Zakon o nasljeđivanju

NN 48/2003, Zakon o nasljeđivanju

HRVATSKI SABOR

604

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O NASLJEĐIVANJU

Proglašavam Zakon o nasljeđivanju, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 11. ožujka 2003.

Broj: 01-081-030-922/2
Zagreb, 18. ožujka 2003.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O NASLJEĐIVANJU

D I O  P R V I

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuje pravo nas­­ljeđiva­­nja.

(2) Ovim se Zakonom uređuju pravila po kojima sud, druga tijela i ovlaštene osobe postupaju u nas­­ljednim stvarima.

Članak 2.

(1) Sve su fizičke osobe pod istim pretpostavkama ravnoprav­ne u nas­­ljeđiva­­nju.

(2) Stranci su, pod pretpostavkom uzajamnosti, u nas­­ljeđiva­­nju ravnopravni s držav­­ljanima Republike Hrvatske. Uzajamnost se predmnijeva, dok se suprotno ne utvrdi na zahtjev osobe koja u tome ima pravni interes.

Članak 3.

(1) Nas­­ljeđuje se zbog smrti fizičke osobe i u trenutku ­­njezine smrti.

(2) Svaku se fizičku osobu može naslijediti.

Članak 4.

(1) Umrlu fizičku osobu (ostavite­­lja) nas­­ljeđuje onaj koji je ­­njezinom smrću stekao nas­­ljedno pravo (nas­­ljednik).

(2) Svaka je osoba sposobna naslijediti ako zakonom nije što drugo određeno.

(3) Nas­­ljedno se pravo stječe po odredbama ovoga Zakona, a na teme­­lju oporuke ili na teme­­lju zakona.

(4) Nas­­ljedno se pravo stječe u trenutku ostavite­­ljeve smrti. Stjecate­­lj nas­­ljednog prava može ga se po odredbama ovoga Zakona odreći, pa će se uzeti kao da ga nikada nije niti stekao.

Članak 5.

(1) Tko je naslijedio neku osobu, ­­njezin je sveopći pravni s­­ljednik.

(2) Ostavite­­ljevom smrću prelazi ­­nje­gova ostavina na nas­­ljednika, čime postaje ­­nje­govo nas­­ljedstvo.

(3) Ostavina se sastoji od sve­ga što je bilo ostavite­­ljevo u trenutku ­­nje­gove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No, nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostavi­te­­ljeve smrti stekne na posebnom pravnom teme­­lju.

Članak 6.

Smrću ostavite­­lja koji nema nas­­ljednika ostavina prelazi na općinu, odnosno grad određene ovim Zakonom, koji time dobivaju jednak položaj kao da su ostavite­­ljevi nas­­ljednici, če­ga se oni ne mogu odreći.

Članak 7.

(1) Svatko je ovlašten da za slučaj svoje smrti oporukom odredi sebi nas­­ljednika, a i da pravo svoje­ga nas­­ljednika ograniči i optereti, na način i u granicama određenima ovim Zakonom.

(2) Zbog zaštite opravdanih interesa članova uže obite­­lji ovim se Zakonom određuje koja prava glede ostavine pripadaju članovima uže obite­­lji, makar i protiv ostavite­­ljeve vo­­lje, te se postav­­ljaju granice oporučnim i drugim raspolaga­­njima za slučaj smrti.

D I O  D R U G I

PRAVNI TEMELJ NASLJEĐIVANJA

G l a v a  p r v a

NASLJEĐIVANJE NA TEMELJU ZAKONA

Zakonski nas­­ljednici

Članak 8.

(1) Na teme­­lju zakona ostavite­­lja nas­­ljeđuju svi ­­nje­govi potomci, ­­nje­gova posvojčad i ­­njihovi potomci, ­­nje­gov bračni drug, ­­nje­govi rodite­­lji, ­­nje­govi posvojite­­lji, ­­nje­gova braća i sestre i ­­njihovi potomci, ­­nje­govi djedovi i bake i ­­njihovi potomci, i ­­nje­govi ostali predci.

(2) Na teme­­lju zakona ostavite­­lja nas­­ljeđuje i ­­nje­gov izvan­bračni drug koji je u pravu nas­­ljeđiva­­nja izjednačen s bračnim. Izvanbračnom zajednicom u smislu ovoga Zakona smatra se životna zajednica neudane žene i neože­­njenog muškarca koja je trajala du­­lje vrijeme a prestala ostavite­­ljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispu­­njene pretpostavke koje se traže za va­­ljanost braka.

(3) Osobe iz stavka 1. ovoga članka nas­­ljeđuju po nas­­ljednim redovima.

(4) Nas­­ljednici bliže­ga nas­­ljednog reda isk­­ljučuju iz nas­­ljedstva osobe da­­lj­­nje­g nas­­ljednog reda.

I. NASLJEDNI REDOVI

1. Prvi nas­­ljedni red

Ostavite­­ljevi potomci i bračni drug

Članak 9.

(1) Ostavite­­lja nas­­ljeđuju prije svih ­­nje­gova djeca i ­­nje­gov bračni drug.

(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka nas­­ljeđuju na jednake dijelove.

Pravo predstav­­lja­­nja

Članak 10.

Dio ostavine koji bi pripao prije umrlom djetetu da je na­­d­živjelo ostavite­­lja nas­­ljeđuju ­­nje­gova djeca, ostavite­­ljevi unuci, na jednake dijelove, a ako je neki od unuka umro prije ostavite­­lja, onda dio koji bi ­­njemu pripao da je bio živ u času ostavite­­ljeve smrti nas­­ljeđuju ­­nje­gova djeca, praunuci ostavite­­ljevi, na jednake dijelove, i tako redom sve dokle ima ostavite­­ljevih potomaka.

2. Drugi nas­­ljedni red

Ostavite­­ljevi rodite­­lji i bračni drug

Članak 11.

(1) Ostavite­­lja koji nije ostavio potomke nas­­ljeđuju ­­nje­govi rodite­­lji i ­­nje­gov bračni drug.

(2) Ostavite­­ljevi rodite­­lji nas­­ljeđuju jednu polovicu ostavine na jednake dijelove, a drugu polovicu ostavine nas­­ljeđuje ostavite­­ljev bračni drug.

(3) Ako su oba rodite­­lja umrla prije ostavite­­lja, bračni drug nas­­ljeđuje cijelu ostavinu.

(4) Ako iza ostavite­­lja nije ostao bračni drug, ostavite­­ljevi rodite­­lji nas­­ljeđuju cijelu ostavinu na jednake dijelove.

(5) Ako je jedan ostavite­­ljev rodite­­lj umro prije ostavite­­lja, dio ostavine koji bi mu pripao da je na­­dživio ostavite­­lja nas­­ljeđuje drugi rodite­­lj.

Ostavite­­ljeva braća i sestre i ­­njihovi potomci

Članak 12.

(1) Ako je jedan ostavite­­ljev rodite­­lj umro prije ostavite­­lja koji nije ostavio bračnog druga, dio ostavine koji bi mu pripao da je na­­dživio ostavite­­lja nas­­ljeđuju ­­nje­gova djeca (ostavite­­ljeva braća i sestre), ­­nje­govi unuci i praunuci i ­­nje­govi da­­lj­­nji potomci, po pravilima za slučaj kad ostavite­­lja nas­­ljeđuju ­­nje­gova djeca i ostali potomci.

(2) Ako su oba ostavite­­ljeva rodite­­lja umrla prije ostavite­­lja koji nije ostavio bračnog druga, dio ostavine koji bi svakome od ­­njih pripao da je na­­dživio ostavite­­lja nas­­ljeđuju potomci, kako je određeno u stavku 1. ovoga članka.

(3) U svim slučajevima ostavite­­ljeva braća i sestre samo po ocu nas­­ljeđuju na jednake dijelove očev dio ostavine, braća i sestre samo po majci nas­­ljeđuju na jednake dijelove majčin dio, a braća i sestre nas­­ljeđuju na jednake dijelove s braćom i sestrama po ocu očev dio, a s braćom i sestrama po majci majčin dio.

Ako je jedan rodite­­lj umro bez potomstva

Članak 13.

Ako je jedan ostavite­­ljev rodite­­lj umro prije ostavite­­lja koji nije ostavio bračnog druga, a nije ostavio nijednog potomka, dio ostavine koji bi mu pripao da je na­­dživio ostavite­­lja nas­­ljeđuje drugi rodite­­lj, a ako je i ovaj umro prije ostavite­­lja koji nije ostavio bračnog druga, ­­nje­govi potomci nas­­ljeđuju ono što bi pripalo i jednom i drugom rodite­­lju, kako je određeno u članku 12. ovoga Zakona.

3. Treći nas­­ljedni red

Ostavite­­ljevi djedovi i bake

Članak 14.

(1) Ostavite­­lja koji nije ostavio ni potomke, ni bračnog druga, ni rodite­­lje, niti su ovi ostavili nekog potomka, nas­­ljeđuju ­­nje­govi djedovi i bake.

(2) Jednu polovicu ostavine nas­­ljeđuju djed i baka s očeve strane, a drugu polovicu djed i baka s majčine strane.

Prava djeda i bake iste loze

Članak 15.

(1) Djed i baka iste loze nas­­ljeđuju na jednake dijelove.

(2) Ako je neki od ovih predaka jedne loze umro prije ostavite­­lja, dio ostavine koji bi mu pripao da je na­­dživio ostavite­­lja nas­­ljeđuju ­­nje­gova djeca, ­­nje­govi unuci i ­­nje­govi da­­lj­­nji potomci, po pravilima za slučaj kad ostavite­­lja nas­­ljeđuju ­­nje­gova djeca i ostali potomci.

(3) U svemu ostalome za nas­­ljedno pravo djeda i bake jedne loze i ­­njihovih potomaka vrijede pravila po kojima nas­­ljeđuju ostavite­­ljevi rodite­­lji i ­­njihovi potomci.

Ako su djed i baka jedne loze umrli bez potomstva

Članak 16.

Ako su djed i baka jedne loze umrli prije ostavite­­lja, a nisu ostavili nijednog potomka, dio ostavine koji bi im pripao da su na­­dživjeli ostavite­­lja nas­­ljeđuju djed i baka druge loze, ­­njihova djeca, ­­njihovi unuci i ­­njihovi da­­lj­­nji potomci, kako je određeno u članku 15. ovoga Zakona.

4. Četvrti nas­­ljedni red

Pradjedovi i prabake

Članak 17.

(1) Ostavite­­lja koji nije ostavio ni potomke ni rodite­­lje, niti su ovi ostavili nekog potomka, ni bračnog druga, ni djeda i baku, niti su ovi ostavili nekog potomka, nas­­ljeđuju ­­nje­govi pradjedovi i prabake.

(2) Jednu polovicu nas­­ljeđuju pradjedovi i prabake s očeve strane, a drugu polovicu nas­­ljeđuju pradjedovi i prabake s majčine strane.

Članak 18.

(1) Od dijela koji pripada ostavite­­ljevim pradjedovima i prabakama s očeve strane jednu polovicu nas­­ljeđuju na jednake dijelove rodite­­lji ­­nje­gova djeda po ocu, a drugu polovicu rodite­­lji ­­nje­gove bake po ocu.

(2) I pradjedovi i prabake s majčine strane nas­­ljeđuju na način određen u stavku 1. ovoga članka dio koji im pripada.

(3) Ako nema koga od tih predaka, dio koji bi mu pripao da je živ nas­­ljeđuje predak koji mu je bio bračni drug.

(4) Ako nema jednog para tih predaka, dijelove koji bi im pripali da su živi nas­­ljeđuje drugi par iste loze.

(5) Ako nema pradjedova i prabaka jedne loze, dio ostavine koji bi im pripao da su živi nas­­ljeđuju pradjedovi i prabake druge loze.

5. Ostali nas­­ljedni redovi

Ostali predci

Članak 19.

Iza pradjedova i prabaka ostavite­­lja nas­­ljeđuju da­­lj­­nji ­­nje­govi predci, redom, po pravilima po kojima nas­­ljeđuju ­­nje­govi pradjedovi i ­­nje­gove prabake.

Ošasna ostavina

Članak 20.

(1) Ostavite­­ljeve nekretnine i s ­­njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad na čijem se području nalaze.

(2) Pokretnine i s ­­njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavite­­lj u trenutku smrti imao prebivalište na području Republike Hrvatske.

(3) Ako ostavite­­lj u trenutku smrti nije imao prebivalište na području Republike Hrvatske, a imao je boravište, pokretnine i s ­­njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavite­­lj u trenutku smrti imao boravište na području Republike Hrvatske.

(4) Ako ostavite­­lj u trenutku smrti na području Republike Hrvatske nije imao ni prebivalište niti boravište, pokretnine i s ­­njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavite­­lj u trenutku smrti bio upisan u k­­njigu držav­­ljana Republike Hrvatske.

II. POSEBNE odredbe za neke nasljednike

1. Potomci

Članak 21.

Djeca rođena izvan braka i ­­njihovi potomci imaju ista nas­­ljedna prava kao i bračna djeca i ­­njihovi potomci.

2. Posvojčad u slučaju srodničkog posvoje­­nja

Članak 22.

(1) Srodničkim posvoje­­njem međusobno stječu posvojite­­lj i ­­nje­govi srodnici s jedne strane, te posvojče i ­­nje­govi potomci s druge strane, pravo zakonskog nas­­ljeđiva­­nja.

(2) Srodničkim posvoje­­njem prestaje međusobno pravo zakonskog nas­­ljeđiva­­nja između posvojčeta i ­­nje­govih krvnih srodnika.

(3) Ako dijete posvoji maćeha ili očuh, ne prestaje nas­­ljedno pravo između posvojčeta i rodite­­lja koji je u braku s posvojite­­ljem, te krvnih srodnika tog rodite­­lja.

3. Posvojčad u slučaju rodite­­ljskog posvoje­­nja

Članak 23.

(1) Rodite­­ljskim posvoje­­njem stječu međusobno posvojite­­lj i posvojče pravo zakonskog nas­­ljeđiva­­nja krvnih srodnika u ravnoj lozi, tako da posvojče i posvojčetovi potomci imaju prema posvojite­­lju nas­­ljedna prava kao da su posvojite­­ljeva djeca, odnosno da­­lj­­nji posvojite­­ljevi potomci, a posvojite­­lj i ­­nje­govi predci imaju prema posvojčetu i ­­nje­govim potomcima jednaka nas­­ljedna prava kao da je posvojite­­lj posvojčetu rodite­­lj, a posvojite­­ljevi predci da su posvojčetovi predci.

(2) Posvojče iz rodite­­ljskog posvoje­­nja i ­­nje­govi potomci ne nas­­ljeđuju na teme­­lju zakona posvojite­­ljeve pobočne srodnike, ­­nje­gova bračnog druga, a ni ­­nje­govu posvojčad koja su to na te­me­­lju rodite­­ljskog posvoje­­nja, kao ni potomke takve posvojčadi.

(3) Rodite­­ljskim posvoje­­njem prestaju međusobna prava nas­­ljeđiva­­nja posvojčeta i ­­nje­govih krvnih srodnika. Iznimno od toga, rodite­­ljskim se posvoje­­njem ne dira u nas­­ljedno pravo po­svoj­četa i ­­nje­govih potomaka prema posvojčetovu rodite­­lju koji je u braku s posvojite­­ljem, te krvnim srodnicima tog rodite­­lja.

Članak 24.

Posvojče i ­­nje­govi potomci ne mogu naslijediti posvojite­­lja ako je posvojite­­lj podnio zahtjev za prestanak posvoje­­nja, a nakon ­­nje­gove smrti, na zahtjev zainteresirane osobe nastavi se postupak pa se utvrdi opravdanost zahtjeva.

4. Bračni i izvanbračni drug

Članak 25.

(1) Pravo nas­­ljeđiva­­nja između bračnih drugova prestaje rastavom braka i poništajem braka.

(2) Bračni drug nema pravo na nas­­ljedstvo:

1) ako je ostavite­­lj podnio tužbu za rastavu ili poništaj braka, odnosno sporazumni zahtjev za rastavu braka, a nakon ostavite­­ljeve smrti se utvrdi da su bili osnovani;

2) ako ­­nje­gov brak s ostavite­­ljem bude proglašen neposto­jećim, ili bude poništen poslije ostavite­­ljeve smrti iz uzroka za čije je postoja­­nje na­­dživjeli bračni drug znao ili morao znati u vrijeme sklapa­­nja braka,

3) ako je ­­nje­gova zajednica života s ostavite­­ljem bila trajno prestala ­­nje­govom kriv­­njom ili u sporazumu s ostavite­­ljem.

(3) Izvanbračni drug nema pravo na nas­­ljedstvo ako je ­­nje­gova zajednica života s ostavite­­ljem bila trajno prestala.

G l a v a  d r u g a

NASLJEĐIVANJE NA TEMELJU OPORUKE

I. Pretpostavke valjanosti oporuke

Sposobnost oporučiva­­nja

Članak 26.

(1) Oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđiva­­nje koja je navršila 16 godina života.

(2) Oporuka je ništava ako u vrijeme sastav­­lja­­nja oporučite­­lj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđiva­­nje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučite­­lj u trenutku sastav­­lja­­nja oporuke bio sposoban za rasuđiva­­nje. Oporu­čite­­lj nije bio sposoban za rasuđiva­­nje ako u tom trenutku nije bio u sta­­nju shvatiti znače­­nje svoje­g očitova­­nja i ­­nje­gove pos­­ljedice, ili nije bio u sta­­nju vladati svojom vo­­ljom toliko da postupa u skladu s tim zna­­njem.

(3) Gubitak sposobnosti za rasuđiva­­nje koji bi nastupio pošto je oporuka naprav­­ljena ne utječe na ­­njezinu va­­ljanost.

Ponište­­nje oporuke zbog mana oporučite­­ljeve vo­­lje

Članak 27.

(1) Oporuka će se na zahtjev poništiti ako je oporučite­­lj bio natjeran prijet­­njom ili silom da je napravi ili se odlučio napraviti je zbog toga što je bio prevaren ili što se nalazio u zabludi.

(2) Prijet­­nja, sila ili prijevara razlog su za ponište­­nje oporuke i kad potječu od treće osobe.

(3) Raspolaga­­nja oporukom poništit će se na zahtjev i ako je oporučite­­lj bio u zabludi o či­­njenicama koje su pobudile oporu­čite­­lja da učini ta raspolaga­­nja.

(4) Ako su samo neke oporučne odredbe naprav­­ljene pod prijet­­njom ili silom, zbog prijevare, ili u zabludi, to ne povlači za sobom neva­­ljanost i ostalih odredaba ako one mogu opstati bez te odredbe.

Članak 28.

(1) Ponište­­nje oporuke ili pojedinih ­­njezinih odredaba zbog prijet­­nje ili sile, prijevare ili zablude, može zahtijevati samo osoba koja za to ima pravni interes, i to u roku od godinu dana od kada je doznala za postoja­­nje uzroka neva­­ljanosti, ali najkasnije za deset godina od proglaše­­nja oporuke.

(2) Rok od godinu dana ne može početi teći prije proglaše­­nja oporuke.

(3) Prema osobi koja je prouzročila mane oporučite­­ljeve vo­­lje, ili je za ­­njih znala ili morala znati, ponište­­nje oporuke može se zahtijevati u roku od 20 godina od dana proglaše­­nja oporuke.

Oblik oporuke kao pretpostavka va­­ljanosti

Članak 29.

(1) Va­­ljana je ona oporuka koja je naprav­­ljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom.

(2) Svatko može u redovitim okolnostima oporučiti u bilo kojem od zakonom predviđenih oblika.

(3) Zbog nedostatka u obliku ponište­­nje oporuke može zahtijevati nakon otvara­­nja nas­­ljedstva samo osoba koja za to ima pravni interes, i to u roku od godinu dana od kada je saznala za oporuku, a najdu­­lje za 10 godina od proglaše­­nja oporuke. Rok od godinu dana ne može početi teći prije proglaše­­nja oporuke.

II. Oblici oporuke

1. Privatne oporuke

Vlastoručna oporuka

Članak 30.

(1) Oporuka je va­­ljana ako ju je oporučite­­lj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao.

(2) Za va­­ljanost vlastoručne oporuke nije nužno, ali je korisno, da su u ­­njoj naznačeni mjesto i datum kad je sastav­­ljena.

Pisana oporuka pred svjedocima

Članak 31.

(1) Oporučite­­lj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to ­­nje­gova oporuka te je pred ­­njima potpisati.

(2) Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači ­­njihovo svojstvo svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti ­­njihovom lakšem pronalaže­­nju.

2. Javna oporuka

Članak 32.

(1) Svatko može va­­ljano oporučiti u obliku javne oporuke, a osoba koja ne može ili ne zna čitati ili se ne može potpisati može u redovitim okolnostima oporučiti samo u obliku javne oporuke.

(2) Javnu oporuku na oporučite­­ljev zahtjev sastav­­ljaju u Republici Hrvatskoj sudac općinskog suda, sudski savjetnik u općinskom sudu ili javni bi­­lježnik, a u inozemstvu konzularni odnosno diplomatsko-konzularni predstavnik Republike Hrvat­ske (ovlaštena osoba).

(3) Ovlaštena osoba oporuku sastav­­lja prema kaziva­­nju oporučite­­lja.

(4) Sastav­­ljenu oporuku ovlaštena osoba pročitat će oporu­čite­­lju, objasniti mu pravne pos­­ljedice oporučnog raspola­ga­­nja i dati mu da pred ­­njom oporuku potpiše.

(5) O svim rad­­njama iz prethodnog stavka ovlaštena osoba će u samoj ispravi o sastav­­lja­­nju oporuke sačiniti zapisnik kojim će potvrditi da su sve te rad­­nje poduzete. Ovaj zapisnik potpisuju oporučite­­lj i ovlaštena osoba.

