima su pohranjeni podaci koji se odnose na predmet pretrage (diskete, vrpce i sl.) te pružiti potrebne obavijesti za uporabu računala. Osobu koja to odbije premda za to ne postoje razlozi iz članka 236. ovoga Zakona, tijelo koje obavlja pretragu može kazniti prema odredbi članka 218. stavka 2. ovoga Zakona.«

Članak 97.

Članci 212., 213. i 214. mijenjaju se i glase:

»Članak 212.

(1) Kod pretrage osobe pretražuje se odjeća, obuća, površina tijela, pokretne stvari koje osoba nosi ili su u njezinom posjedu, te prostor u kojem se osoba nalazi tijekom poduzimanja pretrage.

(2) Pri pretrazi osobe ne smije se ulaziti u tijelo osobe koja se pretražuje, niti se smiju odvajati nadomjesci tjelesnih organa i dijelova tijela (proteze i sl.).

Članak 213.

(1) Pretragu sud određuje pisanim obrazloženim nalogom.

(2) Nalog o pretrazi predaje se prije početka pretrage osobi kod koje će se pretraga obaviti ili koju će se pretražiti. Prije pretrage stana ta će se osoba poučiti da ima pravo izvijestiti branitelja.

(3) Prije početka pretrage pozvat će se osoba na koju se odnosi nalog o pretrazi da dobrovoljno izruči osobu, odnosno predmete koji se traže.

(4) Pretrazi se može pristupiti i bez prethodne predaje naloga te bez pouke o pravu na branitelja, odnosno poziva za predaju osobe ili stvari ako se pretpostavlja oružani otpor ili ako je nužno da se kod sumnje na teška kaznena djela koja je počinila grupa ili zločinačka organizacija ili čiji su počinitelji povezani s inozemstvom pretraga obavi iznenada ili ako se pretraga ima obaviti u javnim prostorijama.

(5) Pretraga se obavlja danju, od sedam do dvadeset jedan sat. Pretraga se može obaviti i noću ako je danju započeta pa nije dovršena, ako postoje razlozi za poduzimanje pretrage koja se može obaviti bez sudskog naloga (članak 216.) ili ako osoba kod koje se pretraga obavlja to sama zahtijeva.

(6) Ako se pretraga mora poduzeti u vojnom objektu, nalog o pretrazi će se predati vojnim vlastima, koje će odrediti najmanje jednu vojnu osobu da bude nazočna pretrazi.

(7) Ako se pretraga mora poduzeti na pomorskom ili brodu unutarnje plovidbe ili na zrakoplovu, nalog o pretrazi će se dostaviti zapovjedniku broda ili zrakoplova koji će biti nazočan pretrazi.

Članak 214.

(1) Pretrazi stana ili drugog prostora moraju biti nazočna dva punoljetna građanina kao svjedoci istodobno kroz cijelo vrijeme trajanja pretrage. Svjedoci će se prije početka pretrage upozoriti da paze kako se pretraga obavlja te da imaju pravo prije potpisivanja zapisnika o pretrazi staviti svoje prigovore ako smatraju da pretraga nije provedena na način propisan u članku 211. ovoga Zakona ili da sadržaj zapisnika nije točan.

(2) Kad se pretraga obavlja u prostorijama državnih tijela i ustanova, pozvat će se njihov predstavnik da bude nazočan pretrazi.

(3) O svakoj pretrazi stana ili osobe sastavit će se zapisnik, koji potpisuju osoba kod koje se obavlja pretraga ili osoba koju se pretražuje i osobe čija je nazočnost obvezna.

(4) Pri pretrazi oduzet će se privremeno samo oni predmeti i isprave koji su u vezi sa svrhom pretrage u pojedinom slučaju osim predmeta naznačenih u članku 218. stavku 3. i 4. ovoga Zakona.

(5) U zapisnik će se unijeti i točno naznačiti predmeti i isprave koji se oduzimaju, a to će se unijeti i u potvrdu koja će se odmah izdati osobi kojoj su predmeti, odnosno isprave oduzete.«

Članak 98.

U članku 215. stavku 1. u prvoj rečenici riječi: »doneseno rješenje« zamjenjuju se riječima: »donesen nalog«. Na kraju zad­nje rečenice točka se briše stavlja se zarez i dodaju riječi: »o čemu se sastavlja zapisnik.«

Članak 99.

U članku 216. stavku 1. riječi: »i bez naloga o pretrazi ući u tuđi stan i druge prostorije i prema potrebi obaviti pretragu« zamjenjuju se riječima: »obaviti pretragu stana ili drugog prostora bez naloga«.

Točka 1. mijenja se i glasi:

»1) u slučaju kad su prema posebnom zakonu ovlaštene ući u tuđi stan ili drugi prostor, a postoje uvjeti iz članka 211. stavka 1. ovoga Zakona ili.«

U točki 2. riječi: »za koje se može izreći kazna zatvora od najmanje tri godine« zamjenjuju se riječima: »za koje je propisana kazna zatvora najmanje tri godine«.

U stavku 2. u prvoj rečenici iza riječi: »iz stavka 1.« dodaju se riječi: »točke 2.«, a riječi: »u domu« zamjenjuju se riječima: »u stanu«.

Članak 100.

Članak 217. mijenja se i glasi:

»Ako je pretraga obavljena bez pisanog sudskog naloga (članak 213. stavak 1.) ili bez osoba koje moraju biti nazočne pretrazi (članak 214. stavak 1. i 2.) ili su je redarstvene vlasti poduzele suprotno odredbama članka 216. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, zapisnici o pretrazi i ostali dokazi pribavljeni pretragom ne mogu se upotrijebiti kao dokazi u kaznenom postupku.«

Članak 101.

U članku 218. stavku 2. riječi: »do 2.000,00 kuna« zamjenjuju se riječima: »do 20.000,00 kuna«.

Iza stavka 2. dodaju se novi stavci 3., 4. i 5. koji glase:

»(3) Privremenom oduzimanju ne podliježu:

1. spisi i druge isprave državnih tijela čije bi objavljivanje povrijedilo obvezu čuvanja službene, državne ili vojne tajne, dok nadležno tijelo ne odluči drugačije,

2. pisana priopćenja okrivljenika branitelju ili osobama iz članka 234. stavka 1. točke 1. do 4. ovoga Zakona, osim ako ih okrivljenik dragovoljno na zahtjev preda,

3. tehničke snimke koje se nalaze kod osoba iz članka 234. stavka 1. točke 1. do 4. ovoga Zakona a koje su one učinile o činjenicama o kojima su oslobođene dužnosti svjedočenja,

4. zapisi, izvodi iz registara i slične isprave koje se nalaze kod osoba iz članka 234. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona, a koje su one sačinile o činjenicama za koje su u obavljanju svoga zanimanja saznale od okrivljenika,

5. zapisi o činjenicama koje su učinili novinari i njihovi ured­nici u sredstvima javnog priopćavanja o izvorima obavijesti i podataka za koje su saznali u obavljanju svoga zanimanja i koji su uporabljeni prilikom uređivanja sredstava javnog priopćavanja, a koji se nalaze u njihovom posjedu ili u uredništvu u kojem su zaposleni.

(4) Zabrana privremenog oduzimanja predmeta, isprava i tehničkih snimki iz stavka 3. točke 2. do 5. ovoga članka ne primjenjuje se:

1. u pogledu branitelja ili osobe oslobođene obveze svjedo­čenja prema članku 234. stavku 1. ovoga Zakona ako postoji osnovana sumnja da su okrivljeniku pomogli u počinjenju kaznenog djela, pružili mu pomoć nakon počinjenja kaznenog djela ili postupali kao prikrivatelji,

2. ako se radi o predmetima koji se imaju oduzeti prema Kaz­nenom zakonu.

(5) Zabrana privremenog oduzimanja predmeta, isprava i tehničkih snimki iz stavka 3. točke 1. do 5. ovoga članka ne primjenjuje se u pogledu izvida kaznenih djela počinjenih na štetu djece i maloljetnika iz članka 117. Zakona o sudovima za mladež.«

U dosadašnjem stavku 3. koji postaje stavak 6. u prvoj rečenici iza riječi: »elektroničku obradu podataka« dodaju se riječi: »i medije u kojima su ti podaci pohranjeni«, a riječ: »predočiti« zamjenjuje se riječju: »predati«.

U dosadašnjem stavku 4. koji postaje stavak 7. u prvoj rečenici riječ: »naređen« zamjenjuje se riječju: »određen«.

Dosadašnji stavci 5., 6. i 7. postaju stavci 8., 9. i 10.

Iza stavka 10. dodaje se stavak 11. koji glasi:

»(11) Predmeti oduzeti suprotno odredbama stavka 3. i 4. ovoga članka ne mogu se upotrijebiti kao dokazi u kaznenom postupku.«

Članak 102.

