USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2246

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi D. J. iz K., kojeg zastupa J. A., odvjetnik iz R., na sjednici održanoj 17. rujna 2003. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Otočcu dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: R1-23/89 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 - pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, D. J., iz K., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01 - ispravak) u iznosu od 6.500,00 (šest tisuća petsto) kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja za njezinu isplatu Ministarstvu financija Republike Hrvatske.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazlože­nje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narod­ne novine«, broj 49/02 - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustav­ni zakon), podnio je 10. listopada 2002. godine ustavnu tužbu protiv Općinskog suda u Otočcu »zbog nedonošenja akta - sudske odluke u razumnom roku«.

U ustavnoj tužbi podnositelj navodi da je Okružni sud u Gospiću rješavajući po njegovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Otočcu, broj: RZ-10/80-24 od 30. travnja 1987. godine, donio rješenje 27. veljače 1989. godine kojim se prvostupanjsko rješenje ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Podnositelj dalje navodi da je Općinski sud u Otočcu navedeno rješenje zaprimio 9. ožujka 1989. godine pod poslovnim brojem: R1-23/89 i da je od tada održano jedno ročište 25. lipnja 1991. godine. Postupak do dana podnošenja ustavne tužbe nije okončan iako je od dana dostavljanja drugostupanjskog rješenja Općinskom sudu u Otočcu prošlo više od 13 godina.

Smatra da su, obzirom na okolnost da o njegovim pravima i obvezama sud nije odlučio u razumnom roku, ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 63. Ustavnog zakona te da su mu uslijed navedenog povrijeđena ustavna prava propisana odredbama članka 26. i članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske:

– dana 5. kolovoza 1980. godine J. V. kao predlagateljica pokrenula je pred Općinskim sudom u Otočcu izvanparnični postupak radi brisanja zadružnog svojstva na nekretninama bivše K. zadruge kbr. 158/26 iz R. K., protiv protustranaka među kojima je i S. K., majka podnositelja ustavne tužbe, a koji postupak je vođen pod brojem Rz-10/80,

– dana 30. travnja 1987. godine Općinski sud u Otočcu donio je rješenje, broj: Rz-10/80-24 kojim se briše zadruženo svojstvo na nekretninama bivše K. zadruge kbr. 156/26 iz R. D., upisane u zk.ul.br. 133 i 136 u k.o. P. uz istovremeni upis na ime i u korist sudionika V. K. u 2/8 dijelova, M. V. u 2/8 dijelova, Đ. L. u 2/8 dijelova, te u korist N. J. i D. J., sinova protustranke, na svakog u 1/8 dijelova,

– protiv navedenog rješenja protustranke N. J. i D. J. izjavili su žalbu i drugostupanjski Okružni sud u Gospiću rješenjem, broj: Gž-89/89-2 od 27 veljače 1989. godine ukinuo je prvostupanjsko rješenje i predmet vratio Općinskom sudu u Otočcu na ponovni postupak, a koji je zaprimljen u Općinskom sudu u Otočcu 9. ožujka 1989. godine,

– dana 25. lipnja 1991. godine održano je ročište na koje je pristupio samo podnositelj ustavne tužbe kao protustranka koji je ujedno zastupao i svog brata N. J., dok za predlagatelja dostava poziva nije obavljena uz napomenu da je na označenoj adresi u S. nepoznat, te je riješeno da će se izvršiti provjera boravišta i adrese za predlagatelja i nakon toga odlučiti o novom ročištu,

– daljnje radnje u postupku nisu poduzimane.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U OTOČCU

3. Na temelju članka 69. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud zat ražio je dana 31. siječnja 2003. godine od Općinskog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe.

Općinski sud u Otočcu dostavio je preslik spisa i opširno očitovanje, broj: 10-Su-21/03-3 od 28. veljače 2003. godine.