(6) Ako oporučite­­lj nije u sta­­nju potpisati oporuku odnosno zapisnik, navest će razlog ovlaštenoj osobi koja će to zabi­­lježiti na oporuci i zapisniku. Oporučite­­lj može zatražiti od neke druge osobe da ga potpiše na oporuci i zapisniku.

Javna oporuka ako je oporučite­­lj nije u sta­­nju pročitati

Članak 33.

(1) U slučaju da oporučite­­lj nije u sta­­nju pročitati oporuku koju mu je sastavila ovlaštena osoba, ova će je pročitati oporučite­­lju u nazočnosti dvaju svjedoka koji razumiju jezik na kojem je oporuka sastav­­ljena, nakon če­ga će oporučite­­lj u ­­njihovoj nazočnosti potpisati oporuku ili staviti na ­­nju svoj rukoznak, pošto izjavi da je to ­­nje­gova oporuka.

(2) Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci.

(3) O svim rad­­njama iz prethodnog stavka ovlaštena osoba će u samoj ispravi o sastav­­lja­­nju oporuke sačiniti zapisnik kojim će potvrditi da su sve te rad­­nje poduzete. Ovaj zapisnik potpisuju oporučite­­lj, svjedoci i ovlaštena osoba.

Predaja oporuke na čuva­­nje

Članak 34.

(1) Oporučite­­lj može svoju oporuku sam čuvati, ili je povjeriti na čuva­­nje kojoj drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi.

(2) Ako oporučite­­lj želi povjeriti svoju oporuku na čuva­­nje sudu, javnom bi­­lježniku ili u inozemstvu konzularnom, odnosno diplomatsko-konzularnom predstavniku Republike Hrvatske, taj ju je dužan primiti na čuva­­nje bez obzira tko je oporuku sastavio, te postupiti pritom po pravilima ovoga Zakona (članak 167.).

Svjedoci pisane oporuke pred svjedocima i javne oporuke

Članak 35.

(1) Pri sastav­­lja­­nju pisane oporuke pred svjedocima (članak 31.) i javne oporuke (članak 33.) svjedoci mogu biti puno­­ljetne osobe kojima nije oduzeta poslovna sposobnost i koje znaju i mogu čitati i pisati.

(2) Ne mogu biti svjedoci pri sastav­­lja­­nju pisane oporuke pred svjedocima ni javne oporuke, niti oporuku sastaviti po oporučite­­ljevu kaziva­­nju u svojstvu ovlaštene osobe: oporučite­­ljevi potomci, ­­nje­gova posvojčad i ­­njihovi potomci, ­­nje­govi pred­ci i posvojite­­lji, ­­nje­govi srodnici u pobočnoj lozi do zak­­ljučno četvrtog stup­­nja, bračni drugovi svih tih osoba ni oporučite­­ljev bračni drug.

Raspolaga­­nja u korist ovlaštene osobe, svjedoka i ­­njihovih bližih srodnika

Članak 36.

Ništave su oporučne odredbe kojima se nešto ostav­­lja osobi koja je oporuku sastavila, svjedocima pri ­­njezinu sastav­­lja­­nju, ­­njihovim bračnim drugovima, ­­njihovim predcima, ­­njihovim potomcima, ­­njihovim srodnicima u pobočnoj lozi do zak­­ljučno četvrtog stup­­nja srodstva i bračnim drugovima svih tih osoba.

3. Oporuka u izvanrednim okolnostima

Usmena oporuka

Članak 37.

(1) Oporučite­­lj može očitovati svoju pos­­ljed­­nju vo­­lju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u sta­­nju oporučiti ni u jednom drugom va­­ljanom obliku.

(2) Usmena oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je naprav­­ljena.

Svjedoci usmene oporuke

Članak 38.

Svjedoci usmene oporuke mogu biti samo osobe koje mogu biti i svjedoci javne oporuke, ali ne moraju znati ni moći čitati ni pisati.

Dužnost svjedoka usmene oporuke

Članak 39.

(1) Svjedoci pred kojima je oporučite­­lj usmeno očitovao svoju pos­­ljed­­nju vo­­lju dužni su bez odgode napisati sadržaj oporučite­­ljeva očitova­­nja i što prije predati to sudu ili javnom bi­­lježniku na čuva­­nje, ili ga usmeno ponoviti pred sudom ili javnim bi­­lježnikom iznoseći kada je, gdje i u kojim je prilikama oporučite­­lj očitovao svoju pos­­ljed­­nju vo­­lju.

(2) Neispu­­nje­­nje dužnosti svjedoka iz stavka 1. ovoga članka ne šteti va­­ljanosti usmene oporuke.

Raspolaga­­nja usmenom oporukom u korist svjedoka i ­­njihovih bližih srodnika

Članak 40.

Ništave su odredbe usmene oporuke kojima se ostav­­lja nešto svjedocima pri ­­njezinu sastav­­lja­­nju, ­­njihovim bračnim drugovima, ­­njihovim predcima, ­­njihovim potomcima, ­­njihovim srodnicima u pobočnoj lozi do zak­­ljučno četvrtog stup­­nja srodstva i bračnim drugovima svih tih osoba.

4. Dokaziva­­nje uništene, izgub­­ljene, skrivene ili zametnute oporuke

Članak 41.

Oporuka uništena slučajem ili rad­­njom neke druge osobe, izgub­­ljena, skrivena, ili zametnuta, prije ili nakon oporučite­­ljeve smrti, ali bez ­­nje­gova zna­­nja proizvest će učinke va­­ljane oporuke ako zainteresirana osoba dokaže da je oporuka postojala, da je uništena, izgub­­ljena, sakrivena ili zametnuta, da je bila sastav­­ljena u obliku propisanom u zakonu i ako dokaže sadržaj onoga dijela oporuke na koji se poziva.

III. SadrŽaj oporuke

Članak 42.

(1) Ostavite­­lj je ovlašten za slučaj smrti oporukom raspolagati svime čime je bio ovlašten raspolagati i za života, ako nije što posebno propisano.

(2) Oporučite­­lj može oporukom proizvesti iste pravne učinke koje je mogao i za života jednostranim očitova­­njem svoje vo­­lje, ako nije što drugo propisano.

(3) Oporučite­­lj može svojom oporukom izazvati samo nas­­ljednopravne učinke koji su predviđeni ovim Zakonom.

(4) Koliko je oporučite­­lj u slobodi raspolaga­­nja ograničen u korist članova svoje obite­­lji, određuju odredbe o nužnom nas­­ljeđiva­­nju ovoga Zakona.

Određiva­­nje nas­­ljednika

Članak 43.

(1) Oporučite­­lj može oporukom odrediti jednoga ili više nas­­ljednika.

(2) Nas­­ljednik na teme­­lju oporuke jest osoba koju je oporučite­­lj odredio da ga naslijedi u cijelosti ili u razmjernom dijelu.

(3) Nas­­ljednikom će se smatrati i osoba kojoj su oporukom ostav­­ljeni jedna ili više određenih stvari ili prava, ako se ustanovi da je oporučite­­ljeva vo­­lja bila da mu ta osoba bude nas­­ljednik.

Određiva­­nje zamjenika

Članak 44.

(1) Oporučite­­lj može odrediti oporukom osobu kojoj će pripasti nas­­ljedstvo za slučaj da određeni nas­­ljednik umre prije ­­nje­ga, ili da se odrekne nas­­ljedstva, ili da bude nedostojan da naslijedi. Isto vrijedi i za zapise, naloge i ostala raspolaga­­nja.

(2) Oporučite­­lj ne može odrediti nas­­ljednika svome nas­­ljedniku ni zapisovniku.

Ostav­­lja­­nje zapisa

Članak 45.

Oporučite­­lj može oporukom ostaviti jedan ili više zapisa (le­gata), ovlašćujući ­­njima neku osobu (zapisovnika, le­gatara) da od nas­­ljednika ili druge osobe u čiju je korist oporučno raspolagao zahtijeva neko dava­­nje, či­­nje­­nje, trp­­lje­­nje ili propušta­­nje ­­njemu ili nekoj drugoj osobi.

Raspolaga­­nje u dopuštene svrhe i osniva­­nje zaklade

Članak 46.

(1) Oporučite­­lj može oporukom odrediti da se neka stvar ili pravo ili dio ostavine ili cijela ostavina upotrijebi za postignuće neke dopuštene svrhe.

(2) Ako je oporučite­­lj odredio osniva­­nje zaklade i namijenio sredstva za postignuće ­­njezine svrhe, zaklada će nastati kad se ispune pretpostavke određene posebnim propisima o zakladama.

Nalozi i uvjeti

Članak 47.

(1) Oporučite­­lj može opteretiti nekom dužnosti osobu kojoj ostav­­lja neku korist iz ostavine (nalog).

(2) On može u pojedinim oporučnim odredbama odrediti uvjete ili rokove.

(3) Za nemoguće, nedopuštene i nemoralne uvjete, kao i nerazum­­ljive ili protuslovne, uzet će se da ne postoje.

Članak 48.

(1) Ako je oporučite­­lj nekome nešto oporukom namijenio uz optereće­­nje nalogom, taj će se nalog smatrati raskidnim uvjetom, tako da osoba opterećena nalogom gubi ono što joj je namije­­njeno ako ne ispuni nalog.

(2) Za nedopuštene i nemoralne naloge uzet će se da ne postoje.

(3) Ako se nalog ne može točno ispuniti, treba mu se ispu­­nje­­njem približiti koliko je moguće.

(4) Ako se nalog ne može uopće ispuniti, osoba opterećena nalogom smije zadržati ono što joj je ostav­­ljeno, osim ako iz ostavite­­ljeve vo­­lje ne proizlazi suprotno ili ako svojom kriv­­njom ne može ispuniti nalog.

(5) Ako je ostavite­­lj očitovao svoju vo­­lju o svrsi kojoj bi ostavina ili nešto iz ­­nje služilo, ali je nije naložio kao dužnost nas­­ljedniku ili osobi kojoj je to oporukom namijenio, oni nisu dužni to rabiti u tu svrhu.

Određenost nas­­ljednika i drugih korisnika

Članak 49.

Nas­­ljednici, zapisovnici i druge osobe kojima su oporukom namije­­njene neke koristi dovo­­ljno su određeni ako oporuka sadrži podatke na teme­­lju kojih se može utvrditi tko su oni.

Tumače­­nje oporuke

Članak 50.

(1) Odredbe oporuke va­­lja tumačiti prema oporučite­­ljevoj pravoj namjeri.

(2) U dvojbi o pravoj oporučite­­ljevoj namjeri treba se držati onoga što je povo­­ljnije za oporučnog, a ne zakonskog nas­­ljednika.

(3) U dvojbi o pravoj oporučite­­ljevoj namjeri treba se držati onoga što je povo­­ljnije za osobu koja je oporukom nečim opterećena.

IV. Pravo na zapis

Osoba opterećena zapisom

Članak 51.

(1) Zapisovnik ima pravo zahtijevati ispu­­nje­­nje zapisa od osobe koja je oporukom obvezana izvršiti zapis.

(2) Ako je na ispu­­nje­­nje zapisa obvezano više osoba, svaka odgovara razmjerno dijelu ostavine koji dobiva, osim ako se iz oporuke može zak­­ljučiti da je oporučite­­lj htio da one odgovaraju na drugi način.

(3) Ako je oporučite­­lj propustio odrediti tko je dužan ispuniti zapis, obveza ispu­­nje­­nja tereti sve oporučne i zakonske nas­­ljednike, uk­­ljučujući i nužne, razmjerno ­­njihovim nas­­ljednim dijelovima.

Isplata vjerovnika prije zapisovnika

Članak 52.

Tražbine oporučite­­ljevih vjerovnika imaju prednost pred pravima zapisovnika da zahtijevaju ispu­­nje­­nje zapisa.

Uma­­nje­­nje zapisa i naloga

Članak 53.

(1) Nitko nije dužan ispuniti zapis preko vrijednosti onoga što je stekao zbog ostavite­­ljeve smrti.

(2) Nužni nas­­ljednik nije dužan ispuniti zapise u mjeri u kojoj bi oni uma­­njivali ­­nje­govo nužno nas­­ljedno pravo.

(3) U mjeri u kojoj mu neki zapis ne bude ispu­­njen uma­­njuje se odgovornost zapisovnika tog zapisa za zapise i naloge kojima je on opterećen.

Pravo zapisovnika kada dužnik zapisa ne naslijedi

Članak 54.

(1) Zapisovnik ima pravo zahtijevati ispu­­nje­­nje zapisa i kad je osoba koja je po oporuci bila dužna ispuniti zapis umrla prije oporučite­­lja, ili se odrekla nas­­ljedstva, ili je nedostojna da naslijedi.

(2) Zapisovnik ima pravo zahtijevati ispu­­nje­­nje zapisa od oso­ba iz članka 51. stavka 3. ovoga Zakona, a u slučaju ošasnosti - od općine, odnosno grada koji imaju položaj nas­­ljednika.

Kad pravo zapisovnika utr­­njuje

Članak 55.

(1) Zapis ne proizvodi pravne učinke ako zapisovnik umre prije oporučite­­lja, ili se odrekne zapisa, ili je nedostojan.

(2) U tim slučajevima predmet zapisa ostaje osobi koja ga je bila dužna ispuniti, ako iz same oporuke ne proizlazi neka druga oporučite­­ljeva namjera.

Članak 56.

Zapis ne proizvodi pravne učinke i onda kad je oporučite­­lj otuđio ili potrošio predmet zapisa ili je taj predmet inače prestao postojati za života oporučite­­ljeva, ili je slučajno propao nakon ­­nje­gove smrti.

Odgovornost zapisovnika za oporučite­­ljeve dugove

Članak 57.

Zapisovnik ne odgovara za oporučite­­ljeve dugove, ako oporučite­­lj nije drukčije odredio.

Zapis ostav­­ljen vjerovniku

Članak 58.

Kad je oporučite­­lj ostavio zapis svom vjerovniku, ovaj ima pravo osim ispu­­nje­­nja zapisa zahtijevati i ispu­­nje­­nje svoje tražbine, ako iz oporuke ne proizlazi da je oporučite­­ljeva namjera bila drukčija.

Zastara

Članak 59.

Pravo zahtijevati ispu­­nje­­nje zapisa zastarijeva za tri godine od dana kad je zapisovnik saznao za svoje pravo i bio ovlašten zahtijevati ispu­­nje­­nje zapisa, a najkasnije u roku od pet godina od dana kad je mogao zahtijevati ispu­­nje­­nje zapisa.

V. IzvrŠitelji oporuke

Određiva­­nje izvršite­­lja oporuke

Članak 60.

(1) Oporučite­­lj može oporukom odrediti jednu ili više osoba za izvršite­­lje oporuke.

(2) Izvršite­­lj oporuke može biti svaka poslovno sposobna osoba, a i pravna osoba.

(3) Osoba određena za izvršite­­lja oporuke nije dužna primiti se te dužnosti.

(4) Smatra se da je prihvatila dužnost izvršite­­lja ostavite­­ljeve oporuke osoba koju je ostavite­­lj oporukom za to odredio, ako odmah po proglaše­­nju oporuke kojem je bila nazočna nije pred sudom izričito izjavila da se te dužnosti ne prihvaća.

(5) Smatra se da nije prihvatila dužnost izvršite­­lja ostavite­­ljeve oporuke osoba koju je ostavite­­lj oporukom za to odredio, a koja nije bila nazočna proglaše­­nju oporuke, ako nije sudu, pošto ju je obavijestio da je određena za izvršite­­lja ostavite­­ljeve oporuke, u roku koji joj je sud odredio, bez odgađa­­nja izjavila da tu dužnost prihvaća.

Dužnosti izvršite­­lja oporuke

Članak 61.

(1) Ako oporučite­­lj nije što drugo odredio, dužnost je izvršite­­lja oporuke naročito da u ime i za račun nas­­ljednika vodi brigu i poduzima što je potrebno za očuva­­nje ostavine, da ­­njome uprav­­lja, da u ime i za račun nas­­ljednika poduzima što je potrebno za isplatu dugova i zapisa, vodeći u svakom pogledu brigu da oporuka bude izvršena onako kako je to oporučite­­lj htio.

(2) Sud će izvršite­­lju oporuke na ­­nje­gov zahtjev bez odgađa­­nja izdati potvrdu o ­­nje­govu svojstvu i ovlastima s uputom svakome da se izvršite­­ljeva očitova­­nja uzimaju kao da su ostavite­­ljeva. Tko u dobroj vjeri postupi prema očitova­­nju osobe koja se sud­skom potvrdom iskazala kao izvršite­­lj oporuke, ne odgovara za štetu koja bi iz toga proizašla za nas­­ljednike.

(3) Ako ima više izvršite­­lja oporuke, oni obav­­ljaju zajedno povjerene im dužnosti, osim ako je oporučite­­lj drukčije odredio.

(4) Ako se izvršite­­lji oporuke ne mogu suglasiti o obav­­lja­­nju svoje dužnosti, sud će, po službenoj dužnosti ili na zahtjev koje­ga od ­­njih ili nas­­ljednika, odrediti rad­­nje koje treba poduzeti i ovlastiti nekog od izvršite­­lja oporuke da ih poduzme.

Polaga­­nje računa i nagrada izvršite­­lju

Članak 62.

(1) Izvršite­­lj oporuke dužan je položiti sudu račun o svom radu, te odgovara za štetu koju je skrivio.

(2) Izvršite­­lj oporuke ima pravo na naknadu troškova i na primjerenu nagradu za svoj trud, što će mu se na teme­­lju odluke suda isplatiti na teret ostavine, ali ne uma­­njujući time vrijednost nužnog dijela.

Opoziv izvršite­­lja oporuke

Članak 63.

(1) Sud može, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, opozvati izvršite­­lja oporuke, ako ­­nje­gov rad nije u skladu s oporučite­­ljevom vo­­ljom ili sa zakonom.

(2) U rješe­­nju o opozivu sud će obvezati izvršite­­lja oporuke da u roku od 24 sata preda potvrdu o svom svojstvu i ovlastima. Protiv rješe­­nja o opozivu izvršite­­lja oporuke nije dopuštena žalba.

(3) Opozvani izvršite­­lj oporuke dužan je bez odgode vratiti sudu potvrdu o svom svojstvu i ovlastima, u protivnom odgovara za svu štetu koja bi odatle proizašla.

(4) Opozvani izvršite­­lj oporuke odgovara za svu štetu koja bi proizašla iz rad­­nje koju bi on nakon opoziva izvršavao kao izvršite­­lj oporuke.

VI. Opoziv oporuke

Opoziv oporuke

Članak 64.

(1) Oporučite­­lj može uvijek opozvati oporuku, u cjelini ili djelomično, očitova­­njem danim u bilo kojem obliku u kojem se po zakonu može napraviti oporuka.

(2) Oporučite­­lj može opozvati pisanu oporuku i unište­­njem isprave.

(3) U ostalome se glede va­­ljanosti opoziva oporuke primje­­njuju na odgovarajući način pravila o va­­ljanosti oporuke.

Odnos ranije i kasnije oporuke

Članak 65.

(1) Ako se kasnijom oporukom izričito ne opozove ranija oporuka, odredbe ranije oporuke ostaju na snazi ako i ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama kasnije.

(2) Ako je oporučite­­lj opozvao kasniju oporuku, ranija oporuka ponovno dobiva snagu, osim ako se dokaže da oporučite­­lj to nije htio. Isto vrijedi i u slučaju da je opozvao opoziv oporuke.

Raspolaga­­nje namije­­njenom stvari

Članak 66.

Svako kasnije oporučite­­ljevo vo­­ljno raspolaga­­nje stvarju ili pravom koje je bio nekome oporukom namijenio smatra se opozivom namjene te stvari, odnosno prava.

Prestanak braka

Članak 67.

Oporučna raspolaga­­nja u korist ostavite­­ljeva bračnog druga smatrat će se opozvanima ako je brak prestao teme­­ljem pravo­moćne presude nakon što je oporuka sastav­­ljena, osim ako je ostavite­­lj drukčije odredio svojom oporukom.

VII. Hrvatski upisnik oporuka

Članak 68.

(1) Či­­njenica da je sastav­­ljena, pohra­­njena, te proglašena neka oporuka evidentira se u Hrvatskom upisniku oporuka.

(2) Upisnik oporuka iz stavka 1. ovoga članka vodi Hrvatska javnobi­­lježnička komora po pravilima koja će pravilnikom propisati ministar nadležan za poslove pravosuđa.

(3) U Hrvatski upisnik oporuka na zahtjev oporučite­­lja podatke iz stavka 1. ovoga članka dostav­­ljaju:

1. nadležni sudovi,

2. javni bi­­lježnici,

3. odvjetnici,

4. osobe koje su napravile oporuku.

(4) Hrvatski upisnik oporuka javni je upisnik iz koje­ga se podaci ne mogu prije oporučite­­ljeve smrti nikome staviti na raspolaga­­nje, osim oporučite­­lju ili osobi koju je on za to posebno ovlastio.

(5) Či­­njenica da oporuka nije evidentirana u Hrvatskom upis­niku oporuka, niti bilo gdje posebno pohra­­njena, ne šteti ­­njezinoj va­­ljanosti.

VIII. NuŽni nasljednici

1. Nužni nas­­ljednici i ­­njihovo pravo

Nužni nas­­ljednici

Članak 69.

(1) Nužni nas­­ljednici su ostavite­­ljevi potomci, ­­nje­gova posvojčad i ­­njihovi potomci te ­­nje­gov bračni drug.

(2) Ostavite­­ljevi rodite­­lji, posvojite­­lji i ostali predci nužni su nas­­ljednici samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život.