U članku 219. stavku 3. u drugoj rečenici riječi: »postoje osnove sumnje« zamjenjuju se riječima: »postoji vjerojatnost«, a riječi: »protuzakonitom trgovinom opojnim drogama ili sudjelovanjem u kaznenim djelima koje je počinila grupa ili zločinačka organizacija za koja zakon predviđa kaznu zatvora preko tri godine« zamjenjuju se riječima: »sudjelovanjem u kaznenim djelima koje je počinila grupa (članak 89. stavak 22. Kaznenog zakona) ili zločinačka organizacija (članak 89. stavak 23. Kaznenog zakona) ili kaznenim djelom zlouporabe opojnih droga (članak 173. Kaznenog zakona) i za koja je propisana kazna zatvora više od tri godine.«

U stavku 4. riječ: »zakonite« zamjenjuje se riječju: »zakonske«.

Članak 103.

U članku 221. stavku 4. u drugoj rečenici ispred riječi: »priopćiti« dodaju se riječi: »kad za to postoji opravdan interes« i zarez.

Članak 104.

Članci 222. do 224. brišu se.

Članak 105.

U članku 225. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Okrivljeniku će se priopćiti zašto se okrivljuje i koje su osnove sumnje protiv njega, a upozorit će se da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja.«

Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

(3) Zatim će se okrivljenika upozoriti na pravo da uzme branitelja po svom izboru ili da će mu se, pod uvjetima koje određuje ovaj Zakon, postaviti branitelj na teret proračunskih sredstava koji može biti nazočan ispitivanju.«

Dosadašnji stavci 3. do 9. postaju stavci 4. do 10.

U stavku 10. iza riječi: »stavka 2.« riječi: »7. i 8. ovoga članka« zamjenjuju se riječima: »3., 8. i 9. ovoga članka«, a riječi: »na iskazu okrivljenika ne može se temeljiti sudska odluka« zamjenjuju se riječima: »iskaz okrivljenika ne može se upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku«.

Članak 106.

U članku 227. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»(3) Suočiti se odjednom mogu najviše dvije osobe.«

Članak 107.

Članci 228. i 230. brišu se.

Članak 108.

U članku 233. u točki 2. riječi: »o onome što mu je okriv­ljenik kao svom branitelju povjerio« brišu se.

Iza točke 3. dodaje se točka 4. koja glasi:

»4) vjerski ispovjednik o onome što mu je okrivljenik ispovijedio.«

Članak 109.

U članku 234. stavku 1. točka 4. briše se.

Dosadašnje točke 5. i 6. postaju točke 4. i 5.

U stavku 2. riječi: »4., 5. i 6. ovoga članka« zamjenjuju se riječima: »4. i 5. ovoga članka«.

U stavku 4. na kraju teksta umjesto točke stavlja se zarez i dodaju riječi: »ali se saznanja dobivena od njega putem stručnih osoba, srodnika ili drugih osoba koje su s njim bile u kontaktu mogu koristiti kao dokaz.«

Iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:

»(6) Osobe navedene u stavku 1. točki 1. do 5. ovoga članka ne mogu uskratiti iskaz ako se radi o kaznenom djelu kazneno­prav­ne zaštite djece i maloljetnika iz članka 117. Zakona o sudovima za mladež.«

Članak 110.

Članak 238. mijenja se i glasi:

»(1) Svjedoci se ispituju svaki posebno i bez ostalih svjedoka. Svjedok je dužan odgovore davati usmeno.

(2) Svjedok će se najprije pitati za ime i prezime, ime oca, jedinstveni matični broj građana državljana Republike Hrvatske, zanimanje, boravište, mjesto rođenja, godine života i njegov odnos s okrivljenikom i oštećenikom.

(3) Nakon toga svjedok će se upozoriti da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo. Svjedok će se upozoriti i da nije dužan odgovarati na pitanja predviđena u članku 236. ovoga Zakona i to će se upozorenje unijeti u zapisnik.

(4) Pri ispitivanju maloljetne osobe, osobito ako je oštećena kaznenim djelom, postupit će se obzirno da ispitivanje ne bi štetno utjecalo na psihičko stanje maloljetnika.

(5) Ako se kao svjedok ispituje dijete oštećeno kaznenim djelom, ispitivanje se provodi uz pomoć psihologa, pedagoga ili druge stručne osobe. Istražni sudac će naložiti da se ispitivanje svjedoka snimi video i zvučnom snimkom. Ispitivanje će se provesti bez nazočnosti suca i stranaka u prostoriji gdje se dijete nalazi tako da mu stranke mogu postavljati pitanja putem istražnog suca te psihologa, pedagoga ili druge stručne osobe.

(6) Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti, teških tjelesnih mana ili duševnog stanja, ne mogu odazvati pozivu, mogu se ispitati u svojem stanu ili drugom prostoru u kojemu borave. Te svjedoke se može ispitati putem tehničkih uređaja za prijenos slike i zvuka. Ako to nalaže stanje svjedoka, ispitivanje će se provesti tako da mu stranke mogu postavljati pitanja bez nazočnosti u prostoriji gdje se svjedok nalazi. Za potrebe takvog ispitivanja odredit će se stručna osoba iz članka 198. stavka 8. ovoga Zakona, a prema potrebi i liječnik vještak ili druga stručna osoba ili tumač.«

Članak 111.

Iza članka 238. dodaju se članci 238.a do 238.e koji glase:

»Članak 238.a

(1) Ako postoji vjerojatnost da bi svjedok davanjem iskaza ili odgovorom na pojedino pitanje sebe ili njemu blisku osobu iz­lo­žio ozbiljnijoj opasnosti po život, zdravlje, tjelesnu nepovredivost, slobodu ili imovinu većeg opsega (ugroženi svjedok), svjedok može uskratiti iznošenje podataka iz članka 238. stavka 2. ovoga Zakona, davanje odgovora na pojedina pitanja ili dava­nje iskaza u cjelini, dok se ne osigura zaštita svjedoka.

(2) Zaštita svjedoka sastoji se od posebnog načina ispitivanja i sudjelovanja u postupku i mjera zaštite svjedoka i njemu bliskih osoba izvan postupka.

(3) Posebni načini ispitivanja i sudjelovanja svjedoka u postupku uređuju se ovim Zakonom ukoliko drugačije nije propisano posebnim zakonom, a mogu se primijeniti i prije započinjanja kaznenog postupka.

(4) Zaštita svjedoka i njemu bliskih osoba izvan postupka uređuje se i provodi prema posebnom zakonu.

Članak 238.b

(1) Ako je svjedok uskratu iznošenja podataka iz članka 238.a stavka 1. ovoga Zakona priopćio tijekom ispitivanja, istražni sudac će, ako ocijeni osnovanim postojanje opasnosti iz članka 238.a stavka 1. ovoga Zakona, prekinuti ispitivanje i o tome bez odlaganja obavijestiti državnog odvjetnika dostavom prijepisa zapisnika, s pozivom da u roku koji ne može biti dulji od tri dana dostavi pisani obrazloženi prijedlog za primjenu posebnog načina ispitivanja i sudjelovanja svjedoka u postupku i prema potrebi, izvješće o mjerama zaštite svjedoka i njemu bliskih osoba izvan postupka. Ako istražni sudac uskratu iznošenja podataka ocijeni neosnovanom, postupit će prema članku 243. ovoga Zakona.

(2) Ako državni odvjetnik u roku iz stavka 1. ovoga članka ne podnese prijedlog za posebni način ispitivanja svjedoka ili predloži da se svjedok ispita prema općim pravilima, istražni sudac će zatražiti odluku vijeća iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka vijeće je dužno donijeti odluku u roku od tri dana.

Članak 238.c

(1) Prijedlog za posebni način sudjelovanja i ispitivanja svjedoka u postupku državni odvjetnik podnosi istražnom sucu u zapečaćenom omotu s naznakom »ugroženi svjedok – tajna«. U prijedlogu će državni odvjetnik označiti posebni način sudjelovanja u postupku i posebni način ispitivanja svjedoka koje predlaže i razloge za to. Ujedno će uz prijedlog dostaviti mjere zaštite svjedoka i njemu bliskih osoba izvan postupka koje je prihvatilo tijelo koje provodi program zaštite svjedoka i podatke o početku njihove primjene.

(2) Prijedlog iz stavka 1. ovoga članka državni odvjetnik može podnijeti istražnom sucu i prije prvoga ispitivanja svjedoka.

(3) Ako nakon razmatranja istražni sudac, ocijeni da prijedlog državnog odvjetnika nije osnovan, zatražit će o tome odluku vijeća iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona.

(4) Ako istražni sudac prihvati prijedlog državnog odvjetnika, odredit će pseudonim svjedoka i posebni način ispitivanja i sudjelovanja u postupku. Protiv rješenja istražnog suca stranke i svjedok imaju pravo žalbe.

