Zakon o telekomunikacijama

NN 122/2003, Zakon o telekomunikacijama

HRVATSKI SABOR

1731

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O TELEKOMUNIKACIJAMA

Proglašavam Zakon o telekomunikacijama, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 17. srpnja 2003.

Broj: 01-081-03-2659/2

Zagreb, 21. srpnja 2003.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O TELEKOMUNIKACIJAMA

I. OPĆE ODREDBE

Sadržaj Zakona

Članak 1.

 Ovim se Zakonom uređuje područje telekomunikacija i radij­skih komunikacija, način i uvjeti obavljanja telekomunikacijskih usluga i djelatnosti, prava i obveze davatelja i korisnika telekomunikacijskih usluga, izgradnja, održavanje i uporaba telekomunikacijske infrastrukture i opreme, radijske opreme i telekomunikacijske terminalne opreme, upravljanje radiofrekvencijskim spektrom, adresnim i brojevnim prostorom u Republici Hrvatskoj, elektromagnetska kompatibilnost, zaštita podataka u telekomunikacijama te obavljanje nadzora i kontrole u telekomunikacijama.

Interes Republike Hrvatske

Članak 2.

Izgradnja, održavanje, razvoj i uporaba telekomunikacijske infrastrukture i opreme, upravljanje i uporaba radiofrekvencijskog spektra, adresnog i brojevnog prostora kao prirodno ograničenog općeg dobra, te obavljanje javnih telekomunikacijskih usluga i djelatnosti od interesa su za Republiku Hrvatsku.

Nadležna državna tijela

Članak 3.

(1) Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske donosi Strategiju razvoja telekomunikacija i informacijske tehnologije Republike Hrvatske za razdbolje od četiri godine, koja pred­stavlja temeljni dokument kojim se dugoročno uređuje osnovna načela i smjernice razvoja telekomunikacija, informacijske tehnologije, te određuje nacionalni prioritet u planiranju telekomunikacijskih i informatičkih djelatnosti.

(2) Strategiju iz stavka 1. ovoga članka izrađuje ministarstvo nadležno za telekomunikacije (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) u suradnji s ministarstvom nadležnim za informatičku djelatnost, Uredom za strategiju razvitka i Uredom za internetizaciju Vlade Republike Hrvatske, te Hrvatskom agencijom za telekomunikacije.

(3) U slučaju velikih prirodnih nepogoda te prekida u obav­ljanju osnovnih telekomunikacijskih usluga Vlada Republike Hrvatske će u svrhu osiguranja obavljanja tih usluga ovlastiti Ministarstvo za poduzimanje odgovarajućih mjera.

(4) Ministarstvo predstavlja Republiku Hrvatsku u među­narod­nim telekomunikacijskim organizacijama i institucijama te je odgovorno za provedbu međunarodnih ugovora, sporazuma i konvencija iz područja telekomunikacija. Ministarstvo sudjeluje u radu tijela i stručnih skupina tih međunarodnih organizacija i institucija, a za sudjelovanje u njihovu radu može ovlastiti i Hrvatsku agenciju za telekomunikacije ili druga nadležna tijela.

(5) Ministarstvo obavlja inspekcijski nadzor u području tele­komunikacija u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(6) Ministarstvo obavlja upravni nadzor nad Hrvatskom agencijom za telekomunikacije.

Nadležno regulatorno tijelo

Članak 4.

Republika Hrvatska osniva Hrvatsku agenciju za telekomunikacije koja je nacionalna regulatorna agencija za obavljanje regulatornih i drugih poslova u okviru djelokruga i nadležnosti određenih ovim Zakonom.

Načela i ciljevi regulacije telekomunikacijskog tržišta

Članak 5.

(1) Hrvatska agencija za telekomunikacije će u obavljanju regulatornih poslova, utvrđenih ovim Zakonom, osobito ostvarivati sljedeća načela i ciljeve regulacije:

1. skrbiti o interesima korisnika telekomunikacijskih usluga, uključujući korisnike s invaliditetom i socijalno ugrožene korisnike, i štititi tajnost telekomunikacijskih priopćenja te osobnih podataka i privatnosti korisnika telekomunikacijskih usluga,

2. osigurati visoku razinu zaštite korisnika telekomunikacijskih usluga, osobito u postupcima rješavanja sporova između korisnika i davatelja usluga,

3. promicati dostupnost transparentnih obavijesti o cijenama i uvjetima uporabe javnih telekomunikacijskih usluga,

4. osigurati i promicati djelotvorno i održivo tržišno natjecanje na telekomunikacijskom tržištu, s jednakim moguć­nosti­ma za sve sudionike na tržištu, te poticati djelotvornost ulaganja u telekomunikacijsku infrastrukturu,

5. poticati pristup tržištu novim davateljima usluga te uvođenje novih, inovativnih telekomunikacijskih usluga i tehnologija,

6. osigurati poštovanje načela otvorenog pristupa telekomunikacijskoj mreži i infrastrukturi,

7. onemogućiti zlouporabe nadmoćnog položaja na telekomunikacijskom tržištu,

8. osigurati obavljanje osnovnih (univerzalnih) telekomunikacijskih usluga određene kakvoće na cijelom području Republike Hrvatske, uz pristupačnu cijenu,

9. osigurati djelotvorno upravljanje i nesmetanu uporabu radiofrekvencijskog spektra,

10. osigurati djelotvorno upravljanje i uporabu adresnog i brojevnog prostora,

11. promicati korištenje telekomunikacijskih usluga u državnim i javnim službama,

12. zaštititi potrebe javnog reda, obrane i nacionalne sigurnosti.

(2) U ostvarivanju načela i ciljeva iz stavka 1. ovoga članka Hrvatska agencija za telekomunikacije dužna je surađivati s tijelom nadležnim za zaštitu tržišnog natjecanja i tijelom nadležnim za zaštitu prava potrošača, u skladu s posebnim zakonima kojima su uređena pitanja zaštite tržišnog natjecanja i zaštite potrošača.

(3) Na sva pitanja u vezi s obavljanjem telekomunikacijskih usluga i djelatnosti pravnih i fizičkih osoba na tržištu, koja nisu uređena ovim Zakonom, primjenjuju se odredbe posebnog zakona kojim je uređena zaštita tržišnog natjecanja.

Iznimke u primjeni Zakona

Članak 6.

Osim u slučajevima iz članka 95. ovoga Zakona, odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na telekomunikacijsku i radijsku opremu te radijske postaje koje su postavljene i upotrebljavaju se isključivo za potrebe Oružanih snaga Republike Hrvatske, policije i sigurnosnih službi Republike Hrvatske, a radijske frekvencije za njihov rad usklađene su sa člankom 76. i 77. ovoga Zakona.

Pojmovi i značenja

Članak 7.

U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

1. adresa: ukupnost svih elemenata adresiranja koji se upotrebljavaju za određivanje odredišta telekomunikacijske veze,

2. amaterska radijska postaja: radijska postaja koja radi u frekvencijskom području namijenjenom radioamaterskoj službi,

3. brojevi: nizovi znamenaka koji služe za adresiranje u telekomunikacijskim mrežama,

4. davatelj usluga: pravna ili fizička osoba koja pruža javne telekomunikacijske usluge na tržištu koristeći se telekomunikacijskom mrežom,

5. dodjela brojeva i adresa: prenošenje prava na uporabu brojeva i adresa, bez prijenosa vlasništva nad brojevima i adresama,

6. elektromagnetska kompatibilnost (EMC): sposobnost naprave, uređaja ili sustava da djeluje zadovoljavajuće u svojem elektromagnetskom okruženju te ne uzrokuje štetne elektromagnetske smetnje drugoj opremi ili sustavima u tom okruženju,

7. elektronička pošta: bilo koja tekstualna, glasovna, zvučna ili slikovna poruka poslana putem javne telekomunikacijske mreže, koja se može pohraniti u telekomunikacijskoj mreži ili u terminalnoj opremi primatelja poruke sve dok je primatelj ne preuzme,

8. elementi adresiranja: znakovi, slova, znamenke i signali za ciljani odabir odredišta telekomunikacijskih veza,

9. građanska (CB) radijska postaja: radijska postaja koja radi u frekvencijskom području namijenjenom građanima,

10. harmonizirano frekvencijsko područje: frekvencijsko područje koje je u svim ili u većem broju europskih država namijenjeno za uporabu u radijskim sustavima istovjetnih tehničkih značajki (radijska frekvencija, modulacija, snaga i dr.),

11. izdvajanje lokalne petlje: potpuni pristup izdvojenoj lokalnoj petlji i dijeljeni pristup izdvojenoj lokalnoj petlji na način određen odgovarajućim direktivama i drugim propisima Europske unije o izdvajanju lokalne petlje, pri čemu ne dolazi do promjene vlasništva nad lokalnom petljom,

12. javna govorna usluga: javno dostupna usluga prijenosa govora putem javne telekomunikacijske mreže, koja omogućuje međusobno glasovno komuniciranje korisnika usluga,

13. javna telefonska mreža: nepokretna telekomunikacijska mreža koja se koristi za pružanje javno dostupne telefonske usluge i drugih javnih telekomunikacijskih usluga, a podržava prijenos govora, teksta, slika i podataka između krajnjih točaka, te pristup Internetu,

14. javna telekomunikacijska mreža: nepokretna ili pokretna telekomunikacijska mreža koja se upotrebljava za javne telekomunikacije,

15. javne telekomunikacije: tržišno obavljanje javnih telekomunikacijskih usluga,

16. javne telekomunikacijske usluge: telekomunikacijske usluge koje se pružaju bilo kojim fizičkim ili pravnim osobama na tržišnoj osnovi,

17. javno dostupna telefonska usluga: javna telekomunikacijska usluga koja omogućuje uspostavu i primanje unutarnjih i međunarodnih poziva u nepokretnoj telekomunikacijskoj mreži te uspostavu hitnih poziva prema potrebi. Ova usluga također obuhvaća uslugu službe za korisnike, uslugu telefonskog imenika i pristup javnim telefonskim govornicama,

18. koncesionar: pravna osoba koja je dobila određenu koncesiju i sklopila ugovor o koncesiji prema odredbama ovoga Zakona,

19. korisnik usluga: fizička ili pravna osoba koja se koristi javnim telekomunikacijskim uslugama ili ih zahtijeva,

20. lokalna petlja: fizički vod (žični, svjetlovodni ili radijski) koji povezuje priključnu točku mreže u prostoru pretplatnika s priključkom na glavnom razdjelniku ili na nekom drugom odgovarajućem dijelu javne nepokretne telefonske mreže,

21. međunarodna telekomunikacijska usluga: stavljanje na raspolaganje telekomunikacijskih kapaciteta između telekomunikacijskih središta ili postaja bilo koje prirode, koje su smještene ili pripadaju različitim državama,

22. međusobno povezivanje (interkonekcija): pristup mreži kojim se uspostavlja fizičko i logičko povezivanje telekomunikacijskih mreža kako bi se korisnicima usluga, priključenima na različite mreže, omogućilo izravno i neizravno komuniciranje,

23. mikrovalna veza: telekomunikacijska veza ostvarena putem usmjerenih radijskih komunikacija,

24. ministar: ministar ministarstva nadležnog za telekomunikacije,

25. Ministarstvo: ministarstvo nadležno za telekomunikacije,

26. nepokretna telekomunikacijska mreža: telekomunikacijska mreža koja ne obuhvaća pokretnu telekomunikacijsku mrežu,

27. odabir operatora: usluga koja korisnicima omogućava da odabirom davatelja javnih telekomunikacijskih usluga, koji posreduje u ostvarivanju telekomunikacijske veze, ostvaruju unaprijed odabrane vrste telekomunikacijskih veza u nepokretnoj telekomunikacijskoj mreži. Odabir može biti unaprijed programiran ili se može ostvariti biranjem predbroja ili primjenom kojeg drugog postupka za takvo preusmjeravanje,

28. operator za međusobno povezivanje: operator koji u skladu s ovim Zakonom ima obvezu ponuditi, odnosno pravo zatražiti međusobno povezivanje između svoje telekomunikacijske mreže i telekomunikacijske mreže drugog operatora,

29. operator: pravna osoba koja na temelju propisa i/ili ugovora raspolaže javnom telekomunikacijskom mrežom ili dijelovima povezanim s tom mrežom,

30. osnovne (univerzalne) telekomunikacijske usluge: najmanji skup telekomunikacijskih usluga određene kakvoće, koje su dostupne po pristupačnoj cijeni svim krajnjim korisnicima u Republici Hrvatskoj, neovisno o tome gdje se oni nalaze,

31. plan adresiranja: ukupnost svih mogućih kombinacija elemenata adresiranja koji se upotrebljavaju za jedinstvenu identifikaciju osoba, računalnih procesa, strojeva, uređaja ili telekomunikacijske opreme što je uključena u postupak ostvarivanja telekomunikacijske veze,

32. plan numeriranja: ukupnost svih mogućih kombinacija elemenata adresiranja uz pomoć znamenaka u svrhu jedinstvene identifikacije osoba, računalnih procesa, strojeva, uređaja ili telekomunikacijske opreme što je uključena u postupak ostvarivanja telekomunikacijske veze,

33. podaci o lokaciji: bilo koji podaci koji se obrađuju u telekomunikacijskoj mreži, a upućuju na prostorni položaj terminalne opreme korisnika javnih telekomunikacijskih usluga,

34. podaci o telekomunikacijskom prometu: bilo koji podaci koji se obrađuju u svrhu komunikacije putem telekomunikacijske mreže ili u svrhu obračuna troškova,

35. područje pokrivanja: zemljopisno područje na kojem je omogućena radijska komunikacija propisane kakvoće,

36. pokretna radijska postaja: radijska postaja koja omogu­ćuje komunikaciju i u uvjetima fizičkog kretanja korisnika te radijske postaje,

37. pokretna telekomunikacijska mreža: telekomunikacijska mreža koja omogućuje uspostavljanje telekomunikacijskih veza i u uvjetima fizičkog kretanja korisnika usluga te mreže,

38. predodabir operatora: usluga koja korisnicima omo­gućava da unaprijed programiranim odabirom davatelja javnih telekomunikacijskih usluga, koji posreduje u ostvarivanju telekomunikacijske veze (koji ima ugovor s korisnikom usluga), ostvaruju unaprijed odabrane vrste telekomunikacijskih veza u nepokretnoj telekomunikacijskoj mreži, bez biranja predbroja ili koriš­tenjem kojeg drugog postupka za takvo preusmjeravanje,

39. prenosivost broja: mogućnost da pretplatnik, na vlastiti zahtjev, zadrži broj koji mu je bio dodijeljen u telekomunikacijskoj mreži, neovisno o promjeni operatora ili davatelja usluga,

40. pretplatnik: pravna ili fizička osoba koja je sklopila ugovor s davateljem javnih telekomunikacijskih usluga u svrhu korištenja tim uslugama,

41. priključna točka: svi fizički priključci i njihova prik­ljučna tehnička specifikacija koji su dio telekomunikacijske mreže i koji su potrebni za priključenje na tu mrežu i za djelotvorno uspostavljanje telekomunikacijskih veza putem te mreže,

42. pristup mreži: fizičko i logičko povezivanje terminalne i druge opreme na telekomunikacijsku mrežu ili dijelove te mreže, kao i fizičko i logičko povezivanje jedne telekomunikacijske mreže s drugom telekomunikacijskom mrežom ili njezinim dijelovima radi uporabe funkcija te mreže ili radi korištenja uslugama koje se putem nje obavljaju,

43. privatna telekomunikacijska mreža: telekomunikacijska mreža koju za svoje potrebe uspostavlja, održava i koristi fizička ili pravna osoba, a putem koje se ne obavljaju javne telekomunikacijske usluge. Privatna telekomunikacijska mreža može biti povezana s javnom telekomunikacijskom mrežom,

44. privola: slobodno dano i upućeno izričito očitovanje volje korisnika usluga ili pretplatnika kojom on izražava svoju suglasnost s obradom njegovih osobnih podataka u određene svrhe,

45. profesionalni pokretni radio (PMR): dio kopnene pokretne radiokomunikacijske službe koja se temelji na uporabi simpleksnog, poludupleksnog i, u iznimnim slučajevima, dupleksnog rada na terminalnoj razini u svrhu omogućavanja radijskih komunikacija za zatvorene korisničke skupine,

46. radijska mreža: mreža s više od dvije radijske postaje između kojih je omogućena radijska komunikacija,

47. radijska oprema (RE): proizvod ili njegova odgovarajuća komponenta koja omogućuje komunikaciju odašiljanjem ili prijamom radijskih valova uporabom radiofrekvencijskog spektra namijenjenog zemaljskim/satelitskim radijskim komunikacijama,

48. radijska postaja: jedan ili više odašiljača ili prijamnika, ili kombinacija odašiljača i prijamnika, uključujući pripadajuću opremu, koja je potrebna na jednom mjestu za obavljanje radiokomunikacijske službe,

49. radijske komunikacije: telekomunikacije putem radijskih valova,

50. radio: javne telekomunikacije koje odašilju zvuk, glas ili govor i druge signale namijenjene za izravan prijam u javnosti, putem odašiljača na Zemlji ili na satelitu (Sound Broadcasting),

51. radiodifuzijska usluga: radiokomunikacijska usluga koja obuhvaća prijenos, odašiljanje i/ili prijam zvuka, slike i drugih signala namijenjenih za izravan prijam u javnosti, putem odašiljača na Zemlji ili na satelitu. Ova usluga uključuje prijenose zvuka, televizijske prijenose i/ili druge vrste prijenosa,

52. radiofrekvencijski spektar: elektromagnetski valovi radijskih frekvencija u rasponu od 9 kHz do 3000 GHz, koji se šire u prostoru bez umjetnog vođenja,

53. radiokomunikacijska služba: vrsta radijskih komunikacija u skladu s Radijskim propisima (Radio Regulations) Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU),

54. radiokomunikacijska usluga: telekomunikacijska usluga koja obuhvaća prijenos, odašiljanje i/ili prijam radijskih valova za posebne telekomunikacijske svrhe,

55. raspolaganje telekomunikacijskom mrežom: uspostava, upravljanje, nadzor i omogućavanje dostupnosti telekomunikacijske mreže,

56. slobodni radiofrekvencijski spektar: dio radiofrekvencijskog spektra za uporabu kojeg se izdaje samo opća dozvola u skladu s ovim Zakonom,

57. smetnja: djelovanje neželjene energije, uzrokovane jednom ili spojem više emisija, zračenja ili indukcija, na prijam u nekoj telekomunikacijskoj mreži, koje se očituje narušavanjem bilo kojih svojstava te mreže, pogrješnim prikazom ili gubitkom podataka,

58. štetna smetnja: smetnja koja ugrožava rad radionavigacijske službe ili drugih službi sigurnosti, ili ozbiljno umanjuje kakvoću, ometa ili opetovano prekida radiokomunikacijsku službu koja radi u skladu s Radijskim propisima ITU-a,

59. telekomunikacije: prijenos, odašiljanje i prijam svake vrste signala putem telekomunikacijske mreže,

60. telekomunikacijska infrastruktura: temeljne sastavnice telekomunikacijske mreže kao što su zemljište, građevina ili zgrada, pristupni put, električna energija, grijanje, voda, kabelska kanalizacija i drugo,

61. telekomunikacijska mreža: prijenosni vodovi, prijenosna, komutacijska i druga tehnička oprema koja omogućuje prijenos signala između određenih priključnih točaka putem žičnih, svjetlosnih, radijskih ili drugih elektromagnetskih sredstava,

62. telekomunikacijska oprema: oprema kojom se obavljaju telekomunikacije,

63. telekomunikacijska terminalna oprema (TTE): proizvod ili njegova odgovarajuća komponenta koja omogućuje komunikaciju izravno ili neizravno preko neke posredničke opreme prik­ljučene na sučelje javne telekomunikacijske mreže u svrhu prije­nosa, obrade ili prijama priopćenja ili podataka,

64. telekomunikacijska usluga: usluga prijenosa, odašiljanja ili prijama znakova, signala, pisanog teksta, glasa ili govora, slika i zvukova ili priopćenja bilo koje prirode, koja se pruža žičnim, radijskim, svjetlosnim ili drugim elektromagnetskim sustavom, uključujući i omogućavanje uporabe tih sustava, u cijelosti ili djelomično, davanjem u najam, prodajom ili na drugi način,

65. telekomunikacijska veza: uspostavljena veza za prijenos, odašiljanje ili prijam znakova, signala, pisanog teksta, glasa ili govora, slika i zvukova ili priopćenja bilo koje prirode,

66. telekomunikacijski sustav: svaki tehnički sustav sastav­ljen od odgovarajuće opreme, uključujući žični, radijski, svjetlosni ili drugi elektromagnetski sustav, koji omogućuje odašiljanje, prijenos, prespajanje, prijam, upravljanje ili nadzor elektromagnetskih ili svjetlosnih signala što se mogu prepoznati kao poruke ili priopćenja,

67. telekomunikacijski vod: žični, svjetlovodni ili srodni vod između priključnih točaka telekomunikacijske mreže bez funkcije posredovanja (komutacije),

68. televizija: javne telekomunikacije koje odašilju zvuk, sliku i druge signale namijenjene za izravan prijam u javnosti, putem odašiljača na Zemlji ili na satelitu (Television Broadcasting),

69. usluga s dodanom vrijednosti: bilo koja usluga koja zahtijeva obradu podataka o telekomunikacijskom prometu ili podataka o lokaciji izvan opsega nužnog za komunikaciju putem telekomunikacijske mreže ili za obračun troškova,

70. usluge kabelske distribucije: telekomunikacijske usluge prijenosa radijskih i televizijskih programa i s njima povezanih podataka, odašiljanih iz jednog središta korisnicima kabelske distribucijske mreže, putem koje se mogu pružati i druge telekomunikacijske usluge,

71. virtualni pokretni mrežni operator: davatelj usluga koji pruža ili ima pravo pružati telekomunikacijske usluge uz uporabu radiofrekvencijskog spektra, putem pokretne telekomunikacijske mreže operatora, a dodijeljeni su mu odgovarajući brojevi,

72. zajednički antenski sustav: skup tehničke opreme koja služi za izravan prijam radijskih i televizijskih programa i njihovu distribuciju skupini korisnika prijamnika u stambenoj ili poslovnoj zgradi, ili na drugom manjem ograničenom, zemljopisno neprekinutom području, putem vodova za distribuciju radijskih i televizijskih programa (KDS), uz uvjet da se distribucija programa ne obavlja u komercijalne svrhe, odnosno uz bilo kakvu naknadu od korisnika prijamnika.

II.  HRVATSKA AGENCIJA ZA TELEKOMUNIKACIJE

Osnivanje Agencije

Članak 8.

(1) Hrvatska agencija za telekomunikacije (u daljnjem tekstu: Agencija) je samostalna, neprofitna i neovisna pravna osoba s javnim ovlastima, koja se upisuje u sudski registar.

(2) Osnivač Agencije je Republika Hrvatska, a osnivačka prava ostvaruju Hrvatski sabor i Vlada Republike Hrvatske. Agencija za svoj rad odgovara Hrvatskom saboru.

(3) Zabranjen je svaki oblik utjecaja na rad Agencije koji bi mogao dovesti u pitanje njezinu samostalnost i neovisnost.

(4) Rad Agencije je javan.

(5) Sjedište Agencije je u Zagrebu.

(6) Unutarnje ustrojstvo Agencije, opći akti Agencije te druga pitanja od značenja za rad Agencije pobliže se uređuju Statutom Agencije.

Vijeće Agencije

Članak 9.

(1) Agencijom upravlja Vijeće Agencije koje se sastoji od pet članova, koje imenuje i razrješava Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske. U postupku predlaganja članova Vijeća Agencije Vlada Republike Hrvatske može prethodno objaviti i javni poziv za predlaganje kandidata za članove Vijeća Agencije.

(2) Članovi Vijeća Agencije imenuju se na razdoblje od pet godina te mogu biti ponovno imenovani. Za početni sastav Vijeća Agencije tri člana imenuju se na vrijeme od pet godina, a dva člana na vrijeme od tri godine.

(3) Predsjednika i zamjenika predsjednika Vijeća Agencije imenuje i razrješava Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske iz reda članova Vijeća, koji se imenuju na vrijeme od pet godina.

(4) Predsjednik Vijeća Agencije predstavlja i zastupa Agenciju, odgovara za zakonitost rada Agencije te obavlja druge poslove određene zakonom i Statutom Agencije. Predsjednik Vijeća Agencije u odnosu na članove Vijeća Agencije i radnike stručne službe Agencije ima prava i obveze određene Statutom Agencije.

(5) Članovi Vijeća Agencije dužnost obnašaju profesionalno.

(6) Članovima Vijeća Agencije mogu se imenovati hrvatski državljani s prebivalištem u Republici Hrvatskoj, koji imaju visoku stručnu spremu iz područja elektrotehničkih, pravnih i ekonomskih znanosti i najmanje deset godina radnog iskustva u području telekomunikacija, te aktivno poslovno znanje barem jednoga stranog jezika (engleskog, njemačkog ili francuskog), a u svojoj su se struci istaknuli znanstvenim ili stručnim radom, ili svojim javnim djelovanjem, i dostojni su biti članovima Vijeća Agencije.

(7) Članovi Vijeća Agencije i upravitelj Agencije ne mogu biti državni dužnosnici, osobe koje obnašaju dužnost u tijelima političke stranke, niti osobe koje su u radnom odnosu, ostvaruju utjecaj ili obavljaju druge poslove u pravnim osobama na koje se primjenjuju odredbe ovoga Zakona, a obavljaju djelatnost u području telekomunikacija, niti mogu biti vlasnici ili suvlasnici ili članovi njihovih uprava, nadzornih odbora ili upravnih vijeća, ili obavljati druge poslove zbog kojih bi moglo doći do sukoba interesa.

(8) Članovi Vijeća Agencije mogu pisati i objavljivati stručne i/ili znanstvene radove te sudjelovati u radu stručnih i/ili znanstvenih skupova.

(9) Članovi Vijeća Agencije obvezni su ponašati se na način da ne umanjuju svoj ugled ili ugled Agencije, te da ne dovode u pitanje svoju samostalnost i neovisnost pri obnašanju svoje dužnosti, te samostalnost i neovisnost Agencije.

(10) Članovi Vijeća Agencije, upravitelj Agencije i radnici stručne službe Agencije obvezni su u obavljanju svojih poslova u okviru ovoga Zakona postupati savjesno i u skladu s pravilima struke, te s moralnim i etičkim načelima.

Razrješenje članova Vijeća Agencije

Članak 10.

(1) Hrvatski sabor će razriješiti dužnosti predsjednika, zamjenika predsjednika, odnosno člana Vijeća Agencije prije isteka razdoblja na koje je imenovan, ako to sam zatraži, a na prijedlog Vlade Republike Hrvatske u sljedećim slučajevima:

1. ako učini težu povredu dužnosti utvrđenu Statutom Agencije,

2. ako nije u mogućnosti uredno obavljati svoju dužnost dulje od šest mjeseci,

3. ako trajno izgubi sposobnost obavljanja dužnosti,

4. ako je pravomoćnom presudom osuđen za kazneno djelo,

5. ako nastupi okolnost iz članka 9. stavka 7. ovoga Zakona.

