USTAVNI SUD
REPUBLIKE HRVATSKE

1387

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smiljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Petar Klarić, Mario Kos, Jurica Malčić, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, u postupku vođenom u povodu ustavne tužbe D. M.-M. iz S., zastupane od I. M., odvjetnika iz S., na sjednici Suda održanoj dana 10. srpnja 2002. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u S. dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: I-P-394/94 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 - pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, D. M.-M. iz S., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 - pročišćeni tekst) u iznosu od 4.500,00 (četiritisućepetstotina) kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1.  Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je dana 25. travnja 2002. godine ustavnu tužbu protiv Općinskog suda u S. »zbog nedonošenja akta - sudske odluke u razumnom roku«.

Zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku podnositeljica nalazi povrijeđenima ustavna prava iz članka 26. i članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

U ustavnoj tužbi podnositeljica zahtijeva da Ustavni sud odredi Općinskom sudu u S. rok od 6 mjeseci za donošenje meritorne odluke u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: I-P-394/94, te da odredi primjerenu naknadu podnositeljici u iznosu od 40.000,00 kuna zbog povrede njezinog ustavnog prava koju je Općinski sud u S. učinio kada o pravima i obvezama podnositeljice nije odlučio u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2.  Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske:

– dana 14. ožujka 1994. godine podnositeljica je podnijela tužbu Općinskom sudu u S. protiv »C. o.« d.d. Z., radi isplate po polici osiguranja imovine,

– dana 1. ožujka 1995. godine tužena »C. o.« d.d. Z. dostavila je pisani odgovor na tužbu,

– prvo raspravno ročište u predmetu, koji se pred Općinskim sudom u S. vodi pod brojem: I-P-394/94, održano je dana 15. ožujka 1995. godine. Na tom je ročištu sud raspravnim rješenjem naložio tuženoj da u roku od 15 dana dostavi u spis opće uvjete za osiguranje imovine koji su vrijedili u vrijeme štetnog događaja (11. srpnja 1991. godine), te odredio da će zatražiti obavijest od Ministarstva unutarnjih poslova u S. »u svezi požara koji se dogodio u Ž. - P. u kojem je izgorjela stambena jednokatnica«. Istim raspravnim rješenjem nadležni sud je odredio da će iduće rasprav­no ročište biti održano nakon pribavljanja zatražene obavijesti,

– dana 24. svibnja 1995. godine podnositeljica ustavne tužbe zatražila je pisanim podneskom od Općinskog suda u S. da zakaže novo raspravno ročište, te da obavijesti tužiteljicu je li tuženik postupio po nalogu tog suda, odnosno je li nadležni sud pribavio obavijest od Ministarstva unutarnjih poslova u S.,

– dana 6. studenoga 1995. godine podnositeljica ustavne tuž­be ponovo je zatražila pisanim podneskom da Općinski sud u S. zakaže raspravno ročište. Istim je podneskom podnositeljica obavijestila nadležni sud da se spis u Ministarstvu unutarnjih poslova u S. vodi pod brojem: KU 4547/91, u Općinskom državnom odvjetništvu pod brojem: KTN-3239/91, a u Istražnom centru Županijskog suda u S. pod brojem: KIR-540/91,

– dana 28. listopada 1998. godine podnositeljica ustavne tužbe ponovo je podnijela pisani podnesak Općinskom sudu u S., zahtijevajući da se zakaže rasprava u parničnom predmetu broj: I-P-394/94, uz opetovani zahtjev da Općinski sud u S. zatraži i pribavi spise naznačene u njezinom podnesku od 6. studenoga 1995. godine.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U S.

3.  Na temelju članka 69. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustav­ni sud zatražio je dana 10. svibnja 2002. godine od Općinskog suda u S. da se izjasni o navodima ustavne tužbe u roku od 30 dana od dana primitka zahtjeva.

Nakon proteka roka u kojem Općinski sud u S. nije udovoljio traženju Ustavnog suda, Ustavni sud je svojim dopisom od 7. lipnja 2002. godine ponovo zatražio očitovanje Općinskog suda u S.

U očitovanju dostavljenom 20. lipnja 2002. godine Općinski sud u S. ističe da su »navodi iz ustavne tužbe točni, time da je tužiteljica omaškom u tužbi naznačila kako bi osigurani objekt u cijelosti izgorio, a u naravi je riječ o miniranju objekta, te je sud stoga nepotrebno tražio obavijesti od policijskih postaja je li bilo uredovanja, a po požaru na objektu tužitelja«.

Općinski sud u S. nadalje ističe da »zaista nije bilo uricanja rasprava nakon 15. ožujka 1995. godine, unatoč činjenici da su tužitelji podnescima zaprimljenim 24. svibnja 1995. godine, te 16. studenoga 1995. godine, kao i na posljetku 28. listopada 1998. godine tražili uricanje ročišta. (...) Kao jedinu objektivnu okolnost koja opravdava sporost ovog suda moramo navesti da je uredujući sudac (...) bila na bolovanju, te na porodnom dopustu (treće dijete), a uredujući se sudac trenutno nalazi na bolovanju«.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4.  Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvat­ske (»Narodne novine«, pročišćeni tekst, broj 41/01), propisano je sljedeće:

»Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«

Odredbom članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona propisano je sljedeće:

»(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«

Ustavna tužba je osnovana.

