USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2292

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smi­ljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Marijan Hra­njski, Petar Klarić, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrko­njić, Jasna Omejec, Že­ljko Potoč­njak, Emilija Rajić, Agata Račan, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o prijedlogu za ocjenu suglasnosti drugog propisa s Ustavom i zakonom, na sjednici održanoj dana 20. studenoga 2002. godine, donio je

ODLUKU

I. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom te se ukidaju:

– odredba članka 1. u dijelu koji glasi: »prostorni uvjeti i uvjeti oprem­ljenosti tih sanitarnih čvorova te način obav­lja­nja sanitarnog nadzora nad njima« i odredbe članaka 3., 4. i 5. Pravil­nika o građevinama u kojima sanitarni čvorovi podliježu sanitarnom nadzoru (»Narodne novine«, broj 79/99).

II. Ukinute odredbe prestaju važiti 30. trav­nja 2003. godine.

III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazlože­nje 

1. Prijedlog za pokreta­nje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Pravilnika o građevinama u kojima sanitarni čvorovi podliježu sanitarnom nadzoru (»Narodne novine«, broj 79/99, u da­lj­njem tekstu: Pravilnik) podnio je Kruno Slado­ljev iz Vodica, A. Udovičića Kule 5, jer smatra da ­nje­gove odredbe, osim onih iz članaka 1. i 2. Pravilnika, nisu u suglasju s odredbom članka 3. stavka 2. Zakona o sanitarnoj inspekciji (»Narodne novine«, broj 27/99).

Predlagate­lj smatra da je nadležni ministar u donoše­nju tog Pravilnika prekoračio ovlasti iz navedene zakonske odredbe jer se nije pridržavao zakonske ovlasti da samo odredi građevine u kojima sanitarni čvorovi podliježu sanitarnom nadzoru, već je u ostalim odredbama Pravilnika (člancima 3., 4., 5., 6. i 7.) uređivao pita­nja na koja nije bio ovlašten. Zbog sadržaja osporenih odredbi, smatra predlagate­lj primjena Pravilnika u pojedinim slučajevima je nemoguća, dok uređe­nje navedenih prostora stvara velike i nepotrebne troškove malim gospodarskim subjektima.

2. U odgovoru na navode predlagate­lja, Ministarstvo zdravstva, u čijoj nadležnosti je donoše­nje osporenog propisa, u bitnome, ističe da je ministar, određujući Pravilnikom sanitarni čvor i uvjete za isti, postupio sukladno članku 1. tog Pravilnika te da ovlast za propisiva­nje prekršaja i novčanih kazni (članak 7. Pravilnika) proizlazi iz članka 38. Zakona o sanitarnoj inspekciji. Stoga je Ministarstvo, zak­ljučno, navelo da osporenim Pravilnikom, donesenim na teme­lju i u skladu s navedenim Zakonom, nisu prekršena zakonska ovlašte­nja te je predložilo neprihvaća­nje prijedloga predlagate­lja.

Prijedlog je djelomice osnovan.

3. Prema odredbama članka 5. Ustava, zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom te je svatko dužan držati se Ustava i zakona te poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.

O suglasnosti zakona s Ustavom, odnosno drugih propisa s Ustavom i zakonom, odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske na teme­lju članka 128. podstavaka 1. i 2. Ustava, na način i prema postupku koji su propisani Ustavom i Ustavnim zakonom o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u da­lj­njem tekstu: Ustavni zakon).

Kada je predmet ustavnosudske ocjene drugi propis, koji se u pravilu donosi radi provedbe zakona, on mora biti u skladu sa zakonom na teme­lju koje­ga je donesen, a potom i s Ustavom. U postupku ocjene zakonitosti i ustavnosti takvog propisa ispituje se, stoga, je li on donesen od strane ovlaštene osobe, zatim je li donosite­lj imao zakonsko ovlašte­nje za ­nje­govo donoše­nje (pravna osnova donoše­nja) te odgovara li propis po svom sadržaju onim okvirima koje mu je odredio zakon.

4. Zakonom o sustavu državne uprave (»Narodne novine«, broj 75/93, 48/99, 15/00 i 59/01), u članku 17., propisano je da  ministri i ravnate­lji državnih upravnih organizacija donose pravil­nike, naredbe i naputke za provedbu zakona i drugih propisa kad su na to izrijekom ovlašteni u granicama date ovlasti. U članku 18. taj Zakon propisuje da se pravilnikom pota­nje razrađuju pojedine odredbe zakona radi ­njihove primjene. Dakle, pravilnik, kao provedbeni propis, samo razrađuje zakonske odredbe i pri tome se mora kretati u okviru ovlašte­nja koja su mu zakonom dana, što znači da se provedbenim propisom prava, koja ovlaštenicima pripadaju na teme­lju zakona, ne mogu ograničavati ili uskraćivati, odnosno ­njime se ne mogu nametati obveze izvan danog zakonskog okvira, niti se mogu uređivati pita­nja za čije uređe­nje ministar prethodno nije ovlašten zakonom. Sve što bi bilo izvan granica, zakonom utvrđenih, dovodilo bi u sum­nju zakonitost takvog propisa, a time i ­nje­govu ustavnost.