(2) O postojanju razloga za razrješenje predsjednika, zamje­nika predsjednika, odnosno člana Vijeća Agencije prije isteka razdoblja na koje je imenovan Vijeće Agencije je obvezno izvijestiti Vladu Republike Hrvatske.

(3) Član Vijeća Agencije ne može se godinu dana od dana razrješenja s dužnosti zaposliti u pravnim osobama koncesionara ili davatelja telekomunikacijskih usluga na koje se primjenjuju odredbe ovoga Zakona.

(4) Član Vijeća Agencije, nakon razrješenja s dužnosti sve do početka ostvarivanja plaće po drugoj osnovi ili do ostvarivanja prava na mirovinu po općim propisima, a najdulje godinu dana od dana razrješenja s dužnosti, ima pravo na naknadu u visini plaće koju ostvaruje kao član Vijeća Agencije, osim u slučajevima razrješenja iz stavka 1. točke 1., 4. i 5. ovoga člana.

Stručna služba Agencije

Članak 11.

(1) Agencija ima stručnu službu ustrojenu u skladu s općim aktima Agencije, koja obavlja stručne, administrativne i tehničke poslove za potrebe Agencije. Za obavljanje pojedinih stručnih i tehničkih poslova Agencija može, prema potrebi, sklopiti ugovor s domaćim ili stranim pravnim ili fizičkim osobama, u skladu sa Statutom Agencije.

(2) Stručnom službom Agencije rukovodi upravitelj Agencije koji za svoj rad odgovara Vijeću Agencije. Upravitelj Agencije organizira i vodi rad stručne službe Agencije te obavlja druge poslove određene Statutom Agencije. Predsjednik Vijeća Agencije može dio svojih ovlasti, utvrđenih ovim Zakonom i Statutom Agencije, prenijeti na upravitelja Agencije u skladu sa Statutom Agencije.

(3) Upravitelja Agencije imenuje Vijeće Agencije na prijed­log ministra, na razdoblje od četiri godine, nakon kojeg može biti ponovno imenovan. U postupku predlaganja upravitelja Agencije ministar može prethodno objaviti i javni poziv za predlaganje kandidata za upravitelja Agencije.

(4) Upraviteljem Agencije može biti imenovan hrvatski državljanin s prebivalištem u Republici Hrvatskoj, koji ima visoku stručnu spremu iz područja elektrotehničkih, pravnih ili ekonomskih znanosti i najmanje pet godina radnog iskustva u području telekomunikacija, te aktivno poslovno znanje barem jednoga stranog jezika (engleskog, njemačkog ili francuskog), a u svojoj se struci osobito istaknuo organizacijskim sposobnostima.

(5) Upravitelj Agencije može biti razriješen dužnosti prije isteka razdoblja na koje je imenovan uz uvjete utvrđene Statutom Agencije.

(6) Prava iz radnog odnosa upravitelja Agencije i radnika stručne službe Agencije uredit će se Pravilnikom o radu Agencije, u skladu s općim propisima o radu.

(7) Na ostala pitanja u vezi s osnivanjem i radom Agencije, koja nisu uređena ovim Zakonom, primjenjuju se odredbe Zakona o ustanovama.

Djelokrug i nadležnost Agencije

Članak 12.

(1) U nadležnosti Agencije su sljedeći poslovi:

1. donošenje odluka o davanju i oduzimanju koncesija i dozvola u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona,

2. nadzor i regulacija cijena i kakvoće telekomunikacijskih usluga u skladu s odredbama ovoga Zakona,

3. rješavanje sporova između operatora te između operatora i davatelja usluga, u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona,

4. rješavanje sporova između davatelja usluga i korisnika usluga, uz posredovanje Vijeća korisnika telekomunikacijskih usluga, u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona,

5. donošenje odluka i rješenja u vezi s obavljanjem drugih regulatornih poslova koji su u nadležnosti Agencije u skladu s odredbama ovoga Zakona,

6. upravljanje adresnim i brojevnim prostorom u telekomunikacijama i izrada pripadajućih planova,

7. upravljanje radiofrekvencijskim spektrom, izrada Tablice namjene radiofrekvencijskog spektra i planova dodjele radijskih frekvencija,

8. provedba postupka usklađivanja radijskih frekvencija na domaćoj i međunarodnoj razini te dodjela radijskih frekvencija,

9. kontrola radiofrekvencijskog spektra i poduzimanje mjera zaštite od štetnih smetnji,

10. sklapanje ugovora o koncesiji za frekvenciju za obav­ljanje telekomunikacijskih usluga prema ovom Zakonu, te ugovora o koncesiji za frekvenciju za obavljanje radiodifuzijskih usluga u skladu s odredbama posebnog zakona kojim je uređeno područje elektroničkih medija,

11. predlaganje nacrta podzakonskih propisa koje donosi ministar na temelju odredaba ovoga Zakona,

12. davanje stručnih mišljenja o pojedinim pitanjima iz područja telekomunikacija i provedbe ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, na zahtjev zainteresiranih osoba,

13. priređivanje stručnih skupova, javnih savjetovanja te ispitivanja tržišta i javnog mnijenja u vezi s pojedinim pitanjima iz područja telekomunikacija,

14. obavljanje poslova međunarodne suradnje s međunarod­nim telekomunikacijskim organizacijama i institucijama te sudjelovanje u radu njihovih stručnih tijela i radnih skupina, uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske i Ministarstva,

15. suradnja s inozemnim regulatornim tijelima u telekomunikacijama,

16. obavljanje drugih poslova utvrđenih ovim Zakonom i Statutom Agencije.

(2) Poslovi Agencije iz stavka 1. točke 1. do 9. ovoga članka od posebnog su interesa za Republiku Hrvatsku, a Agencija ih obavlja na temelju javne ovlasti.

(3) Vijeće Agencije donosi odluke u vezi s obavljanjem svih regulatornih poslova iz stavka 1. točke 1. do 5. ovoga članka.

(4) Vijeće Agencije donosi, uz prethodnu suglasnost Vlade Republike Hrvatske, Statut Agencije, Pravilnik o radu Agencije, godišnji financijski plan i završni račun Agencije te godišnji program rada i razvoja Agencije.

(5) Vijeće Agencije donosi i druge opće akte te obavlja druge poslove određene ovim Zakonom i Statutom Agencije.

Postupak donošenja i izvršenja odluka Agencije

Članak 13.

(1) Vijeće Agencije donosi odluke većinom glasova svih članova Vijeća Agencije.

(2) U svim postupcima pred Agencijom, koji se pokreću u skladu s odredbama ovoga Zakona, Agencija mora omogućiti svakoj stranci u postupku da se prije donošenja odluke izjasni o činjenicama bitnim za donošenje odluke, te da dostavi svu potrebnu dokumentaciju ili druge dokaze za koje smatra da su od značenja za donošenje odluke.

(3) Odluke Vijeća Agencije su konačne.

(4) Protiv odluka, rješenja i zaključaka Vijeća Agencije nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske.

(5) Vijeće Agencije može, na prijedlog stranke u postupku ili po službenoj dužnosti, izmijeniti ili ukinuti svoju odluku. Protiv odluke Vijeća Agencije o izmjeni, odnosno ukidanju odluke nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske.

(6) Odluka Vijeća Agencije mora se izvršiti u roku od petnaest dana od dana njezine dostave stranci, osim ako odlukom nije određen kakav drugi rok za izvršenje. Ako stranka u propisanom ili određenom roku ne izvrši odluku, Agencija će provesti postupak izvršenja putem druge osobe ili prisilnim putem, osim u slučaju kad je Vijeće Agencije, na zahtjev stranke, donijelo odluku o privremenoj odgodi izvršenja.

(7) U slučaju nepostupanja prema odluci Vijeća Agencije u roku iz stavka 6. ovoga članka, Agencija može izdati prekršajni nalog u skladu s odredbama Zakona o prekršajima.

(8) Na ostala pitanja u vezi s postupcima pred Agencijom, koja nisu uređena ovim Zakonom, primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku.

Godišnje izvješće

Članak 14.

(1) Vijeće Agencije podnosi Hrvatskom saboru i Vladi Republike Hrvatske godišnje izvješće o svojem radu te o stanju i ostvarivanju načela i ciljeva regulacije telekomunikacijskog tr­žišta u Republici Hrvatskoj iz članka 5. ovoga Zakona, i to najkasnije do kraja ožujka za prethodnu kalendarsku godinu.

(2) Na zahtjev Hrvatskoga sabora ili Vlade Republike Hrvat­ske Vijeće Agencije obvezno je u primjerenom roku podnijeti izvješće iz stavka 1. ovoga članka i za razdoblje kraće od godine dana.

Dostavljanje podataka i čuvanje službene tajne

Članak 15.

(1) Pravne i fizičke osobe, koje obavljaju telekomunikacijske usluge i djelatnosti prema odredbama ovoga Zakona, obvezne su, na zahtjev Agencije podnesen u svrhu obavljanja poslova iz članka 12. ovoga Zakona, omogućiti pristup i dostaviti Agenciji sve podatke u vezi s obavljanjem tih usluga i djelatnosti, uključujući financijske podatke i podatke s obilježjima tajnosti. Razinu podrobnosti te način i primjereni rok za dostavu podataka određuje Agencija u svojem zahtjevu.

(2) Članovi Vijeća Agencije i radnici stručne službe Agencije obvezni su čuvati podatke iz stavka 1. ovoga članka te druge podatke koje saznaju u vezi s obavljanjem povjerenih poslova iz članka 12. ovoga Zakona, ili na drugi način, osim ako zakonom nije za pojedini slučaj drukčije propisano. Takvi se podaci smatraju službenom tajnom.

(3) Pristup dostavljenim podacima, koje pravne i fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka u dogovoru s Agencijom označe kao poslovnom tajnom, imaju članovi Vijeća Agencije i radnici stručne službe Agencije koji su za to ovlašteni u skladu s općim aktom Agencije, kojim se uređuje postupanje s podacima koji se smatraju službenom i poslovnom tajnom, kao i ovlaštene osobe Ministarstva, koje je za to ovlastio ministar.

(4) Obveza čuvanja službene tajne iz stavka 2. ovoga članka prestaje nakon isteka roka od pet godina od dana razrješenja s dužnosti člana Vijeća Agencije, odnosno od dana prestanka radnog odnosa radniku stručne službe Agencije.

Sredstva za obavljanje poslova Agencije

Članak 16.

(1) Sredstva za obavljanje poslova Agencije, u skladu s njezinim godišnjim financijskim planom, osiguravaju se:

1. od dijela naknade za uporabu radijskih frekvencija koji, izražen u postotku, ne može biti manji od 5%,

2. od naknade za uporabu adresa i brojeva,

3. iz iznosa od 0,2% od ukupnog godišnjeg bruto prihoda koji su u prethodnoj godini u obavljanju telekomunikacijskih usluga i djelatnosti ostvarili koncesionari i davatelji telekomunikacijskih usluga iz članka 23. ovoga Zakona, osim koncesionara radiodifuzijskih usluga.

(2) Iznos dijela naknade iz stavka 1. točke 1. ovoga članka i način uplate preostalog dijela te naknade u državni proračun Republike Hrvatske određuje Vlada Republike Hrvatske svojom odlukom na temelju financijskog plana Agencije, najkasnije 30 dana prije završetka tekuće proračunske godine.

(3) Koncesionari i davatelji telekomunikacijskih usluga obvezni su uplaćivati iznos iz stavka 1. točke 1. ovoga članka u korist Agencije svaka tri mjeseca u četiri jednaka obroka, na temelju izdanog računa Agencije.

(4) Iznos i način raspodjele viška sredstava iz stavka 1. ovoga članka, koji čini razlika između ostvarenih prihoda i rashoda Agencije na kraju tekuće proračunske godine, utvrđuje se odlukom koju donosi Vlada Republike Hrvatske u roku od šest mjeseci nakon isteka tekuće proračunske godine.

(5) Agencija odgovara za vlastite obveze cjelokupnom svo­jom imovinom, a Republika Hrvatska solidarno i neograničeno odgovara za obveze Agencije.

(6) Obveze Agencije u prvom se redu podmiruju iz njezine imovine, a tek onda iz državnog proračuna Republike Hrvatske.

(7) Agencija ne može, bez prethodne suglasnosti Vlade Republike Hrvatske, steći, opteretiti ili otuđiti nekretninu ili drugu imovinu, ili sklopiti drugi pravni posao, ako vrijednost ugovora ili drugoga pravnog posla prelazi iznos utvrđen Statutom Agencije.

III.  TELEKOMUNIKACIJSKA INFRASTRUKTURA

Uvjeti uporabe telekomunikacijske infrastrukture i opreme

Članak 17.

(1) Telekomunikacijska infrastruktura i oprema, namijenjena za uporabu u Republici Hrvatskoj, mora se projektirati, proizvoditi, graditi, održavati i upotrebljavati u skladu s hrvatskim normama, normama Europskog instituta za telekomunikacijske norme (ETSI), normama Europskog odbora za normizaciju / Europskog odbora za elektrotehničku normizaciju (CEN/CENELEC) te odlukama, preporukama i drugim propisima Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU) i Europske konferencije poštanskih i telekomunikacijskih uprava (CEPT).

(2) Ministar može pravilnicima pobliže propisati tehničke uvjete i uvjete uporabe za određene vrste telekomunikacijske infrastrukture i opreme iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Telekomunikacijska infrastruktura i oprema javnih telekomunikacija mora se projektirati, proizvoditi i graditi na način da telekomunikacijske usluge budu dostupne i osobama s invaliditetom.

(4) Građevna dozvola za telekomunikacijsku infrastrukturu izdaje se prema posebnom zakonu kojim je uređeno građenje, a uz prethodnu prijavu Agenciji.

(5) Prigodom gradnje poslovne građevine ili stambene građevine, namijenjene daljnjoj prodaji, investitor te građevine mora izgraditi kabelsku kanalizaciju za pretplatničke telekomunikacijske vodove, za kabelsku distribuciju i zajednički antenski sustav, koji su potrebni samo za tu građevinu, prema pripadajućoj tehničkoj i izvedbenoj dokumentaciji, te potpunu telekomunikacijsku instalaciju primjerenu namjeni građevine, uključujući i vodove za kabelsku distribuciju i zajednički antenski sustav, u skladu s glavnim projektom.

(6) Ako gradnjom stambene, poslovne ili druge građevine dođe do smetnji u prijamu radijskih ili televizijskih programa korisnika usluga kabelske distribucije ili zajedničkog antenskog sustava, investitor te građevine mora, u roku od 60 dana od dana utvrđenja smetnje, o svom trošku osigurati prijam radijskih i televizijskih programa uz jednake uvjete kakvi su postojali prije nastanka smetnji.

Postavljanje, uporaba i održavanje telekomunikacijske infrastrukture i opreme

Članak 18.

(1) Postavljanje i uporaba telekomunikacijske infrastrukture i opreme, namijenjene za spajanje na javnu telekomunikacijsku mrežu ili za obavljanje javnih telekomunikacijskih usluga, mora udovoljavati uvjetima sigurnosti uporabe mreže, cjelovitosti mre­že i povezanosti telekomunikacijskih usluga te uvjetima prik­ljučenja telekomunikacijske terminalne opreme.

(2) Telekomunikacijska infrastruktura i oprema mora se postavljati, upotrebljavati i održavati na način da njezin rad ne uzrokuje smetnje u radu i uporabi javnih telekomunikacija, u skladu s normama, propisima, odlukama i preporukama iz članka 17. stav­ka 1. i 2. ovoga Zakona.

(3) Operator i davatelj usluga obvezan je osigurati pristup svojoj telekomunikacijskoj infrastrukturi i omogućiti prednost u obavljanju telekomunikacijskih usluga tijelima državne uprave nadležnima za poslove javnog reda, obrane i nacionalne sigurnosti, uključujući i nadležne sigurnosne službe Republike Hrvatske.

(4) Operator i davatelj usluga obvezan je osigurati prednost besplatnom prijenosu poruka i poziva za potrebe službe nadležne za motrenje i obavješćivanje, te za sva hitna stanja koja se odnose na sigurnost ljudskih života i na ugroženost imovine većeg razmjera, u skladu s posebnim propisima.

(5) Operator, davatelj usluga i vlasnik telekomunikacijske infrastrukture i opreme te vlasnik, odnosno korisnik radijske postaje obvezan je, u doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, kao i u slučaju velikih prirod­nih nepogoda, telekomunikacijsku infrastrukturu i opremu ili radijsku postaju dati na uporabu nadležnim državnim tijelima u skladu s posebnim propisima.

(6) Operator i davatelj usluga obvezan je o vlastitom trošku osigurati i održavati funkciju tajnog nadzora telekomunikacijskih usluga i/ili djelatnosti koje obavlja, kao i telekomunikacijskog prometa na vlastitim međumjesnim i međunarodnim telekomunikacijskim vezama, u skladu s posebnim zakonima iz područja nacionalne sigurnosti.

(7) Operator i davatelj usluga mora poslove automatskog bilježenja podataka o obavljenim telekomunikacijskim uslugama svojih korisnika u svrhu obračuna troškova tih usluga obavljati na području Republike Hrvatske.

Međunarodno povezivanje telekomunikacijskih mreža

Članak 19.

(1) Telekomunikacijske mreže mogu se povezati s telekomunikacijskim mrežama drugih država na temelju prijave Agenciji.

(2) Na ugovore o povezivanju telekomunikacijskih mreža između operatora u Republici Hrvatskoj i stranih operatora, na naknade za međusobno povezivanje i obračunske naknade ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona kojima je uređeno međusobno povezivanje.

(3) Ugovori iz stavka 2. ovoga članka moraju se dostaviti Agenciji na njezin zahtjev, a Vijeće Agencije može rješenjem naložiti promjenu naknada i drugih uvjeta iz tih ugovora, ako utvrdi da je došlo do ozbiljnih poremećaja na telekomunikacijskom tržištu ili narušavanja tržišnog natjecanja.

(4) Za međusobno povezivanje telekomunikacijskih mreža stranih operatora preko državnog područja Republike Hrvatske bez posredovanja operatora u Republici Hrvatskoj potrebno je pribaviti dozvolu koju daje Ministarstvo uz suglasnost ministarstva nadležnog za upravne poslove graditeljstva, i uz prethodno pribavljenu suglasnost Vlade Republike Hrvatske.

Izvođenje radova u zoni telekomunikacijske infrastrukture i opreme

Članak 20.

(1) U zoni telekomunikacijske infrastrukture i opreme te spojnog puta ne smiju se izvoditi radovi ili graditi nove građevine koje bi ih mogle oštetiti ili ometati njihov rad.

(2) O podnošenju zahtjeva za izdavanje građevne dozvole za gradnju građevine u zoni telekomunikacijske infrastrukture i opreme te spojnog puta, prema posebnom zakonu kojim je uređeno građenje, investitor mora izvijestiti Agenciju.

(3) U zaštitnoj zoni ili radijskom koridoru radijskih postaja ne smiju se izvoditi radovi, graditi nove građevine i postavljati tehnička oprema koja bi svojim radom, smještajem ili ustrojstvom mogla ometati širenje elektromagnetskih valova u radiofrekvencijskom spektru ili uzrokovati smetnje u radijskim komunikacijama.

(4) Mjerila za određivanje zone telekomunikacijske infrastrukture, opreme i spojnog puta iz stavka 1. ovoga članka te zaštitna zona i radijski koridor iz stavka 3. ovoga članka pobliže se propisuju pravilnikom koji donosi ministar.

(5) Ako je, radi izvođenja radova ili gradnje nove građevine, nužno zaštititi ili premjestiti telekomunikacijsku infrastrukturu, opremu ili spojni put, investitor radova ili nove građevine mora provesti zaštitu ili premještanje u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.

(6) Ispod nadzemnih i iznad podzemnih telekomunikacijskih vodova ili u njihovoj neposrednoj blizini, te na pravcima mikrovalnih veza ne smiju se saditi sadnice koje bi mogle oštetiti te telekomunikacijske vodove ili ometati mikrovalne veze.

(7) Troškove iz stavka 5. ovoga članka snosi investitor radova ili nove građevine.

Uporaba javnog dobra i nekretnina drugih

Članak 21.

(1) Koncesionari radiodifuzijskih usluga i operatori imaju pravo, uz pribavljenu suglasnost nadležnog tijela državne uprave koje upravlja javnim dobrima, koristiti se, u svrhu obavljanja svoje djelatnosti, javnim dobrima u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, te šumskim i drugim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, kao i zračnim prostorom iznad njih, za postavljanje i održavanje svoje telekomunikacijske infrastrukture i opreme.

(2) U slučaju da nije dobivena suglasnost iz stavka 1. ovoga članka, koncesionari radiodifuzijskih usluga i operatori mogu, kad je to potrebno radi izgradnje objekata ili izvođenja radova koji su prema ovom Zakonu od interesa za Republiku Hrvatsku, steći vlasništvo ili steći služnost na nekretninama iz stavka 1. ovoga članka, kao i na nekretninama drugih pravnih i fizičkih osoba, u skladu s odredbama Zakona o izvlaštenju.

(3) Prava koncesionara radiodifuzijskih usluga i operatora iz stavka 1. i 2. ovoga članka može ostvariti i Agencija u svrhu izgradnje sustava središta i postaja iz članka 83. ovoga Zakona.

Zajednička uporaba izgrađene telekomunikacijske infrastrukture

Članak 22.

(1) Agencija će poticati zajedničku uporabu izgrađene telekomunikacijske infrastrukture, i to osobito u svrhu zaštite zdrav­lja ljudi, zaštite okoliša i potreba primjerenijeg prostornog uređenja.

(2) Koncesionari radiodifuzijskih usluga i operatori imaju pravo, ako postoje tehnički uvjeti, koristiti se izgrađenom telekomunikacijskom infrastrukturom u vlasništvu drugih pravnih i fizičkih osoba uz naknadu stvarnih troškova, na temelju sklopljenog ugovora.

(3) Ako vlasnik telekomunikacijske infrastrukture odbije sklopiti ugovor iz stavka 2. ovoga članka, Vijeće Agencije će, na zahtjev koncesionara radiodifuzijskih usluga ili operatora, u roku od 60 dana od dana podnošenja tog zahtjeva utvrditi postoje li odgovarajući tehnički uvjeti, te u slučaju postojanja odgovarajućih tehničkih uvjeta donijeti rješenje koje u cijelosti zamjenjuje taj ugovor.

(4) Ako vlasnik telekomunikacijske infrastrukture iz stavka 3. ovoga članka ne odgovori na zahtjev koncesionara radiodifuzijskih usluga ili operatora u roku od 30 dana od dana dostave tog zahtjeva, smatra se da je odbio sklopiti ugovor u smislu odredbe iz stavka 3. ovoga članka.

IV. TELEKOMUNIKACIJSKE USLUGE

Vrste telekomunikacijskih usluga

Članak 23.

(1) Telekomunikacijske usluge, koje se obavljaju na temelju koncesije ili dozvole, obuhvaćaju:

1. javne govorne usluge,

2. davanje u najam telekomunikacijskih vodova,

3. davanje u najam telekomunikacijske mreže ili njezinih dijelova,

4. radiodifuzijske usluge,

5. usluge kabelske distribucije.

(2) Ostale telekomunikacijske usluge, koje se obavljaju na temelju prijave, obuhvaćaju:

1. prijenos govora, zvuka, podataka, dokumenata, slika i drugog, osim javnih govornih usluga,

2. prijenos govora, zvuka, podataka, dokumenata, slika i drugog telekomunikacijskim kapacitetima u nepokretnoj i pokretnoj satelitskoj službi.

(3) Način i uvjeti obavljanja te mjerila kakvoće telekomunikacijskih usluga iz stavka 1. i 2. ovoga članka propisuju se Pravilnikom o telekomunikacijskim uslugama, koji donosi ministar.

Koncesija za frekvenciju za obavljanje javnih telekomunikacijskih usluga uz uporabu radiofrekvencijskog spektra

Članak 24.

(1) Pravo na uporabu radiofrekvencijskog spektra za obav­ljanje usluga iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona, stječe trgovačko društvo na temelju odluke o davanju koncesije te potpisanog ugovora o koncesiji. Odluka o davanju koncesije donosi se na temelju provedenog postupka javnog natječaja.

(2) Pravo obavljanja telekomunikacijskih usluga iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona u nepokretnoj telekomunikacijskoj mreži uz uporabu radiofrekvencijskog spektra stječe trgovačko društvo na temelju odluke o davanju koncesije za uporabu frekvencije, koja se daje na zahtjev, te potpisanog ugovora o koncesiji.

(3) Iznimno od odredbe iz stavka 2. ovoga članka, uvjeti i postupak davanja koncesije za obavljanje djelatnosti radija i televizije propisuju se posebnim zakonom kojim je uređeno područje elektroničkih medija. Stručne poslove u vezi s davanjem koncesije za obavljanje djelatnosti radija i televizije, koji se odnose na tehničke uvjete dodjele radijskih frekvencija, obavlja Agencija.

(4) Operator javne telekomunikacijske mreže sa znatnijom tržišnom snagom na tržištu javnih govornih usluga ne može obav­ljati radiodifuzijske usluge koje se obavljaju prema posebnom zakonu kojim je uređeno područje elektroničkih medija, već radi obavljanja ovih usluga mora osnovati posebnu pravnu osobu.

(5) Tehnički uvjeti za raspisivanje javnog natječaja i za podnošenje zahtjeva za davanje koncesija za frekvencije za usluge uz uporabu radiofrekvencijskog spektra moraju se temeljiti na Pravilniku o namjeni radiofrekvencijskog spektra iz članka 76. stavka 1. ovoga Zakona.

(6) Kad Vijeće Agencije zaprimi zahtjev za davanje koncesije iz stavka 2. ovoga članka, objavit će obavijest o zaprimanju tog zahtjeva u »Narodnim novinama«, zajedno s osnovnim tehničkim značajkama, kako bi druga zainteresirana trgovačka društva mogla podnijeti zahtjev za davanje koncesije u istom frekvencijskom području. Ako u roku od 45 dana od dana objave obavijesti Vijeće Agencije zaprimi više zahtjeva koji se ne mogu zadovoljiti iz raspoloživog dijela radiofrekvencijskog spektra, poništit će postupak prikupljanja zahtjeva te raspisati javni natječaj za davanje koncesije u skladu s odredbama ovoga Zakona, i to najkasnije u roku od 90 dana od dana objave te obavijesti.

(7) Jedno trgovačko društvo može podnijeti samo jedan zahtjev za davanje koncesije u određenom dijelu radiofrekvencijskog spektra.