(3) Osobe iz stavka 1. i 2. ovoga članka nužni su nas­­ljednici kad su po zakonskom redu nas­­ljeđiva­­nja pozvane na nas­­ljedstvo.

Pravo nužnog nas­­ljednika

Članak 70.

(1) Pravo na nužni dio jest nas­­ljedno pravo, a dio koji pripada pojedinom nužnom nas­­ljedniku naziva se nužni dio.

(2) Raspolaga­­nja za slučaj smrti koja su suprotna nečijem pravu na nužni dio pobojna su.

(3) Nužni dio potomaka, posvojčadi i ­­njihovih potomaka te bračnog druga iznosi jednu polovicu, a nužni dio ostalih nužnih nas­­ljednika jednu trećinu od onoga dijela koji bi svakom pojedinom od ­­njih pripao po zakonskom redu nas­­ljeđiva­­nja.

(4) Oporučite­­lj može oporukom odrediti i da nužni nas­­ljednik primi svoj dio u određenim stvarima, pravima ili u novcu.

(5) Nužni nas­­ljednik na svaki način ima pravo na ime svoga nužnog dijela dobiti onoliku vrijednost koliko na ­­nje­ga otpada kad se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom ­­nje­gova nužnoga nas­­ljednog prava (vrijednost nužnog dijela).

2. Izračunava­­nje vrijednosti nužnog dijela, uma­­nje­­nje raspolaga­­nja za slučaj smrti i vraća­­nje darova

a) Izračunavanje vrijednosti nužnog dijela

Utvrđiva­­nje vrijednosti ostavine

Članak 71.

(1) Vrijednost ostavine na teme­­lju koje se izračunava vrijednost nužnog dijela utvrđuje se na s­­ljedeći način:

1. Najprije treba popisati i procijeniti sva dobra koja je ostavite­­lj imao u času smrti, računajući tu i sve ono čime je raspolagao oporukom, kao i sve ­­nje­gove tražbine, pa i one koje ima prema nekom nas­­ljedniku, osim tražbina koje su očito nenaplative.

2. Od utvrđene vrijednosti dobara koja je ostavite­­lj imao u času smrti odbija se iznos ostavite­­ljevih dugova, iznos troškova popisa i procjene ostavine i troškova pokopa ostavite­­lja.

3. Tako dobivenom ostatku pribraja se vrijednost svih darova koje je ostavite­­lj učinio na bilo koji način nekom zakonskom nas­­ljedniku bez obzira nas­­ljeđuje li ostavite­­lja, pa i darova uči­­njenih nas­­ljednicima koji se odriču nas­­ljedstva, kao i onih darova za koje je ostavite­­lj naredio da se ne uračunaju nas­­ljedniku u ­­nje­gov nas­­ljedni dio.

4. Tome se pribraja i vrijednost darova koje je ostavite­­lj u zad­­njoj godini svoga života učinio drugim osobama koje nisu zakonski nas­­ljednici, osim ma­­njih uobičajenih darova.

(2) Neće se uzimati u ovaj račun te se neće pribrajati vrijednost darova uči­­njenih za postignuće općekorisnih svrha, kao ni darova koji se na teme­­lju samoga zakona ne uračunavaju nas­­ljedniku u ­­nje­gov nas­­ljedni dio.

Što se smatra darom

Članak 72.

Darom u smislu ovoga Zakona smatra se i odrica­­nje od prava, oprost duga, ono što je ostavite­­lj za vrijeme svoga života dao nas­­ljedniku na ime nas­­ljednoga dijela, ili radi osniva­­nja ili prošire­­nja kućanstva, ili radi obav­­lja­­nja zanima­­nja, kao i svako drugo raspolaga­­nje bez naknade.

Određiva­­nje vrijednosti dara

Članak 73.

Pri procje­­njiva­­nju dara uzima se vrijednost darovane stvari u času ostavite­­ljeve smrti, a prema ­­njezinu sta­­nju u vrijeme darova­­nja.

Kad se dar sastoji u osigura­­nju

Članak 74.

Kad se dar sastoji u osigura­­nju u korist obdarenika, kao vrijednost dara uzet će se zbroj obroka premija koje je uplatio ostavite­­lj ako je taj zbroj ma­­nji od osigurnine, a ako je zbroj obroka premija veći od osigurnine, kao vrijednost dara uzet će se iznos osigurnine.

b) Imovina koja se izdvaja iz ostavine

Izdvaja­­nje u korist potomaka koji su privređivali s ostavite­­ljem

Članak 75.

(1) Neovisno o svome nas­­ljednom pravu ostavite­­ljev potomak koji je s ostavite­­ljem živio u zajednici te je svojim radom ili dava­­njima pridonio da se ­­nje­gova imovina poveća, časom ­­nje­­gove smrti stječe pravo na onoliki dio ostavine koji odgovara vrijednosti za koju se ­­nje­govim doprinosom imovina povećala dok su živjeli u zajednici.

(2) Tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu te se ne uzima u račun pri izračunava­­nju nužnog dijela, niti se uračunava nas­­ljedniku u ­­nje­gov nas­­ljedni dio.

(3) Pravo iz stavka 1. ovoga članka ostvaruje se samo na zahtjev ovlaštenika. Pravo na podnoše­­nje zahtjeva prestaje pet godina od dana otvara­­nja nas­­ljedstva.

Izdvaja­­nje kućanskih predmeta

Članak 76.

(1) Na­­dživjelom bračnom drugu i ostavite­­ljevim potomcima koji su živjeli s ostavite­­ljem u istom kućanstvu u času smrti, pripadaju kućanski predmeti koji služe za zadovo­­ljava­­nje ­­njihovih svakodnevnih potreba, kao što su pokućstvo, kućanski aparati, poste­­ljina i slično, ali ne ako su ti predmeti znatnije vrijednosti.

(2) Tako izdvojeni predmeti ne uzimaju se u račun pri izračunava­­nju nužnog dijela niti se uračunavaju nas­­ljedniku u ­­nje­gov nas­­ljedni dio.

(3) Osobe iz stavka 1. ovoga članka stječu izdvojene predmete u suvlasništvo, na jednake dijelove.

c) Umanjenje raspolaganja oporukom i vraćanje darova zbog povrede nužnog dijela

Povreda vrijednosti nužnog dijela

Članak 77.

(1) Nužni je dio povrijeđen kad je ukupna vrijednost raspo­la­­ga­­nja oporukom i/ili vrijednost darova tolika da zbog ­­nje nužni nas­­ljednik ne bi dobio punu vrijednost svoga nužnoga dijela (članak 70. stavak 5.).

(2) Pri utvrđiva­­nju ukupne vrijednosti oporučnih raspolaga­­nja i darova uzimaju se u račun i oni darovi i raspolaga­­nja oporukom za koja je ostavite­­lj naredio da se ne uračunaju nužnom nas­­ljedniku u ­­nje­gov nas­­ljedni dio.

Red uma­­nje­­nja i vraća­­nja

Članak 78.

Kad je povrijeđen nužni dio, raspolaga­­nja oporukom uma­­njit će se, a darovi će se vratiti koliko je potrebno da bi se dopunio nužni dio. Prvo se uma­­njuju raspolaga­­nja oporukom, pa ako nužni dio time ne bi bio podmiren, vraćaju se darovi.

Razmjerno uma­­nje­­nje raspolaga­­nja oporukom
Privile­girani zapis (le­gat)

Članak 79.

(1) Raspolaga­­nja oporukom uma­­njuju se u istom omjeru, bez obzira na ­­njihovu narav i na ­­njihov opse­g, i bez obzira nalaze li se u jednoj ili više oporuka, ako iz oporuke ne proizlazi nešto drugo.

(2) Ako je oporučite­­lj ostavio više zapisa i naredio da se neki zapis ispuni prije ostalih, taj će se zapis uma­­njiti samo ako vrijednost ostalih zapisa ne dostiže da se namiri nužni dio.

Razmjerno uma­­nje­­nje zapisa naloženih oporučnom
nas­­ljedniku ili zapisovniku (le­gataru)

Članak 80.

(1) Oporučni nas­­ljednik čiji bi nas­­ljedni dio morao biti uma­­njen da bi se dopunio nužni dio može zahtijevati razmjerno uma­­nje­­nje zapisa koje on treba ispuniti, ako iz oporuke ne proizlazi što drugo.

(2) Odredba iz stavka 1. ovoga članka primje­­njuje se na odgovarajući način i za zapisovnika kojemu je oporučite­­lj naložio da iz svoga zapisa nešto ispuni.

Red vraća­­nja darova

Članak 81.

(1) Darovi se vraćaju počevši od pos­­ljed­­nje­g dara i obratno redu kojim su darovi uči­­njeni.

(2) Darovi uči­­njeni istodobno vraćaju se razmjerno.

Položaj obdarenika koji vraća dar

Članak 82.

Glede dara koji je dužan vratiti obdarenik ima položaj poštenog posjednika do dana kad je saznao za zahtjev za povrat dara.

Pravo zahtijevati uma­­nje­­nje raspolaga­­nja oporukom i povrat dara

Članak 83.

(1) Uma­­nje­­nje raspolaga­­nja oporukom i povrat dara kojim je povrijeđen nužni dio mogu zahtijevati samo nužni nas­­ljednici.

(2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka nas­­ljedivo je samo ako je nužni nas­­ljednik prije svoje smrti već stavio zahtjev za nužni dio.

Zastara zahtjeva

Članak 84.

Uma­­nje­­nje raspolaga­­nja oporukom može se zahtijevati u roku od tri godine od proglaše­­nja oporuke, a povrat dara - u roku od tri godine od ostavite­­ljeve smrti, odnosno od dana pravomoćnosti rješe­­nja o proglaše­­nju ostavite­­lja umrlim, odnosno o utvrđe­­nju ­­nje­gove smrti.

3. Isk­­ljuče­­nje nužnih nas­­ljednika iz nas­­ljedstva i liše­­nje nužnog dijela u korist potomaka

a) Isključenje nužnih nasljednika

Razlozi isk­­ljuče­­nja

Članak 85.

(1) Oporučite­­lj može isk­­ljučiti iz nas­­ljedstva nas­­ljednika koji ima pravo na nužni dio:

1) ako se on povredom neke zakonske ili moralne obveze koja proizlazi iz ­­nje­gova obite­­ljskog odnosa s ostavite­­ljem teže ogriješio prema ostavite­­lju,

2) ako je namjerno počinio neko teže kazneno djelo prema ­­njemu ili ­­nje­govu bračnom drugu, djetetu ili rodite­­lju,

3) ako je počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske ili vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom,

4) ako se odao neradu ili nepoštenu životu.

(2) Isk­­ljuče­­nje iz nas­­ljedstva može biti potpuno ili djelo­mič­no.

Pretpostavke va­­ljanosti isk­­ljuče­­nja

Članak 86.

(1) Oporučite­­lj koji želi isk­­ljučiti nekog nas­­ljednika mora to očitovati u oporuci na izričit način i navesti razlog za isk­­ljuče­­nje.

(2) Razlog za isk­­ljuče­­nje mora postojati u vrijeme oporu­čiva­­nja.

(3) U slučaju spora o opravdanosti isk­­ljuče­­nja teret dokaza da je isk­­ljuče­­nje opravdano leži na onome koji se na isk­­ljuče­­nje poziva.

Pos­­ljedice isk­­ljuče­­nja

Članak 87.

Isk­­ljuče­­njem nas­­ljednik gubi nas­­ljedno pravo u mjeri u kojoj je isk­­ljučen, a prava ostalih osoba koje mogu naslijediti ostavite­­lja određuju se kao da je isk­­ljučeni umro prije ostavite­­lja.

b) Lišenje nužnog dijela u korist potomaka

Članak 88.

(1) Ako je potomak koji ima pravo na nužni dio prezadužen ili je rasipnik, oporučite­­lj ga može u oporuci na izričit način lišiti u cjelini ili djelomično ­­nje­gova nužnog dijela u korist ­­nje­govih potomaka.

(2) Ovo liše­­nje ostaje va­­ljano samo ako u času otvara­­nja nas­­ljedstva lišeni ima malo­­ljetno dijete ili malo­­ljetnog unuka od prije umrlog djeteta, ili ima puno­­ljetno dijete ili puno­­ljetnog unuka od prije umrlog djeteta koji su nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život.

(3) Lišeni nas­­ljednik nas­­ljeđuje ostavite­­lja u dijelu koji nije obuhvaćen liše­­njem.

(4) Lišeni nas­­ljednik nas­­ljeđuje ostavite­­lja i kad pretpostavke za liše­­nje više ne postoje u času ostavite­­ljeve smrti.

IX. UraČunavanje darova i zapisa

Uračunava­­nje darova zakonskom nas­­ljedniku

Članak 89.

(1) Svakom se zakonskom nas­­ljedniku prigodom diobe na zahtjev uračunava u nas­­ljedni dio vrijednost sve­ga što je dobio na dar od ostavite­­lja na bilo koji način.

(2) Vrijednost plodova i drugih koristi koje je nas­­ljednik imao od darovane stvari sve do smrti ostavite­­ljeve ne uračunava se.

(3) Vrijednost dara ne uračunava se ako je ostavite­­lj izjavio u vrijeme darova­­nja ili kasnije, ili u oporuci, da se dar ne uračuna u nas­­ljedni dio, ili se iz okolnosti može zak­­ljučiti da je to bila vo­­lja ostavite­­ljeva.

(4) Pri uračunava­­nju vrijede odredbe o nužnom dijelu, s time da se nužnom nas­­ljedniku uvijek u vrijednost ­­nje­gova nužnog dijela uračunavaju darovi koje je dobio.

Uračunava­­nje zapisa zakonskom nas­­ljedniku

Članak 90.

(1) Vrijednost zapisa ostav­­ljenog zakonskom nas­­ljedniku uračunava se u ­­nje­gov nas­­ljedni dio, osim ako iz oporuke proizlazi da je oporučite­­lj htio da nas­­ljednik dobije zapis uz svoj dio.

(2) Pri uračunava­­nju vrijede odredbe o nužnom dijelu, s time da se nužnom nas­­ljedniku uvijek u vrijednost ­­nje­gova nužnog dijela uračunavaju zapisi koji su mu namije­­njeni.

Način uračunava­­nja darova i zapisa

Članak 91.

(1) Uračunava­­nje se provodi na taj način da ostali nas­­ljednici dobivaju iz ostavine odgovarajuću vrijednost, pa se tek nakon toga ostatak ostavine dijeli među svim nas­­ljednicima.

(2) Ako stvari i prava koja je ostavite­­lj imao u svojoj imovini u času smrti nisu dovo­­ljna da bi ostali nas­­ljednici dobili odgovarajuću vrijednost, nas­­ljednik kojem se uračunava nije dužan vratiti im nešto od onoga što je on dobio.

(3) Pri uračunava­­nju vrijede odredbe o nužnom dijelu.

Pravo nas­­ljednika kojem se dar ili zapis ne uračunava

Članak 92.

(1) Kad prema ostavite­­ljevoj vo­­lji dar ili zapis ne treba uračunati nas­­ljedniku u ­­nje­gov nas­­ljedni dio, takav nas­­ljednik zadržava dar, odnosno zapis i sudjeluje s ostalim nas­­ljednicima u diobi ostavine, kao da dara ili zapisa nije ni bilo.

(2) Kad ima nužnih nas­­ljednika, a prema ostavite­­ljevoj vo­­lji dar ili zapis ne treba uračunati nekom nas­­ljedniku u ­­nje­gov nas­­ljedni dio, taj nas­­ljednik ima pravo zadržati dar, odnosno zapis u mjeri u kojoj to ne sprječava da nužni nas­­ljednik dobije punu vrijednost nužnog dijela.

Pravo nas­­ljednika koji se odrekao nas­­ljedstva

Članak 93.

(1) Nas­­ljednik koji se odrekao nas­­ljedstva ima pravo zadržati dar u mjeri u kojoj to ne sprječava da nužni nas­­ljednik dobije punu vrijednost nužnog dijela.

(2) On ima pravo zahtijevati ispu­­nje­­nje zapisa samo u mjeri u kojoj to ne sprječava da nužni nas­­ljednik dobije punu vrijednost nužnog dijela.

Pravo vratiti dar

Članak 94.

(1) Nas­­ljednik ima pravo darovanu mu stvar vratiti ostavini.

(2) Vrati li nas­­ljednik dar, neće mu se ­­nje­gova vrijednost uračunati u nas­­ljedni dio, a glede troškova koje je imao za dar i glede ošteće­­nja koja je darovana stvar pretrpjela on će imati položaj poštenog posjednika, ako se ne dokaže ­­nje­govo nepošte­­nje.

Određiva­­nje vrijednosti darova pri uračunava­­nju

Članak 95.

Pri uračunava­­nju vrijednosti darova nas­­ljedniku u nas­­ljedni dio uzima se vrijednost dara u času otvara­­nja nas­­ljedstva, a prema ­­njezinu sta­­nju u vrijeme darova­­nja.

Kad se dar sastoji u osigura­­nju

Članak 96.

Kad se dar sastoji u osigura­­nju u korist obdarenika, kao vrijednost dara uzet će se zbroj premija koje je uplatio ostavite­­lj ako je taj zbroj ma­­nji od osigurnine, a ako je zbroj premija veći od osigurnine, kao vrijednost dara uzet će se iznos osigurnine.

Troškovi uzdržava­­nja nas­­ljednika

Članak 97.

(1) Ono što je potrošeno na uzdržava­­nje nas­­ljednika i na ­­nje­govo školova­­nje neće se uračunati u ­­nje­gov nas­­ljedni dio u granicama ostavite­­ljeve obveze da nas­­ljednika uzdržava, odnosno školuje.

(2) Hoće li se izdatci koje je ostavite­­lj učinio za da­­lj­­nje uzdržava­­nje i školova­­nje nas­­ljednika uračunati u ­­nje­gov nas­­ljedni dio i u kojoj mjeri, odlučit će se prema okolnostima, uzimajući u obzir naročito vrijednost ostavine i troškova školova­­nja i ospo­sob­­­ljava­­nja za samostalan život ostalih nas­­ljednika.

Uobičajeni ma­­nji darovi

Članak 98.

Vrijednost uobičajenih ma­­njih darova ne uračunava se u nas­­ljedni dio.

Darovi uči­­njeni osobi umjesto koje nas­­ljednik nas­­ljeđuje

Članak 99.

Vrijednost darova uči­­njenih osobi umjesto koje nas­­ljednik nas­­ljeđuje uračunava se u nas­­ljedni dio.

Uračunava­­nje nas­­ljednikova duga ostavite­­lju

Članak 100.

Jednako kao dar nas­­ljedniku uračunava se u ­­nje­gov dio ono što je dugovao ostavite­­lju s učinkom kao da je dug ispunio.

Tko može zahtijevati uračunava­­nje

Članak 101.

Pravo zahtijevati da se u nas­­ljedni dio jednog nas­­ljednika uračuna vrijednost darova i zapisa imaju ­­nje­govi sunas­­ljednici, odnosno nas­­ljednici sunas­­ljednika.

G l a v a  t r e ć a

NASLJEDNOPRAVNI UGOVORI

I. Ugovor o nasljeĐivanju i o buduĆem nasljedstvu ili zapisu

Ništavost ugovora o nas­­ljeđiva­­nju

Članak 102.

Ništav je ugovor kojim netko svojem suugovorniku ili trećoj osobi ostav­­lja svoju ostavinu ili ­­njezin dio.

Ništavost ugovora o budućem nas­­ljedstvu ili zapisu

Članak 103.

(1) Ništav je ugovor kojim netko otuđuje nas­­ljedstvo kojemu se nada, kao i svaki ugovor o nas­­ljedstvu treće osobe koja je još živa.

(2) Ništav je ugovor o zapisu ili kojoj drugoj koristi kojima se jedan ugovornik nada iz nas­­ljedstva koje još nije otvoreno.

Ništavost ugovora o sadržaju oporuke

Članak 104.

Ništav je ugovor kojim se netko obvezuje unijeti neku odred­bu u svoju oporuku ili je ne unijeti, opozvati neku odredbu iz svoje oporuke ili je ne opozvati.

II. Ustup i raspodjela imovine za Života

Članak 105.

Predak može poslom među živima ustupiti i razdijeliti svoju imovinu svojoj djeci i ostalim potomcima.

Pretpostavke va­­ljanosti ustupa i raspodjele

Članak 106.

(1) Ustup i raspodjela imovine va­­ljani su samo ako su se s time suglasili sva djeca i ostali potomci ustupite­­ljevi koji su po zakonu pozvani naslijediti ga.

(2) Ugovor o ustupu i raspodjeli imovine va­­ljan je samo ako je sastav­­ljen u pisanom obliku i:

- ovjeren od suca nadležnog suda, ili

- sastav­­ljen u obliku javnobi­­lježničkog akta, ili

- potvrđen (solemniziran) po javnom bi­­lježniku.

(3) Ovlaštene osobe iz stavka 2. ovoga članka dužne su pročitati ugovor i upozoriti ugovornike na pos­­ljedice ugovora.

(4) Potomak koji nije dao suglasnost može je dati naknadno, u obliku iz stavka 2. ovoga članka.

(5) Ustup i raspodjela ostaju va­­ljani ako je potomak koji se nije suglasio umro prije ostavite­­lja, a nije ostavio svojih potomaka, ili se odrekao nas­­ljedstva, ili je isk­­ljučen iz nas­­ljedstva, ili je nedostojan.

Predmet ustupa i raspodjele

Članak 107.

(1) Ustupom i raspodjelom može biti obuhvaćena samo ustupite­­ljeva imovina koja postoji u vrijeme sklapa­­nja ugovora, bilo cjelokupna ili samo jedan ­­njezin dio, odnosno pojedine ustupite­­ljeve stvari ili prava.

