USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

929

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u povodu ustavne tužbe P. i F. K. iz H. L., koje zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik iz Z., na sjednici Vijeća održanoj dana 7. travnja 2003. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti presudu u pred­metu koji se vodi pred tim sudom, pod brojem: Pn-4341/95, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Us­tav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 - pročišćeni tekst) podnositeljima ustavne tužbe, P. K. iz H. L. i F. K. iz H. L., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 - pročišćeni tekst) u iznosu od po 3.000,00 kuna svakome.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelji ustavne tužbe, temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narod­ne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustav­ni zakon), podnijeli su dana 4. prosinca 2002. godine ustav­nu tužbu zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.

Predlažu da Ustavni sud odredi rok za donošenje presude u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: Pn-4341/95, te da odredi primjerenu naknadu podnositeljima zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, koju je počinio Općinski sud u Zagrebu, ne odlučivši o pravima i obvezama podnositelja u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općin­skog suda u Zagrebu, broj: Pn-4341/95, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske:

– dana 25. svibnja 1995. godine, podnositelji su podnijeli tužbu Općinskom sudu u Zagrebu, protiv tuženika »C. o.« d.d. Z., radi naknade štete koju su pretrpjeli u prometnoj nezgodi,

– dana 8. prosinca 1995. godine, Općinski sud u Zagrebu održao je pripremno ročište na kojemu je određeno provođenje medicinskog vještačenja,

– dana 24. travnja 1996. godine, Općinski sud u Zagrebu zaprimio je nalaz i mišljenje vještaka,

– podneskom od 27. svibnja 1996. godine, podnositelji su specificirali tužbeni zahtjev,

– podneskom od 21. siječnja 1997. godine, podnositelji mole sud da zakaže ročište,

– podneskom od 22. siječnja 1997. godine, podnositelji su ponovno specificirali tužbeni zahtjev,

– podneskom od 7. listopada 1997. godine, podnositelji mole zakazivanje ročišta,

– podneskom od 22. siječnja 1998. godine, podnositelji su pre­inačili tužbu,

– dana 11. veljače 1998. godine, održano je raspravno ročište na kojemu je određeno da će se od Ministarstva unutarnjih poslova zatražiti određeni podaci te da će se provesti dokaz sasluša­njem jednog svjedoka,

– dana 9. travnja 1998. godine, Općinski sud u Zagrebu zaprimio je tražene podatke od Ministarstva unutarnjih poslova,

– sljedeće ročište održano je 7. svibnja 1998. godine na koje nisu pristupili uredno pozvani svjedoci,

– na ročištu održanom dana 12. listopada 1998. godine saslušani su podnositelji i jedan svjedok,

– ročište određeno za 17. prosinca 1998. godine nije održano zbog odlaska raspravnog suca s Općinskog suda u Zagrebu,

– sljedeće ročište održano je dana 16. lipnja 1999. godine na kojemu su saslušani vještaci, te je naloženo podnositeljima da u roku od 15 dana dostave sudu određene podatke i dokumentaciju,

– podnescima od 8. i 16. srpnja 1999. godine, podnositelji su udovoljili raspravnom rješenju suda od 16. lipnja 1999. godine,

– dana 24. kolovoza 1999. godine, Općinski sud u Zagrebu zatražio je od Doma zdravlja »Trnje« preslike zdravstvenih kartona podnositelja,

– dana 7. rujna 1999. godine, podnositelj je dostavio sudu presliku svog zdravstvenog kartona,

– dopisom od 14. rujna 1999. godine, Općinski sud u Zagrebu pozvao je podnositelje da dostave sudu ovjerenu presliku zdrav­stvenog kartona podnositeljice te broj prekršajnog predmeta koji se vodio povodom štetnog događaja,

– podneskom od 28. rujna 1999. godine, podnositelji obav­ještavaju sud da su tražene podatke i dokumentaciju već dostavili sudu (16. srpnja odnosno 7. rujna 1999. godine),

– podneskom od 3. studenoga 2000. godine, podnositelji mo­le zakazivanje ročišta,

– podneskom od 17. rujna 2001. godine podnositelji mole zakazivanje ročišta te specificiraju tužbeni zahtjev,

– dana 13. rujna 2002. godine, održano je ročište na koje nije pristupio uredno pozvani punomoćnik podnositelja, pa je sud na prijedlog tuženika utvrdio da je nastupilo mirovanje postupka,

– dana 25. rujna 2002. godine, podnositelji su podnijeli pri­jed­log za povrat u prijašnje stanje,

– podneskom od 16. prosinca 2002. godine, podnositelji mole sud za nastavak postupka zakazivanjem ročišta.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU

3. Na temelju članka 69. stavka 1. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe.

Općinski sud u Zagrebu je 3. ožujka 2003. godine dostavio ovom Sudu svoje očitovanje o navodima ustavne tužbe u kojemu je navedena kronologija postupanja u predmetu, te izraženo mišljenje da se postupak vodi u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92 i 112/99). Uz očitovanje Sudu je dostavljena i preslika spisa, broj: Pn-4341/95.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je sljedeće:

»Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...)«.

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je slje­deće:

»(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu«.

Ustavna tužba je osnovana.

5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i uvida u spis Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-4341/95, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 25. svibnja 1995. godine, podnošenjem tužbe podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu, protiv tuženika »C. o.« d.d. Z., radi naknade štete koju su podnositelji pretrpjeli u prometnoj nezgodi. Ustavna tužba podnijeta je dana 4. prosinca 2002. godine, a do tog dana sudski postupak nije okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom predmetu traje ukupno sedam (7) godina, šest (6) mjeseci i osam (8) dana.

Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst i 8/99 – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.

Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka 140. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje sljedeće:

»Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj«.

Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997. godine). Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od 9. studenoga 2000. godine (dana proglašenja Promjena Ustava). Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo.

Ustavni sud je u konkretnom slučaju ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 4. prosinca 2002. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi pet (5) godina i dvadesetosam (28) dana.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Zagrebu, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, održao pet ročišta za glavnu raspravu (11. veljače 1998., 7. svibnja 1998., 12. listopada 1998., 16. lipnja 1999. i 13. rujna 2002. godine).

Iz spisa predmeta razvidno je da se razdoblje potpune neaktivnosti Općinskog suda u Zagrebu u razmatranom razdoblju, proteže od 12. listopada 1998. godine do 16. lipnja 1999. godine, tj. osam (8) mjeseci i tri (3) dana, te od 14. rujna 1999. do 13. rujna 2002. godine, tj. dvije (2) godine, jedanaest (11) mjeseci i dvadesetdevet (29) dana.

Dakle, radi se o potpunoj neaktivnosti nadležnog suda u razdoblju od tri (3) godine, osam (8) mjeseci i dva (2) dana.

5.3.                        PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nisu pridonijeli duljini sudskog postupka. Dapače, podnositelji su se u više navrata pisanim podnescima obraćali nadležnom sudu požurujući postupak.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o složenoj sudskoj stvari.

Polazeći od činjenice da se predmet neprekidno nalazi u postupku pred sudom prvog stupnja, a imajući u vidu postupanje nadležnog suda u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Ustavni sud nije našao okolnosti koje bi u dosadašnjem tijeku postupka ukazivale na složenost sudskog predmeta, a koje bi opravdale dugotrajnost postupanja u tom predmetu.

6. Slijedom iznijetog, Ustavni sud ocjenjuje da je trajanjem predmetnog sudskog postupka pred sudom prvog stupnja preko sedam (7) godina povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

7. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke odluke.

8. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu moguć­nost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

9. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2923/2002

Zagreb, 7. travnja 2003.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.