(5) U slučajevima iz stavka 3. i 4. ovoga članka vijeće je dužno donijeti odluku u roku od tri dana.

(6) Podatke o svjedoku koji će se ispitati i sudjelovati u postupku na poseban način, istražni sudac će zapečatiti u poseban omot i predati na čuvanje tijelu koje provodi program zaštite svjedoka. To će zabilježiti u spisu koristeći pseudonim ugroženoga svjedoka. Zapečaćeni omot s podacima svjedoka može iznimno zatražiti od tijela koje provodi program zaštite svjedoka i otvoriti samo drugostupanjski sud kad odlučuje o žalbi protiv presude. Na omotu će se zabilježiti da je otvoren i navesti imena članova vijeća koji su upoznati s njegovim sadržajem. Nakon što se članovi vijeća upoznaju sa sadržajem, omot će se ponovo zapečatiti i vratiti tijelu koje provodi program zaštite svjedoka.

(7) Nakon što rješenje o sudjelovanju i ispitivanju svjedoka na posebni način stupi na snagu, istražni sudac određuje ročište za ispitivanje i poziva svjedoka na način kojim će se osigurati provedba mjera zaštite svjedoka i njemu bliskih osoba.

Članak 238.d

(1) Ispitivanje svjedoka istražni sudac provodi na način određen u rješenju iz članka 238.c stavka 4. ovoga Zakona. Ako se posebni način ispitivanja svjedoka odnosi samo na prikrivanje podataka iz članka 238. stavka 2. ovoga Zakona, ispitivanje će se provesti pod pseudonimom. U ostalom dijelu, ispitivanje svjedoka provest će se prema općim odredbama ovoga Zakona o ispitivanju svjedoka.

(2) Ako se posebni način ispitivanja i sudjelovanja svjedoka u postupku odnosi osim na prikrivanje podataka iz članka 238. stavka 2. ovoga Zakona i na prikrivanje izgleda svjedoka, ispitivanje će se obaviti posredstvom tehničkih uređaja za prijenos slike i zvuka. Tehničkim uređajima rukuje stručna osoba iz član­ka 198. stavka 8. ovoga Zakona. Lik svjedoka i glas će se tijekom ispitivanja izmijeniti. Svjedok će se tijekom ispitivanja nalaziti u prostoriji koja je prostorno odvojena od prostorije u kojoj se nalaze istražni sudac i druge osobe koje su nazočne ispitivanju.

(3) Nakon završenog ispitivanja svjedok će potpisati zapis­nik pseudonimom samo u nazočnosti istražnoga suca i zapisni­čara.

(4) Osobe koje u bilo kojem svojstvu saznaju podatke o svjedoku iz stavka 1. i 2. ovoga članka, dužne su ih čuvati kao tajnu.

Članak 238.e

Presuda i ocjena o nezakonitosti dokaza ne može se temeljiti samo na iskazu svjedoka koji je pribavljen na način propisan u članku 238.a do 238.d.«

Članak 112.

Članak 240. briše se.

Članak 113.

U članku 243. stavku 1. riječi: »do 2.000,00 kuna« zamje­njuju se riječima: »do 20.000,00 kuna«.

U stavku 2. riječi: »do 2.000,00 kuna« zamjenjuju se riječi­ma: »do 20.000,00 kuna«.

Članak 114.

Iza članka 243. dodaje se odjeljak »5.a Prepoznavanje« i članci 243.a i 243.b koji glase:

»5.a Prepoznavanje

Članak 243.a

(1) Ako je potrebno utvrditi poznaje li okrivljenik ili svjedok osobu ili stvar, tražit će se od njega najprije da ih opiše i da navede znakove prema kojima se razlikuju, pa će mu se tek nakon toga pokazati radi prepoznavanja i to zajedno s drugim njemu, nepoznatim osobama, odnosno, ako je to moguće, zajedno sa stvarima iste vrste. Na isti način postupit će se i pri prepoznavanju drugih osjetilnih opažanja (sluh, opip, miris i dr.).

(2) Prije prepoznavanja okrivljenik će se upozoriti prema članku 225. stavku 2. ovoga Zakona, a svjedok prema članku 238. stavku 3. ovoga Zakona.

(3) O prepoznavanju okrivljenika sastavit će se zapisnik te zajednička snimka svih pokazanih osoba.

Članak 243.b

(1) Ako postoji opravdana bojazan za sigurnost života ili tijela osobe koja obavlja prepoznavanje ili njoj bliskih osoba, ili ako postoji opravdana bojazan da će osoba čije se prepoznavanje obavlja utjecati na tijek prepoznavanja, tijelo koje provodi prepoznavanje provest će ga tako da osoba čije se prepoznavanje obavlja, ne može vidjeti ni čuti osobu koja obavlja prepoznavanje.

(2) Građani su dužni na poziv, osobno sudjelovati u prepoznavanju i dati na raspolaganje stvari u cilju prepoznavanja, osim ako nemaju opravdani razlog za oslobođenje od te dužnosti. Ako građanin bez opravdanog razloga neće sudjelovati u prepoznavanju, kaznit će se novčanom kaznom do 20. 000,00 kuna.«

Članak 115.

Članak 244. mijenja se i glasi:

»Očevidom se činjenice u postupku utvrđuju ili razjašnjavaju opažanjem vlastitim osjetilima ili pomagalima.«

Članak 116.

Iza članka 246. dodaje se odjeljak »6.a Uzimanje otisaka prstiju i otisaka drugih dijelova tijela« i članak 246.a koji glasi:

»6.a Uzimanje otisaka prstiju i otisaka drugih dijelova tijela

Članak 246.a

(1) Ako je potrebno utvrditi od koga potječu otisci prstiju ili otisci drugih dijelova tijela, na pojedinim predmetima, ti otisci mogu se uzimati od osoba za koje postoji vjerojatnost da su mogle doći u dodir s tim predmetima.

(2) Otisci iz stavka 1. ovoga članka mogu se uzimati i bez privole osobe za koju postoji vjerojatnost da je mogla doći u dodir s pojedinim predmetima.

(3) Otisci iz stavka 1. ovoga članka uzimaju se prema pravilima koja važe za uzimanje otisaka prstiju prema članku 179. ovoga Zakona.«

Članak 117.

U članku 249. stavku 2. riječi: »do 2.000,00 kuna« zamje­njuju se riječima: »do 20.000,00 kuna«.

Članak 118.

U članku 260. stavku 2. u drugoj rečenici riječi: »je li svaka ozljeda prouzročila smrt« zamjenjuju se riječima: »koja je od njih prouzročila smrt«.

Članak 119.

Članak 264. mijenja se i glasi:

»(1) Ako se pojavi sumnja da je isključena ili smanjena ub­ro­jivost okrivljenika, da je okrivljenik zbog ovisnosti od alkohola ili opojnih droga počinio kazneno djelo ili da je raspravno nesposoban zbog duševnih smetnji, odredit će se vještačenje psihijatrijskim pregledom okrivljenika.

(2) Okrivljenik može rješenjem suda biti prisilno zadržan u zdravstvenoj ustanovi ako je to prema mišljenju vještaka nužno za obavljanje vještačenja iz stavka 1. ovoga članka. U istrazi rješenje o prisilnom zadržavanju donosi istražni sudac, a nakon podnošenja optužnice vijeće iz članka 18. stavka 3., odnosno članka 20. stavka 2. ovoga Zakona. Za trajanja glavne rasprave zadržavanje određuje vijeće ili sudac pojedinac pred kojim se rasprava vodi. Zadržavanje može trajati najviše mjesec dana. U slučaju potrebe za novim vještačenjem, zadržavanje se može ponoviti samo jednom.

(3) Ako je vještačenje određeno radi ocjene okrivljenikove ubrojivosti vještak će ustanoviti je li u vrijeme počinjenja kaznenog djela kod okrivljenika postojala kakva duševna bolest, privremena duševna poremećenost, nedovoljni duševni razvitak ili neka druga teža duševna smetnja, te će odrediti narav, vrstu, stupanj i trajnost duševne smetnje i dati svoje mišljenje o tome kakav je utjecaj takvo duševno stanje imalo na okrivljenikovo shvaćanje značenja svojeg postupanja ili vladanje svojom voljom.

(4) Ako vještak ocijeni da okrivljenik u vrijeme počinjenja protupravnog djela nije bio u mogućnosti shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogao vladati svojom voljom, dat će mišljenje o stupnju vjerojatnosti da bi ta osoba zbog duševnih smetnji mogla počiniti teže kazneno djelo, a ako ocijeni da su okriv­lje­nikove mogućnosti shvaćanja značenja svojeg postupanja ili vladanja svojom voljom bile smanjene, dat će mišljenje postoji li opasnost da razlozi za takvo stanje mogu i u budućnosti poticajno djelovati za počinjenje novoga kaznenog djela.