(8) Odluku o davanju koncesije za frekvenciju za obavljanje telekomunikacijskih usluga iz stavka 1. i 2. ovoga članka donosi Vijeće Agencije. Odluka se mora temeljiti na načelima objektivnosti, nediskriminacije, transparentnosti i razmjernosti te mora biti podrobno obrazložena.

(9) Koncesija za frekvenciju za obavljanje telekomunikacij­skih usluga, koja se daje na temelju raspisanog javnog natječaja, može se dati trgovačkom društvu koje pruži uvjerljive dokaze da će ostvariti tehničke, tehnološke, financijske, prostorne i kadrovske uvjete za obavljanje određene vrste telekomunikacijske usluge, u skladu s natječajnom dokumentacijom i mjerilima utvr­đenim Pravilnikom o koncesijama i dozvolama za obavljanje telekomunikacijskih usluga, koji donosi ministar.

(10) Koncesija za frekvenciju za obavljanje telekomunikacijskih usluga, koja se daje na temelju podnesenog zahtjeva, može se dati trgovačkom društvu koje pruži uvjerljive dokaze da će ostvariti tehničke, tehnološke, financijske, prostorne i kadrovske uvjete za obavljanje određene vrste telekomunikacijske usluge, u skladu s mjerilima utvrđenim pravilnikom iz stavka 9. ovoga članka.

(11) Trajanje i područje koncesije za frekvencije za obav­ljanje telekomunikacijskih usluga iz stavka 1. i 2. ovoga članka, posebni uvjeti u vezi s kakvoćom telekomunikacijskih usluga, pristupom korisnika telekomunikacijskim uslugama i raspoloživosti telekomunikacijskih sustava uređuju se pravilnikom iz stavka 9. ovoga članka.

(12) Za izgradnju, postavljanje i uporabu privatnih telekomunikacijskih mreža i pripadajuće telekomunikacijske infrastrukture i opreme, mreža za potrebe profesionalnog pokretnog radija (PMR), mikrovalnih veza tipa točka-točka te mreža koje upotrebljavaju slobodni radiofrekvencijski spektar, nije potrebna koncesija iz stavka 1. ovoga članka. Dozvola se izdaje za određenu zemljopisnu lokaciju.

(13) Mreže profesionalnog pokretnog radija (PMR) iz stavka 12. ovoga članka mogu se priključiti na javnu telekomunikacijsku mrežu na temelju odobrenja Agencije.

(14) Iznimno od odredbe iz stavka 1. ovoga članka, virtualni pokretni mrežni operatori mogu obavljati javne telekomunikacijske usluge na temelju prethodno sklopljenog ugovora s koncesionarom javnih telekomunikacijskih usluga u pokretnoj telekomunikacijskoj mreži i pribavljene dozvole iz članka 25. ovoga Zakona.

Dozvola za obavljanje telekomunikacijskih usluga

Članak 25.

(1) Pravo obavljanja telekomunikacijskih usluga iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona, za koje nije potrebna uporaba radiofrekvencijskog spektra, stječe se na temelju dozvole.

(2) Usluge kabelske distribucije radijskih i/ili televizijskih programa ne mogu u istoj pravnoj osobi obavljati:

– operatori javne telekomunikacijske mreže sa znatnijom tržišnom snagom na tržištu javnih govornih usluga,

– operatori javne telekomunikacijske mreže u kojima Republika Hrvatska ima izravni ili neizravni većinski udio u kapitalu, odnosno poslovnom udjelu, ili većinsko pravo u odlučivanju,

– koncesionari radija i televizije, Hrvatska radiotelevizija i pravne osobe koje proizvode i/ili objavljuju elektroničke publikacije.

(3) Dozvola za obavljanje telekomunikacijskih usluga iz stav­ka 1. ovoga članka izdaje se na zahtjev pravne osobe, a mora se temeljiti na načelima objektivnosti, nediskriminacije, transparentnosti i razmjernosti.

(4) Zahtjev za izdavanje dozvole iz stavka 3. ovoga članka mora osobito sadržavati sljedeće:

naziv i adresu podnositelja zahtjeva,

dokaz o pravnoj osobnosti podnositelja zahtjeva,

vrstu i opis telekomunikacijske usluge.

(5) Podrobniji uvjeti, koje mora sadržavati zahtjev iz stavka 4. ovoga članka, ovisno o vrsti i složenosti telekomunikacijske usluge, propisuju se pravilnikom iz članka 24. stavka 9. ovoga Zakona.

(6) Vijeće Agencije izdat će dozvolu iz stavka 3. ovoga članka u roku od 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva za izdavanje dozvole, ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 4. i 5. ovoga članka.

(7) Vijeće Agencije odbit će zahtjev za izdavanje dozvole iz stavka 3. ovoga članka ako utvrdi da zahtjev ne ispunjava uvjete iz stavka 4. i 5. ovoga članka.

(8) Dozvola iz stavka 3. ovoga članka osobito mora sadržavati osnovne podatke o pravnoj osobi koja obavlja telekomunikacijsku uslugu, vrsti telekomunikacijske usluge i području obavljanja te usluge. Pravilnikom iz članka 24. stavka 9. ovoga Zakona mogu se propisati i dodatni podaci koje mora sadržavati ta dozvola.

(9) Za obavljanje javnih govornih usluga, koje se pružaju u cijelosti putem javne telefonske mreže, potrebno je, uz pribav­ljenu dozvolu iz stavka 3. ovoga članka, osigurati međusobno povezivanje i dodjelu potrebnih brojeva u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(10) Pravo obavljanja telekomunikacijskih usluga iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba, koja ima dozvolu, može prenijeti na drugu pravnu osobu. Prijenos prava obavljanja tih usluga smat­ra se izvršenim nakon što pravna osoba, na koju se prenosi pravo obavljanja tih usluga, pribavi novu dozvolu u skladu s odredbama ovoga Zakona.

Prestanak valjanosti dozvole za obavljanje telekomunikacijskih usluga

Članak 26.

(1) Vijeće Agencije donosi rješenje o prestanku valjanosti dozvole za obavljanje telekomunikacijskih usluga u sljedećim slučajevima:

1. kad je dozvola dana na temelju netočno iskazanih podataka iz zahtjeva za dozvolu,

2. kad pravna osoba, koja je pribavila dozvolu, nije u roku određenom u dozvoli počela obavljati telekomunikacijske usluge, ili prekine obavljati te usluge na razdoblje dulje od 48 sati, osim u slučaju više sile,

3. kad pravna osoba, koja je pribavila dozvolu, obavlja telekomunikacijske usluge suprotno odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, ili suprotno uvjetima utvrđenima u dozvoli i nakon isteka primjerenog roka određenog u trećoj prethodno dostavljenoj opomeni Agencije, u kojem je pravna osoba bila obvezna ukloniti utvrđene nedostatke,

4. kad pravna osoba, koja je pribavila dozvolu, i nakon primitka opomene Agencije nije u određenom roku platila propisanu naknadu za dozvolu,

5. u slučaju prijenosa prava obavljanja telekomunikacijske usluge na drugu pravnu osobu.

(2) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske.

(3) Vijeće Agencije mora donijeti rješenje iz stavka 1. ovoga članka bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana nastupanja okolnosti iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Danom konačnosti rješenja iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba gubi pravo na obavljanje telekomunikacijske usluge, bez prava na odštetu.

Prijava za obavljanje telekomunikacijskih usluga

Članak 27.

(1) Pravo obavljanja telekomunikacijskih usluga iz članka 23. stavka 2. ovoga Zakona stječe pravna ili fizička osoba podno­še­njem pisane prijave Agenciji.

(2) Pisana prijava iz stavka 1. ovoga članka mora osobito sadržavati sljedeće:

naziv i adresu podnositelja pisane prijave,

dokaz o pravnoj osobnosti podnositelja pisane prijave,

vrstu i opis telekomunikacijske usluge koja se prijavljuje.

Telekomunikacijske usluge uz uporabu slobodnoga radiofrekvencijskog spektra

Članak 28.

(1) Pravo obavljanja telekomunikacijskih usluga uz uporabu slobodnoga radiofrekvencijskog spektra iz članka 23. stavka 1. i 2. ovoga Zakona stječe se na temelju dozvole iz članka 25. ovoga Zakona.

(2) Davatelji javnih telekomunikacijskih usluga iz stavka 1. ovoga članka moraju prijaviti Agenciji postavljanje svake radijske postaje koja se upotrebljava na temelju opće dozvole iz članka 87. ovoga Zakona.

(3) Prijava iz stavka 2. ovoga članka mora osobito sadržavati sljedeće:

– zemljopisni položaj i adresu, ako postoji, postavljenih radijskih postaja,

– područje pokrivanja (domet) postavljenih radijskih postaja,

– udaljenost točaka koje se povezuju vezama točka-točka,

– osnovne podatke o radijskoj postaji (proizvođač, vrsta uređaja, osnovni tehnički podaci),

– podatke o tehničkim značajkama uporabljenog antenskog sustava,

– osnovne podatke o korisniku usluge,

– izjavu da je radijska postaja postavljena u skladu s uvjetima iz opće dozvole.

Davanje koncesije

Članak 29.

(1) Odluku o davanju koncesije za uporabu radio frekvencije za obavljanje telekomunikacijskih usluga iz članka 24. stavka 1. i 2. ovoga Zakona donosi Vijeće Agencije.

(2) Javni natječaj iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona raspisuje Vijeće Agencije, a odluka o raspisivanju javnog natječaja objavljuje se u »Narodnim novinama«, te se može objaviti i na drugi prikladan način.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka javni natječaj za djelatnost radija i televizije raspisuje se po Zakonu o elektro­ničkim medijima.

(4) Sadržaj i postupak javnog natječaja iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona te postupak rješavanja zahtjeva iz članka 24. stavka 2. ovoga Zakona pobliže se propisuju pravilnikom iz članka 24. stavka 9. ovoga Zakona.

Sklapanje ugovora o koncesiji

Članak 30.

(1) Na temelju odluke o davanju koncesije iz članka 24. ovoga Zakona trgovačko društvo sklapa ugovor o koncesiji s Agencijom u roku od 30 dana od dana donošenja te odluke.

(2) Prijedlog ugovora o koncesiji iz stavka 1. ovoga članka sastavni je dio natječajne dokumentacije u postupku provedbe javnog natječaja za davanje koncesije.

(3) Ugovor o koncesiji iz stavka 1. ovoga članka Agencija sklapa uz jednake bitne uvjete sa svim pravnim osobama kojima je dana koncesija za obavljanje istih, odnosno sličnih telekomunikacijskih usluga ili drugih telekomunikacijskih djelatnosti.

(4) Ugovor o koncesiji za frekvenciju za obavljanje djelatnosti radija i televizije na temelju odluke donesene po posebnom zakonu sklapaju Agencija i Vijeće za elektroničke medije.

Trajanje i obnova koncesije

Članak 31.

(1) Koncesija za frekvenciju za obavljanje telekomunikacijske usluge daje se na vrijeme koje ne može biti dulje od 30 godina, ovisno o vrsti i složenosti telekomunikacijske usluge, te razini koncesije u skladu s pravilnikom iz članka 24. stavka 9. ovoga Zakona.

(2) Koncesija za frekvenciju za obavljanje telekomunikacijske usluge može se, na zahtjev koncesionara, koji je podnesen najmanje 60 dana prije isteka vremena trajanja koncesije, obnoviti na temelju provedenog javnog natječaja iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona.

(3) U slučaju obnove koncesije iz stavka 2. ovoga članka koncesionar je obvezan platiti naknadu na način i u visini propisanoj pravilnikom iz članka 36. stavka 1. ovoga Zakona.

Prijenos koncesije

Članak 32.

(1) Koncesionar može prenijeti koncesiju na drugu pravnu osobu, zajedno s imovinom, pravima i obvezama prijeko potrebnima za neprekinut nastavak obavljanja telekomunikacijskih usluga ili djelatnosti, uz prethodno pribavljenu suglasnost Vijeća Agencije.

(2) Zahtjev za davanje suglasnosti na prijenos koncesije zajednički podnose Agenciji u pisanom obliku koncesionar i pravna osoba iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Vijeće Agencije mora se očitovati o zahtjevu za davanje suglasnosti iz stavka 2. ovoga članka najkasnije u roku od 30 dana od dana zaprimanja tog zahtjeva.

(4) Pravna osoba na koju je prenesena koncesija sklapa novi ugovor o koncesiji, koji sadrži iste bitne odredbe kao i ugovor koncesionara koji je prenio koncesiju.

Oduzimanje i prestanak koncesije

Članak 33.

(1) Vijeće Agencije donijet će odluku o oduzimanju koncesije za frekvenciju za obavljanje telekomunikacijske usluge ako utvrdi:

1. da je koncesija dana na temelju netočno iskazanih podataka važnih za donošenje odluke o davanju koncesije,

2. da koncesionar nije počeo ostvarivati koncesiju u roku određenom u ugovoru o koncesiji, ili prekine ostvarivati koncesiju na razdoblje dulje od 48 sati, osim u slučaju više sile,

3. da koncesionar obavlja telekomunikacijske usluge suprotno odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, odluci o davanju koncesije, ili ugovoru o koncesiji i nakon isteka primjerenog roka određenog u trećoj prethodno dostavljenoj opomeni Agencije, u kojem je koncesionar bio obvezan ukloniti utvrđene nedostatke,

4. da koncesionar i nakon primitka opomene Agencije nije u određenom roku platio propisanu naknadu za koncesiju.

(2) Protiv odluke iz stavka 1. ovoga članka ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske.

(3) Vijeće Agencije donosi odluku o prestanku koncesije za frekvenciju za obavljanje telekomunikacijskih usluga u sljedećim slučajevima:

1. nakon isteka vremena na koje je koncesija dana,

2. ako se koncesionar pisanim putem odrekne koncesije,

3. nakon prestanka pravne osobe koncesionara,

4. ako je koncesionaru pravomoćnom odlukom suda zabranjeno obavljanje telekomunikacijske usluge za koju je dana koncesija,

5. na temelju sporazumnog raskida ugovora o koncesiji.

(4) Vijeće Agencije mora donijeti odluku iz stavka 1. ili 3. ovoga članka bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana nastupanja okolnosti iz stavka 1. ili 3. ovoga članka.

(5) Danom konačnosti odluke o oduzimanju koncesije, od­nos­no odluke o prestanku koncesije prestaje važiti ugovor o koncesiji.

Udjeli u društvu koncesionara

Članak 34.

(1) Koncesionar mora obavijestiti Agenciju u slučaju da jedna fizička ili pravna osoba stekne kontrolni ili većinski paket udjela ili dionica u trgovačkom društvu koncesionara (više od 50% udjela u društvu s ograničenom odgovornošću, odnosno više od 25% dionica s pravom glasa u dioničkom društvu).

(2) Ako Vijeće Agencije utvrdi, uz prethodno mišljenje tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja, da je stjecanjem kontrolnog ili većinskog paketa iz stavka 1. ovoga članka došlo do ozbiljnih poremećaja na telekomunikacijskom tržištu i narušavanja tržišnog natjecanja, rješenjem će naložiti prodaju odgovarajućeg dijela udjela ili dionica u društvu koncesionara.

(3) Ako davatelj javnih govornih usluga sa znatnijom tržišnom snagom u nepokretnoj telekomunikacijskoj mreži stekne kontrolni ili većinski paket iz stavka 1. ovoga članka u trgovačkim društvima koja obavljaju usluge iz članka 23. stavka 1. točke 2. do 5. ovoga Zakona, što je prema ocjeni Vijeća Agencije dovelo do ozbiljnih poremećaja na telekomunikacijskom tržištu i narušavanja tržišnog natjecanja, Vijeće Agencije će, uz prethodno mišljenje tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja, rješenjem naložiti prodaju odgovarajućeg dijela udjela ili dionica davatelja javnih govornih usluga.

Ovlasti za obavljanje djelatnosti u telekomunikacijama

Članak 35.

(1) Vijeće Agencije izdaje ovlast pravnim osobama za obav­ljanje sljedećih djelatnosti u telekomunikacijama:

1. radijskih mjerenja iz članka 85. stavka 4. ovoga Zakona,

2. radijskih mjerenja i ispitivanja iz članka 86. stavka 4. točke 2. ovoga Zakona,

3. tehničkog pregleda iz članka 86. stavka 6. ovoga Zakona,

4. ocjenjivanja sukladnosti RiTT opreme iz članka 98. ovoga Zakona,

5. izračuna i mjerenja veličina elektromagnetskih polja iz članka 101. stavka 3. ovoga Zakona,

6. ocjenjivanja sukladnosti električne i druge tehničke opreme iz članka 102. ovoga Zakona,

7. mjerenja i ispitivanja u svrhu utvrđivanja uzroka smetnji iz članka 103. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Ako pravna osoba iz stavka 1. ovoga članka ne obavlja stručne poslove ili djelatnosti, za koje je dobila ovlast, u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, Vijeće Agencije donijet će rješenje o oduzimanju ovlasti toj pravnoj osobi.

(3) Način i uvjeti izdavanja ovlasti iz stavka 1. ovoga članka propisuju se pravilnikom koji donosi ministar.

Naknada za koncesije, dozvole, prijave i ovlasti za obavljanje telekomunikacijskih usluga i djelatnosti

Članak 36.

(1) Za koncesiju za frekvenciju za obavljanje telekomunikacijskih usluga iz članka 24. stavka 1. i 2., za dozvolu iz članka 25. stavka 1., za prijavu iz članka 27. stavka 1. te za ovlast iz članka 35. stavka 1. ovoga Zakona plaća se naknada na način i u visini propisanoj Pravilnikom o plaćanju naknade za obavljanje telekomunikacijskih usluga i djelatnosti, koji donosi ministar, pri čemu visina naknade ne smije narušavati slobodno tržišno natjecanje.

(2) Pravilnikom iz stavka 1. ovoga članka propisuje se i način i visina naknade koja se plaća za sudjelovanje u postupku javnog natječaja i za preuzimanje natječajne dokumentacije iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona, za podnošenje zahtjeva za dozvolu iz članka 25. stavka 3. ovoga Zakona i za podnošenje pisane prijave iz članka 27. ovoga Zakona.

(3) Naknade iz stavka 1. i 2. ovoga članka plaćaju se u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, na temelju izdanog računa Agencije.

V. OSNOVNE TELEKOMUNIKACIJSKE USLUGE

Opseg osnovnih telekomunikacijskih usluga

Članak 37.

(1) Osnovne (univerzalne) telekomunikacijske usluge su najmanji skup telekomunikacijskih usluga određene kakvoće, koje su dostupne po pristupačnoj cijeni svim krajnjim korisnicima u Republici Hrvatskoj, neovisno o njihovoj zemljopisnoj lokaciji, uz mogućnost uvođenja posebnih cijena prilagođenih potrebama socijalno ugroženih slojeva korisnika usluga.

(2) Osnovne telekomunikacijske usluge obuhvaćaju sljedeće:

1. pristup javnoj govornoj usluzi putem priključka na fiksnu lokaciju, što omogućuje krajnjem korisniku slanje i primanje mjesnih, međumjesnih (nacionalnih) i međunarodnih telefonskih poziva, komunikaciju putem telefaksa i telekomunikacijski prijenos podataka, uz brzine prijenosa podataka koje omogućuju djelotvoran pristup Internetu, uzimajući u obzir raširene tehnologije kojima se koristi većina pretplatnika, kao i tehnološku ostvarivost,

2. pristup krajnjih korisnika najmanje jednom sveobuhvatnom popisu pretplatnika javne govorne usluge, u obliku koji je odobrilo Vijeće Agencije, a koji može biti tiskani i/ili elektronički, te se mora redovito, a najmanje jedanput godišnje obnavljati, pri čemu se pretplatnicima mora osigurati pravo na privatnost u vezi s uporabom njihovih osobnih podataka,

3. pristup krajnjih korisnika službi davanja obavijesti, uklju­čujući i korisnike javnih telefonskih govornica,

4. postavljanje javnih telefonskih govornica na javnim i u svako doba dostupnim mjestima, u skladu s razumnim potrebama krajnjih korisnika, u pogledu pokrivenosti područja, broja telefonskih govornica, njihove dostupnosti korisnicima s invaliditetom i kakvoće usluge,

5. besplatno pozivanje telefonskih brojeva za hitne službe, kao i jedinstvenog europskog broja za hitne službe, s bilo kojeg telefonskog uređaja, uključujući i sve javne telefonske govornice.

(3) Način i uvjete obavljanja, te podrobniji opis i mjerila kakvoće osnovnih telekomunikacijskih usluga propisuje ministar Pravilnikom o osnovnim telekomunikacijskim uslugama.

(4) Pravilnikom iz stavka 3. ovoga članka može se prema potrebi dopuniti opseg osnovnih telekomunikacijskih usluga, ovisno o raširenosti i značenju određenih telekomunikacijskih usluga u odnosu na dostignuti stupanj društvenog, gospodarskog i tehnološkog razvoja.

(5) Cijena osnovnih telekomunikacijskih usluga mora biti troškovno usmjerena i mora biti jednaka na cijelom području obavljanja tih usluga.

(6) Cijenu iz stavka 5. ovoga članka odobrava Vijeće Agencije, pri čemu može predvidjeti i posebne pogodnosti za socijalno ugrožene slojeve korisnika usluga.

Obveza obavljanja osnovnih telekomunikacijskih usluga

Članak 38.

(1) Ako se utvrdi da se osnovna telekomunikacijska usluga iz članka 37. ovoga Zakona ne obavlja na propisani i odgovarajući način, ili ako postoji opravdana sumnja da se neće osigurati takvo obavljanje te usluge, svaki operator, koji obavlja telekomunikacijske usluge na mjerodavnom tržištu usluga koje je za određenu telekomunikacijsku uslugu odredilo Vijeće Agencije, ili koji ima znatniju tržišnu snagu, obvezan je pridonositi obavljanju osnovnih telekomunikacijskih usluga.

(2) Agencija objavljuje u »Narodnim novinama« popis mjerodavnih tržišta usluga na kojima se osnovna telekomunikacijska usluga ne obavlja na propisani i odgovarajući način, ili za koja postoji opravdana sumnja da se neće osigurati takvo obavljanje te usluge, i to uz uvjet da operator, u roku od 30 dana od dana primitka pisane obavijesti Agencije o namjeri objave tog popisa, ne dostavi Agenciji pisanu izjavu da je spreman u potpunosti i na propisani način obavljati osnovnu telekomunikacijsku uslugu.

(3) Ako na mjerodavnom tržištu iz stavka 1. ovoga članka postoji više davatelja javnih govornih usluga, Vijeće Agencije može svojom odlukom obvezati na obavljanje osnovne telekomunikacijske usluge jednog ili više davatelja javnih govornih usluga, ili može, na temelju raspisanoga javnog natječaja za obavljanje osnovne telekomunikacijske usluge, odabrati najpovoljnijeg ponuditelja za obavljanje te usluge, na način i prema postupku utvrđenom u pravilniku iz članka 37. stavka 3. ovoga Zakona, vodeći pritom računa o nenarušavanju tržišnog natjecanja i poštujući načela objektivnosti, transparentnosti i nediskriminacije.

Posebne obveze davatelja osnovnih telekomunikacijskih usluga

Članak 39.

(1) Davatelji osnovnih telekomunikacijskih usluga moraju osigurati ispravno i nesmetano funkcioniranje svojega telekomunikacijskog sustava u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.

(2) Ako je davatelj osnovnih telekomunikacijskih usluga prinuđen, zbog razloga više sile, privremeno ukinuti ili ograničiti određeni broj ili vrstu usluga, o tome mora bez odgode, a prema mogućnosti i unaprijed, pisanim putem izvijestiti Ministarstvo i Agenciju, kao i korisnike osnovnih telekomunikacijskih usluga putem sredstava javnog priopćavanja.

(3) U slučaju nastanka okolnosti iz stavka 2. ovoga članka, ministar će na prijedlog Vijeća Agencije rješenjem odrediti korisnike osnovnih telekomunikacijskih usluga koji imaju prednost u korištenju tim uslugama.

(4) Davatelji osnovnih telekomunikacijskih usluga na mjerodavnom tržištu moraju jedanput godišnje, na zahtjev Vijeća Agencije, dostaviti podatke o ostvarenom ukupnom prihodu na tom tržištu. Ako se traženi podaci ne dostave Agenciji u za to određenom primjerenom roku, Vijeće Agencije može izraditi procjenu ukupnog prihoda.

Nadoknada troškova davatelja osnovnih telekomunikacijskih usluga

Članak 40.

(1) Davatelj osnovnih telekomunikacijskih usluga, koji je obvezan obavljati te usluge u skladu sa člankom 38. stavkom 3. ovoga Zakona, ima pravo zatražiti od Agencije nadoknadu troškova obavljanja tih usluga, uz uvjet da ti troškovi za davatelja osnovnih telekomunikacijskih usluga predstavljaju nepravedno financijsko opterećenje, pri čemu se može nedvojbeno dokazati da dugoročni dodatni troškovi obavljanja osnovnih telekomunikacijskih usluga premašuju prihode za isto razdoblje.

(2) Nadoknadu troškova iz stavka 1. ovoga članka ne može tražiti davatelj osnovnih telekomunikacijskih usluga koji ima više od 80% udjela u ukupnom prihodu ostvarenom na tržištu tih usluga.

(3) Davatelj osnovnih telekomunikacijskih usluga mora uz zahtjev za nadoknadu troškova iz stavka 1. ovoga članka priložiti dokaze koji potvrđuju utemeljenost tog zahtjeva, a Agencija ili ovlašteni revizor, kojeg je ovlastilo Vijeće Agencije, ima pravo pregledati računovodstvene knjige i drugu dokumentaciju podnositelja zahtjeva, na temelju koje se mogu izračunati neto troškovi obavljanja osnovnih telekomunikacijskih usluga, vodeći pritom računa o ostvarenim prihodima od obavljanja te usluge, uključujući i procjenu neizravne dobiti i drugih pogodnosti koje će davatelj osnovnih telekomunikacijskih usluga ostvariti na tržištu.

(4) Ako Vijeće Agencije u postupku izračuna neto troškova obavljanja osnovnih telekomunikacijskih usluga utvrdi utemeljenost zahtjeva za nadoknadu troškova iz stavka 1. ovoga članka, donijet će rješenje o nadoknadi tih troškova davatelju osnovnih telekomunikacijskih usluga, i to za troškove utvrđene u protekloj kalendarskoj godini.

(5) Agencija će objavljivati jedanput godišnje u »Narodnim novinama«, te na drugi prikladan način, izračun neto troškova obavljanja osnovnih telekomunikacijskih usluga i nalaz revizije poslovanja u vezi s obavljanjem tih usluga svih davatelja usluga iz stavka 1. ovoga članka, kao i iznos obveznog doprinosa iz članka 41. stavka 4. ovoga Zakona te tržišne pogodnosti koje bi mogli ostvariti ti davatelji usluga, vodeći pritom računa o čuvanju poslovne i službene tajne u skladu s posebnim propisima.