5. Ministar zdravstva donio je osporeni propis na teme­lju članka 3. stavka 2. Zakona o sanitarnoj inspekciji, koji glasi:

»Građevine u kojima sanitarni čvorovi podliježu sanitarnom nadzoru propisom određuje ministar zdravstva«.

6. Odredbe članaka 1., 3., 4. i 5. Pravilnika glase:

»Članak 1.

Ovim se Pravilnikom određuju građevine u kojima sanitarni čvorovi podliježu sanitarnom nadzoru, prostorni uvjeti i uvjeti oprem­ljenosti tih sanitarnih čvorova te način obav­lja­nja sanitarnog nadzora nad ­njima.

Članak 3.

Pod sanitarnim čvorom u smislu ovoga Pravilnika podrazumijeva se jedan zahod sa predprostorom za žene i jedan zahod sa predprostorom i prostorijom, odnosno prostorom sa pisoarom za muškarce (u da­lj­njem tekstu: zahodska grupa).

Članak 4.

U građevinama iz članka 2. ovoga Pravilnika sanitarni čvor mora imati:

– u zahodima nisku ili visoku zahodsku ško­ljku, a na visokoj i WC dasku, uređaj za ispira­nje ško­ljke tekućom vodom te držač za toaletni papir,

– u predprostoru umivaonik, iz­ljevnu slavinu sa hladnom tekućom vodom, sredstva za pra­nje ruku, uređaj za suše­nje ruku ili držač sa papirnatim ubrusima za brisa­nje ruku te koš za otpad,

– u prostoriji ili prostoru s pisoarom, uređaj za automatsko ispira­nje tekućom vodom.

Članak 5.

Građevine iz članka 2. ovoga Pravilnika, moraju imati najma­nje jednu zahodsku grupu, ako drugim propisima nije određeno drukčije.

Prostorije zahoda moraju biti čiste i prozračne.«.

7. Ministar zdravstva bio je ovlašten Pravilnikom odrediti građevine u kojima sanitarni čvorovi podliježu sanitarnom nadzoru (članak 2. Pravilnika), međutim, nije bio ovlašten odrediti što se podrazumijeva pod sanitarnim čvorom niti što sve mora imati, odnosno koje uvjete glede oprem­ljenosti sanitarni čvor mora ispu­njavati (članak 1. u dijelu koji glasi: »prostorni uvjet i uvjeti oprem­ljenosti tih sanitarnih čvorova te način obav­lja­nja sanitarnog nadzora nad ­njima« i članci 3. do 5. Pravilnika).

Iz navedenog slijedi da ukinute odredbe Pravilnika prelaze granice ovlašte­nja dane odredbom članka 3. stavka 2. Zakona o sanitarnoj inspekciji, čime je povrijeđeno ustavno načelo iz članka 5. stavka 1. Ustava.

8. Neosnovanima su ocije­njeni navodi predlagate­lja glede neustavnosti odredbi članaka 6. i 7. Pravilnika. Člankom 6. Pravilnika propisano je da je u građevinama iz članka 2. Pravilnika, koje nemaju sanitarni čvor, isti potrebito osigurati u roku 6 mjeseci od dana stupa­nja na snagu tog Pravilnika, dok je člankom 7. Pravilnika propisano da će novčanom kaznom u iznosu 200,00 kn sanitarni inspektor kazniti za prekršaj na mjestu izvrše­nja prekršaja odgovornu osobu u pravnoj osobi, odnosno fizičku osobu koja samostalno obav­lja djelatnost u slučaju ako sanitarni čvor u građevini nije u skladu s odredbama tog Pravilnika.

Ocije­njeno je, naime, da se rok propisan člankom 6. Pravilnika može smatrati primjerenim za uređe­nje sanitarnog čvora, sukladno odredbama Pravilnika, te da za određiva­nje novčane kazne zakonska ovlast postoji u članku 38. stavku 2. Zakona o sanitarnoj inspekciji, prema kojem ministar zdravstva može, propisima za čije je donoše­nje ovlašten, propisati prekršaje i novčane kazne za te prekršaje.

9. Slijedom navedenog, sukladno odredbi članaka 43. i 55. stavka 1. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

10. Odgodni učinak ukida­nja navedenih odredbi Pravilnika (točka II. izreke) teme­lji se na odredbi članka 55. stavka 2. Ustav­nog zakona, a objava odluke (točka III. izreke) teme­lji se na od­red­bi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-II-14/2000
Zagreb, 20. studenoga 2002.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda
dr. sc. Smi­ljko Sokol,  v. r.