(5) Ako je vještačenje određeno radi ocjene okrivljenikove raspravne sposobnosti, vještak će ustanoviti ima li okrivljenik duševne smetnje i dati svoje mišljenje da li je on sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, razumjeti pojedine procesne radnje i njihove posljedice, sporazumijevati se s braniteljem i davati mu upute.

(6) Ako se u zdravstvenu ustanovu upućuje okrivljenik koji se nalazi u pritvoru, istražni sudac obavijestit će tu ustanovu o razlozima zbog kojih je određen pritvor kako bi se poduzele mjere potrebne za osiguranje svrhe pritvora.

(7) Vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uračunat će se okrivljeniku u pritvor, odnosno u kaznu ako bude izrečena.«

Članak 120.

U članku 265. stavku 1. u drugoj rečenici ispred riječi: »tijelu« riječ: »njihovu« zamjenjuje se riječju: »njegovu«.

U stavku 3. riječi: »1. i 2. ovoga članka« zamjenjuju se riječima: »1., 2. i 5. ovoga članka«.

U stavku 5. u prvoj rečenici riječ: »temeljno« zamjenjuje se riječju: »temeljnog«. U drugoj rečenici riječi: »koji je pod stalnim nadzorom Ministarstva zdravstva« zamjenjuju se riječima: »koji propisuje i nadzire Ministarstvo zdravstva«. U zadnjoj rečenici iza riječi: »protiv života i tijela« dodaju se riječi u zagradi: »(Glava X. Kaznenog zakona)«, iza riječi: »spolne slobode i spolnog čudoređa« dodaju se riječi u zagradi: »(Glava XIV. Kaznenog zakona)« stavlja se zarez, brišu se riječi: »ili sigurnosti osoba« a dodaju riječi: »braka, obitelji i mladeži (Glava XVI. Kaznenog zakona) i zdravlja ljudi (Glava XVIII. Kaznenog zakona)«.

Članak 121.

U članku 274. stavku 2. u prvoj rečenici iza riječi: »u samom postupku« dodaje se zarez i riječi: »ili da činjenični opis radnje kaznenog djela ne proizlazi iz ranije pribavljenih dokaza«. Iza pete rečenice dodaje se nova rečenica koja glasi: »Tužitelj će u slučaju ako je optužnica bila vraćena radi uklanjanja nedostataka dopunjenu ili ispravljenu optužnicu vratiti vijeću na odluku o njezinoj osnovanosti.«

Članak 122.

U članku 282. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka predsjednik vijeća može staviti u roku od petnaest dana od proteka roka iz članka 272. stavka 1. ovoga Zakona ako prigovor nije podnesen ili pravomoćnosti rješenja iz članka 273. stavka 1. i članka 274. stav­ka 1. ovoga Zakona.«

Članak 123.

Članak 291. mijenja se i glasi:

»(1) Predsjednik vijeća obustavit će rješenjem kazneni postupak i dostaviti rješenje strankama i oštećeniku, uz obavijest o tome osobama koje su pozvane na glavnu raspravu:

1) ako je tužitelj odustao od optužbe prije nego što je glavna rasprava započela,

2) ako je nesporno utvrđeno postojanje smetnji za nastavak postupka iz članka 353. točke 2., 4., 5. i 6. ovoga Zakona.

(2) Predsjednik vijeća će u slučaju obustave postupka iz stav­ka 1. točke 1. ovoga članka upozoriti oštećenika na njegovo pravo da može nastaviti kazneni progon (članak 55.).

(3) Predsjednik vijeća rješenjem će prekinuti kazneni postupak ako u slučajevima iz članka 175. stavka 1. ovoga Zakona državni odvjetnik prije nego što je glavna rasprava počela izjavi da uvjetno odustaje od kaznenog progona, a nakon odustanka državnog odvjetnika od optužbe, obustavit će kazneni postupak rješenjem iz stavka 1. ovoga članka.«

Članak 124.

U članku 297. stavku 5. na kraju rečenice točka se briše stav­lja se zarez i dodaju riječi: »ako protiv rješenja nije dopuštena posebna žalba«.

Članak 125.

U članku 300. stavku 1. u prvoj rečenici riječi: »glavnoj raspravi« zamjenjuju se riječju: »zasjedanju«, a na kraju rečenice točka se briše i dodaju riječi: »ili novčano kazniti do 20.000,00 kuna«.

Druga rečenica mijenja se i glasi: »Vijeće može naložiti da se optuženik udalji iz sudnice, a ostale osobe može samo udaljiti ili kazniti novčanom kaznom do 20.000,00 kuna.«

U stavku 2. u prvoj rečenici riječi: »ako je već ispitan na glavnoj raspravi, onda,« zamjenjuju se riječima: »na ponovljeno narušavanje«.

U stavku 5. riječ: »nadležnog« zamjenjuje se riječju: »višeg« na odgovarajućim mjestima.

Članak 126.

U članku 305. stavku 2. u prvoj rečenici riječi: »koji je izložio svoju obranu (članak 441. stavak 3.)« zamjenjuju se riječima: »koji se očitovao u smislu članka 320. stavka 4. ovoga Zakona o optužbi«.

Iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

»(4) Kada zbog nedolaska optuženika ili njegovog branitelja ne postoje uvjeti za održavanje glavne rasprave predsjednik vijeća može odrediti da se nazočni svjedok ili vještak ispita i bez vođenja glavne rasprave ako se tome optužba i obrana ne protive.«

Dosadašnji stavci 4. i 5. postaju stavci 5. i 6.

Članak 127.

Članak 307. mijenja se i glasi:

»(1) Ako se optuženik sam stavio u položaj ili stanje uslijed kojeg nije mogao biti nazočan na glavnoj raspravi, glavna rasprava održat će se u njegovoj odsutnosti.

(2) Vijeće, odnosno sudac pojedinac donosi rješenje o održa­vanju glavne rasprave u odsutnosti optuženika nakon saslušanja liječnika vještaka. Rješenje se može donijeti prije započinjanja glavne rasprave. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

(3) Ako optuženik nema branitelja postavit će mu se branitelj čim se donese rješenje o održavanju glavne rasprave u odsutnosti optuženika.

(4) Kada prestanu razlozi uslijed kojih optuženik nije mogao biti nazočan na glavnoj raspravi, predsjednik vijeća će optuženiku priopćiti tijek i sadržaj glavne rasprave.

(5) Ako prema odredbama članka 305. i 306. ovoga Zakona postoje uvjeti za odgodu glavne rasprave zbog nedolaska optuženika ili zbog njegove raspravne nesposobnosti, odnosno zbog odsutnosti branitelja, vijeće može odlučiti da se glavna rasprava održi ako bi se prema dokazima koji se nalaze u spisima očito morala donijeti presuda kojom se optužba odbija.«

Članak 128.

U članku 308. stavku 3. riječi: »do 2.000,00 kuna« zamje­njuju se riječima: »do 20.000,00 kuna«.

Članak 129.

U članku 309. stavku 1. u prvoj rečenici riječi: »kod optuže­nika nakon počinjenoga kaznenog djela nastupila privremena duševna bolest ili poremećenost« zamjenjuju se riječima: »optu­že­nik raspravno nesposoban«. Druga rečenica briše se.

Članak 130.

U članku 310. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Glavna rasprava koja je odgođena mora iznova započeti ako se izmijenio sastav vijeća.«

U stavku 3. riječi: »osim ako se stranke suglase da se pročitaju iskazi svjedoka i vještaka dani na prijašnjoj raspravi« brišu se.

Članak 131.

U članku 313. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Predsjednik vijeća može na prijedlog stranaka odrediti da se tijek glavne rasprave snimi tehničkim uređajem. U takvom slučaju zapisnik o glavnoj raspravi čine prijepis zvučne snimke glavne rasprave i zapisnik o tijeku glavne rasprave kako je to propisano u članku 315. stavku 5. ovoga Zakona. Zvučna snimka glavne rasprave prepisuje se u roku od tri radna dana, a prijepis pregledava i ovjerovljuje predsjednik vijeća i ulaže ga u spis kao sastavni dio zapisnika o glavnoj raspravi.«

Članak 132.

U članku 315. iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:

»(5) U zapisniku o tijeku glavne rasprave koji se vodi usporedno sa zvučnim ili drugim snimanjem unijet će se prema ocjeni predsjednika vijeća važne izjave stranaka, a po potrebi i bitni dijelovi iskaza optuženika, svjedoka ili vještaka.«

Članak 133.

Iza članka 316. naziv odjeljka »6. Početak glavne rasprave i optuženikova izjava o osnovanosti optužbe« mijenja se i glasi: »6. Početak glavne rasprave i uvodni govori stranaka«.

Članak 134.

U članku 318. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»(2) Svi optuženici ostaju u sudnici tijekom cijele glavne rasprave.«

Dosadašnji stavci 2., 3. i 4. postaju stavci 3., 4. i 5.

Članak 135.