(6) Način i postupak podnošenja i rješavanja zahtjeva za nadoknadu troškova iz stavka 1. ovoga članka, način određivanja visine nadoknade tih troškova te način i rokovi njezine isplate pobliže se propisuju pravilnikom koji donosi ministar.

Fond za osnovne telekomunikacijske usluge

Članak 41.

(1) Sredstva za nadoknadu troškova iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona podmiruju se iz Fonda za osnovne telekomunikacijske usluge (u daljnjem tekstu: Fond).

(2) Fond osniva Agencija na prijedlog ministra, u slučaju da postoji više davatelja osnovnih telekomunikacijskih usluga, pri čemu ni jedan od davatelja tih usluga ne ostvaruje više od 80% udjela u ukupnom prihodu ostvarenom na tržištu tih usluga.

(3) Fondom upravlja Povjerenstvo Fonda, sastavljeno od pet članova koje imenuje i razrješuje Vijeće Agencije. Povjerenstvo Fonda za svoj rad odgovara Vijeću Agencije. Članovi Povjerenstva Fonda imaju pravo na mjesečnu naknadu za svoj rad.

(4) Fond ostvaruje sredstva od doprinosa svih davatelja javnih govornih usluga i operatora, čiji je udjel u ukupnom godišnjem prihodu ostvarenom na tržištu tih usluga veći od 5%. Iznos doprinosa svakoga pojedinog davatelja javnih govornih usluga mora biti razmjeran udjelu njegova godišnjeg prihoda od tih usluga u odnosu na ukupan godišnji prihod svih davatelja jav­nih govornih usluga na tržištu tih usluga.

(5) Vijeće Agencije će po isteku svake kalendarske godine rješenjem utvrditi iznos doprinosa iz stavka 4. ovoga članka za svakog davatelja javnih govornih usluga, na temelju ukupnog iznosa neto troškova koji će se nadoknaditi davateljima osnovnih telekomunikacijskih usluga za proteklu kalendarsku godinu, prema članku 40. stavku 4. ovoga Zakona, poštujući načela transparentnosti, razmjernosti, nediskriminacije i nenarušavanja tržišnog natjecanja.

(6) Način i postupak određivanja iznosa doprinosa iz stavka 4. ovoga članka, način i rokovi njegova plaćanja, te sva pitanja u vezi s upravljanjem Fondom pobliže se propisuju pravilnikom iz članka 40. stavka 6. ovoga Zakona.

VI. ZAŠTITA PRAVA KORISNIKA USLUGA

Posebne obveze davatelja javnih govornih usluga

Članak 42.

Davatelji javnih govornih usluga moraju osigurati ravnoprav­nu dostupnost i pristupačnost svojih usluga u nepokretnoj telekomunikacijskoj mreži, uključujući i usluge pristupa imeniku pretplatnika, korisnicima usluga s invaliditetom i korisnicima usluga s posebnim socijalnim potrebama.

Pretplatnički odnosi

Članak 43.

(1) Prava i obveze iz pretplatničkog odnosa između davatelja javnih telekomunikacijskih usluga i pretplatnika tih usluga ure­đuju se općim uvjetima poslovanja iz članka 62. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) U sklopu općih uvjeta poslovanja iz stavka 1. ovoga članka osobito se utvrđuje izgled i sadržaj obrasca zahtjeva za priključenje pretplatničke terminalne opreme, način i uvjeti zasnivanja, prijenosa i raskidanja pretplatničkog odnosa, odredbe o održavanju, pregledu, premještaju i privremenom isključenju pretplatničke terminalne opreme, kao i druga pitanja u vezi s pretplatničkim odnosom, koja su propisana pravilnikom iz članka 62. stavka 7. ovoga Zakona.

(3) Davatelji javnih telekomunikacijskih usluga moraju sklopiti pisani ugovor s pretplatnikom o priključenju na svoju telekomunikacijsku mrežu i pružanju javnih telekomunikacijskih usluga. Pisani ugovor mora osobito sadržavati odredbe utvrđene posebnim zakonom kojim se uređuje zaštita potrošača. Pisani ugovor za pružanje javnih govornih usluga u nepokretnoj telekomunikacijskoj mreži, koji je sklopljen na vrijeme dulje od godine dana, mora sadržavati i odredbu o pravu pretplatnika na otkazivanje ugovora uz otkazni rok u trajanju od najviše šest mjeseci.

(4) Davatelji javnih telekomunikacijskih usluga kod uvođenja novih usluga obavezni su korisnicima dati njihov podroban opis, te im omogućiti odabir korištenja i u slučaju ako su navedene usluge besplatne.

Podroban ispis računa

Članak 44.

(1) Davatelji javnih telekomunikacijskih usluga moraju automatski bilježiti podatke o obavljenim telekomunikacijskim uslugama za svoje korisnike usluga u svrhu obračuna troškova obavljanja tih usluga, te moraju omogućiti korisnicima usluga, bez naknade, uvid i kontrolu podataka o učinjenim troškovima i podroban ispis računa za obavljene telekomunikacijske usluge.

(2) Podroban ispis računa iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati sve potrebne podatke koji korisnicima usluga omogućuju jednostavnu provjeru i kontrolu troškova učinjenih obavljanjem tih usluga, odnosno uporabom nepokretne telekomunikacijske mreže, osim podataka o besplatnim pozivima i pozivima na telefonske brojeve za slučaj pomoći, te podataka koji su nespojivi s odredbama posebnih propisa o zaštiti osobnih podataka.

(3) Vijeće Agencije može svojom odlukom utvrditi i dodatne podatke, osim podataka iz stavka 2. ovoga članka, koje su davatelji javnih telekomunikacijskih usluga obvezni, bez naknade, uključiti u podroban ispis računa.

(4) Podroban ispis računa iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se bez naknade svim korisnicima usluga. Korisnici usluga imaju pravo, na temelju zahtjeva podnesenog davatelju javnih telekomunikacijskih usluga, primati račun za obavljene telekomunikacijske usluge bez podrobnog ispisa podataka.

Postupak u slučaju nepodmirivanja dugovanja za telekomunikacijske usluge

Članak 45.

(1) Davatelji javnih govornih usluga u nepokretnoj telekomunikacijskoj mreži imaju pravo privremeno isključiti pretplatničku terminalnu opremu iz telekomunikacijske mreže ako pretplatnik nije podmirio dugovanje za obavljene telekomunikacijske usluge, uz uvjet da je pretplatniku prethodno dostavljena opomena s naznakom privremenog isključenja u slučaju nepodmirivanja dugovanja u primjereno određenom roku, te u slučaju da pretplatnik nije podnio prigovor iz članka 49. stavka 4. ovoga Zakona.

(2) Privremeno isključenje pretplatničke terminalne opreme iz stavka 1. ovoga članka mora se, u skladu s tehničkim moguć­nosti­ma, ograničiti samo na telekomunikacijske usluge za obavljanje kojih nije bilo podmireno dugovanje.

(3) Prije trajnog isključenja pretplatničke terminalne opreme mora se osigurati određeno razdoblje u kojem pretplatnik ima pravo primati dolazne pozive.

(4) Podrobniji uvjeti i rokovi za privremeno i trajno isk­ljučenje pretplatničke terminalne opreme u slučaju nepodmirivanja dugovanja za obavljene telekomunikacijske usluge propisuju se pravilnikom iz članka 62. stavka 7. ovoga Zakona.

Zabrana odlaznih poziva

Članak 46.

Operator i davatelj osnovnih telekomunikacijskih usluga, koji je obvezan obavljati te usluge u skladu s člankom 38. stav­kom 3. ovoga Zakona, mora pretplatnicima, na njihov zahtjev, omogućiti jednostavnu i besplatnu zabranu određenih vrsta odlaznih poziva, odnosno poziva na određene brojeve ili skupine brojeva.

Automatsko usmjeravanje poziva

Članak 47.

(1) Operator i davatelj javnih telekomunikacijskih usluga mora omogućiti svakom pretplatniku jednostavno i besplatno onemogućavanje automatskog preusmjeravanja poziva prema pretplatničkom terminalnom uređaju, koje je izvršila treća strana.

(2) Operator i davatelj javnih telekomunikacijskih usluga mora omogućiti svakom pretplatniku jednostavno i besplatno preusmjeravanje poziva na bilo koji pretplatnički broj, uključu­jući i broj pretplatnika drugog operatora ili davatelja usluga, te ne smije, bez unaprijed pribavljene privole pretplatnika, izmijeniti postave tog preusmjeravanja poziva. Iznimno, u slučaju potrebe za većim tehničkim zahvatima u telekomunikacijskoj mreži, koji zahtijevaju izmjenu postava preusmjeravanja poziva, operator ili davatelj usluga obvezan je o svim potankostima te izmjene i vremenu njezina nastupanja obavijestiti svoje pretplatnike u primjerenom roku i na prikladan način, a najkasnije 30 dana prije nastupanja te izmjene.

Imenik pretplatnika

Članak 48.

(1) Davatelji javnih telekomunikacijskih usluga moraju redovito obnavljati javni imenik svih pretplatnika, osim pretplatnika koji su u pisanom obliku izričito zabranili unošenje svojih podataka u imenik. Javni imenik pretplatnika mora biti dostupan svim korisnicima usluga u prikladnom elektroničkom i tiskanom obli­ku, pri čemu se tiskano izdanje imenika pretplatnika mora obnavljati najmanje svake dvije godine.

(2) Pretplatnici moraju biti obaviješteni, bez naknade, prije unošenja njihovih osobnih podataka u javni imenik pretplatnika, o svrhama elektroničkog i tiskanog izdanja imenika, odnosno imenika koji je dostupan javnosti putem službe davanja obavijesti, te o svim drugim mogućnostima uporabe njihovih osobnih podataka, koje se temelje na funkcijama pretraživanja u sklopu elektroničkog izdanja imenika.

(3) Pretplatnici imaju pravo na besplatnu prethodnu obavijest o namjeri unošenja njihovih osobnih podataka u javni imenik pretplatnika, u elektroničkom ili tiskanom obliku, pravo na besplatno unošenje osobnih podataka u imenik pretplatnika prema vlastitom izboru, vodeći računa o nužnom broju podataka koje je davatelj usluge imenika odredio za postizanje svrhe imenika, kao i pravo na besplatne provjere, izmjene, dopune i brisanje osobnih podataka iz imenika pretplatnika. Pretplatnici imaju besplatnu mogućnost da njihovi osobni podaci ne budu uneseni u javni imenik pretplatnika.

(4) Za bilo koju svrhu javnog imenika pretplatnika, koja nije pretraživanje osobnih podataka na temelju imena pretplatnika, i, ako je to potrebno, najmanjeg broja drugih pokazatelja, davatelj usluge imenika mora zatražiti od pretplatnika dodatnu privolu.

(5) Odredbe iz stavka 2. i 3. ovoga članka primjenjuju se na pretplatnike koji su fizičke osobe. Pravne osobe ne mogu tražiti ograničenje upisa u javni imenik podataka nužnih za osnovnu identifikaciju i komunikaciju.

(6) Davatelj osnovnih telekomunikacijskih usluga, kojeg je odredilo Vijeće Agencije, mora osigurati službu davanja obavijesti (informacija) o brojevima pretplatnika svih javnih telekomunikacijskih mreža u Republici Hrvatskoj, koja je dostupna svim korisnicima usluga, uključujući i korisnike javnih telefonskih govornica.

(7) Davatelji javnih telekomunikacijskih usluga obvezni su, u svrhu ostvarivanja dostupnosti podataka o brojevima pretplatnika iz stavka 6. ovoga članka, udovoljiti svim opravdanim zahtjevima korisnika usluga za pristup podacima o pretplatnicima u prikladnom obliku te na načelima nepristranosti, nediskriminacije i troškovne usmjerenosti.

(8) Odredbe iz stavka 2., 3., 4. i 5. ovoga članka ne primjenjuju se na imenike pretplatnika koji su izrađeni i stavljeni na tržište u elektroničkom ili tiskanom obliku prije stupanja na snagu ovoga Zakona.

(9) Ako su osobni podaci pretplatnika javnih govornih usluga u nepokretnoj i pokretnoj telekomunikacijskoj mreži uneseni u javni imenik pretplatnika prije stupanja na snagu ovoga Zakona, osobni podaci tih pretplatnika mogu i nadalje biti uneseni u taj imenik u njegovom elektroničkom ili tiskanom obliku, uključu­jući i oblike funkcije obrnutog pretraživanja, osim u slučaju da pretplatnici ne zahtijevaju drukčije, na temelju dostavljenih obavijesti u skladu s odredbama iz stavka 2. i 3. ovoga članka.

Prigovor i traženje naknade

Članak 49.

(1) Korisnik javnih telekomunikacijskih usluga može davatelju usluga podnijeti prigovor na iznos kojim je zadužen za obavljenu telekomunikacijsku uslugu, te prigovor na kakvoću obavljene telekomunikacijske usluge.

(2) Prigovor iz stavka 1. ovoga članka podnosi se u pisanom obliku, u roku od 30 dana od dana izdavanja računa za obavljene telekomunikacijske usluge, odnosno od dana obavljanja telekomunikacijske usluge na kakvoću koje se podnosi prigovor.

(3) U slučaju podnošenja prigovora iz stavka 1. ovoga članka, davatelj usluga mora provjeriti iznos zaduženja za obav­ljenu telekomunikacijsku uslugu, odnosno kakvoću obavljene telekomunikacijske usluge, i na temelju izvršene provjere potvrditi iznos zaduženja ili ga prilagoditi točnom iznosu.

(4) Pretplatnik koji je davatelju usluga podnio prigovor na iznos kojim je zadužen za obavljenu telekomunikacijsku uslugu, plaća, do rješenja prigovora, prosječni iznos kojim je bio zadužen u razdoblju od tri mjeseca prije razdoblja na koje se odnosi prigovor.

(5) Pretplatnik ili korisnik javnih telekomunikacijskih usluga, koji je davatelju usluga podnio prigovor na kakvoću obavljene telekomunikacijske usluge, može tražiti naknadu štete od davatelja usluga, ako je razina kakvoće obavljene telekomunikacijske usluge manja od razine kakvoće propisane odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.

(6) Davatelj usluga nije obvezan platiti naknadu štete iz stav­ka 5. ovoga članka ako je razina kakvoće obavljene telekomunikacijske usluge manja od propisane razine kakvoće zbog objektivnih uzroka koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći ili ukloniti (viša sila).

(7) U slučaju spora u vezi s iznosom zaduženja iz stavka 3. ovoga članka ili u vezi s iznosom naknade štete iz stavka 5. ovoga članka, pretplatnik ili korisnik javnih telekomunikacijskih usluga može, prije podnošenja tužbe pred nadležnim sudom, podnijeti zahtjev za rješavanje spora Vijeću korisnika telekomunikacijskih usluga.

(8) Na pitanja u vezi s potraživanjem i rokovima zastare potraživanja iz stavka 5. ovoga članka primjenjuju se odredbe općih propisa o obveznopravnim odnosima.

Vijeće korisnika telekomunikacijskih usluga

Članak 50.

(1) Vijeće korisnika telekomunikacijskih usluga osniva se pri Agenciji kao savjetodavno tijelo koje sudjeluje u rješavanju sporova između davatelja i korisnika javnih telekomunikacijskih usluga.

(2) Članove Vijeća korisnika telekomunikacijskih usluga imenuje Vijeće Agencije iz reda predstavnika korisnika i davatelja javnih telekomunikacijskih usluga, nadležnih tijela državne uprave te uglednih stručnjaka iz područja telekomunikacija i zaštite potrošača, pri čemu jednu trećinu članova Vijeća korisnika telekomunikacijskih usluga moraju činiti predstavnici udruga za zaštitu potrošača.

(3) Vijeće korisnika telekomunikacijskih usluga prati i analizira stanje u području javnih telekomunikacijskih usluga, a osobito razinu kakvoće usluga i cijene usluga, te u vezi s tim ima pravo tražiti putem Agencije od davatelja javnih telekomunikacijskih usluga potrebne podatke i dokumentaciju. Vijeće korisnika telekomunikacijskih usluga obvezno je o svojim mišljenjima, ocje­nama i zaključcima redovito, a najmanje jedanput godišnje, izvješćivati Ministarstvo, Agenciju i druga nadležna tijela, te davati prijedloge za poduzimanje mjera u skladu sa zakonom.

(4) Broj članova Vijeća korisnika telekomunikacijskih usluga, razdoblje na koje se imenuju te način i postupak rješavanja sporova iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se Statutom koji donosi Agencija.

(5) Rad Vijeća korisnika telekomunikacijskih usluga je javan. Vijeće korisnika telekomunikacijskih usluga donosi poslovnik o svom radu.

(6) Stručne, administrativne i tehničke poslove za potrebe Vijeća korisnika telekomunikacijskih usluga obavlja Agencija.

VII.  TRŽIŠNO NATJECANJE

Operateri ili davatelji usluga sa znatnijom tržišnom snagom

Članak 51.

(1) Operator ili davatelj usluga ima znatniju tržišnu snagu na mjerodavnom tržištu:

ako je neznatno izložen ili uopće nije izložen tržišnom natjecanju, ili

ako ima nadmoćan položaj na tržištu prema ostalim sudionicima zbog svoje sposobnosti da utječe na tržišne uvjete, zbog veličine prihoda u odnosu na veličinu tržišta, te zbog nadzora nad pristupom krajnjim korisnicima, zbog pristupa financijskim izvorima ili zbog iskustva u ponudi proizvoda i usluga.

(2) Vijeće Agencije može, po službenoj dužnosti ili na zahtjev operatora ili davatelja usluga, rješenjem utvrditi da operator ili davatelj usluga ima na određenom tržištu znatniju tržišnu snagu ako je njegov udjel na mjerodavnom tržištu veći od 25% ukupnoga tržišnog udjela na tom tržištu, uzimajući u obzir mjerila utvrđena u stavku 1. ovoga članka.

(3) Vijeće Agencije može, po službenoj dužnosti ili na zahtjev operatora ili davatelja usluga, rješenjem utvrditi da operator ili davatelj usluga ima na određenom tržištu znatniju tržišnu snagu ako je njegov udjel na mjerodavnom tržištu manji od 25%, a može utvrditi i da operator ili davatelj usluga nema znatniju tržišnu snagu iako je njegov udjel veći od 25%, uzimajući u obzir mjerila utvrđena u stavku 1. ovoga članka.

(4) U postupku donošenja rješenja o utvrđivanju operatora ili davatelja usluga sa znatnijom tržišnom snagom na mjerodavnom tržištu, Agencija je obvezna provesti postupak utvrđivanja i analize mjerodavnih tržišta, na način koji se pobliže propisuje pravilnikom koji donosi ministar.

(5) Agencija jedanput godišnje objavljuje u »Narodnim novinama« i na drugi prikladan način mjerodavna tržišta te popis operatora i davatelja usluga koji na mjerodavnom tržištu imaju znatniju tržišnu snagu u skladu sa stavkom 1. ovoga članka i na temelju rješenja iz stavka 2. i 3. ovoga članka.

(6) Operatori ili davatelji usluga iz stavka 1. ovoga članka, u skladu s načelom nediskriminacije, moraju svim sudionicima na tržištu pružati usluge pod usporedivim okolnostima, jednakim uvjetima i na istoj razini na kojoj obavljaju te usluge za vlastite potrebe ili za potrebe povezanih društava.

Otvoren pristup mreži

Članak 52.

(1) Operatori sa znatnijom tržišnom snagom moraju pružiti pristup mreži poštujući načela nediskriminacije i transparentnosti.

(2) Operatori sa znatnijom tržišnom snagom, u skladu s načelom nediskriminacije, moraju svim sudionicima na tržištu pružati usluge pristupa svojoj telekomunikacijskoj mreži ili nepovezanim dijelovima te mreže pod usporedivim okolnostima, jednakim uvjetima i na istoj razini na kojoj pružaju te usluge za vlastite potrebe ili za potrebe povezanih društava.

(3) Pristup mreži iz stavka 1. ovoga članka bit će odobren putem priključaka koji su općenito dostupni na tržištu (opći pristup mreži), a može biti odobren i putem posebnih priključaka (poseban pristup mreži), ako korisnik to zahtijeva, ako za to postoje tehničke mogućnosti i ako podnositelj zahtjeva snosi troškove takvog pristupa.

(4) Operatori iz stavka 1. ovoga članka mogu ograničiti pristup mreži u skladu s odredbom iz članka 58. ovoga Zakona.

(5) Vijeće Agencije može rješenjem utvrditi pravila pona­šanja ili zabraniti određeno ponašanje operatoru iz stavka 1. ovoga članka, ako taj operator zlorabi svoju znatniju tržišnu snagu.

(6) Prije donošenja rješenja iz stavka 5. ovoga članka, Vijeće Agencije dat će mogućnost operatoru iz stavka 1. ovoga članka da u primjerenom roku prestane s utvrđenim zlouporabama, o čemu je operator obvezan izvijestiti Agenciju.

(7) Zlouporabom iz stavka 6. ovoga članka smatrat će se slučaj u kojem davatelj usluga sa znatnijom tržišnom snagom omogućuje sebi i povezanim društvima pristup interno ponu­đenim uslugama ili uslugama koje nudi na tržištu uz povoljnije uvjete (cijene, sučelja, rokovi i ostalo) od uvjeta uz koje se tim uslugama mogu koristiti druga konkurentna društva u okviru njihove ponude usluga. Postojanje opisane zlouporabe može se osporiti ako davatelj usluga sa znatnijom tržišnom snagom Agenciji dostavi dokaze koji opravdavaju primjenu nepovoljnijih uvjeta, a osobito primjenu ograničenja u pristupu njegovim uslugama.

Sučelja i poseban pristup mreži

Članak 53.

(1) Operatori sa znatnijom tržišnom snagom moraju ponuditi sučelja u skladu s načelima otvorenog pristupa mreži.

(2) Ako u ponudi telekomunikacijskih usluga operator ne udovolji normama, propisima, odlukama i preporukama iz članka 17. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, Vijeće Agencije obvezat će ga rješenjem na udovoljavanje tim normama, propisima, odlukama i preporukama.

(3) Operatori sa znatnijom tržišnom snagom moraju udovoljiti zahtjevu za posebno sučelje ili poseban pristup mreži ako postoje tehničke mogućnosti i ako se ne narušava načelo nediskriminacije. Troškovi proistekli iz tog zahtjeva predmet su dogovora između operatora i podnositelja zahtjeva, o čemu operator mora izvijestiti Agenciju.

(4) Zahtjev iz stavka 3. ovoga članka može biti odbijen samo ako postoji zamjensko rješenje za pristup mreži i ako nije u okviru uvjeta koji su zahtijevani za ostvarenje tog pristupa.

(5) Prije odbijanja zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka, operator, od kojeg se traži pristup mreži, mora o razlozima odbijanja svakoga pojedinog zahtjeva pisanim putem izvijestiti Agenciju.

(6) Operatori sa znatnijom tržišnom snagom moraju izvijestiti Agenciju i na prikladan način objaviti vrste raspoloživih suče­lja, podrobni opis sučelja, te možebitne promjene koje mogu nastati u razdoblju od sljedećih šest mjeseci.

(7) Vijeće Agencije može zatražiti od operatora iz stavka 1. ovoga članka da ponude standardna sučelja i omoguće uporabu posebnih sučelja.

(8) Agencija će na prikladan način objaviti zahtjeve iz stavka 7. ovoga članka.

Dodatne obveze operatora sa znatnijom tržišnom snagom u slučaju zahtjeva za pristup mreži davatelja usluga

Članak 54.

(1) Operatori sa znatnijom tržišnom snagom moraju pružiti pristup mreži davateljima usluga poštujući načela nediskriminacije, transparentnosti i troškovne usmjerenosti, te načelo strukturnog odvajanja i zasebnog obračunavanja usluga pristupa mreži davateljima usluga od drugih usluga koje pružaju.

(2) Operatori iz stavka 1. ovoga članka moraju pravnoj osobi koja zahtijeva pristup mreži dati potrebne podatke za pristup mreži.

(3) Operatori iz stavka 1. ovoga članka moraju obavijestiti pravnu osobu, kojoj je dopušten pristup mreži, o planiranim promjenama pristupa mreži najmanje šest mjeseci prije primjene planiranih promjena.

(4) Operatori iz stavka 1. ovoga članka moraju, na zahtjev Vijeća Agencije, izraditi popis standardnih ponuda pristupa, koje su sastavni dio popisa standardnih ponuda međusobnog povezivanja iz članka 56. stavka 3. ovoga Zakona.

(5) Na operatore iz stavka 1. ovog članka primjenjuju se odredbe iz članka 56. stavka 3. do 22. ovoga Zakona.

(6) Regulacija cijene iz članka 52., 53. i 54. ovoga Zakona ne odnosi se na zahtjev virtualnih pokretnih mrežnih operatora.

Minimalni zahtjevi za iznajmljene telekomunikacijske vodove

Članak 55.

(1) Operatori sa znatnijom tržišnom snagom, koji pružaju uslu­gu iznajmljenih telekomunikacijskih vodova, obvezni su objaviti minimalnu ponudu telekomunikacijskih vodova za iznajmljivanje s ujednačenim tehničkim značajkama, te moraju odrediti opće uvjete poslovanja i troškovno usmjerene cijene.

(2) Operatori iz stavka 1. ovoga članka moraju na tržištu ponuditi uslugu iznajmljenih telekomunikacijskih vodova poštu­jući načela nediskriminacije, transparentnosti, objektivnosti i troškovne usmjerenosti. Kakvoća usluge iznajmljenih telekomunikacijskih vodova mora biti utvrđena unutar ponude iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Ako Vijeće Agencije procijeni da minimalna ponuda iz stavka 1. ovoga članka nije u skladu s načelima nediskriminacije, transparentnosti, objektivnosti i troškovne usmjerenosti, da ne omogućuje tržišno natjecanje, te nije u skladu s drugim odredbama ovoga Zakona ili s preuzetim međunarodnim propisima, rje­šenjem će odrediti operatoru promjenu njegove ponude.

(4) Vijeće Agencije može kontrolirati cijene usluga iznajmljenih telekomunikacijskih vodova, nametnuti obvezu troškovne usmjerenosti cijena i obvezu strukturnog odvajanja i zasebnog obračunavanja, u slučaju nedostatka djelotvornog tržišnog natjecanja unutar tržišta, u slučaju kad operator određuje previsoke cijene ili određuje cijene na način koji ograničuje tržišno natjecanje.

(5) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka Vijeće Agencije donijet će rješenje o promjeni cijena iznajmljenih telekomunikacijskih vodova, uz obvezno obrazloženje razloga te promjene.

(6) Operatori iz stavka 1. ovoga članka moraju, ako postoje tehničke mogućnosti, u roku od 60 dana od dana primitka zahtjeva za iznajmljivanje telekomunikacijskih vodova, priključiti te vodove.