(2) Ništava je odredba kojom bi bilo predviđeno kako će se raspodijeliti stvari ili prava koja se budu zatekla u ustupite­­ljevoj ostavini.

Ustup­­ljena imovina ne ulazi u ostavinu

Članak 108.

(1) Kad predak koji je za života ustupio i raspodijelio svoju imovinu (ustupite­­lj) umre, ­­nje­govu ostavinu činit će samo ono što nije bilo obuhvaćeno va­­ljanim ustupom i raspodjelom, kao i ono što je naknadno stekao.

(2) Ono što su ­­nje­govi potomci već dobili ustupom i raspodjelom ne ulazi u ostavinu, te se ne uzima ni u kakav račun prigodom utvrđiva­­nja vrijednosti ostavine.

Kad se ustup­­ljeni dijelovi smatraju darom

Članak 109.

Ako se ustupite­­lju nakon ustupa i raspodjele rodi dijete ili se pojavi nas­­ljednik koji je bio proglašen nestalim ili umrlim, kao i inače kad se s ustupom i raspodjelom nije suglasio netko od ustupite­­ljevih potomaka koji su po zakonu pozvani naslijediti ga, onda se ono što je ustup­­ljeno ostalima smatra darom i s time će se nakon smrti pretka postupati kao s darovima uči­­njenim nas­­ljednicima.

Zadržava­­nje raznih prava prigodom ustupa i raspodjele

Članak 110.

(1) Prigodom ustupa i raspodjele ustupite­­lj može za sebe i/ili za svoga bračnog druga, ili za koju drugu osobu, odrediti osniva­­nje neke osobne služnosti ili stvarnog tereta na svim ili nekim predmetima ustupa­­nja, ili ugovoriti doživotnu rentu u naravi ili u novcu, ili doživotno uzdržava­­nje, ili kakvu drugu naknadu.

(2) Ako su prava iz stavka 1. ovoga članka osnovana za ustupite­­lja i ­­nje­gova bračnog druga zajedno, u slučaju smrti jednoga pripadaju u cjelini drugome do ­­nje­gove smrti, ako nije što drugo ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti slučaja.

Prava ustupite­­ljeva bračnog druga

Članak 111.

(1) Ustupite­­lj može ustupom i raspodjelom obuhvatiti svoga bračnog druga i tada je potrebno da se on suglasi s tim.

(2) Ne bude li bračni drug obuhvaćen, ­­nje­govo pravo na nužni dio ostaje neokr­­njeno.

(3) Ne bude li bračni drug obuhvaćen, ustup i raspodjela nisu zbog toga neva­­ljani, ne­go se prigodom utvrđiva­­nja vrijednosti ostavine radi određiva­­nja vrijednosti nužnog dijela na­­dživjelog bračnog druga smatra darom ono što je ostavite­­lj ustupio i raspodijelio svojim potomcima.

Dugovi ustupite­­ljevi i pobija­­nje ustupa

Članak 112.

(1) Potomci između kojih je ustupite­­lj razdijelio svoju imovinu ne odgovaraju za ­­nje­gove dugove, ako nije što drugo određeno prilikom ustupa i raspodjele.

(2) Ustupite­­ljevi vjerovnici mogu pobijati ustup i raspodjelu pod pretpostavkama predviđenim za pobija­­nje dužnikovih besplatnih pravnih rad­­nji poduzetih na štetu vjerovnika.

Odgovornost za nedostatke

Članak 113.

Odgovornost za materijalne i pravne nedostatke kakva nastaje između sunas­­ljednika nakon razvrgnuća ­­njihove zajednice nastaje i između potomaka nakon ustupa i raspodjele imovine koje im je izvršio ­­njihov predak.

Opoziv

Članak 114.

(1) Ustupite­­lj ima pravo opozvati ugovor o ustupu i raspodjeli glede određenog potomka ili bračnog druga i zahtijevati da mu taj vrati ono što je primio ustupom i raspodjelom, pod pretpostavkama pod kojima bi mogao opozvati i uči­­njeno mu darova­­nje.

(2) Isto pravo ima ustupite­­lj ako potomak ili bračni drug ne daje ­­njemu ili kome drugome uzdržava­­nje određeno poslom ustupa i raspodjele, ili ako ne isplati ustupite­­ljeve dugove čija mu je isplata naložena istim poslom.

(3) U drugim slučajevima neispu­­nje­­nja obveza preuzetih ugo­vorom o ustupu i raspodjeli sud će, vodeći računa o važnosti toga za ustupite­­lja i o ostalim okolnostima slučaja, odlučiti ima li ustupite­­lj pravo zahtijevati povrat danoga ili samo zahtijevati ispu­­nje­­nje.

Prava nakon opoziva

Članak 115.

(1) Potomak ili bračni drug koji je morao vratiti ustupite­­lju ono što je primio prilikom ustupa i raspodjele moći će zahtijevati svoj nužni dio nakon ustupite­­ljeve smrti, ako nije isk­­ljučen iz nas­­ljedstva, niti je nedostojan da naslijedi ustupite­­lja, niti se odrekao nas­­ljedstva.

(2) Pri izračunava­­nju vrijednosti ­­nje­gova nužnog dijela dijelovi imovine koje je ostavite­­lj za života ustupio i raspodijelio svojim ostalim potomcima ili bračnom drugu smatrat će se darom.

III. Ugovor o doŽivotnom uzdrŽavanju

Uvjeti za pravova­­ljanost ugovora o doživotnom uzdržava­­nju

Članak 116.

(1) Ugovor kojim se jedan ugovornik obvezuje uzdržavati doživotno drugog ugovornika, ili neku treću osobu, a u kojemu drugi ugovornik izjav­­ljuje da mu prenosi u vlasništvo u času svoje smrti svu svoju imovinu ili jedan ­­njezin dio nije ugovor o nas­­ljeđiva­­nju, ne­go ugovor o otuđe­­nju uz naknadu imovine koja pripada primate­­lju uzdržava­­nja u vrijeme sklapa­­nja ugovora, ili određenog dijela te imovine čija je predaja davate­­lju uzdržava­­nja odgođena do smrti primate­­lja uzdržava­­nja (ugovor o doživotnom uzdržava­­nju).

(2) Pod nepokretnim stvarima podrazumijevaju se i one pokretne stvari koje služe za upotrebu i iskorištava­­nje nepokretnih stvari, kao što su po­­ljoprivredne sprave, alat i stoka.

(3) Kada su predmet ugovora pokretne stvari i prava, u ugovoru moraju biti određeno navedeni ili odredivi.

(4) Ugovor o doživotnom uzdržava­­nju va­­ljan je samo ako je sastav­­ljen u pisanom obliku i:

- ovjeren od suca nadležnog suda, ili

- sastav­­ljen u obliku javnobi­­lježničkog akta, ili

- potvrđen (solemniziran) po javnom bi­­lježniku.

(5) Ovlaštene osobe iz stavka 4. ovoga članka dužne su pročitati ugovor i upozoriti ugovornike na pos­­ljedice ugovora.

(6) Kao ugovori o doživotnom uzdržava­­nju smatraju se i ugovori kojima je uz obeća­­nje nas­­ljedstva poslije smrti ugovorena zajednica života ili zajednica ima­­nja, ili da će jedan ugovornik čuvati i paziti drugog, obrađivati mu ima­­nje i poslije smrti ga sahraniti, ili što drugo u istu svrhu.

Upis prava davate­­lja uzdržava­­nja

Članak 117.

Davate­­lj uzdržava­­nja može svoje pravo iz ugovora upisati u javnoj k­­njizi.

Odgovornost za dugove

Članak 118.

Davate­­lj uzdržava­­nja ne odgovara poslije smrti primate­­lja uzdržava­­nja za ­­nje­gove dugove, ali se može ugovoriti da će on odgovarati za ­­nje­gove postojeće dugove određenim vjerovnicima.

Raskid ugovora o doživotnom uzdržava­­nju

Članak 119.

(1) Ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržava­­nju i pošto je počelo ­­nje­govo izvrše­­nje.

(2) Ako prema ugovoru o doživotnom uzdržava­­nju ugovornici žive zajedno, pa se ­­njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnoš­­ljiv, svaka strana može tražiti od suda raskid ugovora.

(3) Svaka strana može tražiti raskid ugovora ako druga strana ne izvršava svoje obveze.

(4) U slučaju raskida ugovora svaka strana zadržava pravo da od druge strane traži naknadu koja joj pripada po općim pravilima obveznog prava.

Utjecaj promije­­njenih prilika

Članak 120.

(1) Ako su se poslije sklapa­­nja ugovora prilike toliko promijenile da je ­­nje­govo ispu­­nje­­nje postalo znatno otežano, sud će na zahtjev jedne ili druge strane ­­njihove odnose iznova urediti ili ih raskinuti, vodeći računa o svim okolnostima.

(2) Sud može pravo primate­­lja uzdržava­­nja preinačiti u doži­votnu novčanu rentu, ako to odgovara i jednoj i drugoj strani.

Smrt davate­­lja uzdržava­­nja

Članak 121.

(1) U slučaju smrti davate­­lja uzdržava­­nja ­­nje­gove obveze prelaze na ­­nje­govog bračnog druga i ­­nje­gove potomke koji su pozvani na nas­­ljedstvo, ako oni na to pristanu.

(2) Ako oni ne pristanu na produže­­nje ugovora o doživotnom uzdržava­­nju, ugovor prestaje, i oni nemaju pravo tražiti naknadu za prije dato uzdržava­­nje.

(3) Ako bračni drug i potomci davate­­lja uzdržava­­nja nisu u sta­­nju preuzeti ugovorne obveze, oni imaju pravo tražiti naknadu od primate­­lja uzdržava­­nja.

(4) Sud će ovu naknadu odrediti po slobodnoj ocjeni, uzimajući pri tome u obzir imovinske prilike primate­­lja uzdržava­­nja i osoba koje su bile ovlaštene na produže­­nje ugovora o doživotnom uzdržava­­nju.

D I O  T R E Ć I

PRAVNI POLOŽAJ NASLJEDNIKA

I. Otvaranje nasljedstva

Smrt i proglaše­­nje osobe umrlom

Članak 122.

Smrću osobe otvara se ­­njezino nas­­ljedstvo, a isti učinak ima i proglaše­­nje osobe umrlom.

Kad se otvara nas­­ljedstvo osobe proglašene umrlom i početak tijeka rokova

Članak 123.

(1) Kao dan otvara­­nja nas­­ljedstva osobe koja je proglašena umrlom smatra se dan kad je rješe­­nje o proglaše­­nju osobe umrlom postalo pravomoćno, ako u samom rješe­­nju nije kao dan smrti određen neki drugi dan.

(2) Rokovi koji po ovom Zakonu poči­­nju teći od dana otvara­­nja nas­­ljedstva poči­­nju teći u slučaju proglaše­­nja osobe umrlom tek od dana kad je rješe­­nje o tome postalo pravomoćno.

Sposobnost za nas­­ljeđiva­­nje

Članak 124.

(1) Nas­­ljednik može biti samo osoba koja je živa u času otvara­­nja nas­­ljedstva.

(2) Za dijete već začeto u času otvara­­nja nas­­ljedstva uzet će se da je rođeno ako se rodi živo.

(3) I pravne su osobe sposobne nas­­ljeđivati na teme­­lju oporuke, kao i stjecati prava na zapise te biti korisnik oporučnih raspolaga­­nja, ako posebnim zakonom nije što drugo određeno.

(4) Ako su dvije ili više osoba izgubile život u istom događaju, smatrat će se da ni jedna od ­­njih nije bila živa u trenutku otvara­­nja nas­­ljedstva druge, ako se ne dokaže suprotno.

Nedostojnost za nas­­ljeđiva­­nje

Članak 125.

Nedostojan je naslijediti, kako na teme­­lju zakona tako i na teme­­lju oporuke, kao i dobiti bilo što na teme­­lju oporuke:

1. onaj koji je namjerno usmrtio ostavite­­lja, ili je to pokušao;

2. onaj koji je silom ili prijet­­njom natjerao, ili prijevarom naveo ostavite­­lja da napravi ili opozove oporuku ili neku oporučnu odredbu, ili ga je spriječio da to učini;

3. onaj koji je uništio ili sakrio ostavite­­ljevu oporuku s namjerom da spriječi ostvare­­nje ostavite­­ljeve pos­­ljed­­nje vo­­lje, kao i onaj koji je krivotvorio ostavite­­ljevu oporuku;

4. onaj koji se teže ogriješio o obvezu uzdržava­­nja prema ostavite­­lju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdržava­­nja, onaj koji nije htio pružiti ostavite­­lju nužnu pomoć, koju mu je mogao pružiti bez opasnosti za vlastiti život, ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdrav­­lje.

Članak 126.

(1) Nedostojnost ne smeta potomcima nedostojnoga i oni nas­­ljeđuju kao da je on umro prije ostavite­­lja.

(2) Nedostojnost prestaje ostavite­­ljevim oprostom danim u obliku propisanom za va­­ljanost oporuke.

(3) Na nedostojnost se pazi po službenoj dužnosti, osim u slučaju ogrješe­­nja o obvezu uzdržava­­nja, nepruža­­nja nužne pomoći i napušta­­nja ostavite­­lja bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdrav­­lje.

Nepoznati nas­­ljednici

Članak 127.

(1) Ako nije poznato tko su nas­­ljednici, sud će oglasom objav­­ljenim u »Narodnim novinama«, a i na drugi prikladan način pozvati osobe koje polažu pravo na nas­­ljedstvo da se prijave sudu.

(2) Ako se u roku od šest mjeseci od objave oglasa u »Narod­nim novinama« ne javi nijedan nas­­ljednik, utvrdit će se da je ostavina prešla u vlasništvo općine, odnosno grada određenih ovim Zakonom. Time nas­­ljednik koji bi se kasnije javio ne gubi svoje nas­­ljedno pravo niti pravo zahtijevati ostavinu po pravilima iz članka 138. ovoga Zakona.

Skrbnik ostavine

Članak 128.

(1) Kad su nas­­ljednici nepoznati ili nepoznatog boravišta, odnosno nedostupni, kao i u ostalim slučajevima kad je to potrebno, sud će im postaviti privremenog skrbnika ostavine, koji je ovlašten da u ime nas­­ljednika tuži ili bude tužen, da naplaćuje tražbine ili isplaćuje dugove i uopće da zastupa nas­­ljednike.

(2) Sud je ovlašten, kad je to potrebno, odrediti posebna prava i dužnosti skrbnika ostavine.

(3) Žalba protiv rješe­­nja o postav­­lje­­nju privremenog skrbnika ne odgađa ­­nje­govu provedbu.

(4) O postav­­lje­­nju privremenog skrbnika sud će obavijestiti tijelo nadležno za poslove skrbništva koje prema tako postav­­ljenom skrbniku ima sve ovlasti kao da ga je samo postavilo.

(5) Glede polaga­­nja računa i nagrade privremenom skrbniku primje­­njuju se na odgovarajući način pravila postav­­ljena za izvršite­­lja oporuke.

II. Stjecanje ostavine i odricanje od nasljedstva

Prelazak ostavine na nas­­ljednike

Članak 129.

(1) U času ostavite­­ljeve smrti nas­­ljednik stječe nas­­ljedno pravo i na ­­nje­ga po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje ­­nje­govo nas­­ljedstvo.

(2) U istom času nas­­ljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz ­­nje­govo svojstvo nas­­ljednika, ako što drugo ne proizlazi iz ­­njihove pravne naravi.

(3) Nas­­ljednik trajno ostaje nas­­ljednikom, osim ako se va­­ljano ne odrekne svoga nas­­ljednog prava (odrica­­nje od nas­­ljedstva).

(4) Isto vrijedi i za stjeca­­nje prava na zapis, kao i za stjeca­­nje zapisa.

Odrica­­nje od nas­­ljedstva

Članak 130.

(1) Nas­­ljednik se može odreći nas­­ljedstva javno ovjerov­­lje­nom izjavom ili izjavom danom na zapisnik kod suda do donoše­­nja prvostupa­­njske odluke.

(2) Ovo odrica­­nje vrijedi i za potomke onoga koji se odre­kao, ako odricate­­lj nije izričito izjavio da se odriče samo u svoje ime.

(3) Ako su odricate­­ljevi potomci malodobni, za ovo odrica­­nje nije potrebno odobre­­nje tijela nadležnog za poslove skrb­ništva.

(4) Za nas­­ljednika koji se odrekao u svoje ime smatra se kao da nikad nije bio nas­­ljednik.

(5) Ako se odreknu nas­­ljedstva svi nas­­ljednici koji pripadaju najbližem nas­­ljednom redu u času smrti ostavite­­lja, na nas­­ljedstvo se pozivaju nas­­ljednici s­­ljedeće­ga nas­­ljednog reda. Za slučaj da se nas­­ljedstva odreknu ostali nas­­ljednici prvoga nas­­ljednog reda bračni drug ostaje u prvom nas­­ljednom redu.

Članak 131.

(1) Ako je nas­­ljednik umro prije svršetka ostavinske rasprave, a nije se odrekao nas­­ljedstva, pravo odrica­­nja prelazi na ­­nje­gove nas­­ljednike.

(2) Isto vrijedi i u slučaju kad je nas­­ljednik umro nakon svršetka ostavinske rasprave, a prije donoše­­nja prvostupa­­njske odluke.

Tko se ne može odreći nas­­ljedstva

Članak 132.

(1) Ne može se odreći nas­­ljedstva nas­­ljednik koji je raspolagao nas­­ljedstvom ili nekim ­­nje­govim dijelom.

(2) Mjere koje jedan nas­­ljednik poduzme samo radi očuva­­nja ostavine, kao i mjere tekuće uprave, ne lišavaju ga prava da se odrekne nas­­ljedstva.

Sadržaj izjave o odrica­­nju od nas­­ljedstva

Članak 133.

(1) Odrica­­nje od nas­­ljedstva ne može biti djelomično ni pod uvjetom.

(2) Odrica­­nje od nas­­ljedstva ne odnosi se na naknadno pronađenu imovinu.

(3) Odrica­­nje u korist određenog nas­­ljednika ne smatra se odrica­­njem od nas­­ljedstva, ne­go izjavom o ustupu svoga nas­­ljednog dijela.

Odrica­­nje od nas­­ljedstva koje nije otvoreno

Članak 134.

(1) Odrica­­nje od nas­­ljedstva koje nije otvoreno nema pravnog učinka.

(2) Iznimno, potomak koji može samostalno raspolagati svojim pravima može se ugovorom s pretkom odreći nas­­ljedstva koje bi mu pripalo nakon smrti pretka. Isto vrijedi i za slučaj kad se bračni drug odriče nas­­ljedstva koje bi mu kao bračnom drugu pripalo nakon smrti ­­nje­gova bračnog druga.

(3) Ugovor o odrica­­nju od nas­­ljedstva va­­ljan je samo ako je sastav­­ljen u pisanom obliku i:

- ovjeren od suca nadležnog suda, ili

- sastav­­ljen u obliku javnobi­­lježničkog akta, ili

- potvrđen (solemniziran) po javnom bi­­lježniku.

(4) Ovlaštene osobe iz stavka 3. ovoga članka dužne su pročitati ugovor i upozoriti ugovornike na pos­­ljedice ugovora.

(5) Ovo odrica­­nje vrijedi i za potomke onoga koji se odre­kao, ako ugovorom o odrica­­nju ili naknadnim sporazumom nije što drugo određeno.

Neopozivost izjave o odrica­­nju ili o prihvatu nas­­ljedstva i ­­njezino ponište­­nje

Članak 135.

(1) Izjava o odrica­­nju od nas­­ljedstva ili o prihvatu nas­­ljedstva ne može se opozvati.

(2) Nas­­ljednik može izjavu iz stavka 1. ovoga članka pobijati po općim pravilima o pobija­­nju pravnih poslova zbog mana vo­­lje.

Priraštaj

Članak 136.

Dio oporučnog nas­­ljednika koji se odrekao nas­­ljedstva pripada ostavite­­ljevim zakonskim nas­­ljednicima, ako iz same oporuke ne proizlazi kakva druga namjera oporučite­­lja.

Članak 137.

Dio zakonskog nas­­ljednika koji se odrekao nas­­ljedstva samo u svoje ime nas­­ljeđuje se kao da je taj nas­­ljednik umro prije ostavite­­lja.

Zastara prava zahtijevati ostavinu

Članak 138.

(1) Pravo zahtijevati ostavinu kao nas­­ljednik ostavite­­lja prema poštenom posjedniku koji također tvrdi da na ­­nju ima pravo kao nas­­ljednik zastarijeva za godinu dana od kada je nas­­ljednik saznao za svoje pravo i za posjednika ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nas­­ljednika od smrti ostavite­­ljeve, a za oporučnog nas­­ljednika od proglaše­­nja oporuke.

(2) Prema nepoštenu posjedniku ovo pravo zastarijeva za dvadeset godina.

III. Odgovornost nasljednika za ostaviteLjeve dugove

Opse­g nas­­ljednikove odgovornosti za dugove

Članak 139.

(1) Nas­­ljednik odgovara za ostavite­­ljeve dugove.

(2) Nas­­ljednik koji se odrekao nas­­ljedstva ne odgovara za ostavite­­ljeve dugove.

(3) Nas­­ljednik odgovara za ostavite­­ljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostavite­­ljevih dugova koje je nas­­ljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nas­­ljednika.

(4) Kad ima više nas­­ljednika, oni odgovaraju solidarno za ostavite­­ljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nas­­ljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nas­­ljedstva.

(5) Među nas­­ljednicima dugovi se dijele razmjerno ­­njihovim nas­­ljednim dijelovima, ako oporukom nije drukčije određeno.

Odvaja­­nje ostavine

Članak 140.