U članku 320. stavak 4. mijenja se i glasi:

»(4) Optuženika koji se očitovao da se u odnosu na sve točke optužbe smatra krivim, predsjednik vijeća uputit će da može iskazivati o svim okolnostima koje ga terete i iznijeti sve činjenice koje mu idu u korist. Nakon toga prelazi se na ispitivanje optuženika. Optuženik će u slobodnom izlaganju iznijeti svoj iskaz, nakon čega mu se mogu postavljati pitanja. Pitanja prvi postavlja branitelj, a zatim tužitelj. Nakon njih predsjednik vijeća i članovi vijeća mogu postavljati pitanja optuženiku radi otklanjanja praznina, proturječnosti i nejasnoća u iskazu. Oštećenik, njegov zakonski zastupnik ili punomoćnik, suoptuženici i vještaci mogu neposredno postavljati pitanja optuženiku uz odobrenje predsjednika vijeća.«

U stavku 6. druga rečenica briše se, a u trećoj rečenici riječ: »izvedenim« zamjenjuje se riječju: »pribavljenim«.

U stavku 7. riječi: »postupak se nastavlja izvođenjem dokaza« zamjenjuju se riječima: »ispitat će se na završetku dokaznog postupka, osim ako optuženik drugačije ne zahtijeva«.

Članak 136.

Članak 321. mijenja se i glasi:

»(1) Dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud smatra da su važne za pravilno presuđenje.

(2) Suoptuženike koji su se očitovali da se u odnosu na sve točke optužbe smatraju krivim ispitat će se na početku dokaznog postupka, oni koji zahtijevaju da ih se ispita prije završetka dokaznog postupka ispitat će se čim to zahtijevaju, a oni koji su se očitovali na sve ili pojedine točke optužbe da se ne smatraju krivim ispitat će se na završetku dokaznog postupka, osim ako drugačije ne zahtijevaju.

(3) Optuženik koji se prema odredbi članka 320. stavka 7. ovoga Zakona treba ispitati na kraju dokaznog postupka može sudjelovati u izvođenju pojedinih dokaza na glavnoj raspravi (oče­vid, rekonstrukcija, suočenje, vještačenje i dr.) i prije njegova ispitivanja.

(4) Ostali dokazi izvode se onim redom koji utvrdi predsjednik vijeća. U pravilu prvo će se izvesti dokazi koje predlaže tužitelj, a potom dokazi koje predlaže obrana, a naposljetku dokazi čije je izvođenje sud odredio po službenoj dužnosti.           

(5) Ako se oštećenik koji je nazočan treba ispitati kao svje­dok, njegovo će se ispitivanje obaviti prije ispitivanja ostalih svjedoka.

(6) Podaci iz kaznene evidencije kao i drugi podaci o osuđivanosti za kažnjive radnje mogu se pročitati kao zadnji dokazi prije ispitivanja optuženika na završetku dokaznog postupka, osim ako vijeće odlučuje o mjerama iz Glave IX.«

Članak 137.

U članku 322. stavku 4. iza riječi: »pribave« riječ: »novi« briše se.

Članak 138.

U članku 323. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Svjedok koji nije ispitan neće biti nazočan izvođenju dokaza.«

Stavak 3. briše se.

Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 3.

Članak 139.

Članak 329. mijenja se i glasi:

»(1) Ako se na glavnoj raspravi sazna da svjedok ili vještak ne može doći pred sud ili mu je dolazak znatno otežan, vijeće može, ako smatra da je njegov iskaz važan, naložiti da ga izvan glavne rasprave ispita predsjednik vijeća ili sudac član vijeća, ili da se ispitivanje obavi preko istražnog suca na čijem se području svjedok, odnosno vještak nalazi.

(2) Na način iz stavka 1. ovoga članka vijeće može postupiti ako se kao svjedok ispituje maloljetna osoba (članak 238. stavak 5.) ili svjedoci iz članka 238. stavka 6. ovoga Zakona. Na ispitivanje tih svjedoka na odgovarajući način se primjenjuju odredbe o posebnom načinu ispitivanja svjedoka iz članka 238. stavka 4. i 6. ovoga Zakona.

(3) Ako se kao svjedoka na glavnoj raspravi treba ispitati dijete oštećeno kaznenim djelom vijeće može odlučiti da ga izvan glavne rasprave ispita predsjednik vijeća. Ispitivanje djeteta uvijek će se obaviti uz odgovarajuću primjenu članka 238. stavka 5. ovoga Zakona.

(4) Na ispitivanje ugroženog svjedoka (članak 238.a stavak 1.) na odgovarajući način se primjenjuju odredbe članka 238.a do 238.e ovoga Zakona. Protiv odluke vijeća o prihvaćanju prijedloga državnog odvjetnika za ispitivanje ugroženog svjedoka dopuštena je posebna žalba.

(5) Ako je potrebno obaviti očevid ili rekonstrukciju izvan glavne rasprave, vijeće može odlučiti da te radnje obavi predsjednik vijeća ili sudac član vijeća.

(6) Stranke i oštećenik izvijestit će se uvijek kad će se i na kojem mjestu ispitati svjedok, odnosno obaviti očevid ili rekonstrukcija, s upozorenjem da mogu biti nazočni tim radnjama osim ako što drugo nije propisano ovim Zakonom. Ako je optuženik u pritvoru, o potrebi njegove nazočnosti tim radnjama odlučuje vijeće. Kad su stranke i oštećenik nazočni izvođenju tih radnji, imaju prava predviđena u članku 198. ovoga Zakona.«

Članak 140.

U članku 330. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Zapisnici o očevidu, o pretrazi stana i osoba, o oduzimanju stvari, o prepoznavanju i uzimanju otisaka prstiju i drugih dijelova tijela, isprave, knjige, spisi i drugi dopisi kao i tehničke snimke koje služe za utvrđivanje činjenica, pročitat će se, odnosno reproducirati na glavnoj raspravi radi utvrđivanja njihova sadržaja, a prema ocjeni vijeća može se sadržaj isprava i drugih dopisa ukratko usmeno izložiti. Dopisi koji imaju značenje dokaza podnose se u izvorniku.«

Članak 141.

U članku 331. stavku 1. riječi: »Izvan slučajeva koji su posebice propisani u ovom Zakonu« brišu se, a iza točke 2. dodaje se nova točka 3. koja glasi:

»3) ako je svjedok ili vještak ispitan sukladno odredbi članka 305. stavka 4. ovoga Zakona,«.

Dosadašnja točka 3. postaje točka 4.

Iza točke 4. dodaje se točka 5. koja glasi:

»5) ako su svjedoci ili vještaci ispitani pred istim vijećem a postupak se vodi zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora iznad osam godina, odnosno pred istim predsjednikom vijeća a postupak se vodi zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora do osam godina, i to bez suglasnosti stranaka.«

U stavku 2. zadnja rečenica mijenja se i glasi:

»Odlučujući o žalbi viši sud može naložiti da se nova glavna rasprava održi pred prvostupanjskim sudom pred potpuno izmijenjenim vijećem.«

Članak 142.

U članku 334. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Prije ispitivanja optuženika koji se u skladu s odredbom članka 321. stavka 2. ovoga Zakona ispituje na kraju dokaznog postupka predsjednik vijeća upitat će stranke i oštećenika imaju li prijedloge za dopunu dokaznog postupka.«

U stavku 2. iza riječi: »optuženika« stavlja se točka, a nastavak rečenice briše se.

Članak 143.

U članku 335. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»(2) Kad optuženik pri ispitivanju na glavnoj raspravi ne želi iskazivati ili odgovarati na pojedino pitanje, pročitat će se njegovi prijašnji iskazi ili njihov dio.«

Članak 144.

U članku 337. stavku 1. druga i treća rečenica brišu se. U zadnjoj rečenici riječ: »ispitanim« briše se, a iza riječi: »suop­tuženicima« točka se briše i dodaju riječi: »te iznositi primjedbe na njihove iskaze«.

Članak 145.

U članku 341. stavku 1. riječi: »na glavnoj raspravi« za­mjenjuju se riječima: »do završetka dokaznog postupka«.

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

»(4) Nakon izmjene, proširenja ili podnošenja nove optuž­nice, optuženik će se očitovati o njezinoj osnovanosti sukladno odredbi članka 320. stavka 4. ovoga Zakona.«

Članak 146.

U članku 359. stavku 7. u prvoj rečenici iza riječi: »Sud će« dodaju se riječi: »izložiti nesporne činjenice te«, a iza riječi: »koje« dodaje se riječ: »sporne«.

Članak 147.

U članku 363. stavku 1. iza riječi: »branitelj« zarez i riječi: »zakonski zastupnik optuženikov« brišu se.

U stavku 2. u prvoj rečenici riječ: »srodnik« zamjenje se riječ­ju: »rođak«, a ispred riječi: »posvojitelj« stavlja se zarez i dodaju riječi: »zakonski zastpunik«.

