1528
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću trojice
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Milan Vuković, predsjednik
Vijeća, te suci Ivan Matija i Jasna Omejec, članovi Vijeća, u postupku
pokrenutom ustavnom tužbom M. K. iz Đ., koju zastupa P. S., odvjetnik iz Đ., na
sjednici Vijeća održanoj dana 13. lipnja 2003. godine, jednoglasno je donio
I. Ustavna tužba podnijeta protiv presude
Županijskog suda u Koprivnici, broj: Gž-1355/01-2 od 28. ožujka 2002. godine,
ne uzima se u razmatranje.
II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude
Županijskog suda u Koprivnici, broj: Gž-1355/01-2 od 28. ožujka 2002. godine.
Osporenom presudom odbijena je žalba podnositeljice ustavne tužbe (tužene u
parničnom postupku radi poništenja uknjižbe izvršene temeljem ništavog pravnog
posla) i potvrđena je presuda Općinskog suda u Koprivnici, broj: P-639/01-34 od
14. rujna 2001. godine, u dosuđujućem dijelu (točka I. izreke presude) i u
dijelu o odluci o parničnom trošku (točka III. izreke presude).
Prvostupanjskom presudom, pod točkom I. izreke,
utvrđena je ništavost dijela članka 1. Sporazuma o zasnivanju založnog prava na
nekretninama, broj: OU-4/98, za ugovorenu kamatu preko kamatne stope od 0,083%
mjesečno, odnosno za ugovorenu kamatu po stopi od 4,917% mjesečno, na iznos od
11.000 DEM, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB, i dijela članka
2. Sporazuma, kojim je preko tog iznosa, odnosno preko 0,083% kamatne stope
mjesečno, osigurano novčano potraživanje podnositeljice ustavne tužbe, na
izrijekom određenim nekretninama.
2. Podnositeljica smatra da su osporenom
presudom, zbog pogrešno primijenjenog materijalnog i postupovnog prava,
povrijeđeni članci 3. i 140. Ustava, u vezi s člankom 13. Konvencije za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori,
broj 6/99-pročišćeni tekst i 8/99-ispravak, u daljnjem tekstu: Europska
konvencija).
U ustavnoj tužbi nisu istaknute povrede ustavnih
prava.
3. U odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 –
pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) propisano je:
»Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu
tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela
jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim
ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili
optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda
zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu
(regionalnu) samoupravu (...).«.
Sukladno tome, samo ona
ljudska prava i temeljne slobode, koja su zajamčena u pojedinim odredbama
Ustava Republike Hrvatske, smatraju se ustavnim pravima.
4. Prema odredbi članka
71. stavka 1. Ustavnog zakona, Vijeće Ustavnog suda ispituje samo one povrede
ustavnog prava koje su istaknute u ustavnoj tužbi.
Podnositeljica u
ustavnoj tužbi ističe povredu odredbe članka 3. Ustava, koja propisuje da su
sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova,
mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost
vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski
višestranački sustav najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i
temelj za tumačenje Ustava.
Međutim, odredba članka
3. Ustava ne sadrži ustavno pravo u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog
zakona, nego sadrži najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, koje
služe kao temelj za tumačenje Ustava.
Podnositeljica ističe i
povredu odredbe članka 140. Ustava, koja propisuje da međunarodni ugovori, koji
su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi,
čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi
iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na
način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog
prava.
U vezi s tim valja istaći da niti odredba članka
140. Ustava ne sadrži ustavna prava u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog
zakona, već se njome utvrđuje pravna snaga sklopljenih, potvrđenih i
objavljenih međunarodnih ugovora unutar pravnog poretka Republike Hrvatske.
5. U ustavnoj tužbi podnositeljica se posredno
poziva na povredu članka 13. Europske konvencije, koji propisuje da svatko čija
su prava i slobode, priznate tom Konvencijom, povrijeđene ima pravo na
djelotvorna pravna sredstva pred domaćim državnim tijelom, čak i u slučaju kada
su povredu počinile osobe koje su djelovale u službenom svojstvu. Navedeno
pravo, zajamčeno Europskom konvencijom, implementirano je u Ustav Republike
Hrvatske kroz odredbu članka 18. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, kojom se
jamči pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku
prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom.
Iz spisa predmeta slijedi da je podnositeljica
iskoristila svoje pravo na podnošenje žalbe protiv presude Općinskog suda u
Koprivnici.
6. Budući da članak 71. stavak 2. Ustavnog
zakona propisuje da se ustavna tužba neće uzeti u razmatranje u slučaju kad se
ne radi o povredi ustavnog prava, Vijeće Ustavnog suda nije prihvatilo
razmatranje ustavne tužbe podnositeljice, jer u njoj nisu istaknute povrede
ustavnih prava.
7. Slijedom navedenoga, temeljem odredbe članka
71. stavka 2., u vezi s odredbom članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona, riješeno
je kao u izreci.
8. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka
29. Ustavnog zakona.
Broj: U-III-978/2002
Zagreb, 13. lipnja 2003.
USTAVNI
SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
Vijeća
Milan Vuković, v. r.