(1) Ostavite­­ljevi vjerovnici mogu zahtijevati u roku od tri mjeseca od otvara­­nja nas­­ljedstva da se ostavina odvoji od imovine nas­­ljednika, ako učine vjerojatnim postoja­­nje tražbine i opasnost da bez odvaja­­nja ne bi mogli namiriti svoju tražbinu.

(2) U tom slučaju nas­­ljednik ne može raspolagati stvarima i pravima ostavine, niti se ­­nje­govi vjerovnici mogu iz ­­njih naplatiti, dok se ne naplate vjerovnici koji su zahtijevali odvaja­­nje.

(3) Ostavite­­ljevi vjerovnici koji su zahtijevali to odvaja­­nje mogu naplatiti svoje tražbine samo iz sredstava ostavine.

(4) Odvojenoj ostavini sud može postaviti skrbnika.

(5) Na zahtjev ostavite­­ljevih vjerovnika sud može odrediti čuva­­nje odvojene ostavine. Troškove povjerava­­nja ostavine na čuva­­nje dužni su snositi vjerovnici koji su to zahtijevali.

(6) Ako vjerovnik koji je zahtijevao odvaja­­nje nema ovršnu ispravu ili ako već prije nije pokrenuo postupak radi ostvare­­nja svoje tražbine, dužan je pokrenuti postupak radi ostvare­­nja tražbine u roku koji mu odredi sud rješe­­njem o odvaja­­nju ostavine. Ako vjerovnik ne pokrene postupak na koji je upućen u roku koji mu je određen, sud će po službenoj dužnosti svoje rješe­­nje o odvaja­­nju ostavine staviti izvan snage.

(7) O zahtjevu vjerovnika sud odlučuje rješe­­njem u ostavinskom postupku. Žalba protiv tog rješe­­nja ne odgađa ­­nje­govu provedbu.

IV. NasljedniČka zajednica i nJezino razvrgnuĆe

Nas­­ljednička zajednica

Članak 141.

(1) Do utvrđe­­nja koliki dijelovi nas­­ljednog prava pripadaju pojedinim nas­­ljednicima sunas­­ljednici uprav­­ljaju i raspolažu svime što čini nas­­ljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici uprav­­ljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na uprav­­lja­­nje izvršite­­lju oporuke ili skrbniku ostavine.

(2) Pošto bude utvrđeno koliki dijelovi nas­­ljednog prava pripadaju pojedinim nas­­ljednicima, do razvrgnuća sunas­­ljednici uprav­­ljaju i raspolažu svime što je do tada bilo zajedničko po pravilima po kojima suvlasnici uprav­­ljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na uprav­­lja­­nje izvršite­­lju oporuke ili skrbniku ostavine.

Pravo na razvrgnuće

Članak 142.

(1) Razvrgnuće može zahtijevati svaki sunas­­ljednik.

(2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka ne zastarijeva.

(3) Ništava je oporučite­­ljeva odredba kojom zabra­­njuje nas­­ljednicima da ikad razvrgnu zajednicu.

(4) Razvrgnuće se provodi uz odgovarajuću primjenu pravila o razvrgnuću suvlasništva i učincima razvrgnuća, ako oporukom ili ovim Zakonom nije što posebno određeno.

Pravo sunas­­ljednika koji su živjeli ili privređivali u zajednici s ostavite­­ljem

Članak 143.

(1) Na zahtjev sunas­­ljednika koji je živio ili privređivao u za­jednici s ostavite­­ljem, a i zapisovnika, sud može, kada to izi­s­kuje opravdana potreba, odlučiti da mu se ostave pojedine stvari, pokretne ili nepokretne ili skupine stvari, koje bi pripale u dio ostalih nas­­ljednika, a da im on vrijednost tih stvari isplati u novcu u roku koji sud prema okolnostima odredi. Rješe­­nje suda kojim udovo­­ljava tom zahtjevu ovršna je isprava.

(2) Sunas­­ljednik koji je po­­ljodjelac ne mora učiniti vjerojatnom opravdanu potrebu iz stavka 1. ovoga članka kad se radi o nas­­ljeđiva­­nju po­­ljoprivrednog zem­­ljišta i stvari koje služe obav­­lja­­nju po­­ljoprivredne djelatnosti.

(3) Za tako određeni iznos osobe iz stavka 1. ovoga članka imaju radi osigura­­nja iznosa koji im je dužan platiti do isplate zakonsko založno pravo na dijelovima ostavine dodije­­ljenima nas­­ljedniku.

(4) Ako im u roku ne bude plaćeno, oni imaju pravo zahti­jevati naplatu svoje tražbine ili predaju stvari koje bi im inače pripale na ime nas­­ljednog dijela.

Dioba kućanskih predmeta

Članak 144.

(1) Kućanski predmeti koji nisu znatnije vrijednosti, a služe za zadovo­­ljava­­nje svakodnevnih potreba nas­­ljednika koji je živio s ostavite­­ljem u istom kućanstvu koji nije ­­nje­gov potomak ni ­­nje­gov bračni drug, ostavit će mu se na ­­nje­gov zahtjev, a ­­njihova vrijednost uračunat će se u dio tog nas­­ljednika.

(2) Ako vrijednost predmeta premašuje vrijednost nas­­ljednog dijela, nas­­ljednik kojemu su ti predmeti ostav­­ljeni isplatit će ovu razliku ostalim nas­­ljednicima u novcu.

Ustupa­­nje nas­­ljednog dijela prije diobe

Članak 145.

(1) Svaki nas­­ljednik može prije diobe prenijeti svoj nas­­ljedni dio, potpuno ili djelomično, samo na sunas­­ljednika.

(2) Ugovor o prijenosu nas­­ljednog dijela va­­ljan je samo ako je sastav­­ljen u pisanom obliku i:

- ovjeren od suca nadležnog suda, ili

- sastav­­ljen u obliku javnobi­­lježničkog akta, ili

- potvrđen (solemniziran) po javnom bi­­lježniku.

(3) Ovlaštene osobe iz stavka 2. ovoga članka dužne su pročitati ugovor i upozoriti ugovornike na pos­­ljedice ugovora.

(4) Ugovor nas­­ljednika s osobom koja nije nas­­ljednik o ustupa­­nju nas­­ljednog dijela samo obvezuje nas­­ljednika da po izvršenoj diobi preda svoj dio suugovorniku; ­­njime suugovornik ne dobiva do diobe nikakvo drugo pravo.

D I O  Č E T V R T I

POSTUPAK U NASLJEDNIM STVARIMA

G l a v a  p r v a

SASTAVLJANJE, ČUVANJE I OPOZIV JAVNE OPORUKE

I. Postupak za sastavljanje javne  i meĐunarodne oporuke

Javna oporuka

Članak 146.

(1) Javnu oporuku na zahtjev oporučite­­lja mogu sastaviti ovlaštene osobe iz članka 32. ovoga Zakona.

(2) Na zahtjev oporučite­­lja ovlaštene osobe mogu sukladno odredbama ovoga Zakona o međunarodnoj oporuci svakoj pisanoj oporuci dati oblik međunarodne oporuke.

Članak 147.

(1) Kad sudac općinskog suda ili sudski savjetnik u općinskom sudu sastav­­lja javnu oporuku, on to čini u okviru službenog uredova­­nja suda.

(2) Hrvatskim držav­­ljanima u inozemstvu javne oporuke sastav­­ljaju konzularni, odnosno diplomatsko-konzularni predstavnici Republike Hrvatske, u okviru svoga službenog uredova­­nja.

(3) Kad javni bi­­lježnik sastav­­lja javnu oporuku, on to čini u svom službenom sjedištu i za područje na kojemu obav­­lja svoju službu. Oporuka koju bi javni bi­­lježnik sastavio na području Republike Hrvatske izvan svoga službenog sjedišta i područja na kojem obav­­lja svoju službu nije neva­­ljana samo zbog toga.

(4) Osobe koje su ovlaštene za sastav­­lja­­nje javne oporuke ujedno su ovlaštene i dužne po odredbama ovoga Zakona obav­­ljati i rad­­nje koje su u nadležnosti suda u svezi s čuva­­njem, opoziva­­njem i evidentira­­njem javnih i drugih oporuka.

Postupa­­nje ovlaštene osobe

Članak 148.

(1) Ovlaštena će osoba svakomu koji to zahtijeva, u okviru svoje­ga službenog uredova­­nja, sastaviti javnu oporuku po pravilima ovoga Zakona.

(2) Što je određeno za sastav­­lja­­nje javne oporuke, vrijedi na odgovarajući način i za dava­­nje oblika javne oporuke ispravi koju je napisao oporučite­­lj sam, ili mu ju je netko drugi napisao.

(3) Što je ovim Zakonom određeno za postupa­­nje suda, vrijedi na odgovarajući način i za postupa­­nje svake ovlaštene osobe, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(4) Ovlaštena osoba je dužna prije sastav­­lja­­nja javne oporuke utvrditi istovjetnost oporučite­­lja i svjedoka, a ako sudjeluje i tumač, tada i ­­nje­govu istovjetnost.

(5) Ovlaštena osoba o sastav­­lja­­nju javne oporuke sastav­­lja zapisnik i obav­­lja druge rad­­nje određene ovim Zakonom. U zapisnik će unijeti sve okolnosti koje bi mogle biti važne za ocjenu va­­ljanosti oporuke.

(6) Ovlaštena će osoba oporučite­­lju objasniti propise koji ga ograničavaju u raspolaga­­nju oporukom.

(7) U slučaju potrebe oporuka će se sastaviti i izvan uredovnih prostorija.

(8) O sastav­­ljenoj javnoj oporuci ovlaštena će osoba bez odgode poslati obavijest u Hrvatski upisnik oporuka.

Utvrđiva­­nje istovjetnosti oporučite­­lja i svjedoka

Članak 149.

(1) Ovlaštena će osoba po pravilima ovoga Zakona utvrditi istovjetnost oporučite­­lja i svjedoka, ako ih ne poznaje osobno i po imenu.

(2) Ako ovlaštena osoba ne poznaje oporučite­­lja osobno i po imenu, utvrdit će ­­nje­govu istovjetnost osobnom iskaznicom ili putovnicom. Nije li to moguće, ­­nje­gova će se istovjetnost utvrditi svjedoče­­njem dvojice poslovno sposobnih svjedoka istovjetnosti.

(3) Istovjetnost oporučnih svjedoka koje ovlaštena osoba ne poznaje osobno i po imenu utvrdit će se na način koji je predviđen za utvrđiva­­nje istovjetnosti oporučite­­lja.

(4) Istovjetnost svjedoka istovjetnosti utvrdit će se na teme­­lju ­­njihovih osobnih iskaznica ili putovnica.

(5) Osoba koja je svjedok istovjetnosti može biti i svjedok oporuke.

(6) U zapisniku će se navesti na koji je način utvrđena istovjetnost oporučite­­lja, svjedoka oporuke i svjedoka istovjetnosti.

Postupak kad se oporučite­­lj ne služi uredovnim jezikom ili je nijem, gluh ili gluhoslijep

Članak 150.

(1) Ako se oporučite­­lj ne može služiti uredovnim jezikom, ili to nije dužan, pozvat će se prise­gnuti tumač čiju će se istovjetnost utvrditi, pa će se ­­nje­govim posredova­­njem primati izjave oporučite­­ljeve vo­­lje i inače se sporazumijevati s oporučite­­ljem.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka uz tumača trebaju biti nazočna i dvojica svjedoka tumača, koji uz uredovni jezik znaju i onaj kojim se služi oporučite­­lj, a čija istovjetnost treba biti utvrđena. Osoba koja je svjedok istovjetnosti, i/ili svjedok oporuke, može biti i svjedok tumača, ako ima za to potrebno zna­­nje.

(3) Ako je oporučite­­lj nijem, gluh ili gluhoslijep tako da je to smet­­nja oporučiva­­nju, pozvat će se prise­gnuti tumač i dva svjedoka koji se s oporučite­­ljem mogu sporazumjeti, na što će se na odgovarajući način primje­­njivati odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka.

(4) Oporuka nema va­­ljani oblik javne oporuke ako u slučaju iz stavka 1. ili 3. ovoga članka prigodom oporučiva­­nja nije sudjelovao odgovarajući tumač te svjedoci tumača, ili ako svjedoci odmah izjave da tumač nije dovo­­ljno vjerno prenio izjavu oporučite­­ljeve vo­­lje, ili da se ­­nje­govim posredova­­njem nije opo­ru­čite­­lj uspješno sporazumijevao s ovlaštenom osobom.

(5) U slučajevima kad se oporučite­­lj ne može služiti uredovnim jezikom, ili to nije dužan, kao i kada je nijem, gluh ili gluhoslijep tako da to smeta oporučiva­­nju, pozvat će se tumač čak i ako ovlaštena osoba vlada jezikom kojim se služi oporučite­­lj, odnosno i ako je u sta­­nju sporazumjeti se s oporučite­­ljem.

(6) Zapisnik o sastav­­lja­­nju oporuke u slučajevima iz stavka 1. do 3. ovoga članka potpisuju i tumač i svjedoci.

(7) Istovjetnost tumača i svjedoka tumača utvrđuje se kao i istovjetnost oporučnih svjedoka.

Međunarodna oporuka

Članak 151.

(1) Oporuka je, bez obzira na mjesto gdje je sastav­­ljena, gdje se nalazi ostavina, te na ostavite­­ljevo držav­­ljanstvo, prebivalište ili boravište, va­­ljana što se tiče oblika ako je sastav­­ljena u skladu s odredbama članka 152. do 166. ovoga Zakona.

(2) Neva­­ljanost oporuke kao međunarodne oporuke ne utječe na ­­njezinu va­­ljanost kao neke druge oporuke, što se tiče oblika.

Članak 152.

Odredbe ovoga Zakona o međunarodnoj oporuci ne primje­­njuju se na oporučna raspolaga­­nja koja su u istoj ispravi učinile dvije ili više osoba.

Članak 153.

(1) Oporuka mora biti sastav­­ljena u pisanom obliku.

(2) Oporučite­­lj ne mora vlastoručno napisati oporuku.

(3) Oporuka može biti napisana na bilo kojem jeziku i pismu, rukom ili na neki drugi način.

Članak 154.

(1) Oporučite­­lj izjav­­ljuje u nazočnosti dvaju svjedoka i ovlaštene osobe da je isprava koju je on ili netko drugi napisao ­­nje­gova oporuka i da joj zna sadržaj.

(2) Oporučite­­lj ne mora svjedocima ni ovlaštenoj osobi otkriti sadržaj oporuke.

Članak 155.

(1) U nazočnosti svjedoka i ovlaštene osobe oporučite­­lj potpisuje oporuku ili, ako ju je već bio potpisao, priznaje i potvrđuje potpis kao svoj.

(2) Ako oporučite­­lj nije u sta­­nju potpisati se, navest će razlog ovlaštenoj osobi, koja će to zabi­­lježiti na oporuci. Oporučite­­lj može zatražiti od neke druge osobe da ga na oporuci potpiše.

(3) Svjedoci i ovlaštena osoba u oporučite­­ljevoj nazočnosti odmah se potpisuju na oporuci.

Članak 156.

(1) Potpisi se moraju staviti na kraju oporuke.

(2) Ako se oporuka sastoji od više listova, svaki list mora potpisati oporučite­­lj ili, ako se on nije u sta­­nju potpisati, osoba koja potpisuje u ­­nje­govo ime ili, ako je nema, ovlaštena osoba. Svaki list mora biti označen brojem.

Članak 157.

(1) Datum oporuke je onaj kad ju je potpisala ovlaštena osoba.

(2) Taj datum ovlaštena osoba mora staviti na kraj oporuke.

Članak 158.

Ovlaštena osoba će pitati oporučite­­lja želi li dati izjavu o čuva­­nju svoje oporuke. U tom slučaju, i na izričit oporučite­­ljev zahtjev, mjesto gdje on namjerava čuvati svoju oporuku navest će se u potvrdi predviđenoj u članku 160. ovoga Zakona.

Članak 159.

Ovlaštena osoba prilaže oporuci potvrdu u skladu s odredbama članka 160. ovoga Zakona kojom se utvrđuje da su poštovane obveze propisane ovim Zakonom.

Članak 160.

Potvrda koju izdaje ovlaštena osoba bit će sastav­­ljena u s­­lje­dećem obliku:

 

             P O T V R D A

(Konvencija od 26. listopada 1973.)

 

1. Ja, _________________________________________________________________
                  (ime, adresa i zva­­nje) osoba, ovlaštena za sastav­­lja­­nje međunarodne oporuke,

2.   potvrđujem da je dana _______________ u _______________
                                        (datum)                         (mjesto)

3. (oporučite­­lj) __________________________________________________________                                  
                          (ime, adresa, datum i mjesto rođe­­nja) u nazočnosti mojoj i svjedoka:

4. a) __________________________________________________________________               
                                         
(ime, adresa, datum i mjesto rođe­­nja)

    b) __________________________________________________________________                           
                                         
(ime, adresa, datum i mjesto rođe­­nja)

    izjavio da je priložena isprava ­­nje­gova oporuka te da joj zna
    sadržaj.

5. Osim toga potvrđujem da:

6.         a) je u nazočnosti mojoj i svjedoka,

    1.     oporučite­­lj potpisao oporuku ili priznao i potvrdio kao svoj  već stav­­ljeni potpis;

    2.     budući da je oporučite­­lj izjavio da ne može sam potpisati  svoju oporuku iz s­­ljedećih razloga:

        ___________________________________________________________________

    sam zabi­­lježio ovu či­­njenicu na oporuci

    je potpis stavio _______________________________________________________
                                                                   
(ime, adresa)

7. b)     smo svjedoci i ja potpisali oporuku.

8. c)     Svaki list oporuke potpisao je _________________________ te je označen brojem.

9. d)     Uvjerio sam se u identitet oporučite­­lja i gore navedenih svjedoka.

10.   e)  Svjedoci su ispu­­njavali pretpostavke propisane zakonom, po kojemu ja postupam.

11.   f)  Oporučite­­lj je želio dati s­­ljedeću izjavu o čuva­­nju svoje oporuke:

12.                                           MJESTO

13.                                           DATUM

14.                                           POTPIS, i eventualno

                                                PEČAT

Članak 161.

Ovlaštena osoba zadržava jedan primjerak potvrde, a drugi daje oporučite­­lju.

Članak 162.

Ako se ne dokaže suprotno, potvrda ovlaštene osobe smatra se dovo­­ljnim dokazom da je isprava va­­ljano oblikovana u oporuku u smislu ovoga Zakona.

Članak 163.

Nepostoja­­nje ili neispravnost potvrde ne utječe na va­­ljanost oporuke sastav­­ljene u skladu s ovim Zakonom, što se tiče ­­njezina oblika.

Članak 164.

Međunarodna se oporuka može opozvati po pravilima ovoga Zakona o opozivu oporuka.

Članak 165.

Potpisi oporučite­­lja, ovlaštene osobe i svjedoka na među­narodnoj oporuci i na potvrdi, oslobođeni su svake ovjere ili slične formalnosti, ali nadležno tijelo može, po potrebi, provjeriti istinitost potpisa.

Članak 166.

Odredbe ovoga Zakona o međunarodnoj oporuci tumačit će se i primje­­njivati uzimajući u obzir ­­njihovo podrijetlo iz među­narodne konvencije i nužnost da ih se jednoobrazno tumači.

II. Čuvanje oporuke kod suda i drugih osOba ovlaŠtenih za sastavljanje javnih oporuka

Čuva­­nje oporuke

Članak 167.

(1) Na zahtjev oporučite­­lja, ­­nje­govu će oporuku primiti na čuva­­nje u Republici Hrvatskoj sud ili javni bi­­lježnik, a u inozemstvu hrvatskim držav­­ljanima konzularno, odnosno diplomatsko-konzularno predstavništvo Republike Hrvatske.

(2) Bez obzira tko je oporuku sastavio, osobe iz stavka 1. ovoga članka ne smiju odbiti primitak oporuke na čuva­­nje, ako oporuku na čuva­­nje predaje oporučite­­lj ili osoba koju je on za to opunomoćio.

(3) Prije prima­­nja oporuke na čuva­­nje utvrdit će se istovjetnost osobe koja oporuku predaje na čuva­­nje po pravilima za utvrđiva­­nje istovjetnosti oporučite­­lja, osim kada je ta osoba poznata osobno ili po imenu.

(4) Oporuka se predaje na čuva­­nje otvorena ili zatvorena.

(5) Oporuka prim­­ljena na čuva­­nje stavit će se u poseban omot i zapečatiti, pa će se dati potvrda da je oporuka prim­­ljena na čuva­­nje.

(6) Osoba koja u ime suda, javnog bi­­lježnika, odnosno konzularnog ili diplomatsko-konzularnog predstavništva Republike Hrvatske prima oporuku na čuva­­nje, sastavit će o tome zapisnik, u kojem će navesti kako je utvrđena istovjetnost osobe koja je oporuku predala na čuva­­nje i u ­­nje­ga unijeti podatke, sazna­­nja i zapaža­­nja o svim okolnostima koje bi mogle biti važne za ocjenu va­­ljanosti oporuke.

(7) Ako je oporuku na čuva­­nje predala osoba koju je oporučite­­lj za to opunomoćio, zapisniku će se priložiti ta punomoć.

(8) Zapisnik o prima­­nju oporuke na čuva­­nje potpisuje osoba koja je u ime suda, javnog bi­­lježnika, odnosno konzularnog ili diplomatsko-konzularnog predstavništva Republike Hrvatske primila oporuku na čuva­­nje, a ako je pritom sudjelovao i zapisničar, i on potpisuje zapisnik, uz naznaku svojstva zapisničara.

Članak 168.