Iza stavka 6. dodaje se stavak 7. koji glasi:

»(7) Žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činje­ničnog stanja (članak 366. točka 3.) ne može podnijeti optuženik koji se u odnosu na sve točke optužbe izjasnio da se smatra krivim ili je presuda donesena na temelju odredbe članka 190.a, osim ako je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude.«

  Članak 148.

U članku 365. stavku 4. iza prve rečenice dodaje se nova rečenica koja glasi: »Optuženik koji je u cijelosti priznao osnovanost svih točaka optužbe može u žalbi iznijeti samo one nove činjenice i nove dokaze koji su važni za odluku o kazni.«

Članak 149.

U članku 367. stavku 1. točki 8. iza riječi u zagradi: »(članak 320. stavak 3. i 6.)« dodaju se riječi: »bez zahtjeva u smislu članka 321. stavka 2. ovoga Zakona«.

Članak 150.

U članku 370. stavku 1. iza riječi: »Presuda« briše se zarez i riječi: »odnosno rješenje o sudskoj opomeni«, riječi: »može se« zamjenjuju se riječima: »se može«, iza riječi: »kazni« briše se veznik: »i« dodaje zarez, ispred riječi: »kad tom odlukom« dodaju se riječi: »i sudskoj opomeni«, a ispred riječi: »iako su« dodaju se riječi: »ili sudskoj opomeni«.

Članak 151.

Članak 372. mijenja se i glasi:

»Primjerak žalbe dostavit će prvostupanjski sud protivnoj stranci, koja može podnijeti odgovor na žalbu. Žalbu će sa spisom prvostupanjski sud dostaviti drugostupanjskom sudu koji će razmotriti i odgovor na žalbu zaprimljen do sjednice vijeća.«

Članak 152.

U članku 379. stavku 2. iza riječi: »članka 365. stavka 1. točke« riječi: »1. i« brišu se.

Članak 153.

U članku 388. stavku 5. na kraju prve rečenice točka se briše i dodaju riječi: »te ga odmah dostaviti prvostupanjskom sudu«.

Članak 154.

U članku 398. stavku 4. iza riječi: »nadležan« riječ: »odnosno« briše se, a na kraju rečenice točka se briše i dodaju riječi: »te je li na štetu optuženika povrijeđen Kazneni zakon odnosno postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavka 1. točke 11. ovoga Zakona«.

Članak 155.

U članku 399. stavak 2. briše se.

Članak 156.

U članku 409. stavku 2. u drugoj rečenici riječi: »odredit će da se izvide činjenice i pribave dokazi« zamjenjuju se riječima: »će sam ili preko istražnog suca izviditi činjenice i pribaviti dokaze«.

Članak 157.

U članku 430. riječi: »do tri godine« zamjenjuju se riječima: »do pet godina«.

Članak 158.

U članku 432. stavku 3. riječi: »ili obavijesti od istražnog suca« i zarez brišu se.

Članak 159.

U članku 433. stavku 1. riječi: »u roku od mjesec dana« zamjenjuju se riječima: »u roku od tri mjeseca«.

Članak 160.

U članku 434. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Optužni prijedlog, odnosno privatna tužba treba sadrža­vati podatke iz članka 268. stavka 1. točke 1. do 5. ovoga Zakona i prijedlog da se okrivljenik proglasi krivim i osudi po zakonu, a optužni prijedlog vrstu i mjeru kaznenopravne sankcije čije se izricanje traži.«

U stavku 2. druga rečenica briše se.

Članak 161.

U članku 435. stavku 1. iza riječi: »sudac« dodaju se riječi u zagradi: »(predsjednik vijeća, odnosno sudac pojedinac)«, a riječi: »će najprije« zamjenjuj se riječima: »najprije će«.

U stavku 2. iza riječi: »sudac« dodaju se riječi u zagradi: »(predsjednik vijeća, odnosno sudac pojedinac)«.

U stavku 3. iza riječi: »sudac« dodaju se riječi u zagradi: »(predsjednik vijeća, odnosno sudac pojedinac)«.

Članak 162.

U članku 436. stavku 1. iza riječi: »sudac« dodaju se riječi u zagradi: »(predsjednik vijeća, odnosno sudac pojedinac)«.

Članak 163.

U članku 437. stavku 1. iza riječi: »Sudac« dodaju se riječi u zagradi: »(predsjednik vijeća, odnosno sudac pojedinac)«, a riječi: »će odbaciti« zamjenjuju se riječima: »odbacit će«.

U stavku 2. riječi: »s kratkim obrazloženjem« brišu se, a riječi: »dostavlja se« zamjenjuju se riječima: »se dostavlja«.

Članak 164.

U članku 438. stavku 1. iza riječi: »Sudac« dodaju se riječi u zagradi: »(predsjednik vijeća, odnosno sudac pojedinac)«.

U stavku 2. u drugoj rečenici riječi: »stavak 2.« zamjenjuju se riječima: »stavak 3.«

Članak 165.

Iza članka 440. dodaje se članak 440.a koji glasi:

»Članak 440.a

(1) Vijeće, odnosno sudac pojedinac može odrediti da se tijek glavne rasprave snimi zvučnim ili drugim tehničkim uređa­jima. Snimka je sastavni dio zapisnika o glavnoj raspravi.

(2) U slučaju iz stavka 1. u zapisnik o glavnoj raspravi unose se samo odluke suda i prema ocjeni predsjednika vijeća, odnosno suca, važne izjave stranaka. U zapisniku će se navesti koji su dokazi izvedeni. Ovaj zapisnik može voditi sudski savjetnik ili sudački vježbenik.

(3) Snimka glavne rasprave prepisat će se i priložiti spisu samo u slučajevima iz članka 442. stavka 9. i članka 442.a ovoga Zakona. Prijepis pregledava i ovjerovljuje predsjednik vijeća ili sudac pojedinac.

(4) Ministar nadležan za poslove pravosuđa donijet će posebne propise kojima će odrediti tehničke uvjete, način zvučnog snimanja, zaštitu snimke od brisanja ili oštećenja i sadržaj zapisnika iz stavka 2. i 3. ovoga članka.«

Članak 166.

U članku 441. stavku 3. na kraju rečenice točka se briše i dodaju riječi: »ili se očitovao o osnovanosti optužbe«.

Članak 167.

Članak 442. mijenja se i glasi:

»(1) Glavna rasprava počinje objavom sadržaja optužnog prijedloga ili privatne tužbe. Započeta glavna rasprava dovršit će se po mogućnosti bez prekidanja.

(2) Okrivljenik će se ispitati na početku dokaznog postupka neovisno od toga kakav je stav zauzeo prema optužbi.

(3) Okrivljeniku, svjedoku i vještaku pitanja prvi postavlja sudac odnosno predsjednik vijeća. Nakon toga pitanja postavljaju stranke i to tako da okrivljenika najprije ispituje branitelj ako ga ima, a svjedoke i vještake ona stranka koja ih je predložila.

(4) Ako se okrivljenik očitovao krivim u odnosu na sve točke optužbe a sud nakon ispitivanja okrivljenika njegovo priznanje ocijeni sukladnim do tada prikupljenim dokazima, u nastavku dokaznog postupka izvest će samo dokaze koji se odnose na odluku o kaznenopravnim sankcijama.

(5) Ako se okrivljenik u slučaju iz stavka 4. ovoga članka suglasi i s vrstom i mjerom kaznenopravne sankcije iz optužnog prijedloga, sud u presudi ne smije izreći drugu vrstu kaznenoprav­ne sankcije niti veću mjeru kazne od predložene.

(6) Ako sudac pojedinac tijekom glavne rasprave ustanovi da činjenice na kojima se temelji optužba ukazuju na kazneno djelo za čije je suđenje nadležno vijeće, osnovat će se vijeće i glavna rasprava započet će iznova.

(7) Nakon zaključenja glavne rasprave sud će odmah izreći presudu i objaviti je s bitnim razlozima. Odmah nakon objave presude stranke i oštećenik koji ima pravo žalbe protiv presude (članak 442.a stavak 2.) mogu zahtijevati pisani otpravak presude s obrazloženjem. Ako stranke ne zahtijevaju pisani otpravak presude s obrazloženjem, kratko obrazloženje unosi se u zapisnik o glavnoj raspravi a prijepis presude ne mora sadržavati obrazloženje. Takva presuda mora se pisano izraditi i otpremiti u roku od tri radna dana. Ako je okrivljeniku izrečena kazna zatvora prijepis presude uvijek sadrži obrazloženje.

(8) Nakon objave sud će stranke podučiti u smislu članka 357. stavak 1. i članka 442.a ovoga Zakona.