U očitovanju opisuje se kronologija rada na način opisan u točki 2. obrazloženja ove odluke, te navodi da su do donošenja prvostupanjskog rješenja poduzimane sve procesne radnje, zakazivana ročišta, provedeni potrebni dokazi, međutim da je evidentan zastoj u postupanju suda, a nakon toga i prekid rada na predmetu, nakon ukidanja prvostupanjskog rješenja po višem sudu. Do toga je došlo iz razloga što su svi prvobitno označeni sudionici u postupku u međuvremenu umrli, a njihovi procesnopravni sljednici nisu utvrđeni ili sudu nisu poznati, odnosno nisu pravodobno utvrđene njihove adrese stanovanja. Dalje se ističe složenost predmeta u izvanparničnom postupku radi brisanja združenog svojstva bivših kućnih zadruga na nekretninama u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje odlučnih činjenica koje su uglavnom nastale u davnoj prošlosti. Ističe se da nije izgrađena sudska praksa u postupanju i primjeni pravnih pravila za utvrđivanje ovlaštenika na imovini bivših kućnih zadruga, što u bitnome otežava vođenje postupka i donošenja odluke.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvat­ske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) propisano je:

»Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«.

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

»(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«.

Ustavna tužba je osnovana.

5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i dostav­ljenog očitovanja Općinskog suda u Otočcu, Ustavni sud utvrdio je da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski izvanparnični postupak započeo je 5. kolovoza 1980. godine, podnošenjem prijedloga Općinskom sudu u Otočcu. Buduću da je ustavna tužba podnijeta 10. listopada 2002. godine, a do tog dana sudski postupak nije bio okončan, Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvadeset dvije (22) godine, dva (2) mjeseca i pet (5) dana.

Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst i 8/99 - ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.

Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka 134. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90), dio unutarnjeg pravnog poretka Repub­like Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvat­ske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje:

»Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.«.

Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donošenje sud­ske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997.). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj 9. studenoga 2000. godine, izmjenama članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/00). Iz navedenih razloga ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno.

Ustavni sud je, u konkretnom slučaju, ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem za povredu prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine, dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije do 10. listopada 2002. godine, dana podnošenja ustavne tužbe podnositelja, što ukupno iznosi četiri (4) godine, jedanaest (11) mjeseci i pet (5) dana.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Otočcu nije poduzeo niti jednu radnju u postupku (zadnje ročište održano je 25. lipnja 1991. godine).

Radi se, dakle, o razdoblju potpune neaktivnosti nadležnog suda u izvanparničnom postupku prvog stupnja.

5.3. POSTUPNJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽI­TE­LJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao protustranka u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, svojim je ponašanjem i radnjama pokušao ubrzati postupak i donošenje rješenja. Podnositelj je 6. rujna 2000. godine usmeno izvijestio sud o svojim saznanjima o prebivalištu i adresama pojedinih sudionika postupka (sačinjena je službena bilješka suda), a podneskom od 9. listipada 2000. godine predlažio je nastavak izvanparničnog postupka, a nakon pokretanje postupka i postavljanja odsutnim strankama staratelja za poseban slučaj.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Razvrgnuće zadružne imovine na nekretninama bivše kućne zadruge po svojoj je pravnoj prirodi izvanparnični postupak. Pretpostavka za vođenje postupka je nespornost činjenica na kojima se temelje prava sudionika u postupku. Ako te činjenice postanu sporne, sud prekida postupak i stranke upućuje u parnicu. Stoga, Ustavni sud ocjenjuje da predmetni postupak nema obilježja složenosti koja bi mogla opravdati dugotrajnost postupka.

Isto tako, polazeći od činjenice da je u konkretnom slučaju postupak pokrenut 1980. godine, a od 1989. godine, kada je u žalbenom postupku ukinuto prvostupanjsko rješenje i predmet vraćan na ponovni postupak, se nalazi u postupku pred sudom prvog stupnja koji nije poduzimao odgovarajuće radnju u postupku, Ustavni sud nije niti s tog osnova našao okolnosti koje bi u dosadašnjem tijeku postupka ukazivale na složenost sudskog postupka, a koje bi opravdale postupanja u konkretnom sudskom predmetu preko 22 godine.

5.5. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINU SUD­SKOG POSTUPKA

Ustavni sud nije našao drugih okolnosti koje su bile od utjecaja na duljinu sudskog postupka.

6. Imajući u vidu navedene činjenice i okolnosti, Ustavni sud je utvrdio da je trajanjem izvanparničnog postupka preko dvadest dvije godine podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu moguć­nost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2274/2002
Zagreb, 17. rujna 2003.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.