Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-978/2002 od 13. lipnja 2003

NN 111/2003 (15.7.2003.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-978/2002 od 13. lipnja 2003

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1528

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću trojice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Milan Vuković, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija i Jasna Omejec, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom M. K. iz Đ., koju zastupa P. S., odvjetnik iz Đ., na sjednici Vijeća održanoj dana 13. lipnja 2003. godine, jednoglasno je donio

RJEŠENJE

I. Ustavna tužba podnijeta protiv presude Županijskog suda u Koprivnici, broj: Gž-1355/01-2 od 28. ožujka 2002. godine, ne uzima se u razmatranje.

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog suda u Koprivnici, broj: Gž-1355/01-2 od 28. ožujka 2002. godine. Osporenom presudom odbijena je žalba podnositeljice ustavne tužbe (tužene u parničnom postupku radi poništenja uknjižbe izvršene temeljem ništavog pravnog posla) i potvrđena je presuda Općinskog suda u Koprivnici, broj: P-639/01-34 od 14. rujna 2001. godine, u dosuđujućem dijelu (točka I. izreke presude) i u dijelu o odluci o parničnom trošku (točka III. izreke presude).

Prvostupanjskom presudom, pod točkom I. izreke, utvrđena je ništavost dijela članka 1. Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretninama, broj: OU-4/98, za ugovorenu kamatu preko kamatne stope od 0,083% mjesečno, odnosno za ugovorenu kamatu po stopi od 4,917% mjesečno, na iznos od 11.000 DEM, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB, i dijela članka 2. Sporazuma, kojim je preko tog iznosa, odnosno preko 0,083% kamatne stope mjesečno, osigurano novčano potraživanje podnositeljice ustavne tužbe, na izrijekom određenim nekretninama.

2. Podnositeljica smatra da su osporenom presudom, zbog pogrešno primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, povrijeđeni članci 3. i 140. Ustava, u vezi s člankom 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 6/99-pročišćeni tekst i 8/99-ispravak, u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

U ustavnoj tužbi nisu istaknute povrede ustavnih prava.

3. U odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) propisano je:

»Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu (...).«.

Sukladno tome, samo ona ljudska prava i temeljne slobode, koja su zajamčena u pojedinim odredbama Ustava Republike Hrvatske, smatraju se ustavnim pravima.

4. Prema odredbi članka 71. stavka 1. Ustavnog zakona, Vijeće Ustavnog suda ispituje samo one povrede ustavnog prava koje su istaknute u ustavnoj tužbi.

Podnositeljica u ustavnoj tužbi ističe povredu odredbe članka 3. Ustava, koja propisuje da su sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Međutim, odredba članka 3. Ustava ne sadrži ustavno pravo u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona, nego sadrži najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, koje služe kao temelj za tumačenje Ustava.

Podnositeljica ističe i povredu odredbe članka 140. Ustava, koja propisuje da međunarodni ugovori, koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava.

U vezi s tim valja istaći da niti odredba članka 140. Ustava ne sadrži ustavna prava u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona, već se njome utvrđuje pravna snaga sklopljenih, potvrđenih i objavljenih međunarodnih ugovora unutar pravnog poretka Republike Hrvatske.

5. U ustavnoj tužbi podnositeljica se posredno poziva na povredu članka 13. Europske konvencije, koji propisuje da svatko čija su prava i slobode, priznate tom Konvencijom, povrijeđene ima pravo na djelotvorna pravna sredstva pred domaćim državnim tijelom, čak i u slučaju kada su povredu počinile osobe koje su djelovale u službenom svojstvu. Navedeno pravo, zajamčeno Europskom konvencijom, implementirano je u Ustav Republike Hrvatske kroz odredbu članka 18. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, kojom se jamči pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom.

Iz spisa predmeta slijedi da je podnositeljica iskoristila svoje pravo na podnošenje žalbe protiv presude Općinskog suda u Koprivnici.

6. Budući da članak 71. stavak 2. Ustavnog zakona propisuje da se ustavna tužba neće uzeti u razmatranje u slučaju kad se ne radi o povredi ustavnog prava, Vijeće Ustavnog suda nije prihvatilo razmatranje ustavne tužbe podnositeljice, jer u njoj nisu istaknute povrede ustavnih prava.

7. Slijedom navedenoga, temeljem odredbe članka 71. stavka 2., u vezi s odredbom članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci.

8. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-978/2002
Zagreb, 13. lipnja 2003.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
Milan Vuković,
v. r.