(9) Ako je tijek glavne rasprave snimljen u smislu članka 440.a ovoga Zakona, zvučna snimka će se prepisati u roku od tri radna dana ako je okrivljeniku izrečena kazna zatvora ili su stranke i oštećenik koji ima pravo na žalbu protiv presude (članak 442.a stavak 2.) najavili žalbu u roku iz članka 442.a stavka 4. ovoga Zakona ili je podnesena žalba protiv presude.«

Članak 168.

Iza članka 442. dodaje se članak 442.a koji glasi:

»Članak 442.a

(1) Protiv presude žalba se može podnijeti u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude.

(2) Ako državni odvjetnik nije bio nazočan glavnoj raspravi (članak 441. stavak 1.) oštećenik ima pravo u svojstvu tužitelja podnijeti žalbu protiv presude, bez obzira na to žali li se i državni odvjetnik.

(3) Stranke i oštećenik odnosno oštećenik koji u svojstvu tužitelja ima pravo žalbe protiv presude zato što državni odvjetnik nije bio nazočan glavnoj raspravi (članak 441. stavak 1.) mogu se odreći prava na žalbu odmah nakon objave presude. U takvom slučaju dostavit će im se u roku od tri dana prijepis presude bez obrazloženja. Ako je presudom izrečena kazna zatvora prijepis presude uvijek mora sadržavati podatke iz članka 359. stavka 8. ovoga Zakona.

(4) Ako je tijek glavne rasprave snimljen u smislu čanka 440.a ovoga Zakona, stranke i oštećenik, odnosno oštećenik iz stavka 2. ovoga članka mogu u roku od tri dana od dana dostave prijepisa presude iz članka 442. stavka 9. ovoga Zakona najaviti žalbu. U takvom slučaju, rok za žalbu iz stavka 1. ovoga članka žaliteljima započinje teći od dostave prijepisa zvučne snimke.

(5) Najava žalbe podnesena sudu nakon proteka roka od tri dana iz stavka 4. ovoga članka smatra se žalbom protiv presude.

(6) Bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti postoji ako prijepis presude nije napisan i otpremljen u rokovima iz članka 442. stav­ka 7. ovoga Zakona ili ako protivno odredbi članka 442. stavka 9. nije prepisana zvučna snimka glavne rasprave.«

Članak 169.

U članku 443. stavku 2. iza riječi: »privatne tužbe« briše se zarez, a riječi: »sudac će uzeti izjave od stranaka i pozvati ih da stave svoje prijedloge glede pribavljanja dokaza« zamjenjuju se riječima: »ili odbačaja tužbe, sudac pojedinac može odmah otvoriti glavnu raspravu na što će se posebno upozoriti privatni tužitelj i okrivljenik pri dostavi poziva«.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Ako sudac pojedinac ne otvori glavnu raspravu, donijet će odluku o tome koje dokaze će izvesti na glavnoj raspravi i odredit će glavnu raspravu.«

Stavak 4. briše se.

Članak 170.

U članku 446. stavku 1. riječi: »za koja je po zakonu propisana kazna zatvora do tri godine ili novčana kazna kao glavna kazna« zamjenjuju se riječima: »iz nadležnosti suca pojedinca«.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Državni odvjetnik može zatražiti izricanje jedne ili više od sljedećih kazni ili mjera:

1) novčanu kaznu u visini od deset do sto prosječnih dnevnih prihoda u Republici Hrvatskoj (članak 51. stavak 4. Kaznenog zakona),

2) uvjetnu osudu za izricanje kazne zatvora do tri mjeseca ili novčane kazne, ili sudsku opomenu,

3) oduzimanje imovinske koristi pribavljene kaznenim dje­lom i objavljivanje kaznenog naloga u sredstvima javnog priopća­vanja,

4) zabranu upravljanja motornim vozilom do dvije godine odnosno oduzimanje predmeta.«

Stavak 3. briše se.

Članak 171.

U članku 450. iza riječi: »sudac pojedinac« dodaju se riječi: »izreći će da se kazneni nalog u odnosu na okrivljenika koji je podnio prigovor stavlja izvan snage«, stavlja se točka, a ispred riječi: »nije vezan« dodaju se riječi: »Pri tome sudac pojedinac«.

Članak 172.

U članku 452. u zadnjoj rečenici riječi: »364. stavka 2.« zamjenjuju se riječima: »442. stavka 5.«.

Članak 173.

Ispred članka 456. naziv Glave XXVIII. mijenja se i glasi: »POSTUPAK PREMA OKRIVLJENICIMA S DUŠEVNIM SMET­­NJAMA«, a podnaslov: »1. Postupak prema osobama koje su duševno oboljele, te osobama koje su kazneno djelo počinile u stanju neubrojivosti, smanjene ubrojivosti ili pod djelovanjem ovisnosti o alkoholu i drogama« briše se.

Članak 174.

Članak 456. mijenja se i glasi:

»(1) Odredbe ovoga Zakona osim odredaba Glave XXV. primijenit će se i u postupku prema osobama koje su u vrijeme počinjenja protupravnog djela bile neubrojive ako odredbama ove glave nije što posebno propisano.

(2) Postupak prema osobama koje su u vrijeme počinjenja protupravnog djela bile neubrojive pokreće se i vodi samo na zahtjev državnog odvjetnika.

(3) Državni odvjetnik može u slučajevima iz članka 191. stav­ka 6. ovoga Zakona, u istražnom zahtjevu ili tijekom istrage predložiti da se prikupe dokazi i činjenice potrebne radi utvrđenja je li okrivljenik u vrijeme počinjenja protupravnog djela bio neubrojiv i jesu li ispunjeni uvjeti za određivanje prisilnog smještaja okrivljenika prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.«

Članak 175.

U članku 457. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Ako je okrivljenik u vrijeme počinjenja protupravnog djela bio neubrojiv, državni odvjetnik će u optužnici postaviti zahtjev da sud utvrdi da je okrivljenik počinio protupravno djelo u stanju neubrojivosti, te da mu se odredi prisilan smještaj prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.«

Stavak 2. briše se.

U dosadašnjem stavku 3. koji postaje stavak 2. riječi: »ili optužnog prijedloga« brišu se.

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»(3) Sud će u ovim predmetima postupati posebno žurno.«

Članak 176.

Članak 458. mijenja se i glasi:

»(1) Osim u slučajevima kada se prema ovom Zakonu može odrediti pritvor protiv okrivljenika, pritvor će se odrediti i ako postoji vjerojatnost da bi okrivljenik za kojeg je državni odvjetnik postavio zahtjev iz članka 456. stavka 2. ovoga Zakona mogao zbog težih duševnih smetnji počiniti teže kazneno djelo. Prije određivanja pritvora pribavit će se mišljenje vještaka psihijatra o ovoj opasnosti okrivljenika. O određivanju pritvora po ovom osnovu izvijestit će se uprava zatvora radi upućivanja okriv­ljenika u zdravstvenu ustanovu u smislu odredbe članka 111. stav­ka 3. ovoga Zakona.

(2) Pritvor iz stavka 1. ovoga članka može trajati dok opasnost traje, ali ne dulje od rokova predviđenih člancima 106., 107. i 109. ovoga Zakona.«

Članak 177.

Članak 459. mijenja se i glasi:

»(1) O zahtjevu državnog odvjetnika iz članka 457. stavka 1. ovoga Zakona odlučuje sud nakon provedene glavne rasprave. O glavnoj raspravi izvijestit će se zakonski zastupnik optuženika, a ako ga nema, optuženikov bračni ili izvanbračni drug, odnosno najbliži srodnik.

(2) Branitelj ili optuženik će se, kod očitovanja o optužbi izjasniti o tome je li optuženik počinio protupravno djelo.

(3) Ako je optuženik raspravno nesposoban zbog duševnih smetnji, smatrat će se da poriče osnovanost optužbe.

(4) Ako je optuženik raspravno nesposoban zbog duševnih smetnji, glavna rasprava će se održati u njegovoj odsutnosti, ali će prije glavne rasprave predsjednik vijeća u prisustvu vještaka pokušati ispitati optuženika radi ocjene okolnosti iz članka 264. stavka 5. ovoga Zakona. O vremenu i mjestu ispitivanja optuženika izvijestit će se državni odvjetnik, optuženik, branitelj i zakonski zastupnik optuženika. Ispitivanje će se obaviti i bez nazočnosti uredno pozvanoga državnog odvjetnika i zakonskog zastupnika.

(5) Ako se glavna rasprava održava u odsutnosti optuženika pročitat će se zapisnici o njegovu ranijem ispitivanju.

(6) O raspravnoj sposobnosti i ubrojivosti optuženika te postojanju zakonskih uvjeta za određivanje prisilnog smještaja ispitat će se vještak koji je obavio psihijatrijski pregled optuženika.«

Članak 178.

