USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1702

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smiljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Petar Klarić, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući u povodu prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj dana 9. srpnja 2003. godine, donio je

ODLUKU

I. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbe članka 13. stavka 5. Zakona o stručnim nazivima i akademskim stupnjevima (»Narodne novine«, broj 128/99), te se ukida

– članak 13. stavak 5. Zakona o stručnim nazivima i akademskim stupnjevima u dijelu koji glasi: »... do 25. lipnja 1991. ...«.

II. Ukinuti dio odredbe članka 13. stavka 5. Zakona o stručnim nazivima i akademskim stupnjevima prestaje važiti na dan 31. listopada 2003. godine.

III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Mr. sc. Đorđe Gardašević iz Zagreba (u daljnjem tekstu: podnositelj) podnio je Ustavnom sudu prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbe članka 13. stavka 5. Zakona o stručnim nazivima i akademskim stupnjevima (»Narodne novine«, broj 128/99; u daljnjem tekstu: Zakon).

Osporena odredba članka 13. stavka 5. Zakona glasi:

»Za osobe koje su do 25. lipnja 1991. stekle diplome ili druge isprave na visokim vojnim ili vjerskim učilištima na području bivše SFRJ, za koje se ne može utvrditi odgovarajući stručni naziv ili akademski stupanj, ministar će utvrditi stručni naziv ili akademski stupanj na temelju prethodno pribavljenog mišljenja Ministarstva obrane, odnosno Komisije za odnose s vjerskim zajednicama«.

2. Podnositelj smatra da »formulacija odredbe članka 13. stavka 5. Zakona o stručnim nazivima i akademskim stupnjevima, koja kao granični datum do kojeg je bilo potrebno steći diplomu ili drugu ispravu na visokom vojnom ili vjerskom učilištu na području bivše SFRJ određuje 25. lipnja 1991. godine, predstavlja kršenje ustavnog jamstva na jednakost pred zakonom«.

Obrazlažući navedenu tvrdnju, podnositelj ističe: »Naime, posljedica rješenja uvedenog Zakonom o stručnim nazivima i akademskim stupnjevima jest da se svima koji su stekli diplome ili druge isprave na visokim vojnim ili vjerskim učilištima na području bivše SFRJ do 25. lipnja 1991. godine izravno priznaje pravo da im ministar po proceduri određenoj u članku 13. stavku 5. Zakona utvrdi stručni naziv ili akademski stupanj. Takvo pravo, međutim, nije predviđeno za osobe koje su istovjetne diplome ili druge isprave stekle u periodu od 25. lipnja do 8. listopada 1991. godine. Pritom ostaje otvoreno pitanje na koji će se način (po kojem specijalnom propisu) takvim osobama utvrditi odgovarajući stručni naziv ili akademski stupanj, što bi inače moralo biti uređeno jer je to zahtjev članka 173. stavka 1. Zakona o visokim učilištima.«.

Podnositelj nadalje napominje da osporena odredba predstavlja razradu članka 173. stavka 2. Zakona o visokim učilištima (»Narodne novine«, broj 59/96 - pročišćeni tekst), koji članak u cijelosti glasi:

»(1) Osobama koje su do 8. listopada 1991. stekle diplome ili druge isprave višeg ili visokog obrazovanja u visokim učilištima na području republika bivše SFR Jugoslavije, priznaje se stečeni stručni naziv ili akademski stupanj.

(2) Za osobe koje su do roka iz stavka 1. ovoga članka stekle diplome ili druge isprave na visokim vojnim ili vjerskim učilištima na području bivše SFRJ, za koje se ne može utvrditi odgovarajući stručni naziv ili akademski stupanj, provest će se postupak nostrifikacije ili priznavanja ekvivalencije, u skladu s posebnim propisom«.

Podnositelj zaključno utvrđuje da »između perioda do 25. lipnja 1991. godine i perioda od 25. lipnja do 8. listopada 1991. godine pravno ne može biti razlike, obzirom da je tek 8. listopada 1991. godine Republika Hrvatska donijela Odluku o raskidu svih državno-pravnih sveza na temelju kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dotadašnju SFRJ (»Narodne novine», broj 53/91 od 8. listopada 1991. godine)«.