(7) Ako operator iz stavka 1. ne postupi u skladu s odredbom iz stavka 6. ovoga članka, Vijeće Agencije donijet će rješenje kojim će mu naložiti priključenje iznajmljenih telekomunikacijskih vodova.

(8) Postojanje tehničkih mogućnosti iz stavka 6. ovoga članka utvrđuje Vijeće Agencije.

Međusobno povezivanje

Članak 56.

(1) Međusobno povezivanje obuhvaća najmanje ove usluge:

– pristup mreži operatora sa znatnijom tržišnom snagom s mreže drugog operatora putem programiranog odabira mreže ili biranjem brojeva za izbor u skladu s planom numeriranja,

– prijenos podataka potrebnih za uspostavljanje veze odre­đenog priključka prema operatoru s čijom je mrežom mreža međusobno povezana,

– prespajanje poziva korisnicima drugog operatora ili davatelja usluga s kojim se provodi međusobno povezivanje,

– osiguranje podataka o obračunu u prikladnom obliku za operatora ili davatelja usluga s čijom je mrežom mreža međusobno povezana.

(2) Operatori su obvezni osigurati međusobno povezivanje na zahtjev, te imaju pravo zatražiti međusobno povezivanje.

(3) Operatori za međusobno povezivanje sa znatnijom tržišnom snagom na mjerodavnom tržištu moraju, na zahtjev Vijeća Agencije, izraditi popis standardnih ponuda međusobnog povezivanja za svoje mreže te ih, u roku utvrđenom u zahtjevu, dostaviti Agenciji u pisanom obliku.

(4) Vijeće Agencije će, nakon davanja suglasnosti, na prikladan način objaviti standardne ponude iz stavka 3. ovoga članka.

(5) Popis standardnih ponuda iz stavka 3. ovoga članka mora sadržavati podrobno razrađene podatke potrebne za međusobno povezivanje, kako bi se osiguralo kvalitetno pružanje usluga različitim skupinama korisnika.

(6) Operatori za međusobno povezivanje moraju obavijestiti sve ugovorne strane međusobnog povezivanja o planiranim promjenama u standardnom popisu ponuda međusobnog povezivanja najmanje šest mjeseci prije izvršenja tih promjena. Agencija je obvezna objaviti te promjene u prikladnom obliku.

(7) Operatori iz stavka 2. ovoga članka obvezni su osigurati i unaprijediti komunikaciju između korisnika različitih telekomunikacijskih mreža.

(8) Operator nije obvezan pružiti međusobno povezivanje ako Agenciji dostavi dokaze iz kojih je vidljivo da su ispunjeni uvjeti iz članka 58. ovoga Zakona.

(9) U slučaju prihvaćanja dokaza iz stavka 8. ovoga članka Vijeće Agencije donijet će rješenje o nemogućnosti međusobnog povezivanja, u roku od 45 dana od dana zaprimanja tih dokaza.

(10) U slučaju neprihvaćanja dokaza iz stavka 8. ovoga članka Vijeće Agencije donijet će rješenje o uvođenju dodatnih tehničkih rješenja u svrhu omogućavanja međusobnog povezivanja.

(11) Operatori imaju obvezu pregovaranja u vezi sa zah­tjevom za međusobno povezivanje. Ako se ne može postići dogovor o međusobnom povezivanju između operatora u roku od 45 dana od dana zaprimanja zahtjeva za međusobno povezivanje, operatori uključeni u pregovore o međusobnom povezivanju mogu se s tim zahtjevom obratiti Agenciji.

(12) U slučaju iz stavka 11. ovoga članka Vijeće Agencije će u roku od 45 dana ili, iznimno, u roku od najviše 75 dana od dana primitka podneska, saslušati operatore međusobnog povezivanja i donijeti rješenje o načinu i uvjetima međusobnog povezivanja, na temelju kojeg će se načiniti izmjena postojećeg ugovora o među­sobnom povezivanju, odnosno sklopiti novi ugovor o međusob­nom povezivanju.

(13) U slučaju spora između operatora u vezi s međusobnim povezivanjem, operatori i Agencija će postupiti po odredbama iz stavka 11. i 12. ovoga članka.

(14) Prigodom donošenja rješenja iz stavka 12. ovoga članka Vijeće Agencije mora osobito voditi računa o:

– interesu korisnika usluga,

– regulatornim obvezama ili ograničenjima koja su nametnuta bilo kojoj strani,

– poticanju inovativnih tržišnih ponuda i pružanju korisnicima širokog spektra telekomunikacijskih usluga na državnoj razini,

– dostupnosti tehnički i tržišno ostvarivih zamjenskih rje­šenja za traženo međusobno povezivanje,

– osiguranju jednakih dogovora o pristupu,

– potrebi održavanja cjelovitosti javne telekomunikacijske mreže i interoperabilnosti usluga,

– prirodi zahtjeva s obzirom na dostupna sredstva koja moraju udovoljiti tom zahtjevu,

– javnom interesu,

– zaštiti okoliša i zdravlja ljudi,

– promicanju tržišnog natjecanja,

– potrebi održavanja osnovnih telekomunikacijskih usluga.

(15) Rješenje iz stavka 12. ovoga članka dostavlja se zainteresiranim stranama u sporu te se objavljuje na prikladan način.

(16) Cijene za međusobno povezivanje operatora sa znatnijom tržišnom snagom na tržištu javnih govornih usluga u nepokretnoj mreži, na tržištu usluga iznajmljenih telekomunikacijskih vodova, te operatora pokretne telekomunikacijske mreže koji su proglašeni operatorima sa znatnijom tržišnom snagom na tržištu međusobnog povezivanja, moraju biti u skladu s načelima transparentnosti i troškovne usmjerenosti, te se moraju temeljiti na stvarnim troškovima usluge koja se pruža, uključujući i razumnu stopu povrata na ulaganja.

(17) Vijeće Agencije može zatražiti od operatora za među­sobno povezivanje podrobno obrazloženje za cijene međusobnog povezivanja, te u skladu s tim obrazloženjem može rješenjem naložiti promjenu cijena međusobnog povezivanja, ako te cijene nisu utvrđene u skladu s ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.

(18) Operatori za međusobno povezivanje sa znatnijom tržišnom snagom moraju obavijestiti Agenciju o sklopljenom ugovoru o međusobnom povezivanju u roku od osam dana od dana njegova sklapanja, te u svako doba omogućiti uvid Agenciji u sadržaj svih sklopljenih ugovora o međusobnom povezivanju.

(19) Ako Vijeće Agencije procijeni da minimalna ponuda međusobnog povezivanja operatora sa znatnijom tržišnom snagom nije u skladu s odredbama ovoga Zakona, donijet će rješenje kojim će odrediti operatoru način promjene te ponude.

(20) Operatori sa znatnijom tržišnom snagom primijenit će jednake uvjete i cijene u usporedivim okolnostima na međusobno povezane operatore koji pružaju usluge iste vrste i značenja, te će osigurati infrastrukturu potrebnu za međusobno povezivanje i davati podatke u vezi s međusobnim povezivanjem drugim operatorima uz iste uvjete, cijene i kakvoću usluge kakvu pružaju za vlastite potrebe ili za potrebe svojih povezanih društava.

(21) U slučajevima kad operatori javnih telekomunikacijskih mreža nisu izvršili međusobno povezivanje u skladu s raspoloživim tehničkim mogućnostima, Vijeće Agencije može, ako je to u javnom interesu, operatorima u određenom roku rješenjem odrediti obvezu međusobnog povezivanja.

(22) Operatori za međusobno povezivanje moraju, bez odgode, na zahtjev Agencije dostavljati financijske i tržišne podatke u vezi s međusobnim povezivanjem.

Strukturno odvajanje i zasebno obračunavanje

Članak 57.

(1) Operatorima ili davateljima usluga sa znatnijom tržišnom snagom na mjerodavnom telekomunikacijskom tržištu zabranjeno je subvencioniranje obavljanja telekomunikacijskih usluga jedne od drugih, ili subvencioniranje između tih i drugih telekomunikacijskih usluga.

(2) Operator ili davatelj telekomunikacijskih usluga sa znatnijom tržišnom snagom na mjerodavnom telekomunikacijskom tržištu mora razdvojiti, u pogledu ustrojstva i obračuna, poslovne aktivnosti na različitim mjerodavnim telekomunikacijskim tržiš­tima u svrhu osiguranja transparentnosti protoka telekomunikacijskih usluga i plaćanja između tih mjerodavnih telekomunikacijskih tržišta na kojima obavljaju svoje poslovne aktivnosti.

(3) Trgovačkom društvu sa znatnijom tržišnom snagom na tržištima koja nisu telekomunikacijska, ili koje obavlja posebna ili isključiva prava u drugim područjima, zabranjeno je subvencionirati cijene svojih telekomunikacijskih usluga iz područja u kojima ima posebna ili isključiva prava. Za određivanje razine cijena usluga na telekomunikacijskim tržištima operatora sa znatnijom tržišnom snagom mora se primjenjivati načelo troškovne usmjerenosti.

(4) Operatori ili davatelji telekomunikacijskih usluga sa znatnijom tržišnom snagom na tržištima koja nisu telekomunikacijska, ili koji obavljaju posebna ili isključiva prava u drugim područjima, moraju razdvojiti, u pogledu ustrojstva i obračuna, poslovne aktivnosti na mjerodavnom telekomunikacijskom tržištu od njihovih poslovnih aktivnosti na tržištima koja nisu telekomunikacijska, u svrhu osiguranja transparentnosti protoka telekomunikacijskih usluga i plaćanja između tih područja u kojima obav­ljaju svoje poslovne aktivnosti.

(5) Način razdvajanja poslovnih aktivnosti iz stavka 2. i 4. ovoga članka, u pogledu njihova ustrojstva i obračuna, te druge potankosti u vezi s tim razdvajanjem određuju se rješenjem Vije­ća Agencije.

(6) Vijeće Agencije može, po službenoj dužnosti ili na zahtjev sudionika na tržištu, pokrenuti istragu, ako postoji oprav­dana sumnja da se postupalo suprotno odredbama iz ovoga članka, zahtijevati dostavu potrebne dokumentacije od operatora ili davatelja usluga, te donijeti prikladno rješenje na temelju rezultata provedene istrage.

Ograničenja pristupa mreži i međusobnog povezivanja

Članak 58.

Operator može ograničiti pristup mreži i međusobno povezivanje samo zbog razloga temeljenih na sljedećim osnovnim (bitnim) zahtjevima:

– sigurnosti rada telekomunikacijske mreže,

– održavanja cjelovitosti telekomunikacijske mreže,

– sposobnosti međusobnog funkcioniranja telekomunika- cijskih usluga,

– zaštite podataka

i ako je to ograničenje u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.

Pravilnik o pristupu mreži i međusobnom povezivanju

Članak 59.

(1) Podrobniji uvjeti za pristup mreži, uključujući međusob­no povezivanje, propisuju se Pravilnikom o pristupu mreži i međusobnom povezivanju, koji donosi ministar, pri čemu se moraju osobito uzeti u obzir sljedeći čimbenici:

– tehnička i gospodarska održivost uporabe ili postavljanja konkurentske opreme, uzimajući u obzir narav i vrstu primijenjenoga međusobnog povezivanja i pristupa,

– izvodivost pružanja predloženog pristupa s obzirom na dostupan kapacitet,

– početno ulaganje vlasnika opreme, uzimajući u obzir rizik u vezi s ulaganjem,

– potreba dugoročne zaštite tržišnog natjecanja.

(2)  Pravilnikom iz stavka 1. ovoga članka uređuje se i zaš­tita djelotvornog tržišnog natjecanja, održavanje dosljedne kak­voće usluga, regulacija cijena, te najmanji opseg ponude i ugovora o međusobnom povezivanju, način i uvjeti zajedničke uporabe opreme, postupci u slučaju nastanka sporova te obveze operatora i Agencije.

Pristup izdvojenoj lokalnoj petlji

Članak 60.

(1) Operatori nepokretnih javnih telefonskih mreža, koje je Vijeće Agencije odredilo operatorima sa znatnijom tržišnom snagom u pružanju nepokretnih javnih telefonskih mreža i usluga, i to javne govorne usluge, prijenosa podataka, zvuka, slika i drugog telekomunikacijskim kapacitetima u nepokretnoj mreži, moraju, na zahtjev drugih operatora, omogućiti pristup svojoj izdvojenoj lokalnoj petlji.

(2) Operatori imaju obvezu pregovaranja u vezi sa zahtjevom za pristup izdvojenoj lokalnoj petlji. Ako se ne može postići dogovor o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji između operatora u roku od 45 dana od dana zaprimanja zahtjeva za pristup izdvo­jenoj lokalnoj petlji, operatori uključeni u pregovore o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji mogu se s tim zahtjevom obratiti Agenciji.

(3) Troškovi i cijene za lokalne petlje i pripadajuću opremu moraju biti nediskriminirajući i objektivni te objavljeni na prikladan način. Cijene moraju biti troškovno usmjerene, odnosno moraju osigurati davatelju lokalne petlje pokrivanje stvarnih troš­kova, uključujući i razumnu stopu povrata na ulaganja.

(4) Operatori iz stavka 1. ovoga članka moraju omogućiti pristup svojoj izdvojenoj lokalnoj petlji pod istim uvjetima pod kojima tu uslugu koriste sami ili s njima povezana društva.

(5) Operatori iz stavka 1. ovoga članka moraju, na zahtjev Vijeća Agencije, na prikladan način objaviti i redovito obnavljati standardne ponude pristupa svojim izdvojenim lokalnim petljama i pripadajućoj opremi. Te ponude moraju sadržavati uvjete pristupa lokalnoj petlji, što posebno uključuje stvarne troškove i cijenu te usluge, u koju ne smiju biti uključeni troškovi mrežnih elemenata ili opreme koja korisniku nije potrebna za uporabu ponuđene usluge.

(6) Agencija će osigurati da se određivanjem cijena pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji potiče tržišno natjecanje.

(7) Vijeće Agencije ima pravo, ako je to potrebno u svrhu osiguranja nediskriminacije, poticanja tržišnog natjecanja, gospodarske djelotvornosti i boljih uvjeta za korisnike usluga:

– izvršiti promjenu standardne ponude za pristup izdvojenoj lokalnoj petlji i pripadajućoj opremi, uključujući i cijene,

– zahtijevati od operatora iz stavka 1. ovoga članka davanje potrebnih podataka o ponudi za pristup izdvojenoj lokalnoj petlji i pripadajućoj opremi.

(8) Ako Vijeće Agencije utvrdi da je tržište pristupa izdvo­jenoj lokalnoj petlji dovoljno razvijeno, oslobodit će operatore iz stavka 1. ovoga članka od obveze propisane ovim člankom, koja se odnosi na utvrđivanje cijena na temelju troškovne usmjerenosti.

(9) Vijeće Agencije će sporove, koji se odnose na pristup izdvojenoj lokalnoj petlji, rješavati u skladu s člankom 56. stav­kom 12. ovoga Zakona.

Pravilnik o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji

Članak 61.

(1) Podrobniji način i uvjeti pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji propisuju se pravilnikom koji donosi ministar.

(2) Pravilnikom iz stavka 1. ovoga članka uređuje se i zaštita djelotvornog tržišnog natjecanja, održavanje dosljedne kakvoće usluga, regulacija cijena, te najmanji opseg ponude i ugovora o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji, način i uvjeti zajedničke uporabe opreme, postupci u slučaju nastanka sporova te obveze operatora i Agencije.

Opći uvjeti poslovanja

Članak 62.

(1) Davatelji usluga obvezni su izraditi i na prikladan način objaviti opće uvjete poslovanja, koji sadrže opis i uvjete obav­ljanja telekomunikacijskih usluga.

(2) Davatelji usluga sa znatnijom tržišnom snagom moraju za svoje opće uvjete poslovanja pribaviti prethodnu suglasnost Vijeća Agencije.

(3) Davatelji usluga obvezni su opće uvjete poslovanja iz stavka 1. ovoga članka dostaviti Agenciji na uvid najmanje sedam dana prije njihove objave.

(4) Vijeće Agencije može, prije ili nakon objave općih uvjeta poslovanja iz stavka 1. ovoga članka, rješenjem odrediti izmjenu pojedinih odredaba iz tih uvjeta, ako je to nužno potrebno u svrhu zaštite korisnika i tržišnog natjecanja, ili radi rješenja određenog spora.

(5) Vijeće Agencije može privremeno zabraniti obavljanje pojedinih telekomunikacijskih usluga ako utvrdi da se te usluge obavljaju pod uvjetima koji nisu u skladu s općim uvjetima poslovanja iz stavka 1. ovoga članka, dostavljenima Agenciji na uvid, te naložiti da se utvrđene nepravilnosti uklone u primjerenom roku.

(6) Izmjene općih uvjeta poslovanja davatelj usluga primjenjivat će na postojeće korisnike usluga nakon 30 dana od dana objavljivanja tih izmjena.

(7) Obvezni sadržaj i druge sastavne odredbe općih uvjeta poslovanja iz stavka 1. ovoga članka propisuju se pravilnikom koji donosi ministar.

Cijene usluga i njihova regulacija

Članak 63.

(1) Davatelji usluga obvezni su objaviti cijene svojih telekomunikacijskih usluga u sredstvima javnog priopćavanja, a mogu ih objaviti i na drugi prikladan način.

(2) Načela cjenovnog sustava za određivanje cijena telekomunikacijskih usluga, koje obavlja samo jedan davatelj usluga u unutarnjem i međunarodnom telekomunikacijskom prometu, mogu se propisati pravilnikom koji donosi ministar.

(3) Za cijene usluga, koje obavlja davatelj usluga za kojeg je Vijeće Agencije utvrdilo da ima znatniju tržišnu snagu na tržištu javne govorne usluge u nepokretnoj mreži i na tržištu iznajmljenih telekomunikacijskih vodova, potrebno je pribaviti prethodnu suglasnost Vijeća Agencije. Cijene usluga moraju biti utemeljene na načelima transparentnosti i troškovne usmjerenosti.

(4) Vijeće Agencije obvezno je dati suglasnost na cijene usluga iz stavka 3. ovoga članka u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva za davanje suglasnosti.

(5) Korisnik plaća cijenu usluge prema cjeniku usluga. Cije­na usluge sadrži cijenu instalacije, mjesečnog ili tromjeseč­nog pristupa telekomunikacijskom sustavu i cijenu ostvarenog telekomunikacijskog prometa.

(6) Radi ostvarenja gospodarskih ili promidžbenih ciljeva davatelji usluga mogu pojedine telekomunikacijske usluge obav­ljati i po nižim cijenama od cijena utvrđenih svojim cjenikom, u skladu s načelom nediskriminacije. O razlozima za uvođenje nižih cijena telekomunikacijskih usluga davatelji usluga obvezni su prethodno izvijestiti Agenciju, a te cijene obvezni su objaviti u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.

(7) Ako je u svrhu rješenja spora potrebno izmijeniti cijene usluga u nepokretnoj mreži, Vijeće Agencije će rješenjem naložiti odgovarajuće izmjene cijena tih usluga.

(8) Izmjene cijena davatelj usluga primjenjivat će na posto­jeće korisnike usluga nakon 30 dana od dana objavljivanja tih izmjena.

(9) Cijene usluga moraju biti ujednačene unutar cjenovnih područja različitih telekomunikacijskih usluga, koje određuje ope­rator i/ili davatelj usluga. Operator ne smije subvencionirati cijene između pojedinih cjenovnih područja, koja ne smiju biti u prednosti zbog strukture cijena.

(10) Cijene istovrsnih usluga moraju biti iste za cijelo pod­ručje Republike Hrvatske ili na području koncesija iste razine, odnosno na području na kojem davatelj usluga obavlja usluge.

(11) Vijeće Agencije može u slučaju nedostatka djelotvornoga tržišnog natjecanja unutar tržišta, u slučaju kad operator ili davatelj usluga sa znatnijom tržišnom snagom na tržištu javne govorne usluge u nepokretnoj mreži i na tržištu iznajmljenih telekomunikacijskih vodova, određuje previsoke cijene ili određuje cijene na način koji sprječava tržišno natjecanje, donijeti rješenje o izmjeni cijena usluga.

(12) Agencija mora osigurati da sustavi praćenja troškova, koje koriste operatori i davatelji usluga sa znatnijom tržišnom snagom na tržištu javnih govornih usluga u nepokretnoj mreži, i na tržištu iznajmljenih telekomunikacijskih vodova, budu prikladni za primjenu načela transparentnosti i troškovne usmjerenosti u određivanju cijena telekomunikacijskih usluga. Način praćenja troškova određuje se rješenjem Vijeća Agencije.

Ustupanje telekomunikacijske infrastrukture

Članak 64.

(1) Ako operator ustupi svoju telekomunikacijsku infrastrukturu ili slobodne telekomunikacijske kapacitete drugom operatoru, i ako taj operator kasnije obavlja telekomunikacijske usluge, troškovi na kojima se temelji ustupanje ne smiju biti subvencionirani iz područja djelatnosti s posebnim ili isključivim pravima.

(2) Operator, koji ustupa telekomunikacijsku infrastrukturu ili slobodne telekomunikacijske kapacitete u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, mora izvijestiti Agenciju prije početka obavljanja telekomunikacijskih usluga, te dostaviti dokaz o ispunjenju obveze iz stavka 1. ovoga članka. Vijeće Agencije može uložiti prigovor na ustupanje telekomunikacijske infrastrukture ili slobodnih telekomunikacijskih kapaciteta u roku od 60 dana od dana primitka obavijesti operatora, ako smatra da se radi o subvencioniranju.

(3) U slučaju ulaganja prigovora iz stavka 2. ovoga članka ustupljena telekomunikacijska infrastruktura ili slobodni kapaciteti za telekomunikacijske usluge mogu se upotrebljavati uz uvjet da je prestalo subvencioniranje.

(4) Prigovor iz stavka 2. ovoga članka mora sadržavati uvjete i zahtjeve u vezi sa subvencioniranjem, koje valja ispuniti retroaktivno, te primjeren rok u kojem se mora udovoljiti tim uvjetima i zahtjevima.

(5) Na zajedničku uporabu telekomunikacijske infrastrukture i slobodnih telekomunikacijskih kapaciteta na odgovarajući se način primjenjuju odredbe iz članka 22. stavka 2., 3. i 4. ovoga Zakona.

VIII. ADRESIRANJE I NUMERIRANJE

Plan adresiranja i Plan numeriranja

Članak 65.

(1) Djelotvorno upravljanje adresnim i brojevnim prostorom u Republici Hrvatskoj kao prirodno ograničenim općim dobrom, u svrhu osiguravanja razložne, ravnomjerne i djelotvorne uporabe adresa i brojeva, temelji se na međunarodnim propisima i međunarodnim sporazumima koji obvezuju Republiku Hrvatsku.

(2) Za upravljanje adresnim i brojevnim prostorom te za planiranje uporabe i dodjelu adresa i brojeva nadležna je Agencija, koja izrađuje Plan adresiranja i Plan numeriranja, vodeći pritom računa da potrebe operatora, davatelja usluga i korisnika usluga u vezi s dodjelom adresa i brojeva u svakom trenutku budu zadovoljene na razvidan, objektivan, ravnopravan i nepristran način.

(3) Planom adresiranja i Planom numeriranja određuje se namjena adresa i brojeva, osigurava se jednaka dostupnost odgovarajućeg broja adresa i brojeva svim operatorima, davateljima usluga i korisnicima usluga, potreban prostor za uvođenje novih telekomunikacijskih usluga, za prenosivost broja i odabir operatora.

(4) Agencija može izmijeniti Plan adresiranja ili Plan numeriranja u svrhu ispunjavanja obveza na temelju međunarodnih propisa ili sporazuma i radi zaštite dostupnosti adresa i brojeva, vodeći pritom računa o učinku tih izmjena, a osobito o izravnim i neizravnim troškovima prilagodbe koje u tom slučaju mogu imati operatori, davatelji usluga i korisnici usluga.

(5) Namjeru izmjene Plana adresiranja ili Plana numeriranja Agencija mora objaviti, na prikladan način, najmanje 60 dana prije dana objavljivanja te izmjene.

(6) Agencija donosi i objavljuje Plan adresiranja i Plan numeriranja, kao i izmjene tih planova, uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

(7) Planovi i izmjene planova iz stavka 6. ovoga članka objav­ljuju se u »Narodnim novinama«, a mogu se objaviti i na drugi prikladan način.

Dodjela adresa i brojeva

Članak 66.

(1) Pravo podnošenja zahtjeva za primarnu dodjelu adresa i brojeva, uključujući zemljopisne brojeve, brojeve pojedinih telekomunikacijskih usluga i nacionalnih odredišnih kôdova te adrese nacionalnih i međunarodnih signalizacijskih točaka, imaju operatori i davatelji usluga.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se Agenciji na propisanom obrascu u pisanom obliku, a Agencija može, ovisno o raspoloživim tehničkim mogućnostima, zaprimati zahtjev i elektroničkim putem.

(3) Na temelju odluke Agencije o primarnoj dodjeli adresa, odnosno brojeva operatori i davatelji usluga stječu pravo na njihovu uporabu, u skladu s uvjetima iz članka 67. ovoga Zakona.

(4) Agencija će usvojiti zahtjev iz stavka 1. ovoga članka i donijeti odluku o primarnoj dodjeli adresa, odnosno brojeva:

1. ako su adrese, odnosno brojevi Planom adresiranja ili Planom numeriranja namijenjeni u svrhe navedene u podnesenom zahtjevu,

2. ako su adrese, odnosno brojevi raspoloživi.

(5) Agencija će odbiti zahtjev iz stavka 1. ovoga članka ako utvrdi:

1. da dodjela adresa, odnosno brojeva, za koje je podnesen zahtjev, nije u skladu s Planom adresiranja ili Planom numeriranja,

2. da je podnositelj zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka namjerno postupao suprotno propisima o dodjeli adresa, odnosno brojeva,

3. da podnositelj zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka, i nakon primitka opomene, nije u određenom roku platio propisanu naknadu za uporabu adresa, odnosno brojeva.

(6) Adrese i brojeve, koje je Agencija dodijelila primarnom dodjelom u skladu s odredbama ovoga članka, operatori i davatelji usluga mogu dalje dodjeljivati sekundarnom dodjelom korisnicima svojih usluga te drugim operatorima i davateljima usluga.

(7) Za svaku raspoloživu adresu, odnosno broj, koji je dodijeljen operatoru ili davatelju usluga primarnom dodjelom, plaća se naknada, na temelju izdanog računa, u korist Agencije.

(8) Način i postupak dodjele adresa i brojeva, oduzimanja dodijeljenih adresa i brojeva te prijenosa prava na uporabu adresa i brojeva, izgled i sadržaj obrasca zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka, rokovi rješavanja zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka i članka 71. stavka 2. ovoga Zakona, te način plaćanja i visina naknade za uporabu adresa i brojeva pobliže se propisuju pravilnikom koji donosi ministar, pri čemu visina naknade ne smije narušavati slobodno tržišno natjecanje.