Sud, javni bi­­lježnik, odnosno konzularno ili diplomatsko-konzularno predstavništvo Republike Hrvatske koje je primilo oporuku na čuva­­nje čuvat će je s posebnom paž­­njom i odvojeno od ostalih spisa.

Obavijest o sastav­­ljenoj oporuci

Članak 169.

Sud, javni bi­­lježnik, odnosno konzularno ili diplomatsko-konzularno predstavništvo Republike Hrvatske koje je primilo oporuku na čuva­­nje o tome će bez odgode poslati obavijest u Hrvatski upisnik oporuka.

Vraća­­nje oporuke oporučite­­lju

Članak 170.

(1) Oporuka koja se nalazi na čuva­­nju kod suda, javnog bi­­ljež­nika odnosno konzularnog ili diplomatsko-konzularnog pred­stavništva Republike Hrvatske, vratit će se oporučite­­lju na ­­nje­gov zahtjev.

(2) Oporuka će se vratiti i oporučite­­ljevu opunomoćeniku koji ima ovjerov­­ljenu punomoć za taj posao.

(3) O vraća­­nju oporuke sastavit će se zapisnik, u kojem će se navesti način na koji je utvrđena istovjetnost osobe kojoj se vraća oporuka.

(4) Ako se oporuka vraća opunomoćeniku, punomoć će se priložiti zapisniku i čuvati kod onoga koji je oporuku vratio.

(5) Sud, javni bi­­lježnik, odnosno konzularno ili diplomatsko--konzularno predstavništvo Republike Hrvatske koje je vratilo oporuku oporučite­­lju ili ­­nje­govu opunomoćeniku o tome će bez odgode poslati obavijest u Hrvatski upisnik oporuka.

Čuva­­nje izjave o usmenoj oporuci

Članak 171.

(1) Ako su svjedoci usmene oporuke podnijeli sudu ili javnom bi­­lježniku izjavu o oporučite­­ljevoj vo­­lji, on će utvrditi istovjetnost svjedoka, a potom će primitak ­­njihove izjave zapisnički utvrditi, staviti u poseban omot i zapečatiti.

(2) Jednako će se postupiti i kad svjedoci usmene oporuke dođu sudu ili javnom bi­­lježniku da usmeno ponove oporučite­­ljevu izjavu.

(3) Prigodom uzima­­nja izjava svjedoka usmene oporuke sud će, odnosno javni bi­­lježnik nastojati utvrditi izjavu oporučite­­ljeve vo­­lje, a ispitat će i okolnosti od kojih zavisi va­­ljanost usmene oporuke.

(4) Isprave o usmenoj oporuci čuvat će se odvojeno od ostalih spisa.

Obavijest o prim­­ljenoj izjavi svjedoka usmene oporuke

Članak 172.

Sud, odnosno javni bi­­lježnik koji je primio izjavu svjedoka usmene oporuke o tome će bez odgode poslati obavijest u Hrvat­ski upisnik oporuka.

III. Opoziv oporuke pred sudom ili drugim osobama ovlaŠtenim za sastavljanje javnih oporuka

Članak 173.

(1) Oporučite­­lj može pred osobom ovlaštenom za sastav­­lja­­nje javne oporuke opozvati svaku svoju oporuku, bez obzira u kojem je obliku naprav­­ljena.

(2) Na opoziva­­nje oporuke pred osobom ovlaštenom za sastav­­lja­­nje javne oporuke na odgovarajući se način primje­­njuju odredbe ovoga Zakona o sastav­­lja­­nju javne oporuke.

(3) Kad oporučite­­lj opozove oporuku, opoziv će se zabi­­lježiti na oporuci, ako se čuva kod ovlaštene osobe pred kojom je opozvana.

(4) Obavijest o tome da je oporuka opozvana bez odgode će se dostaviti Hrvatskom upisniku oporuka.

G l a v a  d r u g a

OSTAVINSKI POSTUPAK

I. OpĆe odredbe

Predmet ostavinskog postupka

Članak 174.

U ostavinskom postupku utvrđuje se tko su ostavite­­ljevi nas­­ljednici, što čini ostavite­­ljevu ostavinu te koja još prava glede ostavine pripadaju nas­­ljednicima, zapisovnicima i drugim osobama.

Izvanparnični postupak

Članak 175.

(1) Ostavinski postupak je izvanparnični postupak.

(2) Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, u ostavinskom postupku na odgovarajući se način primje­­njuju odredbe Zakona o parničnom postupku.

Nadležnost za provođe­­nje ostavinskog postupka

Članak 176.

(1) Ostavinski se postupak u prvom stup­­nju provodi pred općinskim sudom odnosno pred javnim bi­­lježnikom kao povjerenikom suda.

(2) U općinskom sudu ostavinski postupak provodi sudac pojedinac ili sudski savjetnik.

(3) Sud će povjeriti javnom bi­­lježniku provođe­­nje ostavinskog postupka i dostaviti mu smrtovnicu.

(4) Kada javni bi­­lježnik provodi rad­­nje u ostavinskom postupku kao povjerenik suda ovlašten je, kao i sudac i sudski savjetnik općinskog suda, poduzimati sve rad­­nje u postupku i donositi sve odluke osim odluka za koje je ovim Zakonom drukčije propisano.

Mjesna nadležnost

Članak 177.

(1) Za ostavinski postupak mjesno je nadležan sud na čijem je području ostavite­­lj u vrijeme smrti imao prebivalište (ostavinski sud).

(2) Ako ostavite­­lj u vrijeme smrti nije imao prebivalište u Republici Hrvatskoj, za ostavinski postupak mjesno je nadležan sud na čijem je području ostavite­­lj u to vrijeme imao boravište.

(3) Ako ostavite­­lj u vrijeme smrti nije imao ni prebivalište ni boravište u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi pretežni dio ­­nje­gove ostavine u Republici Hrvatskoj.

(4) Ako se nijedan dio ostavine ne nalazi u Republici Hrvat­skoj, mjesno je nadležan sud prema mjestu gdje je ostavite­­lj upisan u k­­njigu držav­­ljana.

(5) Privremene mjere za osigura­­nje ostavine može pored ostavinskoga suda narediti i sud na čijem je području ostavite­­lj umro te sud na čijem se području nalazi ostavite­­ljeva imovina.

(6) Kad za ostavinski postupak nije nadležan hrvatski sud, nadležnost hrvatskog suda koji je ovlašten provoditi pojedine rad­­nje određuje se prema odredbama stavka 1. do 5. ovoga članka.

Zabrana sporazuma o nadležnosti

Članak 178.

Stranke ne mogu sporazumno mije­­njati nadležnost suda u ostavinskom postupku.

Stranke

Članak 179.

Strankom se u smislu ovoga Zakona smatraju nas­­ljednici i zapisovnici kao i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine.

Opća pravila postupa­­nja

Članak 180.

(1) Tijekom cijeloga postupka sud će paziti da prava stranaka budu što prije utvrđena i osigurana.

(2) Sud je dužan osobito paziti da se zaštite i ostvare prava osoba koje se zbog malodobnosti, duševne bolesti ili drugih okolnosti nisu sposobne brinuti o svojim pravima i interesima.

(3) U ostavinskom postupku javnost je isk­­ljučena.

Dokazi

Članak 181.

(1) Sud donosi odluku na teme­­lju rezultata cjelokupne ras­prave.

(2) Sud je ovlašten utvrđivati či­­njenice koje stranke u postupku nisu iznijele te izvesti i dokaze koje one nisu predložile, ako ocijeni da su te či­­njenice i ti dokazi važni za odlučiva­­nje u skladu s ovim Zakonom.

(3) Odluka se može zasnivati i na dokazima koji nisu izvedeni pred sudom koji donosi odluku.

Rad­­nje u postupku

Članak 182.

Sudac, odnosno sudski savjetnik sa zapisničarom prima izjave o odrica­­nju od nas­­ljedstva i izvodi dokaze.

Zapisnici i bi­­lješke

Članak 183.

(1) O rad­­njama poduzetim u postupku u pravilu se sastav­­lja zapisnik.

(2) O ma­­nje važnim izjavama stranaka i obavijestima koje sud prikup­­lja može se umjesto zapisnika staviti samo bi­­lješka na spisu.

(3) Zapisnik potpisuju stranke ako su bile nazočne rad­­nji u postupku, sudac odnosno sudski savjetnik koji je sastavio zapisnik te zapisničar.

(4) Bi­­lješku na spisu potpisuje osoba koja ju je sastavila.

Odluke

Članak 184.

(1) Odluke se u postupku donose u obliku rješe­­nja.

(2) Rješe­­nja protiv kojih je dopušten prigovor, odnosno žalba i rješe­­nja drugostupa­­njskog suda moraju biti obrazložena.

Prigovor protiv rješe­­nja

Članak 185.

Protiv rješe­­nja koje je kao povjerenik suda u ostavinskom postupku donio javni bi­­lježnik dopušten je prigovor u roku od osam dana od dana dostave rješe­­nja strankama.

Postupak povodom prigovora

Članak 186.

(1) Prigovor se dostav­­lja javnom bi­­lježniku koji ga je dužan bez odgode zajedno sa spisom dostaviti nadležnom općinskom sudu.

(2) O prigovoru odlučuje sudac pojedinac.

Odluke suda o prigovoru protiv rješe­­nja javnog bi­­lježnika

Članak 187.

(1) Nepravovremene, nepotpune ili nedopuštene prigovore sud će odbaciti.

(2) Odlučujući o prigovoru protiv rješe­­nja koje­g je donio javni bi­­lježnik, sud može u cijelosti ili djelomično rješe­­nje održati na snazi ili ga ukinuti.

(3) Kad sud ukine rješe­­nje ili ga djelomično održi na snazi, sam će odlučiti o ukinutom dijelu rješe­­nja.

(4) Protiv rješe­­nja suda kojim je rješe­­nje javnog bi­­lježnika u cijelosti ili djelomično ukinuto nije dopuštena samostalna žalba.

(5) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka sud će provesti rad­­nje koje ocijeni potrebnim.

(6) Rješe­­nje o prigovoru dostavit će se strankama i javnom bi­­lježniku.

Žalba protiv rješe­­nja

Članak 188.

(1) Protiv rješe­­nja prvostupa­­njskog suda dopuštena je žalba, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Žalba se podnosi u roku od petnaest dana od dostave prvostupa­­njskoga rješe­­nja.

Postupak po žalbi

Članak 189.

(1) Žalba se podnosi prvostupa­­njskomu sudu, koji može u povodu pravodobno podnesene žalbe sam, novim rješe­­njem, preinačiti pobijano rješe­­nje, ako se time ne povrjeđuju prava drugih osoba zasnovana na tom rješe­­nju.

(2) Ako prvostupa­­njski sud ne preinači svoje rješe­­nje, dostavit će žalbu drugostupa­­njskom sudu, bez obzira je li žalba podnesena u roku koji zakon određuje.

(3) Drugostupa­­njski sud rješava u pravilu samo o žalbama koje su pravodobno podnesene, ali može uzeti u obzir i žalbu koja je nepravodobno podnesena ako se time ne povrjeđuju prava drugih osoba koja se zasnivaju na pobijanome rješe­­nju.

(4) Ako je protiv rješe­­nja dopuštena samostalna žalba, sud će, ako ne postupi prema odredbi stavka 1. ovoga članka, prijepis spisa sa žalbom dostaviti drugostupa­­njskome sudu. Ne čekajući odluku drugostupa­­njskog suda, prvostupa­­njski će sud poduzimati one rad­­nje koje je ovlašten poduzimati u ostavinskom postupku, neovisno o ishodu žalbenoga postupka, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Izvanredni pravni lijekovi

Članak 190.

U ostavinskom postupku nisu dopušteni izvanredni pravni lijekovi osim zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Troškovi postupka

Članak 191.

(1) Svaka stranka snosi troškove koje je imala tijekom ili u povodu postupka.

(2) Ako je bilo zajedničkih troškova, sud će odrediti u kojem će razmjeru stranke snositi te troškove.

(3) Na prijedlog jedne stranke sud može odlučiti da joj druga stranka nadoknadi troškove koje joj je prouzročila očito nesavjesnim postupkom.

II. Prethodne radnje

1. Smrtovnica

Sastav­­lja­­nje smrtovnice

Članak 192.

(1) Kad neka osoba umre ili bude proglašena umrlom, matičar nadležan za upis či­­njenice smrti u maticu umrlih sastavit će smrtovnicu i dostaviti je sudu, ili je predati osobi na čiji ju je zahtjev sastavio.

(2) Smrtovnica se sastav­­lja na teme­­lju podataka iz matice umrlih, podataka dobivenih od srodnika umrlog, od osoba s kojima je umrli živio te od drugih osoba koje ih mogu pružiti.

(3) Ako je ostavinskom sudu predana nepotpuna smrtovnica ili samo izvadak iz matice umrlih, on će na zapisnik u ostavinskoj raspravi utvrditi sve podatke koje treba sadržavati smrtovnica.

(4) Smrtovnica ima dokaznu snagu javne isprave samo glede podataka koji su preuzeti iz matice umrlih.

Sadržaj smrtovnice

Članak 193.

(1) U smrtovnicu se unose:

1. prezime i ime ostavite­­lja, po mogućnosti jedinstveni matični broj građanina, ime jednoga od ­­nje­govih rodite­­lja, ostavite­­ljevo zanima­­nje, datum rođe­­nja i držav­­ljanstvo, a za ostavite­­lja koji je bio u braku i prezime koje je imao prije sklapa­­nja braka,

2. dan, mjesec i godina, mjesto i, po mogućnosti, sat smrti,

3. mjesto u kojemu je ostavite­­lj imao prebivalište, odnosno boravište.

(2) U smrtovnici treba, ako je to moguće, navesti:

1. prezime i ime, datum rođe­­nja, zanima­­nje, prebivalište, od­nos­no boravište ostavite­­ljeva bračnog druga i bračne, izvanbračne i posvojene djece,

2. prezime i ime, datum rođe­­nja i prebivalište, odnosno bo­ravište ostalih srodnika koji bi mogli biti pozvani na nas­­ljedstvo na teme­­lju zakona, kao i osoba koje su pozvane na nas­­ljedstvo na teme­­lju oporuke,

3. mjesto gdje se nalazi imovina koju je ostavio ostavite­­lj, ima li imovine za čije drža­­nje, čuva­­nje ili prijav­­ljiva­­nje postoje posebni propisi, ima li gotovog novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti, uložnih k­­njižica ili kakvih drugih važnih isprava, je li ostavite­­lj ostavio dugova i koliko, je li ostavio pisanu oporuku ili ugovor o doživotnom uzdržava­­nju ili sporazum o ustupu i raspodjeli imovine za života i gdje se oni nalaze, a ako je ostavite­­lj napravio usmenu oporuku, onda prezime i ime, zanima­­nje i boravište svjedoka pred kojima je usmena oporuka naprav­­ljena,

4. očekuje li se rođe­­nje ostavite­­ljeva djeteta i imaju li ­­nje­gova djeca ili bračni drug skrbnika,

5. datum i mjesto smrti bračnog druga ili ostavite­­ljeva djeteta ili koje druge osobe koja bi mogla biti pozvana na nas­­ljedstvo, a koja je umrla prije ostavite­­lja.

2. Popis ostavite­­ljeve imovine

Vrijeme obav­­lja­­nja popisa

Članak 194.

(1) Popis ostavite­­ljeve imovine obavit će se po odluci ostavinskog suda kad se ne zna postoje li nas­­ljednici ili gdje borave, kad su nas­­ljednici osobe koje zbog malodobnosti, duševne bolesti ili drugih okolnosti ne mogu same voditi brigu o svojim pravima i interesima, ili u drugim opravdanim slučajevima.

(2) Sud će popis narediti i na zahtjev ostavite­­ljevih nas­­ljednika, zapisovnika ili vjerovnika.

(3) Ako to zahtijevaju posebne okolnosti u kojima je ostavite­­lj umro, a osobito ako prijeti opasnost da bi dio ostavine mogao biti otuđen ili izgub­­ljen, policijski službenici koji u tim okolnostima ureduju, prigodom svog uredova­­nja, ako je to moguće, popisat će ostavite­­ljeve stvari, po potrebi zapečatiti prostorije u kojima se stvari nalaze i popis dostaviti matičaru nadležnom za upis či­­njenice smrti.

(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka matičar će prim­­ljeni popis dostaviti ostavinskom sudu koji vodi ostavinski postupak.

Sadržaj popisa

Članak 195.

(1) Popis će obuhvatiti sve nepokretne i pokretne stvari koje su bile u ostavite­­ljevu neposrednom posjedu u času ­­nje­gove smrti.

(2) Popis će obuhvatiti i drugo što je pripadalo ostavite­­lju, a nalazi se kod druge osobe, uz naznaku kod koga se nalazi i na kojem teme­­lju, kao i ono što je ostavite­­lj posjedovao, a za što se tvrdi da nije ­­nje­govo vlasništvo.

(3) U popisu imovine zabi­­lježit će se ostavite­­ljeve tražbine, a i dugovi, te posebno neplaćeni porezi, doprinosi i druga javna dava­­nja.

Način popisiva­­nja

Članak 196.

(1) Pokretne stvari popisuju se po vrsti, rodu, broju, mjeri i težini, ili pojedinačno.

(2) Nekretnine se popisuju pojedinačno s naznakom mjesta gdje se nalaze, kulture zem­­ljišta, te zem­­ljišnok­­njižnih podataka ako su poznati.

Obav­­lja­­nje popisa

Članak 197.

(1) Popis će obaviti sudski službenik, javni bi­­lježnik koje­g odredi sudac ili sudski savjetnik koji vodi sudski postupak.

(2) Popis se obav­­lja u nazočnosti dviju puno­­ljetnih osoba, a kada je to potrebno, i uz sudjelova­­nje vještaka.

(3) Popisu može biti nazočna i svaka zainteresirana osoba.

Postupak sa stvarima za koje postoje posebni propisi

Članak 198.

Kad se prigodom popisiva­­nja ili inače u ostavini pronađu stvari za čije drža­­nje, čuva­­nje ili prijav­­ljiva­­nje postoje posebni propisi, s ­­njima će se nakon obav­­ljenoga popisa postupiti po tim propisima.

3. Osigura­­nje ostavine

Predaja na čuva­­nje

Članak 199.

(1) Ako se ustanovi da nijedan od nazočnih nas­­ljednika nije sposoban uprav­­ljati ostavinom ili nečim iz ­­njezina sastava, a nema zakonskog zastupnika, ili ako su nas­­ljednici nepoznati ili odsutni ili kada druge okolnosti nalažu naročiti oprez, policijski službenik ili druga osoba koja ureduje u ime vlasti predat će u hitnim slučajevima te stvari na čuva­­nje pouzdanoj osobi i o tome odmah obavijestiti sud na čijem se području te stvari nalaze, koji može tu mjeru izmijeniti ili ukinuti.

(2) Gotov novac, vrijednosne papire, dragocjenosti, štedne k­­nji­žice i druge važne isprave, treba u slučaju iz stavka 1. ovoga članka predati na čuva­­nje sudu ili javnome bi­­lježniku na čijem se području nađe ta imovina.

(3) Tko primi na čuva­­nje stvari iz stavka 1. i 2. ovoga članka, dužan je o tome izdati potvrdu koju će sudu na čijem se području te stvari nalaze predati onaj tko ih je dao u pohranu.

(4) Sud iz stavka 1. i 2. ovoga članka obavijestit će ostavinski sud o svim mjerama poduzetim za osigura­­nje ostavine.

Postav­­lja­­nje privremenog skrbnika ostavine

Članak 200.

(1) Privremenoga skrbnika ostavine postav­­lja ostavinski sud.

(2) Prije postav­­lja­­nja privremenoga skrbnika sud će po mogućnosti zatražiti miš­­lje­­nje u pogledu skrbnika od osoba koje su vjerojatno pozvane na nas­­ljedstvo.

Pečaće­­nje

Članak 201.

(1) Ako ocijeni da je to svrhovito, sud može odrediti da se prostorije u kojima se nalaze stvari iz sastava ostavine zapečate, te će odrediti osobu koju će obvezati da bez odgađa­­nja prijavi svako ošteće­­nje pečata nadležnoj policijskoj upravi i sudu.

(2) Dopušte­­nje za skida­­nje pečata može dati samo ostavinski sud, odnosno javni bi­­lježnik kao povjerenik suda.

Privremene mjere

Članak 202.

Prije pokreta­­nja ostavinskog postupka i tijekom ­­nje­ga, sve dok postupak ne bude pravomoćno okončan, sud će na zahtjev stranke radi osigura­­nja stvari i prava iz ostavine odrediti privremene mjere predviđene Ovršnim zakonom, ako stranka učini vjerojatnim opasnost da bi se bez takve mjere promijenilo postojeće sta­­nje ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasi­­lje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

4. Predaja oporuke i proglaše­­nje

Predaja oporuke sudu

Članak 203.

(1) Osoba koja posjeduje ispravu za koju može pretpostaviti da je oporuka umrle osobe dužna ju je bez odgode predati najbližem općinskom sudu.

(2) Osoba koja zna da je ostavite­­lj sastavio oporuku i gdje se ona nalazi dužna je o tome obavijestiti općinski sud.

(3) Ostavinski je sud dužan bez odgode zatražiti sve podatke iz Hrvatskog upisnika oporuka o mogućim oporukama umrle osobe, a od osobe i tijela kojima je oporuka povjerena na čuva­­nje da mu je dostave.

Proglaše­­nje oporuke

Članak 204.

(1) Kad sud kod koje­ga se nađe oporuka utvrdi da je osoba koja je ostavila oporuku umrla ili da je proglašena umrlom, otvorit će ­­njezinu oporuku bez ošteće­­nja pečata, pročitat će je i o tome sastaviti zapisnik.