5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositeljice i dostav­ljenog očitovanja Općinskog suda u S., Ustavni sud utvrdio je da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

5.1.  DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 14. ožujka 1994. godine, podnošenjem tužbe Općinskom sudu u S. Budući da je ustavna tužba podnesena dana 25. travnja 2002. godine, a do tog dana sudski postupak u prvom stupnju nije bio okončan, Ustav­ni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe prvostupanjski postupak pred Općinskim sudom u S. trajao ukupno osam (8) godina, jedan (1) mjesec i jedanaest (11) dana.

Ustavni sud napominje, međutim, da je Zakon o potvrđi­vanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.

Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka 134. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90), dio unutarnjeg pravnog poretka Repub­like Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvat­ske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje sljedeće:

»Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj«.

Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donošenje sud­ske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997.). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj 9. studenoga 2000. godine, izmjenama članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/2000). Iz navedenih razloga ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine u pravilu ne bi moglo biti predmetom ustavnosud­skih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno.

Ustavni sud je u konkretnom slučaju ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 25. travnja 2002. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe podnositeljice), što ukupno iznosi četiri (4) godine, četiri (4) mjeseca i dvadeset (20) dana.

5.2.  POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrđuje da u razmatranom razdoblju Općinski sud u S. nije poduzeo niti jednu radnju koja bi bila relevantna za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku.

Radi se, dakle, o razdoblju potpune neaktivnosti nadležnog suda u parničnom postupku prvog stupnja u stvari građanske naravi.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u sudskom postupku, svojim ponašanjem nije ni u čemu pridonijela duljini prvostupanjskog sudskog postupka. Dapače, podnositeljica se u više navrata pisanim podnescima obraćala nadležnom sudu požurujući postupak i zahtijevajući od nadležnog suda provođenje odgova­rajućih radnji u tom postupku (v. točku. 2. alineje 4. do 6. obrazloženja ove odluke).

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o složenoj sudskoj stvari.

Mjerila prema kojima se ocjenjuje složenost sudskog predmeta (opsežnost izvođenja potrebnih dokaza, broj mogućih svje­do­ka koji bi trebali biti saslušani u postupku, eventualna potreba za provedbom postupka vještačenja, vrijeme potrebno za kolanje spisa u predmetima koji zahtijevaju suradnju više organa, provo­đenje sudskog postupka u više stupnjeva, odnosno vraćanje stvari na ponovno odlučivanje sudu nižeg stupnja te ostale radnje i postupci, koji bi mogli dovesti do zaključka da se radi o složenoj sudskoj stvari zbog koje bi sudski postupak u cijelosti ili u pojedinom stupnju opravdano mogao trajati dulje vrijeme), u konkretnom predmetu, koji se od 1994. godine neprekidno nalazi u postupku pred sudom prvog stupnja, uz održavanje samo jednog raspravnog ročišta 15. ožujka 1995. godine, nisu zadovoljena.

5.5. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA

U povodu isticanja nadležnog prvostupanjskog suda da bi se bolovanje uredujućih sudaca moglo smatrati »objektivnom okol­no­šću koja opravdava sporost« tog suda, Ustavni sud utvrđuje da se pozivanje na organizacijske ili kadrovske probleme suda ne bi moglo smatrati opravdanim razlogom za nerazumno dugo nepostupanje suda u ovom sudskom postupku.

Napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da su države-ugovornice obvezne organizirati svoje pravne poretke na način koji omogućava sudovima da ispune zahtjeve propisane člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije, opetovano ističući naročitu važnost tog zahtjeva za pravilno i uredno vođenje sudskih postupaka (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Buchholz protiv Njemačke od 6. svibnja 1981., Guincho protiv Portugala od 10. srpnja 1984., Union Alimentaria Sanders SA od 7. srpnja 1989., Brigandi protiv Italije od 19. veljače 1991. i dr.).

6. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da je nerazumno dugim nepostupanjem Općinskog suda u S. povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

7. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, te posebno vrijeme potpune neaktivnosti suda prvog stupnja u konkretnom sudskom predmetu, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

8. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu moguć­nost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade temeljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Budući da je Ustavni sud ovlašten temeljem članka 63. stav­ka 2. Ustavnog zakona u svakom pojedinom slučaju odrediti i rok za donošenje sudske odluke, na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je i činjenica da je Općinskom sudu u S., temeljem točke II. izreke ove odluke, određen kratak rok u kojem je taj sud dužan donijeti odluku u predmetu broj: I-P-394/94, čime se na najdjelotvorniji način ostvaruje i svrha samog sudskog postupka.

10. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-880/2002

Zagreb, 10. srpnja 2002.

Predsjednik Suda
dr. sc. Smiljko Sokol, v. r.