Uvjeti uporabe adresa i brojeva

Članak 67.

Operatori i davatelji usluga kojima su primarnom dodjelom dodijeljene adrese, odnosno brojevi u skladu sa člankom 66. ovoga Zakona, moraju se pridržavati sljedećih uvjeta uporabe:

1. dodijeljene adrese i brojeve mogu upotrebljavati za obav­ljanje telekomunikacijskih usluga samo na području Republike Hrvatske,

2. dodijeljene adrese i brojeve mogu upotrebljavati isključivo u svrhe navedene u zahtjevu za dodjelu adresa, odnosno brojeva,

3. dodijeljene adrese i brojeve moraju upotrebljavati u skladu s Planom adresiranja i Planom numeriranja,

4. s uporabom dodijeljenih adresa i brojeva moraju započeti u roku od šest mjeseci od dana primitka odluke o dodjeli tih adresa i brojeva,

5. moraju voditi popis adresa i brojeva koji su im dodijeljeni primarnom dodjelom,

6. moraju voditi popis adresa i brojeva koji su u uporabi (sekundarna dodjela), te ga dostaviti Agenciji na njezin zahtjev,

7. ne smiju ni na koji način trgovati s dodijeljenim adresama i brojevima.

Zahtjev za dodjelu adresa i brojeva

Članak 68.

(1) Zahtjev za dodjelu adresa, odnosno brojeva iz članka 66. stavka 1. ovoga Zakona osobito mora sadržavati sljedeće:

1. naziv i adresu podnositelja zahtjeva,

2. vrstu telekomunikacijske usluge za obavljanje koje se zahtijeva dodjela adresa, odnosno brojeva,

3. dokaz o pravu obavljanja telekomunikacijske usluge iz točke 2. ovoga stavka,

4. dokaz o nedostatnosti adresa, odnosno brojeva koji su ranije dodijeljeni podnositelju zahtjeva,

5. tražene adrese, odnosno brojeve.

(2) Agencija može, u slučaju potrebe, od podnositelja zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka zatražiti i dodatne podatke koje je ocijenila važnima u postupku rješavanja tog zahtjeva.

Odluka o dodjeli adresa i brojeva

Članak 69.

(1) Odluka o primarnoj dodjeli adresa, odnosno brojeva iz članka 66. stavka 3. ovoga Zakona osobito mora sadržavati sljedeće podatke:

1. o korisniku dodijeljenih adresa, odnosno brojeva,

2. o dodijeljenim adresama, odnosno brojevima,

3. o uvjetima uporabe dodijeljenih adresa, odnosno brojeva.

(2) Agencija može, u objedinjenom postupku rješavanja više istovrsnih zahtjeva za dodjelu adresa, odnosno brojeva jednog podnositelja zahtjeva iz članka 68. ovoga Zakona, donijeti jednu odluku iz stavka 1. ovoga članka, koja sadrži sve dodijeljene adrese, odnosno brojeve.

Oduzimanje dodijeljenih adresa i brojeva

Članak 70.

(1) Agencija može donijeti odluku o potpunom ili djelo­mič­nom oduzimanju dodijeljenih adresa, odnosno brojeva ako utvrdi sljedeće:

1. da uporaba dodijeljenih adresa, odnosno brojeva nije u skladu s Planom adresiranja ili Planom numeriranja,

2. da operator ili davatelj usluga, kojemu su dodijeljene adrese, odnosno brojevi, nije započeo s uporabom tih adresa, odnosno brojeva u roku od šest mjeseci od dana primitka odluke o dodjeli adresa, odnosno brojeva,

3. da operator ili davatelj usluga, kojemu su dodijeljene adrese, odnosno brojevi, ne postupa u skladu s uvjetima uporabe iz odluke o dodjeli tih adresa, odnosno brojeva,

4. da i nakon primitka opomene nije u određenom roku plaćena propisana naknada za uporabu adresa, odnosno brojeva,

5. da je isteklo vrijeme na koje je dana koncesija koncesionaru telekomunikacijskih usluga, kojemu su dodijeljene adrese, odnosno brojevi, a ta koncesija nije obnovljena u skladu s odredbama ovoga Zakona, ili mu je koncesija oduzeta, ili je prestala zbog razloga utvrđenih ovim Zakonom,

6. da je operator ili davatelj usluga, kojemu su dodijeljene adrese, odnosno brojevi, prestao postojati, a njegov pravni sljednik nije Agenciji podnio zahtjev za dodjelu tih adresa, odnosno brojeva u skladu s odredbama ovoga Zakona,

7. da je uporaba dodijeljenih adresa, odnosno brojeva u suprotnosti s interesima Republike Hrvatske,

8. da se operator ili davatelj usluga, kojemu su dodijeljene adrese, odnosno brojevi, pisanim putem odrekao uporabe dodijeljenih adresa i brojeva,

9. da su nužne znatnije izmjene Plana adresiranja ili Plana numeriranja, zbog povećanih potreba za adresama, odnosno brojevima, međunarodnog usklađivanja raspona adresa i brojeva, ili zbog uklanjanja zaprjeka ravnopravnom i otvorenom tržišnom natjecanju, a nakon prethodno pribavljenog mišljenja operatora ili davatelja usluga na koje se odnose te izmjene.

(2) U slučaju oduzimanja dodijeljenih adresa, odnosno brojeva zbog razloga navedenih u stavku 1. točki 9. ovoga članka, Agencija će oduzete adrese, odnosno brojeve istodobno zamijeniti drugim adresama, odnosno brojevima.

(3) Odluka iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati primjereni rok u kojem je operator ili davatelj usluga obvezan prestati s uporabom adresa, odnosno brojeva koji su mu tom odlukom oduzeti.

Prijenos prava na uporabu adresa i brojeva

Članak 71.

(1) Operator ili davatelj usluga kojemu su primarnom dodjelom dodijeljene adrese, odnosno brojevi u skladu s člankom 66. ovoga Zakona, može prenijeti pravo na uporabu tih adresa, odnosno brojeva na drugog operatora ili davatelja usluga, uz prethodno pribavljenu suglasnost Agencije.

(2) Zahtjev za davanje suglasnosti na prijenos prava na uporabu adresa, odnosno brojeva zajednički podnose Agenciji u pisanom obliku oba operatora ili davatelja usluga iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Agencija će dati suglasnost iz stavka 1. ovoga članka ako operator ili davatelj usluga, na kojega se namjerava prenijeti pravo na uporabu adresa, odnosno brojeva, ispunjava sve uvjete za primarnu dodjelu i uporabu tih adresa, odnosno brojeva, propisane odredbama ovoga Zakona.

(4) Prijenos prava na uporabu adresa, odnosno brojeva koji se upotrebljavaju za obavljanje javnih telekomunikacijskih usluga za koje je potrebna koncesija na temelju ovoga Zakona, dopušten je samo uz uvjet istodobnog prijenosa koncesije u skladu s odredbama ovoga Zakona.

Prenosivost broja i odabir operatora

Članak 72.

(1) Operatori i davatelji usluga moraju omogućiti korisnicima svojih usluga, na njihov zahtjev, da neovisno o promjeni operatora ili davatelja usluga zadrže broj koji im je bio dodijeljen u telekomunikacijskoj mreži.

(2) Obveza omogućavanja prenosivosti broja iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na:

1. omogućavanje zadržavanja broja u slučaju promjene zemljopisne lokacije korisnika usluga,

2. prijenos brojeva između nepokretnih i pokretnih telekomunikacijskih mreža.

(3) Operatori i davatelji usluga sa znatnijom tržišnom snagom na tržištu javnih govornih usluga u nepokretnoj mreži moraju omogućiti korisnicima svojih usluga slobodan odabir i predodabir operatora.

(4) Vijeće Agencije može, zbog opravdanih tehničkih razloga, odgoditi primjenu obveza iz stavka 1. i 3. ovoga članka, ako se time ne narušava tržišno natjecanje i ne šteti interesima korisnika javnih telekomunikacijskih usluga.

(5) Raspored i dinamika uvođenja prenosivosti broja i predodabira operatora u Republici Hrvatskoj mogu se pobliže propisati pravilnikom koji donosi ministar.

Jedinstveni europski broj za hitne službe

Članak 73.

(1) U javne telekomunikacijske mreže na cijelom području Republike Hrvatske mora se uvesti pozivni broj 112 kao jedinstveni europski broj za hitne službe.

(2) Jedinstveni europski broj za hitne službe uvest će se usporedno s postojećim pozivnim brojevima za hitne službe.

(3) Operatori i davatelji usluga odgovorni su za pravilno postupanje s pozivima upućenima na jedinstveni europski broj za hitne službe, u skladu s propisanim ustrojstvom postojećih hitnih službi i u okviru tehničkih mogućnosti svojih telekomunikacijskih sustava.

(4) Način, uvjeti i dinamika uvođenja jedinstvenog europskog broja za hitne službe mogu se pobliže propisati pravilnikom koji donosi ministar.

Upravljanje nacionalnom internetskom domenom

Članak 74.

(1) Za upravljanje nacionalnom internetskom domenom u Republici Hrvatskoj ovlaštena je pravna osoba u vlasništvu Republike Hrvatske, kojoj je nadležna međunarodna organizacija dodijelila na upravljanje nacionalnu domenu Republike Hrvatske (vršnu »hr« domenu).

(2) Ustrojstvo nacionalne domene Republike Hrvatske, međusobni odnosi, prava i obveze pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka i korisnika poddomena unutar nacionalne domene, kao i trećih zainteresiranih osoba, te načela upravljanja nacionalnom domenom propisuju se pravilnikom koji donosi ministar nadležan za informatičku djelatnost uz suglasnost ministra.

IX. UPRAVLJANJE RADIOFREKVENCIJSKIM SPEKTROM

Načela upravljanja radiofrekvencijskim spektrom

Članak 75.

(1) Upravljanje radiofrekvencijskim spektrom, kao prirodno ograničenim općim dobrom, od interesa je za Republiku Hrvat­sku.

(2) Agencija upravlja radiofrekvencijskim spektrom i planira uporabu geostacionarne i drugih satelitskih orbita u skladu sa Statutom, Konvencijom i Radijskim propisima ITU-a, te odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.

(3) U svrhu djelotvornog i gospodarski racionalnog uprav­ljanja radiofrekvencijskim spektrom, koje se temelji na najnovijim dostignućima tehnološkog razvoja u području telekomunikacija i informacijske tehnologije, Agencija će uspostaviti bazu podataka radiofrekvencijskog spektra.

Tablica namjene radiofrekvencijskog spektra

Članak 76.

(1) Tablica namjene radiofrekvencijskog spektra sastavni je dio Pravilnika o namjeni radiofrekvencijskog spektra, koji donosi ministar.

(2) Dodjela i uporaba radijskih frekvencija usklađuje se na domaćoj i međunarodnoj razini, a temelji se na Tablici namjene radiofrekvencijskog spektra iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Tablicom namjene radiofrekvencijskog spektra iz stavka 1. ovoga članka propisuje se namjena radiofrekvencijskih područja za pojedine radiokomunikacijske službe te uvjeti dodjele i uporabe radijskih frekvencija.

Planovi dodjele radijskih frekvencija

Članak 77.

(1) Agencija donosi planove dodjele radijskih frekvencija u skladu s Pravilnikom o namjeni radiofrekvencijskog spektra iz članka 76. stavka 1. ovoga Zakona i svakih šest mjeseci objav­ljuje, na prikladan način, obnovljeni pregled uporabe radijskih frekvencija prema područnom ustrojstvu Republike Hrvatske.

(2) Planovima dodjele radijskih frekvencija iz stavka 1. ovoga članka podrobno se uređuje namjena, uvjeti dodjele i uporabe radijskih frekvencija u okviru pojedinih radiokomunikacijskih službi određenih Pravilnikom o namjeni radiofrekvencijskog spektra iz članka 76. stavka 1. ovoga Zakona.

(3) Plan dodjele radijskih frekvencija, koje se odnose na frekvencijsko područje radija i televizije, Agencija je obvezna u rokovima iz stavka 1. ovoga članka dostavljati Vijeću za elektroničke medije.

(4) U planu dodjele frekvencija za radiodifuziju Agencija posebno planira frekvencije za potrebe javne ustanove Hrvatske radiotelevizije.              

Pomorske i zrakoplovne radijske komunikacije te radijske komunikacije u unutarnjoj plovidbi

Članak 78.

(1) Pomorske i zrakoplovne radijske komunikacije te radijske komunikacije u unutarnjoj plovidbi, koje služe u svrhu sigurnosti ljudskih života na moru, u zraku i na unutarnjim plovnim putovima, moraju biti posebno zaštićene od mogućih izvora štetnih smetnji.

(2) Uvjeti dodjele i uporabe radijskih frekvencija za pomorske i zrakoplovne radiokomunikacijske službe te radiokomunikacijske službe u unutarnjoj plovidbi propisuju se pravilnikom koji donosi ministar.

Amaterske radijske komunikacije

Članak 79.

(1) Amaterske radijske komunikacije su od posebne važnosti za razvoj opće tehničke i radiokomunikacijske kulture, za poticanje razvoja i istraživanja u radijskim komunikacijama, te za komunikacije u hitnim slučajevima, u doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, kao i u slučaju velikih prirodnih nepogoda.

(2) Uvjeti za dodjelu i uporabu radijskih frekvencija za potrebe amaterskih radijskih komunikacija, tehnički uvjeti za amatersku radijsku opremu, razine smetnji i mjere za zaštitu od smetnji, radioamaterski razredi te polaganje ispita prema harmoniziranom ispitnom programu propisuju se pravilnikom koji donosi ministar.

Radijske komunikacije u frekvencijskom području
namije­njenom građanstvu (CB)

Članak 80.

(1) Za uporabu frekvencijskog područja namijenjenog građan­stvu (CB) Agencija izdaje opću dozvolu.

(2) Uvjeti dodjele i uporabe radijskih frekvencija namijenjenih građanstvu (CB) propisuju se pravilnikom koji donosi ministar.

Radijske komunikacije u frekvencijskom području namijenjenom profesionalnom pokretnom radiju (PMR)

Članak 81.

(1) Agencija mora prigodom izrade planova dodjele radijskih frekvencija, namijenjenih za profesionalni pokretni radio (PMR), voditi računa o djelotvornoj i racionalnoj uporabi ograničenih frekvencijskih područja, na način da prednost u dodjeli radijskih frekvencija imaju mreže profesionalnoga pokretnog radija s više korisnika.

(2) Agencija izdaje dozvole za radijske postaje u frekvencijskim područjima iz stavka 1. ovoga članka.

Satelitske radijske komunikacije

Članak 82.

(1) Ministarstvo je nadležno za provedbu odredaba među­narod­nih ugovora, sporazuma i operativnih sporazuma s među­narodnim organizacijama nadležnim za satelitske radijske komunikacije (INTELSAT, INMARSAT, EUTELSAT i sl.).

(2) Za obavljanje stručnih poslova u vezi s provedbom odredaba akata iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo može ovlastiti Agenciju ili drugu pravnu osobu.

(3) Poslove međunarodnog usklađivanja uporabe radijskih frekvencija za potrebe satelitskih radijskih komunikacija obavlja Agencija.

Kontrola radiofrekvencijskog spektra

Članak 83.

(1) Za potrebe usklađivanja uporabe radijskih frekvencija na domaćoj i međunarodnoj razini, u svrhu obavljanja kontrole i mjerenja u radiofrekvencijskom spektru, te radi poduzimanja propisanih mjera za zaštitu od smetnji i štetnih smetnji, u sklopu Agencije ustrojen je sustav kontrolno-mjernih središta i kontrolno-mjernih postaja s potrebnom mjernom, računalnom i komunikacijskom opremom te mjernim vozilima.

(2) Ustrojstvo i način rada sustava središta i postaja iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se općim aktima Agencije.

Uvjeti dodjele radijskih frekvencija

Članak 84.

(1) Radijske frekvencije Agencija dodjeljuje na sljedeće načine:

1. izdavanjem dozvole za uporabu radijskih frekvencija,

2. izdavanjem dozvole za radijsku postaju,

3. izdavanjem opće dozvole.

(2) Dodjela radijskih frekvencija mora se temeljiti na:

1. načelu nediskriminacije,

2. Pravilniku o namjeni radiofrekvencijskog spektra i planovima dodjele radijskih frekvencija.

(3) Način, postupak i uvjeti dodjele radijskih frekvencija, te izgled i sadržaj obrazaca odgovarajućih zahtjeva, dozvola i općih dozvola propisuju se pravilnikom koji donosi ministar.

Dozvola za uporabu radijskih frekvencija

Članak 85.

(1) Dozvola za uporabu radijskih frekvencija izdaje se pravnoj osobi koja je dobila koncesiju za frekvenciju za obavljanje javnih telekomunikacijskih usluga u pokretnoj telekomunikacijskoj mreži uz uporabu radiofrekvencijskog spektra, u skladu sa člankom 24. ovoga Zakona.

(2) Dozvola za uporabu radijskih frekvencija izdaje se istodobno s donošenjem odluke o davanju koncesije iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Koncesionar javnih telekomunikacijskih usluga iz stavka 1. ovoga članka mora prijaviti Agenciji zemljopisnu lokaciju i tehničke podatke za svaku postavljenu radijsku postaju u svojoj pokretnoj telekomunikacijskoj mreži u roku od osam dana od dana postavljanja te radijske postaje.

(4) Koncesionar je obvezan, na zahtjev inspektora telekomunikacija ili ovlaštenog radnika Agencije, dostaviti odgovarajuće podatke o radijskim mjerenjima izvršenima u svojoj pokretnoj telekomunikacijskoj mreži, kao i tehničke podatke o osnovnim postajama u toj mreži.

Dozvola za radijsku postaju

Članak 86.

(1) Na temelju podnesenog zahtjeva Agencija izdaje dozvolu za svaku pojedinačnu radijsku postaju, osim radijskih postaja za koje se izdaje dozvola za uporabu radijskih frekvencija iz članka 85. ovoga Zakona, i radijskih postaja za koje se izdaje opća dozvola iz članka 87. ovoga Zakona, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1. ako je radijska frekvencija navedena u planovima dodjele radijskih frekvencija,

2. ako je radijska frekvencija raspoloživa,

3. ako je radijska frekvencija usklađena s uporabom drugih radijskih frekvencija.

(2) Izgled i sadržaj obrasca zahtjeva za izdavanje dozvole za radijsku postaju i odgovarajuća tehnička dokumentacija, koja se obvezno prilaže tom zahtjevu, propisuju se pravilnikom iz članka 84. stavka 3. ovoga Zakona.

(3) Agencija će izdati dozvolu za radijsku postaju u roku od 30 dana od dana primitka zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Iznimno od odredbe iz stavka 3. ovoga članka, rok za izdavanje dozvole za radijsku postaju može biti produljen na 60 dana od dana primitka zahtjeva u sljedećim slučajevima:

1. ako je zahtjev za izdavanje dozvole za radijsku postaju nepotpun,

2. u slučaju da Agencija, ili pravna osoba koju je ovlastilo Vijeće Agencije, mora obaviti određena radijska mjerenja i druga ispitivanja kako bi se utvrdili tehnički, zemljopisni i drugi uvjeti za djelotvornu i neometanu uporabu radijske frekvencije,

3. u slučaju da Agencija mora obaviti međunarodno uskla­đi­vanje uporabe radijskih frekvencija.

(5) Agencija će odbiti zahtjev iz stavka 1. ovoga članka ako utvrdi:

1. da dodjela radijske frekvencije, za koju je podnesen zah­tjev, nije u skladu s planovima dodjele radijskih frekvencija,

2. da bi se dodjelom radijske frekvencije onemogućila djelo­tvorna uporaba radiofrekvencijskog spektra ili rad druge telekomunikacijske opreme.

(6) Radijske postaje iz stavka 1. ovoga članka prije puštanja u rad podliježu tehničkom pregledu koji obavlja Agencija, ili prav­na osoba koju je ovlastilo Vijeće Agencije, u skladu s pravilnikom koji donosi ministar.

(7) Za sve radijske postaje na jednom plovilu i zrakoplovu, za sve radijske postaje koje upotrebljava radioamater ili radioamaterski klub, te za sve radijske postaje u jednoj mikrovalnoj vezi izdaje se jedna dozvola.

Opća dozvola

Članak 87.

(1) Za radijsku postaju, za koju postoji odgovarajuća odluka CEPT-a o izuzeću od izdavanja pojedinačne dozvole za radijsku postaju, Agencija izdaje opću dozvolu u skladu s pravilnikom iz članka 84. stavka 3. ovoga Zakona.

(2) Agencija jedanput mjesečno, na prikladan način, objav­ljuje popis radijskih postaja s općom dozvolom, u kojem su posebno navedene radijske postaje za koje je potrebna prijava Agenciji, s podacima o korisniku i lokaciji radijskih postaja.

(3) Osoba odgovorna za stavljanje na tržište radijske postaje iz stavka 1. ovoga članka obvezna je prigodom prodaje te radijske postaje izdati primjerak pripadajuće opće dozvole.

Ograničenja uporabe radijskih frekvencija

Članak 88.

(1) Uporaba radijske frekvencije može se vremenski ograničiti, ili se može uskratiti pravo uporabe radijske frekvencije, ili izmijeniti uvjeti uporabe, ili izmijeniti već dodijeljena radijska frekvencija kad je to nužno radi usklađivanja uporabe radijskih frekvencija na međunarodnoj razini, radi djelotvornije uporabe radiofrekvencijskog spektra te pojave štetnih smetnji, pri čemu osobito treba voditi računa o nesmetanom radu mikrovalnih veza od interesa za Republiku Hrvatsku.

(2) Način i uvjeti uz koje se može vremenski ograničiti uporaba radijske frekvencije, ili uskratiti pravo uporabe, ili izmijeniti uvjeti uporabe, ili izmijeniti već dodijeljena radijska frekvencija, propisuju se uredbom Vlade Republike Hrvatske na prijedlog ministra i uz prethodno pribavljeno mišljenje Vijeća Agencije.

(3) Ograničenja iz stavka 1. ovoga članka ne odnose se na radijske frekvencije koje se upotrebljavaju za potrebe službe sigurnosti zračne plovidbe, službe sigurnosti plovidbe na moru i na unutarnjim plovnim putovima, službe sigurnosti željezničkog i cestovnog prometa, vatrogasnih službi, službe motrenja i obavješ­ćivanja, hidrografske službe, hidrometeorološke službe, te službe hitne medicinske pomoći.

(4) U slučaju izmjene dodijeljene radijske frekvencije zbog razloga navedenih u stavku 1. ovoga članka, Agencija je obvezna oduzetu radijsku frekvenciju istodobno zamijeniti drugom radijskom frekvencijom i nadoknaditi stvarne troškove korisniku te radijske frekvencije.

Rok valjanosti dozvole za radijsku postaju i dozvole za uporabu radijskih frekvencija

Članak 89.

(1) Rok valjanosti dozvole za radijsku postaju iz članka 86. ovoga Zakona ne može biti dulji od 10 godina, a određuje se prema namjeni radijske postaje i počinje teći od dana izdavanja dozvole za radijsku postaju.

(2) Dozvola za radijske postaje na plovilu ili zrakoplovu važi do prestanka uporabe plovila ili zrakoplova.

(3) Rok valjanosti dozvole za radijsku postaju može se produljiti u skladu s pravilnikom iz članka 84. stavka 3. ovoga Zakona.

(4) Dozvola za uporabu radijskih frekvencija iz članka 85. ovoga Zakona izdaje se na razdoblje na koje je dana pripadajuća koncesija za frekvenciju za obavljanje javnih telekomunikacijskih usluga u pokretnoj telekomunikacijskoj mreži uz uporabu radiofrekvencijskog spektra.

Produljenje roka valjanosti dozvole za radijsku postaju

Članak 90.

(1) Agencija može na zahtjev korisnika radijske postaje produljiti rok valjanosti dozvole za radijsku postaju iz članka 86. ovoga Zakona.

(2) Zahtjev za produljenje roka valjanosti dozvole za radijsku postaju iz stavka 1. ovoga članka podnosi se Agenciji u pisanom obliku, najmanje 30 dana prije isteka roka valjanosti dozvole za radijsku postaju.

Prestanak valjanosti dozvole za radijsku postaju
i dozvole za uporabu radijskih frekvencija

Članak 91.

(1) Agencija donosi rješenje o prestanku valjanosti dozvole za radijsku postaju i dozvole za uporabu radijskih frekvencija u sljedećim slučajevima:

1. istekom roka valjanosti navedenog u dozvoli,

2. ako korisnik radijske postaje nije ni nakon primitka opomene u određenom roku platio propisanu naknadu za uporabu radijskih frekvencija,

3. zabranom uporabe radijske postaje,

4. otuđenjem ili otpisom radijske postaje zbog njezine dotrajalosti,

5. kad korisnik otkaže Agenciji u pisanom obliku uporabu radijske postaje,

6. kad korisniku radijske postaje, kojom obavlja telekomunikacijske usluge na temelju koncesije, istekne vrijeme na koje je koncesija dana, ili mu je koncesija oduzeta.

(2) Kad istekne rok valjanosti dozvole za radijsku postaju ili dozvole za uporabu radijskih frekvencija, vlasnik, odnosno korisnik radijske postaje, ili njegov nasljednik ili pravni sljednik, mora bez odgode poduzeti djelotvorne mjere kojima se onemo­gućuje daljnji rad te radijske postaje, i o poduzetim mjerama izvijestiti u pisanom obliku Agenciju u roku od osam dana od dana isteka roka valjanosti dozvole.

Identifikacija radijskih postaja

Članak 92.

(1) Radijske postaje moraju se, prigodom emitiranja, identificirati u skladu s pravilnikom koji donosi ministar.

(2) Obveza identifikacije radijskih postaja iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na radijske postaje u spojnom putu mikrovalnih veza, radijske postaje u javnim pokretnim telekomunikacijskim mrežama, zemaljske satelitske postaje, radijske postaje koje automatski emitiraju određeni signal opasnosti te na druge radijske postaje u skladu s pravilnikom iz stavka 1. ovoga članka.

Tajnost radijskih poruka

Članak 93.

(1) Vlasniku, odnosno korisniku radijske postaje zabranjeno je:

1. neovlašteno doznati, upotrebljavati, objaviti ili proslijediti drugima sadržaj radijske poruke koja nije namijenjena javnosti,

2. prenositi u nekodiranom obliku radijske poruke koje imaju obilježja tajnosti,

3. prenositi lažne i pogrješne signale i priopćenja, osobito ako se odnose na opasnost, hitnost, sigurnost ili identifikaciju,

4. prenositi signale i priopćenja koja se ne odnose na njegovu djelatnost,

5. primati signale i priopćenja koja nisu namijenjena njemu i nisu za opći prijam.

(2) Povredom tajnosti radijske poruke ili priopćenja iz stavka 1. ovoga članka ne smatra se prijam poruke, signala ili priopćenja u obliku radijske smetnje, uz uvjet da se Agencija bez odgode izvijesti o takvom prijamu pisanim putem, u svrhu utvrđivanja smetnje.