(2) Na način iz stavka 1. ovoga članka sud će postupiti bez obzira na to je li oporuka va­­ljana i bez obzira na to ima li više oporuka.

(3) Otvara­­nje i čita­­nje oporuke obavit će se u nazočnosti dviju osoba, koje mogu biti i nas­­ljednici.

(4) Proglaše­­nju oporuke mogu biti nazočni nas­­ljednici, zapisovnici i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine i tražiti prijepis oporuke.

(5) Općinski sud kojemu bude predana otvorit će i pročitati oporuku i kad je za ostavinsku raspravu nadležan drugi općinski sud ili inozemno tijelo.

Zapisnik o proglaše­­nju pisane oporuke

Članak 205.

(1) Zapisnik o proglaše­­nju pisane oporuke treba sadržavati:

1. koliko je oporuka nađeno, koji datum nose i gdje su nađene,

2. tko ih je predao sudu ili sastav­­ljaču smrtovnice,

3. koji su svjedoci bili nazočni otvara­­nju i proglaše­­nju oporuke te kako je utvrđena ­­njihova istovjetnost,

4. je li oporuka predana otvorena ili zatvorena i kakvim je pečatom bila zapečaćena.

(2) Ako je prigodom otvara­­nja oporuke primijećeno da je pečat oštećen ili da je u oporuci nešto brisano, precrtano ili isprav­­ljeno, ili ako se što drugo sum­­njivo nađe, mora se i to u zapisniku navesti.

(3) Zapisnik potpisuju sudac, odnosno sudski savjetnik, zapisničar i svjedoci.

(4) Na proglašenu oporuku sud će staviti potvrdu da je proglašena s naznakom datuma kad je proglašena te broja i datuma ostalih pronađenih oporuka koje je taj sud već proglasio.

Proglaše­­nje usmene oporuke

Članak 206.

(1) Ako je ostavite­­lj napravio usmenu oporuku, i o tome postoji isprava koju su svjedoci vlastoručno potpisali, sud će sadržaj te isprave proglasiti po odredbama koje vrijede za proglaše­­nje pisane oporuke.

(2) Ako nema isprave iz stavka 1. ovoga članka, sud će od­vo­jeno saslušati svjedoke pred kojima je usmena oporuka izjav­­ljena, a naročito o okolnostima o kojima ovisi ­­njezina va­­ljanost, pa će se zapisnik o sasluša­­nju tih svjedoka proglasiti po odredbama koje vrijede za proglaše­­nje pisane oporuke.

(3) Ako stranka zahtijeva da se svjedoci usmene oporuke saslušaju pod prise­gom, ili ako sud ustanovi da je takvo sasluša­­nje potrebno, odredit će ročište za sasluša­­nje tih svjedoka na koje će pozvati predlagate­­lja, a ostale zainteresirane osobe samo ako se time ne bi odugovlačio postupak.

Proglaše­­nje nestale ili uništene oporuke

Članak 207.

(1) Ako je nezavisno od ostavite­­ljeve vo­­lje nestala ili je uništena isprava u koju je bila oblikovana ostavite­­ljeva oporuka, a među zainteresiranim osobama nema spora o prijaš­­njem postoja­­nju te oporuke, o obliku u kojemu je sastav­­ljena, o načinu nestanka ili unište­­nja, kao ni o ­­njezinu sadržaju, ostavinski će sud o tome saslušati sve zainteresirane osobe i o ­­njihovim prijedlozima izvesti potrebne dokaze, pa će zapisnik o tome proglasiti po odredbama koje vrijede za proglaše­­nje pisane oporuke.

(2) Ako bi ostavina, da nema oporuke, pripala općini, odnosno gradu, sporazum iz stavka 1. ovoga članka o prijaš­­njem ­­njezinu obliku i sadržaju bit će va­­ljan samo ako se s ­­njime suglasi nadležni državni odvjetnik prema mjestu gdje se imovina nalazi.

(3) Ako među zainteresiranim osobama ima osoba koje nisu sposobne same voditi brigu o svojim pravima i interesima, sporazum iz stavka 1. i 2. ovoga članka vrijedi samo uz suglasnost tijela nadležnog za poslove skrbništva.

Obavijest o proglaše­­nju oporuke

Članak 208.

Sud koji je proglasio oporuku bez odgode će o tome poslati obavijest u Hrvatski upisnik oporuka, koji će odmah provesti upis.

Dostava i čuva­­nje isprava o proglaše­­nju oporuke

Članak 209.

(1) Zapisnik o proglaše­­nju oporuke s preslikom pisane oporuke, preslikom isprave o usmenoj oporuci, odnosno preslikom zapisnika o sasluša­­nju svjedoka usmene oporuke, dostavit će se ostavinskom sudu, a sud koji je oporuku proglasio zadržat će ­­njihov izvornik.

(2) Izvorna pisana oporuka, isprave o usmenoj oporuci, zapisnik o sasluša­­nju svjedoka usmene oporuke, kao i zapisnik o sadržaju nestale ili uništene pisane oporuke čuvat će se u sudu odvojeno od drugih spisa, a ­­njihova preslika, odnosno prijepis priložit će se ostavinskom spisu.

III. Pokretanje ostavinskog postupka

Pokreta­­nje postupka

Članak 210.

Ostavinski se postupak pokreće po službenoj dužnosti kad sud primi smrtovnicu ili izvadak iz matice umrlih, odnosno s ­­njima izjednačenu ispravu.

Ispitiva­­nje nadležnosti

Članak 211.

(1) Nakon što primi ispravu iz članka 210. ovoga Zakona, sud će ispitati je li nadležan za ostavinski postupak, pa ako ustanovi da nije nadležan, dostavit će predmet nadležnom sudu.

(2) Ako sud ustanovi da je za ostavinski postupak nadležno inozemno tijelo, rješe­­njem će se oglasiti nenadležnim i obustaviti postupak.

Mjere ostavinskog suda za osigura­­nje ostavine

Članak 212.

(1) Mjere za osigura­­nje ostavine može ostavinski sud odrediti tijekom cijeloga ostavinskog postupka.

(2) Ostavinski sud može tijekom ostavinskog postupka mije­­njati i ukidati mjere osigura­­nja ostavine koje je odredio on sam ili neki drugi sud ili tijelo vlasti.

(3) Mjere za osigura­­nje, a i ­­njihove promjene i ukida­­nja odre­đuje ostavinski sud na zahtjev stranke, a i po službenoj dužnosti.

Poziva­­nje izvršite­­lja oporuke

Članak 213.

Ako je ostavite­­lj postavio izvršite­­lja oporuke, sud će mu to priopćiti i pozvati ga da se u određenom roku očituje prima li se te dužnosti.

Skrbnik nerođenog djeteta

Članak 214.

(1) Ako se očekuje rođe­­nje djeteta koje bi bilo pozvano na nas­­ljedstvo, ostavinski će sud o tome obavijestiti tijelo nadležno za poslove skrbništva.

(2) Ako tijelo nadležno za poslove skrbništva drukčije ne odredi, o pravima još nerođenog djeteta brinut će se jedan od ­­nje­govih rodite­­lja.

Postupak kad nema imovine ili kad ima samo pokretne imovine

Članak 215.

(1) Ako prema podacima kojima sud raspolaže umrli nije ostavio ostavinu, ostavinski će sud rješe­­njem odlučiti da se ne provodi ostavinska rasprava.

(2) Isto će tako sud postupiti i u slučaju ako je ostavite­­lj ostavio samo pokretnine i s ­­njima izjednačena prava, a nijedna od osoba pozvanih na nas­­ljedstvo ne zahtijeva da se provede ostavinski postupak.

(3) Kad sud odluči ne provoditi ostavinski postupak, obavijestit će o tome tijelo nadležno za poslove skrbništva ako među nas­­ljednicima ima osoba koje nisu sposobne da se same brinu o svojim pravima i interesima, a nemaju rodite­­lje ili druge zakonske zastupnike.

(4) Ako je sud odlučio da se ne provodi ostavinski postupak zbog toga što se ostavina sastoji samo od pokretne imovine, ukinut će mjere osigura­­nja ostavine kako bi osobe pozvane na nas­­ljedstvo mogle slobodno ostvarivati prava koja im pripadaju kao nas­­ljednicima.

(5) Kad u ostavinu ulaze i stvarna prava na nekretninama, postupit će se kao kad su iza ostavite­­lja ostale nekretnine, a kad postoje ostala prava - kao da su ostale pokretnine.

Odvaja­­nje ostavine od imovine nas­­ljednika

Članak 216.

Kad se po odredbama zakona može zahtijevati odvaja­­nje ostavine od imovine nas­­ljednika, sud će na prijedlog ovlaštenih osoba odrediti to odvaja­­nje, primje­­njujući pri tom odredbe ovoga Zakona o privremenim mjerama za osigura­­nje ostavine.

IV. Ostavinska rasprava

Poziv na ročište

Članak 217.

(1) Za ostavinsku raspravu sud će odrediti ročište.

(2) U pozivu na ročište sud će zainteresirane osobe obavijestiti o pokreta­­nju postupka, o tome je li mu koja oporuka već predana, te će ih pozvati da odmah dostave sudu pisanu oporuku, odnosno ispravu o usmenoj oporuci, ako se kod ­­njih nalazi, ili da naznače svjedoke usmene oporuke.

(3) Sud će u pozivu upozoriti zainteresirane osobe da mogu do donoše­­nja prvostupa­­njskog rješe­­nja o nas­­ljeđiva­­nju dati izjavu o odrica­­nju od nas­­ljedstva usmeno na ročištu ili javno ovjerov­­ljenom ispravom, a ako na ročište ne dođu ili takvu izjavu ne daju, smatrat će da žele biti nas­­ljednici.

(4) Ako je ostavite­­lj ostavio oporuku, o pokreta­­nju ostavinskoga postupka sud će obavijestiti i na ročište pozvati i osobe koje bi mogle po zakonu polagati pravo na nas­­ljedstvo.

(5) Ako je ostavite­­lj postavio izvršite­­lja oporuke, sud će i ­­nje­ga obavijestiti o pokreta­­nju postupka.

Poziva­­nje oglasom

Članak 218.

(1) Ako se ne zna ima li nas­­ljednika, sud će oglasom pozvati osobe koje polažu pravo na nas­­ljedstvo da se prijave sudu u roku od šest mjeseci od objave oglasa u »Narodnim novinama«.

(2) Oglas će se pribiti na oglasnu ploču suda i objaviti u »Narodnim novinama« i na drugi prikladan način.

(3) Po odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka sud će postupiti i ako je nas­­ljedniku postav­­ljen privremeni zastupnik zbog toga što je boravište nas­­ljednika nepoznato, a nas­­ljednik nema opunomoćenika, ili zbog toga što se nas­­ljednik ili ­­nje­gov zakonski zastupnik, koji nemaju opunomoćenika, nalaze u inozemstvu ili su nedostupni, a dostava se nije mogla obaviti.

(4) Pošto protekne rok iz stavka 1. ovoga članka, sud će provesti ostavinsku raspravu na teme­­lju izjave postav­­ljenog skrbnika i podataka kojima sud raspolaže.

Predmet ostavinske rasprave

Članak 219.

(1) Na ročištu za ostavinsku raspravu sud će raspraviti sva pita­­nja važna za donoše­­nje odluke u ostavinskom postupku, a naročito glede prava na nas­­ljedstvo, veličinu nas­­ljednog dijela i prava na zapise.

(2) Sud o pravima odlučuje, u pravilu, pošto je zainteresiranim osobama omogućio da daju potrebne izjave. Tijekom ostavinskog postupka zainteresirane osobe mogu davati izjave bez nazočnosti drugih zainteresiranih osoba, i nije potrebno da se u svakom slučaju tim osobama omogući da se očituju o izjavama drugih zainteresiranih osoba.

(3) O pravima osoba koje nisu došle na ročište, a uredno su pozvane, sud će odlučivati prema podacima kojima raspolaže, uzimajući u obzir ­­njihove pisane izjave koje stignu do donoše­­nja odluke.

(4) Ako sud posum­­nja da je osoba koja po zakonu polaže pravo na nas­­ljedstvo jedini ili najbliži ostavite­­ljev srodnik, može saslušati i osobe za koje smatra da bi mogle imati jednako ili jače nas­­ljedno pravo, a može te osobe pozvati i oglasom po odredbama članka 218. ovoga Zakona.

Nas­­ljednička izjava

Članak 220.

(1) Svatko je ovlašten, ali nitko nije dužan dati nas­­ljedničku izjavu.

(2) Za osobu koja nije dala izjavu o odrica­­nju od nas­­ljedstva smatra se da želi biti nas­­ljednikom.

(3) Osoba koja je va­­ljano dala izjavu da prihvaća nas­­ljedstvo, ne može ga se više odreći.

(4) Nas­­ljedničku izjavu potpisuju, odnosno stav­­ljaju rukoznak nas­­ljednik ili ­­nje­gov zastupnik.

(5) Ako nas­­ljednik ili ­­nje­gov zastupnik nije u sta­­nju potpisati nas­­ljedničku izjavu, navest će razlog ovlaštenoj osobi, koja će to zabi­­lježiti u zapisniku.

(6) Potpis na ispravi o nas­­ljedničkoj izjavi, kao i potpis na punomoći za dava­­nje nas­­ljedničke izjave mora biti javno ovjerov­­ljen.

(7) Ako nas­­ljednik u nas­­ljedničkoj izjavi ne izjavi odnosi li se ­­nje­gova izjava na ono što mu pripada na teme­­lju zakona, ili na teme­­lju oporuke, ili kao nužni dio, smatra se da se izjava odnosi na nas­­ljedstvo na bilo kojem teme­­lju.

(8) Sud neće zahtijevati nas­­ljedničku izjavu ni od koga, ali nas­­ljednik koji ju želi dati može to učiniti usmeno pred ostavinskim sudom ili pred svakim drugim općinskim sudom, odnosno predajom ostavinskom sudu ovjerov­­ljene isprave o tome.

(9) Prilikom dava­­nja izjave o odrica­­nju od nas­­ljedstva sud će nas­­ljednika upozoriti da se može odreći nas­­ljedstva samo u svoje ime, ili i u ime svojih potomaka.

Prigovor na popis

Članak 221.

(1) Ako stranke prigovore popisu, sud može, ako to smatra potrebnim, narediti sudskom službeniku ili javnom bi­­lježniku da ponovno obavi popis.

(2) Ako popis imovine nije obav­­ljen, sud može, na teme­­lju podataka koje su mu dale zainteresirane osobe, sam utvrditi što ulazi u ostavinu.

Upućiva­­nje na parnicu zbog spora

Članak 222.

(1) Sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili postupak pred upravnim tijelom ako su među strankama sporne či­­njenice o kojima ovisi neko ­­njihovo pravo.

(2) Na način predviđen odredbom stavka 1. ovoga članka sud će postupiti osobito ako su sporne či­­njenice:

1. o kojima ovisi nas­­ljedno pravo, a naročito va­­ljanost ili sadržaj oporuke ili odnos nas­­ljednika i ostavite­­lja na teme­­lju koje­ga se po zakonu nas­­ljeđuje,

2. o kojima ovisi veličina nas­­ljednog dijela, vrijednost nuž­nog dijela ili uračunava­­nje u nas­­ljedni dio,

3. o kojima ovisi opravdanost isk­­ljuče­­nja nužnih nas­­ljednika ili postoja­­nje razloga za nedostojnost,

4. je li se neka osoba odrekla nas­­ljedstva.

(3) Ako u navedenim slučajevima ne postoji spor o či­­njenicama, već se stranke spore o primjeni prava, ostavinski sud neće prekidati ostavinski postupak, ne­go će raspraviti pravna pita­­nja u ostavinskom postupku.

(4) Sud neće prekinuti postupak ni u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, ako se radi o či­­njenicama čije postoja­­nje zakon pretpostav­­lja, o či­­njenicama koje su općepoznate, te ako su sporne či­­njenice koje može utvrditi na teme­­lju javnih ili javno ovjerov­­ljenih isprava, nego će na teme­­lju predm­­njeve o postoja­­nju tih či­­njenica, odnosno da je sadržaj tih isprava istinit, donijeti rješe­­nje o nas­­ljeđiva­­nju, a onoga koji tvrdi suprotno predm­­njevi uputit će da to dokaže u parnici, odnosno u upravnom postupku.

Upućiva­­nje na parnicu zbog spora o pravu na zapis ili o drugom pravu na ostavinu

Članak 223.

(1) Ako su među strankama sporne či­­njenice o kojima ovisi pravo na oporukom određeni zapis ili drugo pravo, sud će uputiti stranke na parnicu ili postupak pred upravnim tijelom, ali neće prekinuti ostavinski postupak.

(2) Ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka ne postoji spor o či­­njenicama nego samo o primjeni prava, ostavinski će sud ta pravna pita­­nja raspraviti u ostavinskom postupku.

Upućiva­­nje na parnicu zbog spora o sastavu ostavine

Članak 224.

(1) Sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili upravni postupak ako su između stranaka sporne či­­njenice:

1. o kojima ovisi sastav ostavine,

2. o kojima ovisi predmet zapisa.

(2) Sud neće prekinuti postupak u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, ako su sporne či­­njenice koje može utvrditi na teme­­lju javnih ili javno ovjerov­­ljenih isprava, nego će na teme­­lju predm­­njeve da je sadržaj tih isprava istinit donijeti rješe­­nje o nas­­ljeđiva­­nju, a onoga koji tvrdi suprotno uputit će da to dokaže u parnici, odnosno u upravnom postupku.

(3) Kad sud u slučaju iz stavka 1. ovoga članka prekida postupak, prethodno će ispitati jesu li ispu­­njene pretpostavke za donoše­­nje djelomičnog rješe­­nja o nas­­ljeđiva­­nju, pa će ga donijeti ako su ispu­­njene.

(4) Prekid postupka iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na ono što je obuhvaćeno djelomičnim rješe­­njem o nas­­ljeđiva­­nju.

Koga se upućuje na parnicu. Traja­­nje prekida

Članak 225.

(1) Sud će uputiti na parnicu ili upravni postupak stranku čije pravo smatra ma­­nje vjerojatnim.

(2) Ako sud prekine postupak, odredit će rok koji ne može biti du­­lji od 30 dana, u kojemu upućena stranka treba pokrenuti parnicu ili upravni postupak, te o pokreta­­nju obavijestiti ostavinski sud.

(3) Ako stranka u određenom roku postupi po rješe­­nju suda, prekid postupka trajat će dok parnica ili upravni postupak ne bude pravomoćno završen.

(4) Ako stranka u određenom roku ne postupi po rješe­­nju suda, prekinuti će se postupak nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjeve glede kojih je stranka upućena na parnicu, odnosno uprav­ni postupak. U tom slučaju stranka koja je upućena na parnicu ili na upravni postupak može svoja prava ostvarivati u postupku na koji je upućena.

(5) Ako je ostavinski sud postupio u skladu s odredbom stavka 4. ovoga članka, a i u slučaju da je ostavinu raspravio a trebao je stranku uputiti na parnicu ili upravni postupak, pravomoćnost odluke ostavinskog suda ne sprječava da se o odnosnom zahtjevu pokrene parnica ili upravni postupak.

V. RjeŠenje o nasljeĐivanju i zapisu

Sadržaj rješe­­nja o nas­­ljeđiva­­nju

Članak 226.

(1) Rješe­­njem o nas­­ljeđiva­­nju sud utvrđuje tko je ostavite­­ljevom smrću postao ­­njegov nas­­ljednik i koja su prava time stekle i druge osobe.

(2) Rješe­­nje iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

1. prezime i ime ostavite­­lja, ime jednoga od ­­njegovih rodite­­lja, datum rođe­­nja, držav­­ljanstvo i, po mogućnosti, ostavite­­ljev jedinstveni matični broj građanina, te za osobe umrle u braku i ­­njihovo prezime koje su imale prije sklapa­­nja braka,

2. oznaku nekretnina s podacima iz zem­­ljišnih k­­njiga potrebnima za upis, kao i oznaku pokretnih stvari i drugih prava za koja je sud utvrdio da ulaze u ostavinu,

3. prezime i ime nas­­ljednika, ­­njegovo prebivalište, odnos nas­­ljednika prema ostavite­­lju, nas­­ljeđuje li ga kao zakonski ili opo­ručni nas­­ljednik, a ako ima više nas­­ljednika, i nas­­ljedni dio svakoga pojedinog nas­­ljednika izražen razlomkom, te po moguć­nosti nas­­ljednikov jedinstveni matični broj građanina,

4. je li i kako nas­­ljednikovo pravo uvjetovano, oročeno ili opterećeno nalogom, odnosno inače ograničeno ili opterećeno i u čiju korist,

5. prezime i ime i prebivalište osoba kojima je u vezi s nas­­ljeđiva­­njem ostavite­­lja pripalo pravo na zapis ili neko drugo pravo iz ostavine s točnom oznakom toga prava, te po mogućnosti ­­njihov jedinstveni matični broj građanina.

(3) Ako u ostavinskom postupku svi nas­­ljednici i zapisovnici sporazumno predlože diobu i način diobe, sud će i taj sporazum unijeti u rješe­­nje o nas­­ljeđiva­­nju. Sud će isto tako postupiti ako diobu provede prema članku 143. i 144. ovoga Zakona.

(4) Odredbe o rješe­­nju o nas­­ljeđiva­­nju primje­­njuju se na odgovarajući način i na slučajeve ošasnosti (članak 20.), kao da su ostavite­­ljevi nas­­ljednici općina, odnosno grad na koje je na teme­­lju ovoga Zakona prešla ostavina.

Dostava rješe­­nja o nas­­ljeđiva­­nju

Članak 227.

(1) Rješe­­nje o nas­­ljeđiva­­nju dostavit će se svim nas­­ljednicima i zapisovnicima, kao i osobama koje su tijekom postupka istakle zahtjev za nas­­ljedstvo.