Članak 460. mijenja se i glasi:

»(1) Ako državni odvjetnik u tijeku glavne rasprave utvrdi da izvedeni dokazi pokazuju da je optuženik počinio kazneno djelo u stanju ubrojivosti ili smanjene ubrojivosti, odustat će od zahtjeva za određivanje prisilnog smještaja i izmijenit će optuž­nicu.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka glavna rasprava će započeti iznova, a predsjednik vijeća će optuženika upozoriti na njegov promijenjen pravni položaj. Ako je to potrebno radi pripremanja obrane, sud može, na zahtjev obrane, prekinuti glavnu raspravu.

(3) Zapisnici o ranijim iskazima svjedoka ili vještaka ispitanima u odsutnosti optuženika sukladno odredbi članka 459. stav­ka 4. ovoga Zakona ne mogu se pročitati bez suglasnosti stranaka.«

Članak 179.

Članak 461. mijenja se i glasi:

»(1) Ako je državni odvjetnik postavio zahtjev iz članka 457. stavka 1. ovoga Zakona, a sud nakon provedene glavne rasprave utvrdi da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo te da postoje uvjeti za određivanje prisilnog smještaja optuženika u psihijatrijsku ustanovu prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, donijet će presudu kojom se utvrđuje da je optuženik počinio protupravno djelo, da ga je poči­nio u stanju neubrojivosti, te rješenjem odrediti prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci.

(2) Sud će, pri donošenju presude i rješenja iz stavka 1. ovoga članka, odrediti, odnosno produljiti pritvor iz razloga navedenog u članku 458. stavku 1. ovoga Zakona.

(3) Ako je državni odvjetnik postavio zahtjev iz članka 457. stavka 1. ovoga Zakona, a sud nakon provedene glavne rasprave utvrdi da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo, ali da ne postoje uvjeti za određivanje prisilnog smještaja optuženika u psihijatrijsku ustanovu prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, donijet će presudu kojom se optuženik oslobađa od optužbe i rješenje kojim se odbija zahtjev za određivanje prisilnog smještaja.

(4) Ako je državni odvjetnik postavio zahtjev iz članka 457. stavka 1. ovoga Zakona, a sud utvrdi postojanje razloga iz članka 353. ovoga Zakona, donijet će presudu kojom se optužba odbija.

(5) Ako je državni odvjetnik postavio zahtjev iz članka 457. stavka 1. ovoga Zakona, a sud utvrdi postojanje razloga iz članka 354. ovoga Zakona, osim isključenja krivnje zbog neubrojivosti, donijet će presudu kojom se optuženik oslobađa od optužbe.

(6) Ako sud ne utvrdi da je optuženik u vrijeme počinjenja protupravnog djela bio neubrojiv, donijet će presudu kojom se optužba odbija. U tom slučaju državni odvjetnik može odmah nakon objave presude dati usmeno izjavu da se odriče prava na žalbu i podnijeti novu optužnicu za isto kazneno djelo. Glavna rasprava će se provesti pred istim vijećem na temelju nove optužnice, protiv koje prigovor nije dopušten. Radi pripreme obrane sud može prekinuti glavnu raspravu. Prije izvedeni dokazi neće se ponovno izvoditi, osim ako vijeće ustanovi da je potrebno da se pojedini dokazi ponovno izvedu. Pisano izrađena presuda kojom je optužba odbijena dostavit će se strankama samo na njihov zahtjev. Protiv te presude žalba nije dopuštena.«

Članak 180.

Članak 462. mijenja se i glasi:

»(1) Presuda i rješenje iz članka 461. stavka 1. i 3. ovoga Zakona dostavit će se državnom odvjetniku, optuženiku osobno i njegovu branitelju te zakonskom zastupniku optuženika, a ako ga nema - optuženikovom bračnom ili izvanbračnom drugu, odnosno najbližem srodniku.

(2) Protiv presude i rješenja iz članka 461. stavka 1. i 3. ovoga Zakona mogu u roku od petnaest dana od dana primitka podnijeti žalbu sve osobe koje imaju pravo na žalbu protiv presude (članak 363).

(3) Drugostupanjski sud će sjednicu vijeća održati u nazoč­nosti optuženika ako smatra da je to svrhovito. Svoju odluku sa spisima dostavit će prvostupanjskom sudu najkasnije u roku koji je za polovicu kraći od roka određenog člankom 392. stavkom 2. ovoga Zakona.

(4) Predsjednik vijeća će, na zahtjev optuženika, donijeti rje­še­nje o izvršenju rješenja o prisilnom smještaju optuženika prije njegove pravomoćnosti.

(5) Predsjednik vijeća dostavit će odmah nakon izvršnosti rješenja o određivanju prisilnog smještaja potrebne spise sudu nadležnom za postupak prisilnog smještaja prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.«

Članak 181.

Ispred članka 463. naziv odjeljka: »2. Postupak za oduzimanje imovinske koristi i za opoziv uvjetne osude« briše se, a dodaje se nova Glava »XXVIII.a POSTUPAK ZA ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI«.

Članak 182.

U članku 467. u drugoj rečenici riječi: »i 3.« brišu se.

Članak 183.

Ispred članka 472. dodaje se nova Glava »XXVIII.b POSTUPAK ZA OPOZIV UVJETNE OSUDE«.

Članak 184.

U članku 472. stavku 4. u prvoj rečenici riječi: »i izreći kaznu koja je bila utvrđena u uvjetnoj osudi« zamjenjuju se riječima: »i odrediti izvršenje izrečene kazne«, a riječi: »ili ukinuti taj uvjet« zamjenjuju se riječima: »ili tu obvezu zamijeniti drugom ili osuđenika osloboditi obveze«.

Članak 185.

Ispred članka 473. u nazivu Glave XXIX. riječi u zagradi: »(BRISANJU OSUDE)« brišu se.

Članak 186.

U članku 473. stavku 1. riječi: »odnosno brisanje osude« bri­šu se, a riječi: »rješenje o brisanju osude« zamjenjuju se riječima: »rješenje o rehabilitaciji«.

U stavku 2. riječi: »odnosno brisanju osude« brišu se. Dodaje se nova rečenica koja glasi: »Ako je kazneni postupak u tijeku prekinut će se postupak za donošenje odluke o rehabilitaciji.«

Članak 187.

U članku 474. stavku 1. iza riječi: »rehabilitaciji« riječi: »odnosno brisanju osude« brišu se, a iza riječi: »rehabilitacija« riječi: »odnosno brisanje osude« brišu se.

U stavku 2. iza riječi: »rehabilitaciji« umjesto zareza stavlja se točka, a riječi: »odnosno brisanju osude« brišu se.

Članak 188.

Članak 475. briše se.

Članak 189.

U članku 486. stavku 1. riječi: »nalog za njegovo dovođenje ili« brišu se.

U stavku 2. riječ: »sud« zamjenjuje se riječima: »istražni sudac, predsjednik vijeća ili sudac pojedinac«.

Članak 190.

U članku 502. stavci 2., 3., 4. i 5. brišu se.

Članak 191.

(1) U kaznenom predmetu za kaznena djela iz članka 19. točke 1.b) Zakona o kaznenom postupku nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, postupak će se dovršiti pred sudom koji je bio nadležan u trenutku podizanja optužbe.

(2) Ako je u kaznenom predmetu u kojem je postupak započeo prije stupanja na snagu ovoga Zakona glavna rasprava u tijeku, postupak će se nastaviti prema dosadašnjim odredbama, osim ako odredbama glave XXXII. Zakona o kaznenom postupku nije što posebno propisano.

(3) Ako glavna rasprava u kaznenom predmetu vođenom po dosadašnjim odredbama treba započeti iznova, uzet će se očitovanje optuženika o optužbi u smislu članka 320. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku i nastaviti s postupkom prema odredbama ovoga Zakona. Tako će sud postupiti i u slučaju kada je presuda povodom pravnog lijeka ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak.

(4) Ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona donesena kakva odluka protiv koje je po dosadašnjim odredbama dopušten pravni lijek, a ta odluka još nije dostavljena osobama koje imaju pravo na pravni lijek ili još teče rok za podnošenje pravnog lijeka, ili je pravni lijek podnesen ali o njemu još nije odlučeno, u postupku će se primijeniti odredbe zakona prema kojima je donesena odluka.

Članak 192.

U svim postupcima u kojima je pritvor određen po dosadašnjim odredbama, nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, primijenit će se odredbe o rokovima trajanja pritvora iz ovoga Zakona.

Članak 193.

Nadležni ministri donijet će potonje propise iz članka 38., 48., 49., 59., 76., 79. i 165. ovoga Zakona najkasnije u roku od šest mjeseci od njegova stupanja na snagu. 

Članak 194.

Ovlašćuje se Odbor za zakonodavstvo Hrvatskoga sabora da izradi pročišćeni tekst Zakona o kaznenom postupku.

Članak 195.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«, a odredbe članka 3., članka 90. i članka 157. do 169. ovoga Zakona primjenjivat će se od 1. siječnja 2003.

Klasa: 740-02/02-01/01
Zagreb, 17. svibnja 2002.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.