Uporaba radijske postaje u slučaju opasnosti

Članak 94.

(1) Znakovi opasnosti, pozivi, poruke i priopćenja koja se emitiraju u slučaju opasnosti za plovilo ili za zrakoplov, ili u slučaju prirodnih nepogoda, ili prigodom spašavanja ljudskih života, imaju prednost u prijenosu putem svih radijskih postaja.

(2) U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka dopušteno je, osim dodijeljenih radijskih frekvencija i utvrđenih uvjeta za radijske postaje, upotrebljavati i druge frekvencije i raditi na najprikladniji način.

(3) Vlasnik, odnosno korisnik radijske postaje, koji primi znakove opasnosti iz stavka 1. ovoga članka, mora odmah prekinuti rad, odazvati se pozivu i staviti svoju radijsku postaju na raspolaganje.

Radijske postaje Oružanih snaga Republike Hrvatske, policije i sigurnosnih službi Republike Hrvatske

Članak 95.

(1) Oružane snage Republike Hrvatske, policija i sigurnosne službe Republike Hrvatske, prigodom izgradnje i uporabe vlastitih radijskih komunikacija, moraju se pridržavati odredaba ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, koji se odnose na namjenu radiofrekvencijskog spektra, vrste emisija i snage zračenja elektromagnetskih polja, te na poduzimanje djelotvornih mjera za sprječavanje i uklanjanje štetnih smetnji, i na pružanje pomoći u slučaju opasnosti.

(2) Kad radijska postaja Oružanih snaga Republike Hrvatske, policije i sigurnosnih službi Republike Hrvatske sudjeluje u radiokomunikacijskim službama drugih sustava, njezina se uporaba mora prilagoditi odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.

(3) Uvjeti za postavljanje, uporabu, održavanje i kontrolu emisija te nadzor radijskih postaja Oružanih snaga Republike Hrvatske, policije i sigurnosnih službi Republike Hrvatske, uvjeti za utvrđivanje i uklanjanje štetnih smetnji između tih i drugih radijskih postaja, kao i način suradnje s Agencijom propisuju se pravilnikom koji donosi ministar, uz suglasnost ministra nadležnog za obranu, ministra nadležnog za unutarnje poslove i čelnika sigurnosnih službi Republike Hrvatske.

Naknada za dodjelu i uporabu radijskih frekvencija

Članak 96.

(1) Za dodjelu i uporabu radijskih frekvencija plaća se naknada u skladu s Pravilnikom o plaćanju naknade za dodjelu i uporabu radijskih frekvencija, koji donosi ministar.

(2) Naknada iz stavka 1. ovoga članka uplaćuje se na račun Agencije.

X. RADIJSKA OPREMA I TELEKOMUNIKACIJSKA TERMINALNA OPREMA

Radijska oprema i telekomunikacijska terminalna oprema

Članak 97.

(1) Radijska oprema i telekomunikacijska terminalna oprema (u daljnjem tekstu: RiTT oprema) može se slobodno uvoziti, stav­ljati na tržište, stavljati u pogon i upotrebljavati u Republici Hrvatskoj ako udovoljava uvjetima utvrđenima ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.

(2) Odredba iz stavka 1. ovoga članka odnosi se i na medicinske uređaje i aktivne medicinske implantate koji za svoj rad upotrebljavaju radijske valove, kao i na sastavne dijelove ili cjelovite uređaje u vozilima.

(3) Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na uvoz, stav­ljanje na tržište, stavljanje u pogon i uporabu RiTT opreme koju upotrebljavaju radioamateri, osim radioamaterske opreme koja je dostupna na tržištu, na radijske i televizijske prijamnike namijenjene samo za prijam radijskih i televizijskih programa, na RiTT opremu namijenjenu pomorskoj i zrakoplovnoj službi koja udovoljava posebnim uvjetima, te na RiTT opremu koja se isključivo upotrebljava za potrebe Oružanih snaga Republike Hrvatske, policije i sigurnosnih službi Republike Hrvatske.

(4) Uvoz i stavljanje na tržište RiTT opreme mogu obavljati pravne i fizičke osobe koje su registrirane za tu djelatnost, uz prethodno pribavljeno odobrenje Agencije.

(5) Za ponovni uvoz i stavljanje na tržište RiTT opreme istog proizvođača i jednakih tehničkih značajki, za koju je prigodom prvog uvoza pribavljeno odobrenje iz stavka 4. ovoga članka, nije potrebno novo odobrenje.

(6) Agencija je obvezna na prikladan način objavljivati popis RiTT opreme iz stavka 4. ovoga članka za koju je izdano propisano odobrenje.

Okvirna načela i bitni zahtjevi za RiTT opremu

Članak 98.

(1) Uvjeti stavljanja na tržište, stavljanja u pogon i uporabu RiTT opreme pobliže se propisuju pravilnikom koji donosi ministar.

(2) Pravilnik iz stavka 1. ovoga članka osobito sadrži popis hrvatskih norma, europskih harmoniziranih norma i drugih međunarodnih norma potrebnih za ocjenjivanje sukladnosti RiTT opreme s bitnim zahtjevima iz stavka 3. ovoga članka, način i postupke ocjenjivanja sukladnosti i ispitivanja RiTT opreme, način i postupke ovlašćivanja tijela u sustavu ocjenjivanja suklad­nosti RiTT opreme, te oznake i način označivanja RiTT opreme.

(3) RiTT oprema mora udovoljavati sljedećim bitnim zah­tjevima:

1. zahtjevima sigurnosti i zaštite zdravlja ljudi od djelovanja elektromagnetskih polja,

2. zahtjevima elektromagnetske kompatibilnosti (EMC),

3. zahtjevima koji omogućavaju djelotvornu uporabu radiofrekvencijskog spektra,

4. drugim zahtjevima, kao što su zahtjevi koji se odnose na zaštitu telekomunikacijskih mreža od mogućih oštećenja, na mogućnost rada putem telekomunikacijske mreže, na zaštitu privatnosti, na pristup osoba s invaliditetom ili drugim posebnim potrebama, te hitna stanja.

Stavljanje RiTT opreme na tržište

Članak 99.

(1) Osoba odgovorna za stavljanje na tržište RiTT opreme obvezna je korisniku prigodom prodaje te opreme dati upute za rad i tehničke značajke te opreme, kao i izjavu o sukladnosti s bitnim zahtjevima iz članka 98. stavka 3. ovoga Zakona, koja mora sadržavati i presliku izvorne izjave.

(2) Ako RiTT oprema radi u radiofrekvencijskom području koje nije europski harmonizirano radiofrekvencijsko područje za tu RiTT opremu, ili nije u skladu s Pravilnikom o namjeni radiofrekvencijskog spektra, proizvođač RiTT opreme ili osoba koja tu opremu stavlja na tržište, obvezni su o tome obavijestiti Agenciju, i to najmanje 30 dana prije stavljanja te opreme na tržište.

(3) Agencija će osobu, koja je dostavila obavijest iz stavka 2. ovoga članka, u primjerenom roku izvijestiti o mogućnosti stav­ljanja u promet RiTT opreme.

Stavljanje u pogon i pravo priključenja na mrežu

Članak 100.

(1) RiTT oprema može se staviti u pogon u skladu s odredbama iz članka 17. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.

(2) Stavljanje u pogon RiTT opreme, koja udovoljava uvjetima stavljanja na tržište iz članka 97., 98. i 99. ovoga Zakona, može se ograničiti u slučaju da ta RiTT oprema uzrokuje štetne smetnje ili je štetna za zdravlje ljudi, ili ne omogućuje djelotvornu uporabu radiofrekvencijskog spektra.

(3) Ako se utvrdi da RiTT oprema, koja ima propisanu izjavu o sukladnosti s bitnim zahtjevima iz članka 98. stavka 3. ovoga Zakona, uzrokuje ozbiljna oštećenja telekomunikacijske ili radijske mreže, ili štetne smetnje, ili smetnje u funkcioniranju te mreže, operator ima pravo uskratiti priključenje te RiTT opreme na svoju mrežu, isključiti već priključenu RiTT opremu ili je povući iz pogona. Operator o poduzetim mjerama mora bez odgode izvijestiti u pisanom obliku Agenciju.

(4) RiTT oprema, koja iz bilo kojeg razloga ne udovoljava bitnim zahtjevima iz članka 98. stavka 3. ovoga Zakona, može biti javno izlagana i predstavljena na području Republike Hrvat­ske, uz jasno i razvidno istaknutu oznaku da uporaba takve RiTT opreme nije dopuštena u Republici Hrvatskoj.

Ograničenje jakosti elektromagnetskih polja

Članak 101.

(1) RiTT oprema, koja se uvozi, stavlja na tržište, stavlja u pogon i upotrebljava u Republici Hrvatskoj, ne smije stvarati elektromagnetska polja kojima su veličine iznad propisanih vrijednosti.

(2) Granične vrijednosti veličina elektromagnetskog polja iz stavka 1. ovoga članka, granične vrijednosti snaga zračenja nepokretnih radijskih postaja, referentni propisi i norme o ograniča­vanju jakosti elektromagnetskih polja radijskih frekvencija te drugi uvjeti, kojima mora udovoljavati RiTT oprema kao izvor elektromagnetskog zračenja radijskih frekvencija, propisuju se pravilnikom koji donosi ministar.

(3) Izračun i mjerenje veličina elektromagnetskih polja, koja stvara RiTT oprema i radijske postaje, obavlja Agencija ili pravna osoba koju je ovlastilo Vijeće Agencije.

XI. ELEKTROMAGNETSKA KOMPATIBILNOST (EMC) I ZAŠTITA OD SMETNJI

Elektromagnetska kompatibilnost (EMC)

Članak 102.

(1) Električna i druga tehnička oprema ne smije stvarati elektromagnetske smetnje u funkcioniranju telekomunikacija, RiTT opreme ili radijskih postaja, niti u prijamu radijskih i televizijskih programa.

(2) Električna i druga tehnička oprema, koja se proizvodi, uvozi, stavlja na tržište i upotrebljava u Republici Hrvatskoj, mo­ra udovoljavati zahtjevima elektromagnetske kompatibilnosti (EMC) u skladu s pravilnikom koji donosi ministar.

(3) Pravilnik iz stavka 2. ovoga članka osobito sadrži popis hrvatskih norma i europskih norma koje mora ispunjavati električna i druga tehnička oprema, način i postupke ocjenjivanja sukladnosti te opreme sa zahtjevima elektromagnetske kompatibil­nosti (EMC), postupak priznavanja stranih potvrda (certifikata) o elektromagnetskoj kompatibilnosti (EMC), način i postupke ovlašćivanja tijela u sustavu ocjenjivanja sukladnosti, te oznake i način ozna­čivanja električne i druge tehničke opreme.

Utvrđivanje uzroka smetnji

Članak 103.

(1) Poslove utvrđivanja uzroka smetnji i poduzimanja mjera za njihovo uklanjanje obavljaju:

1. operator i davatelj usluga – za smetnje u svojem telekomunikacijskom sustavu,

2. vlasnik radijske mreže za odašiljanje radijskih i/ili televizijskih programa – za smetnje u svojoj radijskoj mreži,

3. Agencija – za smetnje u radijskim komunikacijama izvan sustava i mreža navedenih u točki 1. i 2. ovoga stavka.

(2) Mjerenja i ispitivanja u svrhu utvrđivanja uzroka smetnji iz stavka 1. ovoga članka i članka 102. stavka 1. ovoga Zakona, na zahtjev operatora, davatelja usluga ili vlasnika, odnosno korisnika radijske mreže ili radijske postaje, obavlja Agencija ili prav­na osoba koju je ovlastilo Vijeće Agencije.

Uklanjanje smetnji

Članak 104.

(1) Vlasnici, odnosno korisnici električne i druge tehničke opreme ili radijskih postaja moraju ovlaštenim osobama u pravnim osobama iz članka 103. ovoga Zakona omogućiti obavljanje pregleda i potrebnih mjerenja i ispitivanja radi utvrđivanja uzroka smetnji, davati im podatke te omogućiti uvid u dokumentaciju potrebnu za obavljanje pregleda, mjerenja i ispitivanja.

(2) Ako se pregledom iz stavka 1. ovoga članka utvrdi da električna i druga tehnička oprema ili radijska postaja uzrokuje smetnje iznad propisima dopuštene razine, pravne osobe iz članka 103. ovoga Zakona pisanim će putem zatražiti od vlasnika, odnosno korisnika te opreme ili radijske postaje da u određenom roku, koji ne može biti dulji od 30 dana, ukloni utvrđene smetnje i o tome izvijesti Agenciju.

(3) Ako vlasnik, odnosno korisnik električne i druge teh­ničke opreme ili radijske postaje, koja uzrokuje smetnje iz stavka 2. ovoga članka, ne ukloni utvrđene smetnje u određenom roku, pravna osoba iz članka 103. ovoga Zakona, koja je utvrdila uzrok smetnji, predložit će inspektoru telekomunikacija poduzimanje propisanih upravnih mjera.

(4) Poslove mjerenja, ispitivanja i uklanjanja smetnji, koje uzrokuje električna i druga tehnička oprema ili radijske postaje Oružanih snaga Republike Hrvatske, policije i sigurnosnih službi Republike Hrvatske, obavljaju ovlaštene osobe tih službi na zahtjev i uz sudjelovanje inspektora telekomunikacija i ovlašte­nog radnika Agencije.

XII. ZAŠTITA PODATAKA

Sigurnost telekomunikacijske mreže

Članak 105.

(1) Davatelj javnih telekomunikacijskih usluga mora poduzeti odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere kako bi se zaštitila sigurnost njegovih telekomunikacijskih usluga, a zajedno s operatorom poduzima potrebne mjere radi zaštite sigurnosti telekomunikacijske mreže. Poduzete mjere moraju osigurati razinu sigurnosti koja odgovara postojećoj razini opasnosti za sigurnost mreže, uzimajući u obzir raspoloživa tehnička i tehnološka rješenja i troškove tih mjera.

(2) U slučaju posebne opasnosti za sigurnost telekomunikacijske mreže, davatelj javnih telekomunikacijskih usluga mora obavijestiti korisnike svojih usluga o postojanju te opasnosti. Ako je opasnost izvan opsega primjerenih mjera koje mora poduzeti davatelj usluga, davatelj usluga mora obavijestiti korisnike svojih usluga o mogućim mjerama za uklanjanje opasnosti i/ili njezinih posljedica, uključujući i napomenu o mogućim troškovima tih mjera.

(3)  Davatelj javnih telekomunikacijskih usluga obvezan je odrediti odgovornu osobu za provedbu mjera iz ovoga članka.

Tajnost telekomunikacijskih priopćenja

Članak 106.

(1) U svrhu osiguravanja tajnosti telekomunikacijskih priop­ćenja u javnoj telekomunikacijskoj mreži i u obavljanju javnih telekomunikacijskih usluga te pripadajućih podataka o telekomunikacijskom prometu, zabranjeno je slušanje, prisluškivanje, pohra­njivanje i svaki oblik presretanja ili nadzora nad telekomunikacijskim priopćenjima i pripadajućim podacima o telekomunikacijskom prometu.

(2) Zabrana iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se ako postoji privola samog korisnika usluga ili zahtjev utemeljen na posebnom zakonu.

(3) Odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne odnose se na zakonski ovlašteno bilježenje komunikacija i pripadajućih podataka o telekomunikacijskom prometu tijekom zakonitih poslovnih operacija u svrhu pružanja dokaza o trgovačkim transakcijama ili drugim poslovnim komunikacijama.

(4) Uporaba javnih telekomunikacijskih mreža za pohranu informacija ili za pristup informacijama pohranjenima u telekomunikacijskoj terminalnoj opremi korisnika usluga dopuštena je samo uz uvjet da su ti korisnici usluga dobili jasne i razumljive obavijesti o svrsi obrade, te da imaju mogućnost odbijanja takve obrade od strane kontrolora podataka. Time se ne može spriječiti tehničko pohranjivanje ili pristup isključivo u svrhu obavljanja ili omogućavanja prijenosa telekomunikacijskih priopćenja putem javne telekomunikacijske mreže ili ako je to potrebno za obav­ljanje javnih telekomunikacijskih usluga na izričit zahtjev korisnika usluga.

Podaci o telekomunikacijskom prometu

Članak 107.

(1) Podaci o telekomunikacijskom prometu, koji se odnose na korisnike usluga, a koje su obradili i pohranili operatori i davatelji javnih telekomunikacijskih usluga, moraju se izbrisati ili učiniti neimenovanima, kad više nisu potrebni u svrhu prijenosa telekomunikacijskih priopćenja, osim u slučajevima iz stavka 2., 3. i 5. ovoga članka.

(2) Podaci o telekomunikacijskom prometu, koji su potrebni za obračun troškova telekomunikacijskih usluga korisnika usluga i troškova međusobnog povezivanja, mogu se obrađivati samo do zastare potraživanja utvrđene posebnim propisima.

(3) U svrhu promidžbe javnih telekomunikacijskih usluga ili usluga s dodanom vrijednosti, davatelj javnih telekomunikacijskih usluga može obrađivati podatke iz stavka 1. ovoga članka, na način i u razdoblju potrebnom za promidžbu i obradu tih usluga, ako je korisnik usluga, na kojeg se odnose ti podaci, dao svoju privolu. Korisnici usluga mogu uskratiti svoju privolu za obradu podataka o telekomunikacijskom prometu ili je povući u svako doba.

(4) Prije dobivanja privole korisnika usluga za uporabu podataka u svrhe iz stavka 3. ovoga članka, davatelj javnih telekomunikacijskih usluga mora obavijestiti tog korisnika usluga o vrstama podataka o telekomunikacijskom prometu, koji se obrađuju, te o trajanju takve obrade u slučaju iz stavka 2. ovoga članka.

(5) Pristup obradi podataka o telekomunikacijskom prometu u skladu s odredbama ovoga članka dopušten je isključivo osobama operatora i davatelja javnih telekomunikacijskih usluga koje rade na poslovima obračuna troškova, upravljanja telekomunikacijskim prometom, obrade pritužbi korisnika usluga, otkrivanja prijevara u telekomunikacijama, promidžbi javnih telekomunikacijskih usluga i usluga s dodanom vrijednosti. Taj pristup mora se ograničiti na najnužnije radnje u vezi s obavljanjem tih poslova.

(6) Odredbe iz stavka 1., 2., 3. i 5. ovoga članka ne primjenjuju se na izvješćivanje Ministarstva, Agencije i drugih nadležnih državnih tijela, kao i na obvezu prikupljanja podataka o telekomunikacijskom prometu u okviru tajnog nadzora telekomunikacijskih usluga te međumjesnog i međunarodnoga telekomunikacijskog prometa, u skladu s posebnim zakonima iz područja nacionalne sigurnosti.

Prikaz i prikrivanje pozivajućeg broja i s njim povezanog broja

Članak 108.

(1) Davatelj javnih telekomunikacijskih usluga koji nudi mogućnost prikaza pozivajućeg broja, mora omogućiti korisniku usluga, koji je uputio poziv, jednostavno i besplatno sprječavanje prikaza njegova broja za svaki pojedinačni poziv.

(2) Davatelj javnih telekomunikacijskih usluga koji nudi mogućnost prikaza pozivajućeg broja, mora omogućiti pozvanom pretplatniku jednostavno i besplatno sprječavanje prikaza identifikacije linije koja poziva, uz razumno korištenje ove funkcije.

(3) Davatelj usluge koji nudi mogućnost prikaza pozivajućeg broja, prije nego što je uspostavljen poziv, mora omogućiti pozvanom pretplatniku jednostavan način odbijanja dolaznog poziva u slučaju kad je prepoznavanje pozivajućeg broja spriječeno od strane korisnika ili pretplatnika koji poziva.

(4) Davatelj javnih telekomunikacijskih usluga koji nudi mogućnost prikaza broja koji je povezan, mora pozvanom pretplatniku omogućiti jednostavno i besplatno sprječavanje prikaza broja koji je povezan.

Podaci o lokaciji bez podataka o telekomunikacijskom prometu

Članak 109.

(1) Podaci o lokaciji bez podataka o telekomunikacijskom prometu, koji se odnose na korisnike ili pretplatnike javnih telekomunikacijskih mreža ili javnih telekomunikacijskih usluga, mogu se obrađivati samo u slučaju kad su učinjeni neimenovanima ili na temelju privole korisnika ili pretplatnika, na način i u razdoblju potrebnom za pružanje usluge s dodanom vrijednosti. Davatelj usluge mora obavijestiti korisnike ili pretplatnike, prije pribavljanja njihove privole, o vrsti podataka o lokaciji bez podataka o telekomunikacijskom prometu, koji će se obraditi, te o svrsi i trajanju obrade, kao i tome hoće li se ti podaci dostaviti trećoj strani u svrhu pružanja usluge s dodanom vrijednosti. Korisnicima ili pretplatnicima mora se u svako doba pružiti mogućnost povlačenja njihove privole za obradu podataka o lokaciji bez podataka o telekomunikacijskom prometu.

(2) Kad je pribavljena privola korisnika ili pretplatnika za obradu podataka o lokaciji bez podataka o telekomunikacijskom prometu, korisnik ili pretplatnik mora zadržati mogućnost jednostavnog i besplatnog načina privremenog odbijanja obrade tih podataka prigodom svakog priključivanja na telekomunikacijsku mrežu ili svakog prijenosa telekomunikacijskog priopćenja.

(3) Obrada podataka o lokaciji bez podataka o telekomunikacijskom prometu u skladu s odredbama iz stavka 1. i 2. ovoga članka dopuštena je isključivo osobama operatora i davatelja javnih telekomunikacijskih usluga, ili treće strane koja pruža usluge s dodanom vrijednosti, i mora se ograničiti na najnužnije radnje u vezi s pružanjem usluga s dodanom vrijednosti.

Iznimke u prikazu pozivajućeg broja

Članak 110.

Operator i davatelj javnih telekomunikacijskih usluga može onemogućiti:

1. privremeno sprječavanje prikaza pozivajućeg broja, na zahtjev pretplatnika koji traži da se uđe u trag zlonamjernim ili uznemiravajućim pozivima. U tom slučaju, operator i davatelj javnih telekomunikacijskih usluga pohranit će i učiniti dostupnima podatke koji sadrže identifikaciju pretplatnika koji poziva, u skladu s posebnim zakonom,

2. sprječavanje prikaza pozivajućeg broja i privremeno odbijanje ili izostanak privole pretplatnika ili korisnika usluga na obradu podataka o lokaciji za pozivne brojeve prema pisanom zahtjevu nadležnih državnih tijela i hitnih službi. Popis nadležnih državnih tijela i hitnih službi i njihove pozivne brojeve Ministarstvo objavljuje u »Narodnim novinama«.

Neželjena telekomunikacijska priopćenja

Članak 111.

(1) Uporaba pozivnih sustava s i bez ljudskog posredovanja, telefaks uređaja ili elektroničke pošte u svrhu izravne promidžbe dopuštena je samo uz prethodno pribavljenu privolu korisnika usluga.

(2) Primjena tehničkih sustava za pribavljanje privole iz stav­ka 1. ovoga članka smatra se izravnom promidžbom i nije dopuštena.

(3) Fizička ili pravna osoba trgovac može se koristiti podacima o elektroničkim adresama, dobivenim od svojih potrošača u svrhu prodaje proizvoda i usluga, za izravnu promidžbu samo vlastitih sličnih proizvoda ili usluga, uz uvjet da ti potrošači imaju jasnu mogućnost besplatnog i jednostavnog prigovora na takvu uporabu podataka o elektroničkim adresama prigodom njihova prikupljanja i prigodom primitka svake poruke, u slučaju da potrošač nije unaprijed odbio takvu uporabu podataka.

(4) Nije dopušteno, u svrhu izravne promidžbe, slanje elektroničke pošte u kojoj se pogrješno prikazuje ili prikriva identitet pošiljatelja u čije ime se šalje priopćenje, ili bez ispravne elektroničke adrese na koju primatelj može, bez naknade, poslati zahtjev za onemogućavanje takvih priopćenja.

(5) Odredbe iz stavka 1. i 3. ovoga članka ne primjenjuju se na neautomatizirane pozive pravnim osobama u svrhu izravne promidžbe.

XIII.  INSPEKCIJSKI NADZOR I KONTROLA

Obavljanje inspekcijskog nadzora i kontrole

Članak 112.

(1) Ministarstvo obavlja inspekcijski nadzor nad provedbom odredaba ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, te međunarodnih ugovora i sporazuma iz područja telekomunikacija, koji obvezuju Republiku Hrvatsku.

(2) Inspekcijski nadzor iz stavka 1. ovoga članka provode inspektori telekomunikacija.

(3) Kontrolu provedbe odredaba ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, kojima je uređena kontrola radiofrekvencijskog spektra, pružanje ostalih telekomunikacijskih usluga iz članka 23. stavka 2. ovoga Zakona, te mjerenje i ispitivanje u svrhu utvrđivanja uzroka smetnji iz članka 102. i 103. ovoga Zakona obavlja Agencija, a provode ih ovlašteni radnici Agencije.

(4) Osim poslova kontrole iz stavka 3. ovoga članka, ovlašteni radnik Agencije, na zahtjev inspektora telekomunikacija, sudjeluje s inspektorom telekomunikacija i u obavljanju određenih poslova inspekcijskog nadzora u skladu s njegovim zahtjevom.

(5) Inspekcijski nadzor nad provedbom odredaba ovoga Zakona, kojima je propisano posjedovanje dozvole za radijsku postaju iz članka 86. i opće dozvole iz članka 87. ovoga Zakona, te poduzimanje mjera u vezi s tim nadzorom, obavlja i ministarstvo nadležno za unutarnje poslove. Ovlaštena osoba ministarstva nadležnog za unutarnje poslove poduzima propisane mjere za djelotvorno onemogućivanje rada radijske postaje bez dozvola iz članka 86. i 87. ovoga Zakona te o poduzetim mjerama bez odgode izvješćuje inspektora telekomunikacija.

(6) Poslove inspekcijskog nadzora iz stavka 5. ovoga članka ministarstvo nadležno za unutarnje poslove obavlja po službenoj dužnosti ili na prijedlog inspektora telekomunikacija.

(7) Inspekcijski nadzor nad provedbom odredaba ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona u prodaji RiTT opreme te električne i druge tehničke opreme, uz inspektore telekomunikacija, provode i inspektori Državnog inspektorata, koji imaju ovlast poduzimati mjere u vezi s tim nadzorom.

(8) Operator, davatelj usluga i vlasnik telekomunikacijske infrastrukture, te vlasnik, odnosno korisnik telekomunikacijske opreme, RiTT opreme ili radijske postaje obvezan je omogućiti inspektoru telekomunikacija, na njegov zahtjev, očevid telekomunikacijske infrastrukture, telekomunikacijske opreme, RiTT opreme ili radijske postaje, te bez odgode predočiti ili dostaviti potrebne podatke i dokumentaciju u vezi s inspekcijskim nadzorom.