(2) Pravomoćno rješe­­nje o nas­­ljeđiva­­nju dostavit će se nadležnoj poreznoj upravi.

Upisi u zem­­ljišnoj k­­njizi i predaja pokretnih stvari

Članak 228.

(1) U rješe­­nju o nas­­ljeđiva­­nju sud će odrediti da se nakon pravomoćnosti rješe­­nja o nas­­ljeđiva­­nju provedu u zem­­ljišnoj k­­njizi potrebni upisi u skladu s pravilima zem­­ljišnok­­njižnog prava.

(2) U rješe­­nju o nas­­ljeđiva­­nju sud će odrediti da se nakon pravomoćnosti rješe­­nja o nas­­ljeđiva­­nju ovlaštenim osobama predaju pokretne stvari koje su pohra­­njene kod suda, javnog bi­­lježnika ili po ­­njihovu nalogu kod treće osobe.

(3) Ako je oporukom nas­­ljedniku naloženo ispu­­nje­­nje ili osigura­­nje obveza u korist osoba koje se nisu sposobne same brinuti o svojim pravima i interesima, ili radi ostvare­­nja neke općekorisne svrhe, sud će odrediti nužne mjere osigura­­nja.

Mjere osigura­­nja kad je pravo nas­­ljednika ili zapisovnika uvjetovano

Članak 229.

Kad je nas­­ljednikovo pravo uvjetovano, oročeno ili optere­ćeno nalogom, sud će na prijedlog zainteresiranih osoba odrediti potrebne privremene mjere osigura­­nja.

Posebno rješe­­nje o zapisu

Članak 230.

(1) Ako nas­­ljednici ne osporavaju zapis, sud može i prije donoše­­nja rješe­­nja o nas­­ljeđiva­­nju, na zahtjev zapisovnika, donijeti posebno rješe­­nje o zapisu.

(2) U tom slučaju na odgovarajući će se način primijeniti odredbe o upisima u zem­­ljišnoj k­­njizi i o predaji pokretnih stvari koje se nalaze na čuva­­nju kod suda, javnog bi­­lježnika ili po ­­njihovu nalogu kod treće osobe.

Djelomično rješe­­nje o nas­­ljeđiva­­nju

Članak 231.

Kad je sastav ostavine samo djelomično nesporan, sud će nakon što utvrdi tko su nas­­ljednici, odnosno zapisovnici, donijeti djelomično rješe­­nje o nas­­ljeđiva­­nju kojim će utvrditi nas­­ljednike i zapisovnike, te ono za što nije sporno da je u sastavu ostavine.

Učinak pravomoćnosti rješe­­nja o nas­­ljeđiva­­nju i zapisu

Članak 232.

(1) Smatra se da je pravomoćnim rješe­­njem o nas­­ljeđiva­­nju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostavite­­ljev nas­­ljednik, koliki mu nas­­ljedni dio pripada, je li mu nas­­ljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja. Isto vrijedi i za djelomično rješe­­nje o nas­­ljeđiva­­nju glede onoga što je ­­njima utvrđeno.

(2) Što je utvrđeno pravomoćnim rješe­­njem o nas­­ljeđiva­­nju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješe­­nja o nas­­ljeđiva­­nju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđe­­nje čiju istinitost osporava.

(3) Pravomoćnim rješe­­njem o nas­­ljeđiva­­nju nisu vezane osobe koje tvrde da im pripada neko pravo glede onoga za što je utvrđeno da je u sastavu ostavine, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na ­­nju bile uredno osobno pozvane.

(4) Pravomoćnim rješe­­njem o nas­­ljeđiva­­nju nisu vezane osobe koje tvrde da im je zbog ostavite­­ljeve smrti pripalo nas­­ljedno pravo na teme­­lju oporuke ili zakona, ili da im je pripalo pravo na neki zapis, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na ­­nju bile uredno osobno pozvane.

(5) Pravomoćnim rješe­­njem o nas­­ljeđiva­­nju vezane su osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na ­­nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane:

- glede prava koja bi za ­­njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke,

- glede prava čije je utvrđe­­nje ovisilo o tome kako će neko sporno pita­­nje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pita­­nje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješe­­nja o nas­­ljeđiva­­nju,

- ako su ispu­­njene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponav­­lja­­nje postupka.

Stjeca­­nje od tobož­­njeg nas­­ljednika

Članak 233.

(1) Tko je u dobroj vjeri prigodom naplatnog stjeca­­nja neke stvari ili prava koje pripada ostavite­­ljevu nas­­ljedniku postupao s povjere­­njem u istinitost pravomoćnog rješe­­nja o nas­­ljeđiva­­nju, ne znajući da to utvrđe­­nje nije istinito glede osobe od koje je stjecao, ipak je stekao tu stvar ili pravo kao što bi ju stekao da je otuđivate­­lju zaista pripadalo nas­­ljedno pravo onako kako je navedeno u pravomoćnom rješe­­nju o nas­­ljeđiva­­nju.

(2) Ovim se ne dira u odredbe o stjeca­­nju povjere­­njem u istinitost i potpunost zem­­ljišnih k­­njiga kao ni u odredbe o stjeca­­nju pokretnina od nevlasnika.

VI. Nasljednikovi zahtjevi nakon pravomoĆnosti rjeŠenja o nasljeĐivanju

Naknadno pronađena imovina

Članak 234.

(1) Ako se nakon pravomoćnosti rješe­­nja o nas­­ljeđiva­­nju pronađe imovina koja nije obuhvaćena tim rješe­­njem, sud neće ponovno provoditi ostavinsku raspravu, nego će ovu imovinu novim rješe­­njem rasporediti na teme­­lju prije donesenog rješe­­nja o nas­­ljeđiva­­nju, osim ako se neki od nas­­ljednika odrekao nas­­ljedstva ili svoj nas­­ljedni dio ustupio sunas­­ljedniku.

(2) Ako prije nije bila vođena ostavinska rasprava, sud će je po službenoj dužnosti provesti samo ako su pronađene nekretnine ili s ­­njima izjednačena prava.

(3) Ako prije nije bila vođena ostavinska rasprava, a pro­nađene su pokretnine ili s ­­njima izjednačena prava, sud će provesti ostavinsku raspravu samo na zahtjev zainteresiranih osoba.

Naknadno pronađena oporuka

Članak 235.

(1) Ako se nakon pravomoćnosti rješe­­nja o nas­­ljeđiva­­nju pronađe oporuka, sud će je proglasiti, te zapisnik o proglaše­­nju i presliku oporuke dostaviti ostavinskom sudu, a zadržati ­­njezin izvornik.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka ostavinski sud neće ponovno voditi ostavinsku raspravu, nego će obavijestiti zainteresirane osobe o proglaše­­nju oporuke i upozoriti ih da mogu svoja prava na teme­­lju oporuke ostvarivati u parnici.

Novi nas­­ljednik ili zapisovnik

Članak 236.

Osoba koju ne veže pravomoćno rješe­­nje o nas­­ljeđiva­­nju ili zapisu, a koja smatra da ima pravo kao nas­­ljednik ili zapisovnik, može to svoje pravo ostvarivati samo u parnici.

Djelova­­nje razloga za ponav­­lja­­nje postupka

Članak 237.

(1) Nakon pravomoćnosti rješe­­nja o nas­­ljeđiva­­nju ili o zapisu, stranke mogu u rokovima i zbog razloga zbog kojih se može zahtijevati ponav­­lja­­nje parničnoga postupka pokrenuti parnicu i u ­­njoj ostvarivati svoja prava.

(2) U parnici iz stavka 1. ovoga članka sud će o postoja­­nju pretpostavaka za ponav­­lja­­nje postupka odlučiti kao o prethodnome pita­­nju.

VII. Postupak kad je nadleŽno inozemno tijelo

Mjera za zaštitu domaćih nas­­ljednika, zapisovnika i vjerovnika

Članak 238.

(1) Kad je za odlučiva­­nje o nas­­ljedstvu iza određenog ostavite­­lja nadležno inozemno tijelo, sud na čijem je području ostavite­­lj umro izdat će po primitku smrtovnice oglas kojim će pozvati sve osobe u zem­­lji koje se smatraju ostavite­­ljevim nas­­ljednicima, zapisovnicima ili vjerovnicima, da u oglasnom roku, koji ne može biti kraći od trideset dana ni du­­lji od šest mjeseci, a koji teče od dana objave oglasa u »Narodnim novinama«, to prijave sudu, jer će se u protivnom slučaju ostavite­­ljeve pokretnine predati nadležnom tijelu strane države, ili osobi koju ono ovlasti da ih primi.

(2) Oglas će se objaviti u »Narodnim novinama« i na oglasnoj ploči suda, a po potrebi i na drugi prikladan način, a jedan primjerak oglasa dostavit će se najbližem diplomatskom ili konzularnom predstavniku odnosne strane države u našoj zem­­lji.

(3) Neće se izdati oglas ako vrijednost ostavine, bez odbitka dugova, ne premašuje iznos od 20.000,00 kuna.

(4) Ako se oglas ne objavi, ostavina se ne smije predati prije nego što proteknu tri mjeseca od dana smrti stranog držav­­ljanina.

Zadržava­­nje ostavine

Članak 239.

(1) Ako koja osoba prijavi sudu da se smatra ostavite­­ljevim nas­­ljednikom ili zapisovnikom, sud će za vrijeme dok tijelo strane države ne odluči o tom ­­njezinu pravu, zadržati one ostavite­­ljeve stvari koje bi bile dovo­­ljne tom ­­njezinu pravu.

(2) Pošto tijelo strane države donese pravomoćnu odluku o ­­njezinu pravu, sud će u pogledu prijav­­ljenog zahtjeva izvršiti ovu odluku glede zadržanih stvari, a ostatak će potom predati tijelu strane države.

(3) Ako koji ostavite­­ljev vjerovnik prijavi svoju tražbinu, sud će zadržati onoliko ostavite­­ljevih stvari koliko je potrebno za pokriće te tražbine sve dok ona ne bude podmirena ili osigurana.

G l a v a  t r e ć a

JAVNI BILJEŽNICI KAO SUDSKI POVJERENICI

I. ProvoĐenje ostavinskih rasprava

Javni bi­­lježnici u svojstvu sudskog povjerenika

Članak 240.

Ovlašćuje se predsjednik općinskog suda, da nakon ocjene sta­­nja u svom sudu (primjerice broja sudaca, savjetnika i priprav­nika, broja i du­­ljine traja­­nja zaostalih predmeta i slično) može sve ili određeni broj ostavinskih predmeta povjeriti na rad javnim bi­­lježnicima sa sjedištem kancelarija u sjedištu konkretnog suda.

Djelokrug javnog bi­­lježnika

Članak 241.

(1) Javni bi­­lježnici kao sudski povjerenici provode rad­­nje i donose odluke u ostavinskom postupku sukladno odluci suda o povjerava­­nju i odredbama ovoga Zakona.

(2) Sud može iz važnih razloga uvijek oduzeti javnom bi­­lježniku da­­lj­­nje provođe­­nje ostavinske rasprave koje mu je povjereno i raspravu sam provesti ili povjeriti drugom javnom bi­­lježniku.

(3) Važni razlozi iz stavka 2. ovoga članka primjerice jesu: nemogućnost javnog bi­­lježnika da zbog bolesti ili kojega drugog razloga obav­­lja posao, očito zanemariva­­nje zakonskih obveza od strane javnog bi­­lježnika ili drugi važni razlozi po ocjeni suda.

(4) Protiv odluke suda iz stavka 1. i 2. ovoga članka nije dopuštena žalba.

Postupak

Članak 242.

(1) Javni bi­­lježnik povjerene mu rad­­nje u nas­­ljednim stvarima provodi u skladu s odredbama ovoga Zakona po kojima sud provodi taj postupak.

(2) U postupku koji se provodi pred javnim bi­­lježnikom stranka može biti zastupana po odredbama koje se primje­­njuju na zastupa­­nje u izvanparničnom postupku.

Rokovi za provedbu postupka

Članak 243.

(1) Povjereni postupak provođe­­nja ostavinske rasprave javni je bi­­lježnik dužan provesti u roku koji mu sud za to odredi računajući od dana primitka predmeta.

(2) U slučaju da javni bi­­lježnik iz opravdanih razloga ne uspije u roku iz stavka 1. ovoga članka provesti sve rad­­nje, dostavit će o tome izvješće sudu u kojem će obrazložiti razloge zbog kojih nije dovršio postupak.

Ovlasti i dužnosti javnog bi­­lježnika

Članak 244.

(1) Kao povjerenik suda u ostavinskom postupku javni bi­­lježnik na teme­­lju odluke suda o povjerava­­nju provodi rad­­nje i donosi odluke propisane ovim Zakonom.

(2) U slučajevima iz članaka 222., 223. i 224. ovoga Zakona javni bi­­lježnik vratit će spis nadležnom sudu.

(3) U slučajevima iz članaka 140., 143. i 144. ovoga Zakona javni bi­­lježnik može donositi odluke samo uz suglasnost svih stranaka u postupku. U protivnom vratit će spis nadležnom sudu.

(4) Nakon pravomoćnosti rješe­­nja kojim je postupak okon­čan, odnosno povodom izjav­­ljenog prigovora, kao i u drugim slu­ča­­jevima kada po odredbama ovoga Zakona vraća spis nadležnom sudu, javni bi­­lježnik vratit će spis nadležnom sudu, a u javnobi­­lježničkom spisu zadržati prijepis spisa.

Službeno područje javnog bi­­lježnika

Članak 245.

(1) Sud će provođe­­nje ostavinskih rasprava povjeravati javnim bi­­lježnicima prema odredbama Zakona o javnom bi­­lježništvu o službenom području javnog bi­­lježnika.

(2) Kad na području suda imaju svoja sjedišta više javnih bi­­lježnika, predmeti će im se dodje­­ljivati u rad ravnomjerno po abecednom redu prezimena javnog bi­­lježnika.

(3) Svake tri godine na prijedlog predsjednika nadležnoga županijskog suda i Hrvatske javnobi­­lježničke komore ministar nadležan za poslove pravosuđa može promijeniti raspored rada javnih bi­­lježnika.

II. PoloŽaj i rad javnog biljeŽnika kao sudskog povjerenika

Važe­­nje zakona

Članak 246.

(1) Ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, za rad javnog bi­­lježnika kao sudskog povjerenika važe propisi kao za sudove.

(2) O razlozima za izuzeće javnog bi­­lježnika odlučuje sud koji ga je postavio za svoga povjerenika.

Dostav­­lja­­nje

Članak 247.

Pozive i druge isprave koje sastav­­lja kao sudski povjerenik javni bi­­lježnik dostav­­lja strankama prema propisima o sudskoj dostavi.

Oslobođe­­nje od troškova državnih pristojbi

Članak 248.

U izvrše­­nju povjerenog posla javni je bi­­lježnik ovlašten pribav­­ljati potrebne podatke i isprave od drugih nadležnih tijela. Podnesci kojima to traži oslobođeni su od troškova državnih pristojbi.

Nadzor suda

Članak 249.

(1) Javni bi­­lježnik ne može, osim iz osobito opravdanih razloga, odbiti povjereni posao.

(2) O opravdanosti razloga iz stavka 1. ovoga članka odlučuje sud koji mu je povjerio posao.

(3) Nadzor nad radom javnog bi­­lježnika kao sudskog povjerenika obav­­lja sud koji mu je povjerio posao.

(4) Kad javni bi­­lježnik odbije povjereni posao ili kad mu sud oduzme povjereni posao, sud će narediti javnom bi­­lježniku predaju spisa i po službenoj dužnosti izvršiti svoj nalog.

(5) Sud može novčanom kaznom kazniti javnog bi­­lježnika koji odbije izvršiti nalog suda ili odbije predati sudu spise o povjerenom poslu. Glede te kazne primje­­njuju se na odgovarajući način odredbe Ovršnog zakona o kazni.

(6) Protiv rješe­­nja o kazni dopuštena je žalba drugostupa­­nj­skom sudu.

(7) Protiv rješe­­nja drugostupa­­njskog suda nisu dopušteni izvanredni pravni lijekovi.

Prestanak rada javnog bi­­lježnika

Članak 250.

U slučaju prestanka rada javnog bi­­lježnika i promjene službenoga sjedišta javnog bi­­lježnika, kojem je sud povjerio provođe­­nje ostavinskog postupka, postupit će se po odredbama Zakona o javnom bi­­lježništvu koje se odnose na postupak s javnobi­­lježničkim spisima nakon što se uprazni javnobi­­lježničko mjesto.

III. Nagrada i troŠkovi javnog bi­­ljeŽnika kao sudskog povjerenika

Nagrada i troškovi

Članak 251.

(1) Nagrada i troškovi javnog bi­­lježnika kao povjerenika sudske vlasti u provođe­­nju ostavinskog postupka određuju se tako da se jedna nagrada u pravilu odnosi na sve rad­­nje javnog bi­­lježnika u pojedinom ostavinskom postupku.

(2) Pravilnikom o nagradi za provođe­­nje ostavinskog postupka propisat će se za koje rad­­nje javni bi­­lježnik ima pravo na posebnu nagradu (popis ostavine i sl.).

(3) Kad u ostavinskom postupku javni bi­­lježnik postupa kao povjerenik suda, ne plaća se javnobi­­lježnička pristojba.

Pravilnik

Članak 252.

(1) Visinu nagrade i naknade troškova za rad­­nje iz prethodnog članka propisat će ministar nadležan za poslove pravosuđa po pribav­­ljenom miš­­lje­­nju Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Hrvatske javnobi­­lježničke komore.

(2) Javni bi­­lježnik smije za službene rad­­nje koje je proveo u ostavinskom postupku kao povjerenik suda računati i naplaćivati samo nagradu po propisanoj tarifi. Zabra­­njeno je javnom bi­­lježniku sklapa­­nje pogodbe sa strankama o plaća­­nju nagrade i troškova drukčije nego je propisano tarifom.

D I O  P E T I

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 253.

(1) Prava stranaka u vezi s nas­­ljeđiva­­njem prosuđivat će se po zakonu koji se primje­­njivao u času otvara­­nja nas­­ljedstva.

(2) Postupovne odredbe ovoga Zakona primje­­njivat će se na sve slučajeve nas­­ljeđiva­­nja o kojima nije do časa primjene ovoga Zakona doneseno pravomoćno rješe­­nje o nas­­ljeđiva­­nju, niti je nas­­ljeđiva­­nje sporazumom, diobom ili na drugi način konačno uređeno.

(3) Sud će povjeriti javnim bi­­lježnicima ostavinske predmete u kojima do dana primjene ovoga Zakona nije poduzeo ni jednu rad­­nju.

Članak 254.

(1) Do dana primjene ovoga Zakona va­­ljanost oblika oporuke i opoziva oporuke prosuđivat će se po odredbama Zakona o nas­­ljeđiva­­nju (»Narodne novine«, br. 52/71., 47/78. i 56/00.).

(2) Do dana primjene ovoga Zakona va­­ljanost ugovora o ustu­pu i raspodjeli imovine za života, ugovora o doživotnom uzdr­­ža­va­­nju, ugovora o odrica­­nju od nas­­ljedstva i ugovora o prijenosu nas­­ljednog dijela prije diobe prosuđivat će se po odred­­bama Zakona o nas­­ljeđiva­­nju (»Narodne novine«, br. 52/71., 47/78. i 56/00.).

Članak 255.

(1) Ministar nadležan za poslove pravosuđa donijet će pravil­nik iz članka 68. stavka 2. ovoga Zakona u roku od tri mjeseca od dana stupa­­nja na snagu ovoga Zakona.

(2) Ministar nadležan za poslove pravosuđa donijet će pravil­nik iz članka 252. stavka 1. ovoga Zakona u roku od četiri mjeseca od dana stupa­­nja na snagu ovoga Zakona.

(3) Hrvatska javnobi­­lježnička komora osnovat će Hrvatski upisnik oporuka u roku od dva mjeseca od dana stupa­­nja na snagu pravilnika iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 256.

Na području općinskih sudova gdje do dana stupa­­nja na snagu ovoga Zakona nisu imenovani javni bi­­lježnici ostavinske postupke provode nadležni sudovi sve do imenova­­nja javnih bi­­lježnika za područja tih sudova.

Članak 257.

(1) Rokovi koji su počeli teći prije stupa­­nja na snagu ovoga Zakona istječu kad istekne vrijeme određeno ovim Zakonom, ali ako je po odredbama koje su prestale vrijediti već počeo teći rok koji je du­­lji, onda protekom tog roka.

(2) Kad je ovim Zakonom određen rok koji po odredbama koje su prestale vrijediti nije bio predviđen, taj rok ne može početi teći prije stupa­­nja na snagu ovoga Zakona.

Članak 258.

Ministar va­­njskih poslova Republike Hrvatske bez odgode će obavijestiti Vladu Sjedi­­njenih Američkih Država kao depozitara prema Konvenciji o jednoobraznom zakonu o obliku među­na­rodne oporuke da su ovlaštene osobe za sastav­­lja­­nje međunarodne oporuke u Republici Hrvatskoj suci općinskih sudova, sudski savjetnici u općinskim sudovima i javni bi­­lježnici, a u inozemstvu konzularni, odnosno diplomatsko-konzularni predstavnici Republike Hrvatske.

Članak 259.

(1) Danom primjene ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o nas­­ljeđiva­­nju (»Narodne novine«, br. 52/71., 47/78. i 56/00.).

(2) Posebni propisi o nas­­ljeđiva­­nju ostaju na snazi.

Članak 260.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a počet će se primje­­njivati nakon šest mjeseci od dana stupa­­nja na snagu.

Klasa: 552-01/02-01/01
Zagreb, 11. ožujka 2003.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.