Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-402/2002 od 12. rujna 2003.

NN 156/2003 (3.10.2003.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-402/2002 od 12. rujna 2003.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2249

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću trojice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Milan Vuković, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija i Jasna Omejec, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom B. Š. iz R., kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured S. B. i M. J. iz R. na sjednici održanoj 12. rujna 2003. godine, jednoglasno je donio

RJEŠENJE

I. Ustavna tužba se odbacuje.

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazlože­nje

1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj: Gž-2151/01-2 od 21. studenoga 2001. godine i presude Općinskog suda u Rijeci, broj: P-4509/99 od 19. travnja 2001. godine, u dijelu kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka.

U provedenom parničnom postupku djelomično je usvojen tužbeni zahtjev podnositelja ustavne tužbe, te je tuženik, »E. o.«, Podružnica R., obvezan podnositelju platiti određeni novčani iznos na ime naknade štete koju je pretrpio uslijed prometne nezgode od dana 17. travnja 1999. godine, kao i trošak postupka (4.942,16 kuna za trošak postupka pred prvostupanjskim sudom i 991,00 kuna pred drugostupanjskim sudom).

2. Podnositelj ustavnom tužbom osporava drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu samo u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima parničnog postupka. Smatra da su sudovi pogrešno primijenili odredbe Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92 i 112/99), te da je u konkretnom slučaju troškove postupka trebalo odrediti suglasno uspjehu stranaka u postupku. Slijedom navedenog nalazi da mu je povrije­đeno ustavno pravo koje se jamči odredbom članka 26. Ustava Republike Hrvatske, te predlaže da Ustavni sud »preinači nižestupanjske presude na način da se dosudi parnični trošak isključivo ovisno o uspjehu tužitelja u sporu ili podredno ukidanje osporenog i nižestupanjskog akta i vraćanje predmeta nadležnom sudu na ponovni postupak u dijelu koji se odnosi na dosuđenje parničnog troška«.

Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje.

3. Odredba članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02-pročišćeni tekst, u nastavku: Ustavni zakon) propisuje:

»Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti ... kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom ... (...)«.

Sukladno tome, samo ona odluka kojom je nadležni sud meritorno odlučio o biti stvari, odnosno o pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela podnositelja, jest pojedinačni akt u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona u povodu kojega je Ustavni sud Republike Hrvatske, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, nadležan štititi ljudska prava i temeljne slobode podnositelja, zajamčene Ustavom Republike Hrvatske.

4. Tijekom ustavnosudskog postupka utvrđeno je da podnositelj ustavnom tužbom osporava samo odluku o trošku parničnog postupka, a koja odluka ne predstavlja pojedinačni akt u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona protiv kojeg bi Ustavni sud bio nadležan pružiti ustavnosudsku zaštitu.

5. Slijedom iznijetoga, na temelju članka 72. u svezi s člankom 62. Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci.

Objava ovog rješenja temelji se na odredbi članka 29. Ustav­nog zakona.

Broj: U-III-402/2002
Zagreb, 12. rujna 2003.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
 Milan Vuković,
v. r.