Ovlasti inspektora telekomunikacija i kontrolne ovlasti Agencije

Članak 113.

(1) Prigodom obavljanja inspekcijskog nadzora iz članka 112. stavka 1. ovoga Zakona inspektor telekomunikacija ima sljedeće ovlasti:

1. privremeno zabraniti obavljanje telekomunikacijskih usluga ili djelatnosti ako nije pribavljena propisana koncesija ili dozvola, ili ako nije sklopljen propisani ugovor o koncesiji, ili ako nije unaprijed podnesena propisana prijava Agenciji, ili ako nije pribavljena propisana ovlast, ili ako nije plaćena propisana naknada za koncesiju, dozvolu, prijavu ili ovlast, ili se telekomunikacijske usluge ili djelatnosti ne obavljaju u skladu s ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, te odrediti mjere kojima se onemogućuje daljnje obavljanje tih usluga i djelatnosti,

2. privremeno zabraniti uvoz, prodaju, iznajmljivanje i uporabu telekomunikacijske opreme, RiTT opreme i radijskih postaja koje se ugrađuju ili priključuju na javne telekomunikacije, ako ta oprema i radijske postaje ne zadovoljavaju uvjete utvrđene ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona,

3. privremeno zabraniti uvoz, prodaju, iznajmljivanje i uporabu električne i druge tehničke opreme ako ta oprema ne zadovoljava uvjete utvrđene ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona u vezi s elektromagnetskom kompatibilnosti (EMC),

4. privremeno zabraniti rad radijske postaje i druge RiTT opreme za koju nije pribavljena propisana dozvola ili nije, ni nakon primitka opomene u za to određenom roku plaćena propisana naknada za dodjelu i uporabu radijskih frekvencija, te odrediti mjere kojima se onemogućuje rad takve radijske postaje ili RiTT opreme,

5. privremeno zabraniti uporabu radijske postaje i RiTT opreme za koju se opetovano utvrdi da ne ispunjava propisane tehničke uvjete i uvjete uporabe, te odrediti mjere kojima se onemogućuje rad te radijske postaje ili RiTT opreme,

6. privremeno zabraniti izvođenje radova, gradnju novih građevina i postavljanje tehničke opreme u zaštitnoj zoni ili radijskom koridoru radijskih postaja,

7. privremeno obustaviti izvođenje radova u zoni telekomunikacijske infrastrukture ili opreme, radijske postaje ili spojnog puta, koji bi mogli oštetiti ili ometati rad te infrastrukture, opreme, radijske postaje ili spojnog puta, ako nije unaprijed pribav­ljena suglasnost vlasnika navedene infrastrukture, opreme, radijske postaje ili spojnog puta, dok se takva suglasnost ne pribavi,

8. privremeno zabraniti rad radijske postaje i RiTT opreme koja stvara smetnju, dok se ta smetnja ne ukloni,

9. narediti uklanjanje nedostataka na telekomunikacijskoj opremi, RiTT opremi i radijskim postajama koje stvaraju elektromagnetske smetnje u radu telekomunikacija ili radijskih komunikacija, ili u prijamu radijskih ili televizijskih programa, te u slučaju utvrđivanja štetne smetnje privremeno zabraniti uporabu takve opreme ili radijskih postaja, dok se štetna smetnja ne ukloni,

10. narediti uklanjanje nedostataka ako se prigodom postav­ljanja ili uporabe telekomunikacijske infrastrukture ili opreme, RiTT opreme ili radijskih postaja te prigodom obavljanja telekomunikacijskih usluga ili djelatnosti ne primjenjuje ovaj Zakon i propisi doneseni na temelju ovoga Zakona,

11. u okviru mjera iz točke 1. do 5. ovoga stavka, može i pečatiti ili privremeno oduzeti telekomunikacijsku opremu, RiTT opremu i radijsku postaju u cijelosti, ili samo određene dijelove te opreme ili radijske postaje, o čemu izdaje pisanu potvrdu.

(2) Inspektor telekomunikacija ima ovlast osobno obaviti ili narediti obavljanje potrebnih mjerenja i ispitivanja na telekomunikacijskoj opremi, RiTT opremi i radijskim postajama, te se može za potrebe inspekcijskog nadzora koristiti odgovarajućim tehničkim sredstvima i opremom operatora, davatelja usluga ili vlasnika, odnosno korisnika telekomunikacijske opreme, RiTT opreme ili radijske postaje.

(3) Ovlašteni radnik Agencije obvezan je o nalazu kontrole i utvrđenim činjenicama u postupku obavljanja kontrole, za koju je ovlašten na temelju odredaba ovoga Zakona, bez odgode u pisanom obliku izvijestiti inspektora telekomunikacija.

(4) Kad ovlašteni radnik Agencije na temelju kontrole utvrdi da telekomunikacijska oprema, RiTT oprema ili radijska postaja uzrokuje smetnju, ili da radijska postaja i druga radijska oprema radi na radijskim frekvencijama za koje vlasnik, odnosno korisnik te radijske postaje ili opreme nije pribavio propisanu dozvolu, ima ovlast iz stavka 1. točke 11. i iz stavka 2. ovoga članka, uz obvezu da o poduzetim mjerama bez odgode u pisanom obliku izvijesti inspektora telekomunikacija u svrhu podnošenja prijave za učinjeni prekršaj.

(5) Inspektor telekomunikacija i ovlašteni radnik Agencije vode očevidnike o obavljenom inspekcijskom nadzoru, odnosno kontroli te moraju imati propisane iskaznice.

(6) Sadržaj i oblik iskaznica iz stavka 5. ovoga članka i pečata za pečaćenje iz stavka 1. točke 11. ovoga članka, te sadržaj i način vođenja očevidnika iz stavka 5. ovoga članka propisuju se pravilnikom koji donosi ministar.

Provedba rješenja inspektora telekomunikacija

Članak 114.

(1) Protiv rješenja inspektora telekomunikacija ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske.

(2) U slučaju nepostupanja po rješenju inspektora telekomunikacija, inspektor telekomunikacija može izreći fizičkoj osobi ili odgovornoj osobi u pravnoj osobi, na koju se odnosi rješenje, upravnu mjeru izraženu u novčanom iznosu u visini do dvadeseterostruke prosječne plaće u Republici Hrvatskoj u proteklom tromjesečju.

(3) Upravnu mjeru iz stavka 2. ovoga članka izvršavaju tijela nadležna za izvršenje novčanih kazni izrečenih za prekršaje, a iznos se plaća u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

Nadležnost Ministarstva za vođenje prekršajnog postupka

Članak 115.

(1) Za vođenje prekršajnih postupaka za prekršaje propisane ovim Zakonom u prvom je stupnju nadležno Ministarstvo.

(2) Novčana kazna i troškovi postupka, koji dijelom ili u cijelosti nisu plaćeni, naplatit će se ovrhom na imovini osobe kojoj je izrečena novčana kazna, u skladu s odredbama Zakona o prekršajima.

(3) O žalbi protiv prvostupanjske odluke Ministarstva odlučuje Visoki prekršajni sud.

XIV. KAZNENE ODREDBE

Teže povrede odredaba ovoga Zakona

Članak 116.

(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 1.000.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba:

1. ako na zahtjev Agencije u svrhu obavljanja poslova iz članka 12. ovoga Zakona, ne omogući pristup i dostavi Agenciji sve podatke u vezi s obavljanjem telekomunikacijskih usluga i djelatnosti, uključujući i financijske podatke i podatke s obilježjima tajnosti,

2. ako u propisanom roku ne uplati iznos iz članka 16. stavka 3. ovoga Zakona,

3. ako ne projektira, proizvodi, gradi, održava i upotrebljava telekomunikacijsku infrastrukturu i opremu u skladu sa člankom 17. stavkom 1., 2., 3. i 4. ovoga Zakona,

4. ako investitor građevine u roku od 60 dana od dana utvrđene smetnje ne osigura o svom trošku prijam radijskih i televizijskih programa uz jednake uvjete kakvi su postojali prije nastanka smetnji, sukladno članku 17. stavku 6. ovoga Zakona.

5. ako operator i davatelj usluga, odnosno vlasnik telekomunikacijske infrastrukture i opreme te vlasnik, odnosno korisnik radijske postaje ne ispunjava zahtjeve iz članka 18. stavka 3., 4., 5., 6. i 7. ovoga Zakona,

6. ako se kao davatelj telekomunikacijskih usluga ne pridržava odredaba članka 23. stavka 1., 2. i 3. ovoga Zakona,

7. ako obavlja javne telekomunikacijske usluge uz uporabu radiofrekvencijskog spektra suprotno odredbama članka 24. stav­ka 1., 2. i 3. ovoga Zakona,

8. ako pravna osoba nastavi obavljati telekomunikacijske usluge nakon konačnosti rješenja iz članka 25. stavka 1. ovoga Zakona,

9. ako koncesionar ne obavijesti Agenciju u slučaju da je neka fizička ili pravna osoba stekla kontrolni ili većinski paket udjela ili dionica u trgovačkom društvu koncesionara (članak 34. stavak 1.),

10. ako ne plaća naknadu za obavljanje telekomunikacijskih usluga i djelatnosti sukladno članku 36. stavku 1. i 3. ovoga Zakona,

11. ako osnovne (univerzalne) telekomunikacijske usluge ne obavlja sukladno odredbama članka 37. ovoga Zakona,

12. ako kao davatelj osnovnih telekomunikacijskih usluga ne osigura ispravno i nesmetano funkcioniranje svojega telekomunikacijskog sustava (članak 39. stavak 1.),

13. ako ne omogući podrobni ispis računa u skladu sa člankom 44. ovoga Zakona,

14. ako ne pruža usluge u skladu sa člankom 51. stavkom 6. ovoga Zakona,

15. ako ne omogućava pristup mreži u skladu sa člankom 52. ovoga Zakona,

16. ako ne ponudi sučelje i poseban pristup mreži u skladu sa člankom 53. ovoga Zakona,

17. ako ne ispuni dodatne obveze operatora za pristup mreži u skladu sa člankom 54. ovoga Zakona,

18. ako ne poštuje minimalne zahtjeve za iznajmljene telekomunikacijske vodove u skladu sa člankom 55. ovoga Zakona,

19. ako ne poštuje odredbe o međusobnom povezivanju (članak 56.),

20. ako ne poštuje odredbe o strukturnom odvajanju i zasebnom obračunavanju u skladu sa člankom 57. ovoga Zakona,

21. ako ograničava pristup mreži i međusobno povezivanje protivno odredbama članka 58. ovoga Zakona,

22. ako na prikladan način ne objavi i redovito ne obnavlja standardne ponude pristupa svojim izdvojenim lokalnim petljama i pripadajućoj opremi u skladu sa člankom 60. stavkom 5. ovoga Zakona,

23. ako ne omogući pristup svojoj izdvojenoj lokalnoj petlji u skladu sa člankom 60. stavkom 1., 3. i 4. ovoga Zakona,

24. ako ne izradi i na prikladan način objavi opće uvjete poslovanja u skladu sa člankom 62. ovoga Zakona,

25. ako ne objavi i regulira cijene usluga u skladu sa član­kom 63. ovoga Zakona,

26. ako ustupa telekomunikacijsku infrastrukturu protivno odredbama iz članka 64. ovoga Zakona,

27. ako izvrši prijenos prava na uporabu adresa i brojeva suprotno odredbama iz članka 71. ovoga Zakona,

28. ako upotrebljava adrese i brojeve suprotno odredbama članka 67. ovoga Zakona,

29. ako ne omogući prenosivost broja i odabir operatora u skladu s odredbama članka 72. ovoga Zakona,

30. ako ne uvede jedinstveni pozivni broj 112 za hitne službe i ne postupa pravilno s pozivima upućenima na taj broj (članak 73.),

31. ako upotrebljava radijske frekvencije i radijsku postaju bez dozvole iz članka 84. stavka 1. ovoga Zakona,

32. ako prekrši neku od zabrana vezanih uz tajnost radijskih poruka u skladu sa člankom 93. ovoga Zakona,

33. ako primi znakove opasnosti, a ne postupi u skladu s odredbama iz članka 94. stavka 3. ovoga Zakona,

34. ako uvozi, stavlja na tržište, stavlja u pogon ili upotrebljava radijsku opremu i telekomunikacijsku terminalnu opremu suprotno odredbama iz članka 97. ovoga Zakona,

35. ako u svrhu uklanjanja smetnji ne postupi u skladu s odredbama iz članka 104. ovoga Zakona,

36. ako ne osigura sigurnost telekomunikacijske mreže u skladu sa člankom 105. ovoga Zakona,

37. ako postupi protivno zabrani slušanja, prisluškivanja, pohranjivanja i svakog oblika presretanja ili nadzora nad telekomunikacijskim priopćenjima i pripadajućim podacima o telekomunikacijskom prometu iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona,

38. ako upotrebljava javnu telekomunikacijsku mrežu suprotno odredbi iz članka 106. stavka 4. ovoga Zakona,

39. ako ne postupa s podacima o telekomunikacijskom prometu u skladu sa člankom 107. ovoga Zakona,

40. ako upotrebljava pozivne sustave s i bez ljudskog posredovanja, telefaks uređaje ili elektroničku poštu u svrhu izravne promidžbe protivno odredbama iz članka 111. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 1.000,00 do 10.000,00 kuna.

(3) Iznimno od odredbe iz stavka 2. ovoga članka, ako je odgovorna osoba prekršaj počinila s namjerom, kaznit će se novčanom kaznom od 3.000,00 do 10.000,00 kuna.

(4) Ako prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počini fizička osoba, kaznit će se novčanom kaznom od 1.000,00 do 10.000,00 kuna.

(5) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka može se izreći i zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti u trajanju od tri mjeseca do godine dana.

(6) Imovinska korist ostvarena prekršajem oduzet će se.

Ostale povrede odredaba ovoga Zakona

Članak 117.

(1) Novčanom kaznom od 2.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba:

1. ako zaposli člana Vijeća Agencije u roku od godine dana od dana razrješenja s dužnosti u pravnim osobama koncesionara ili davatelja telekomunikacijskih usluga suprotno članku 10. stav­ku 3. ovoga Zakona,

2. ako izvodi radove u zoni telekomunikacijske infrastrukture i opreme suprotno članku 20. ovoga Zakona,

3. ako mrežu profesionalnog pokretnog radija (PMR) iz članka 24. stavka 11. ovoga Zakona priključi na javnu telekomunikacijsku mrežu bez odobrenja Agencije,

4. ako virtualni pokretni operator obavlja javne telekomunikacijske usluge suprotno odredbi iz članka 24. stavka 13. ovoga Zakona,

5. ako obavlja telekomunikacijske usluge iz članka 23. stavka 2. ovoga Zakona suprotno odredbama iz članka 27. ovoga Zakona,

6. ako obavlja telekomunikacijske usluge uz uporabu slobodnog radiofrekvencijskog spektra suprotno odredbama iz članka 28. ovoga Zakona,

7. ako pisanim putem ne izvijesti Ministarstvo ili Agenciju, ili korisnike osnovnih telekomunikacijskih usluga putem sredstava javnog priopćavanja u skladu sa člankom 39. stavkom 2. ovoga Zakona,

8. ako ne dostavi podatke o ostvarenom ukupnom prihodu na tržištu u skladu sa člankom 39. stavkom 4. ovoga Zakona,

9. ako s podacima o pretplatnicima ne postupa u skladu s odredbama iz članka 43. ovoga Zakona,

10. ako ne omogući jednostavnu i besplatnu zabranu odre­đenih vrsta odlaznih poziva, odnosno poziva na određene brojeve ili skupine brojeva, u skladu sa člankom 46. ovoga Zakona,

11. ako automatsko usmjeravanje poziva ne omogućava u skladu sa člankom 47. ovoga Zakona,

12. ako ne ustroji javni imenik pretplatnika i službu davanja obavijesti (informacija) o brojevima pretplatnika svih javnih telekomunikacijskih mreža u Republici Hrvatskoj u skladu sa člankom 48. ovoga Zakona,

13. ako koncesionar ne dostavi odgovarajuće podatke o radijskim mjerenjima izvršenima u svojoj pokretnoj telekomunikacijskoj mreži, kao i tehničke podatke o osnovnim postajama u toj mreži u skladu sa člankom 85. stavkom 4. ovoga Zakona,

14. ako upotrebljava radijsku postaju iz članka 86. stavka 1. ovoga Zakona bez obavljenog tehničkog pregleda u skladu sa člankom 86. stavkom 6. ovoga Zakona,

15. ako za radijsku postaju, za koju postoji odgovarajuća odluka CEPT-a o izuzeću od izdavanja pojedinačne dozvole, ne pribavi opću dozvolu u skladu sa člankom 87. stavkom 1. ovoga Zakona,

16. ako prigodom prodaje radijske postaje ne izda primjerak pripadajuće opće dozvole u skladu sa člankom 87. stavkom 3. ovoga Zakona,

17. ako ne poduzme djelotvorne mjere kojima se onemo­gućuje daljnji rad radijske postaje u slučaju iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona,

18. ako ne obavlja identifikaciju radijske postaje u skladu sa člankom 92. stavkom 1. ovoga Zakona,

19. ako radijska oprema i telekomunikacijska terminalna oprema ne udovoljava zahtjevima iz članka 98. stavka 3. ovoga Zakona,

20. ako prigodom stavljanja na tržište radijske opreme i telekomunikacijske terminalne opreme postupi suprotno odredbama iz članka 99. stavka 1. i 2. ovoga Zakona,

21. ako prigodom stavljanja u pogon radijske opreme i telekomunikacijske terminalne opreme postupi suprotno odredbama članka 100. ovoga Zakona,

22. ako radijska oprema i telekomunikacijska terminalna oprema stvara elektromagnetska polja kojima su veličine iznad propisanih vrijednosti (članak 101. stavak 1.),

23. ako električna i druga tehnička oprema ne odgovara zahtjevima elektromagnetske kompatibilnosti (članak 102. stavak 2.),

24. ako ne omogući prikaz i prikrivanje pozivajućeg broja i s njim povezanog broja u skladu sa člankom 108. ovoga Zakona,

25. ako ne obrađuje podatke o lokaciji bez podataka o telekomunikacijskom prometu u skladu sa člankom 109. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 500,00 do 5.000,00 kuna.

(3) Iznimno od odredbe iz stavka 2. ovoga članka, ako je odgovorna osoba prekršaj počinila s namjerom, kaznit će se novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna.

(4) Ako prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počini fizička osoba, kaznit će se novčanom kaznom od 500,00 do 5.000,00 kuna.

(5) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka može se izreći i zaštitna mjera oduzimanja radijske postaje.

(6) Imovinska korist ostvarena prekršajem oduzet će se.

Članak 118.

Plaćanjem novčanih kazni izrečenih za prekršaje propisane ovim Zakonom ne prestaju ostale materijalne obveze proistekle iz ovoga Zakona.

XV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Opće prijelazne odredbe

Članak 119.

(1) Pravna ili fizička osoba, koja na dan stupanja na snagu ovoga Zakona obavlja telekomunikacijske usluge i djelatnosti u javnim telekomunikacijama na temelju koncesije, prijave ili ovlasti, prema propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, nastavlja obavljati te usluge i djelatnosti prema odredbama ovoga Zakona do isteka vremena na koje je dana koncesija ili ovlast, odnosno prijavljena ta usluga.

(2) HT – Hrvatske telekomunikacije d.d. obvezne su najkasnije do 1. siječnja 2005. omogućiti drugim operatorima i davateljima usluga pristup svojoj izdvojenoj lokalnoj petlji. Do istog roka HT – Hrvatske telekomunikacije d.d. obvezne su drugim operatorima i davateljima usluga pružiti usluge prenosivosti broja i predodabira operatora.

(3) HT – Hrvatske telekomunikacije d.d. obvezne su najkasnije do 1. listopada 2003. započeti s odgovarajućim nužnim tehničkim pripremama u svrhu izvršenja obveza iz stavka 2. ovoga članka, te najkasnije do 1. siječnja 2004. dostaviti Agenciji, u skladu s njezinim prethodno upućenim zahtjevom, sve podatke u vezi s izvršenjem tih tehničkih priprema kako bi Agencija utvrdila dinamiku pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji.

(4) HT – Hrvatske telekomunikacije d.d. moraju u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona uskladiti svoje poslovanje s odredbama članka 57. ovoga Zakona kojima je uređeno strukturno odvajanje i zasebno obračunavanje.

(5) Ugovor o koncesiji za obavljanje telekomunikacijskih usluga u nepokretnoj mreži iz članka 98. stavka 5. Zakona o telekomunikacijama (»Narodne novine«, br. 76/99., 128/99., 68/01. i 109/01.), koji je Vlada Republike Hrvatske sklopila s trgo­vačkim društvom HT – Hrvatske telekomunikacije d.d., uskladit će se s odredbama ovoga Zakona u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(6) Odašiljači i veze d.o.o. nastavljaju ubavljati radiodifuzijske usluge iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona bez posebne koncesije za potrebe javne ustanove Hrvatske radiotelevizije.

(7) Odobrenje ili dozvola za radijsku postaju, izdana prema propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, vrijedi do isteka roka na koji je izdana, a radijska postaja može se upotrebljavati do isteka navedenog roka, uz uvjete utvrđene u odobrenju ili dozvoli za radijsku postaju, prema odredbama ovoga Zakona. Agencija će uvjete iz izdanih odobrenja i dozvola za radijsku postaju uskladiti s odredbama ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(8) Operatori i davatelji usluga, koji obavljaju telekomunikacijske usluge na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, moraju ispuniti obvezu iz članka 18. stavka 6. ovoga Zakona u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(9) Operatori koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona imaju telekomunikacijsku mrežu povezanu s telekomunikacijskim mrežama drugih država, obvezni su u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnijeti prijavu iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona.

(10) Upravni i sudski postupci, započeti do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, dovršit će se prema propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, a prema odredbama ovoga Zakona samo u slučaju ako je to povoljnije za stranku u postupku.

(11) Visina naknade za dozvole, prijave i ovlasti, koja se propisuje pravilnikom iz članka 36. stavka 1. ovoga Zakona, utvrdit će se najkasnije do 1. siječnja 2005. u iznosu koji ne prelazi visinu administrativnih troškova koji nastaju u postupku izdavanja dozvole ili ovlasti, odnosno podnošenja prijave te prigodom upravljanja, kontrole i provedbe tog postupka.

Prijelazne odredbe o koncesijama za radio i televiziju

Članak 120.

(1) Vijeće za radio i televiziju, osnovano prema Zakonu o telekomunikacijama (»Narodne novine«, br. 76/99., 128/99., 68/01. i 109/01.), nastavlja radom prema odredbama toga Zakona do imenovanja Vijeća za elektroničke medije sukladno Zakonu o elektroničkim medijima.

(2) Vijeće za radio i televiziju dovršit će postupke za davanje koncesije, odnosno produljenje koncesija za obavljanje djelatnosti radija i televizije, te postupke za promjene vlasničke strukture, promjenu programske sheme i po drugim zahtjevima, koji su započeti prema propisima koji su važili do dana početka primjene ovoga Zakona, prema propisima koji su važili do dana početka primjene Zakona o elektroničkim medijima.

(3) Koncesionar radija i televizije, koji na dan početka primjene ovoga Zakona obavlja djelatnost radija i televizije na temelju koncesije i sklopljenog ugovora o koncesiji prema propisima koji su važili do dana početka primjene ovoga Zakona, nastavlja obavljati svoju djelatnost u skladu s odredbama posebnog zakona kojim je uređeno područje elektroničkih medija do isteka vremena na koje je dana koncesija.

Prijelazne odredbe o Agenciji

Članak 121.

(1) Vlada Republike Hrvatske će u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnijeti prijedlog za imenovanje članova, predsjednika i zamjenika predsjednika Vijeća Ag­en­cije Hrvatskom saboru, u skladu sa člankom 9. stavkom 1. ovoga Zakona, a Hrvatski sabor će u roku od 30 dana od dana primitka prijedloga imenovati članove, predsjednika i zamjenika predsjednika Vijeća Agencije.

(2) Predsjednik, zamjenik predsjednika i članovi Vijeća za telekomunikacije, predsjednik, zamjenik predsjednika i članovi Vijeća Hrvatskog zavoda za telekomunikacije, te direktor i zam­jenik direktora Hrvatskog zavoda za telekomunikacije privremeno nastavljaju s radom i nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, do dana imenovanja novih članova Vijeća Agencije prema ovom Zakonu.

(3) Vijeće Agencije će u roku od 30 dana od dana imenovanja donijeti Statut Agencije i druge opće akte, te u daljnjem roku od 10 dana raspisati natječaj za imenovanje upravitelja Agencije. Vijeće Agencije će u roku od 30 dana od dana imenovanja na temelju dobivene ovlasti Hrvatskoga sabora podnijeti prijavu za brisanje Vijeća za telekomunikacije i Hrvatskoga zavoda za telekomunikacije iz sudskog registra, te izvršiti prijavu za upis Agencije u sudski registar.

(4) Radnici stručne službe Vijeća za telekomunikacije i radnici Hrvatskog zavoda za telekomunikacije nastavljaju s radom na poslovima na kojima su zatečeni u trenutku stupanja na snagu ovoga Zakona i zadržavaju stečena zvanja i položaje do sklapanja ugovora o radu na temelju općih akata iz stavka 3. ovoga članka.

(5) Iznimno od odredbe iz stavka 4. ovoga članka, radnike Hrvatskog zavoda za telekomunikacije, koji su u trenutku stupanja na snagu ovoga Zakona zatečeni na poslovima nadzornika telekomunikacija, preuzima Ministarstvo.

(6) Agencija je pravni sljednik Vijeća za telekomunikacije i Hrvatskog zavoda za telekomunikacije, te preuzima pokretnu i nepokretnu imovinu, pismohranu i drugu dokumentaciju, sredstva za rad, financijska sredstva, prava i obveze Vijeća za telekomunikacije i Hrvatskog zavoda za telekomunikacije.

Podzakonski propisi

Članak 122.

(1) Vlada Republike Hrvatske donijet će uredbu iz članka 88. stavka 2. ovoga Zakona najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Ministar će donijeti propise koje je ovlašten donijeti prema odredbama ovoga Zakona najkasnije u roku od godine dana od dana njegova stupanja na snagu.

(3) Do stupanja na snagu propisa iz stavka 1. i 2. ovoga članka primjenjivat će se podzakonski propisi, koji uređuju odnosna pitanja, ako nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.

Završne odredbe

Članak 123.

Danom početka primjene ovoga Zakona prestaju važiti odred­be Zakona o telekomunikacijama (»Narodne novine«, br. 76/99., 128/99., 68/01. i 109/01.), osim odredaba Glave XII. »Radio i televizija«.

Članak 124.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjivat će se od 1. kolovoza 2003.

Klasa: 344-03/03-01/01

Zagreb, 17. srpnja 2003.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.