S obzirom da se osporenom odredbom članka 13. stavka 5. Zakona uvodi različit (nejednak) pravni režim za osobe koje se nalaze u istoj pravnoj situaciji (to jest, za osobe koje su stekle diplome ili druge isprave na visokim vojnim ili vjerskim učilištima na području bivše SFRJ do 25. lipnja 1991. godine i za one koje su stekle istovjetne diplome ili druge isprave na tim istim institucijama u razdoblju od 25. lipnja 1991. do 8. listopada 1991. godine), podnositelj smatra povrijeđenim ustavno jamstvo jednakosti pred zakonom, propisano odredbom članka 14. stavka 2. Ustava. Iz navedenih razloga podnositelj predlaže da Ustavni sud pokrene postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i ukine osporeni dio odredbe članka 13. stavka 5. Zakona.

 Prijedlog je osnovan.

3. Neposredno mjerodavna za ocjenu suglasnosti s Ustavom osporene odredbe članka 13. stavka 5. Zakona jest odredba članka 14. stavka 2. Ustava, kojom je propisano da su svi pred zakonom jednaki.

Ustavni sud utvrđuje da je pojam »diplome i druge isprave na visokim vojnim ili vjerskim učilištima na području bivše SFRJ» bilo moguće uvesti u hrvatski pravni poredak tek danom osamostaljenja Republike Hrvatske. Budući da je Republika Hrvatska dana 8. listopada 1991. godine donijela Odluku o raskidu svih državno-pravnih sveza na temelju kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dotadašnju SFRJ, pravni odnosi u vezi s diplomama i drugim ispravama o naobrazbi stečenoj u obrazovnim ustanovama na području bivše SFRJ izdanima do tog dana, dakle do 8. listopada 1991. godine, moraju biti zakonom uređeni na jednak način za sve.

U osporenom dijelu članka 13. stavka 5. Zakona ne uvažava se prethodno navedena činjenica. U toj se odredbi propisuje drugi rok, to jest 25. lipnja 1991. godine. Ustavni sud utvrđuje da taj rok ne može biti mjerodavan zbog tromjesečne odgode primjene Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske i Deklaracije o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske od 25. lipnja 1991. (»Narodne novine«, broj 31/91).

4. Ustavni sud napominje da je i pojedinim drugim propisima dan 8. listopada 1991. godine utvrđen kao mjerodavan datum priznavanja određenih prava. Osim u već spomenutom članku 173. Zakona o visokim učilištima, u članku 174. Zakona o javnim bilježnicima (»Narodne novine«, broj 78/93), primjerice, propisano je da se priznaje diploma o završenom pravnom fakultetu i pravosudni ispit stečen prije 8. listopada 1991. godine na području koje druge republike bivše SFRJ kao da su stečeni u Republici Hrvatskoj.

Utvrđenje pravne relevantnosti dana 8. listopada 1991. godine sadržano je i u više odluka Ustavnog suda (primjerice, u rješenju o pokretanju postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 26. stavka 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu, broj: U-I-147/1992 i dr. od 24. svibnja 1993. godine, objavljenom u »Narodnim novinama«, broj 49/93, te u odluci o ukidanju članka 17. stavka 1. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, broj: U-I-860/1998 od 9. veljače 2000. godine, objavljenoj u »Narodnim novinama«, broj 21/00).

5. Sukladno prethodnim navodima, osporenim dijelom od­red­be članka 13. stavka 5. Zakona povrijeđena je odredba članka 14. stavka 2. Ustava kojom se jamči jednakost svih pred zakonom. To stoga što su osobe koje su stekle diplome i druge isprave na visokim vojnim ili vjerskim učilištima na području bivše SFRJ nakon 25. lipnja 1991. godine, a prije 8. listopada 1991. godine, primjenom te odredbe dovedene u nejednak položaj pred zakonom u odnosu prema onim koje su istovjetne isprave stekle u istim institucijama do 25. lipnja 1991. godine.

6. Prethodnim utvrđenjem Ustavni sud ne odriče pravo zakonodavca da propiše obvezu provedbe posebnog postupka u slučajevima kada – temeljem diplome ili druge isprave stečene na visokim vojnim ili vjerskim učilištima na području bivše SFRJ do 8. listopada 1991. godine - nije moguće utvrditi odgovarajući stručni naziv ili akademski stupanj osobe kojoj je diploma ili druga isprava izdana.

7. Temeljem odredbe članka 55. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove odluke.

Točka II. izreke ove odluke temelji se na odredbi članka 55. stavka 2. Ustavnog zakona. Pri određivanju datuma prestanka važenja neustavnog dijela odredbe članka 13. stavka 5. Zakona, Ustavni sud je uvažio vrijeme koje je potrebno da bi zakonodavac uskladio taj dio zakonske odredbe s ovom odlukom.

Točka III. izreke ove odluke temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-I-534/2002
Zagreb, 9. srpnja 2003.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Smiljko Sokol, v. r.