2249
Ustavni
sud Republike Hrvatske, u Vijeću trojice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u
sastavu sudac Milan Vuković, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija i Jasna
Omejec, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom B. Š. iz R.,
kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured S. B. i M. J. iz R. na sjednici održanoj
12. rujna 2003. godine, jednoglasno je donio
I.
Ustavna tužba se odbacuje.
II. Ovo
rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1.
Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj: Gž-2151/01-2
od 21. studenoga 2001. godine i presude Općinskog suda u Rijeci, broj:
P-4509/99 od 19. travnja 2001. godine, u dijelu kojim je odlučeno o troškovima
parničnog postupka.
U provedenom parničnom postupku djelomično je usvojen
tužbeni zahtjev podnositelja ustavne tužbe, te je tuženik, »E. o.«, Podružnica
R., obvezan podnositelju platiti određeni novčani iznos na ime naknade štete
koju je pretrpio uslijed prometne nezgode od dana 17. travnja 1999. godine, kao
i trošak postupka (4.942,16 kuna za trošak postupka pred prvostupanjskim sudom
i 991,00 kuna pred drugostupanjskim sudom).
2. Podnositelj ustavnom tužbom osporava
drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu samo u dijelu u kojem je odlučeno o
troškovima parničnog postupka. Smatra da su sudovi pogrešno primijenili odredbe
Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92 i 112/99), te
da je u konkretnom slučaju troškove postupka trebalo odrediti suglasno uspjehu
stranaka u postupku. Slijedom navedenog nalazi da mu je povrijeđeno ustavno
pravo koje se jamči odredbom članka 26. Ustava Republike Hrvatske, te predlaže
da Ustavni sud »preinači nižestupanjske presude na način da se dosudi parnični
trošak isključivo ovisno o uspjehu tužitelja u sporu ili podredno ukidanje
osporenog i nižestupanjskog akta i vraćanje predmeta nadležnom sudu na ponovni
postupak u dijelu koji se odnosi na dosuđenje parničnog troška«.
Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje.
3. Odredba članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02-pročišćeni
tekst, u nastavku: Ustavni zakon) propisuje:
»Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu
ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti ... kojim je
odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog
djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom ...
(...)«.
Sukladno tome, samo ona odluka kojom je nadležni sud
meritorno odlučio o biti stvari, odnosno o pravu ili obvezi ili o sumnji ili
optužbi zbog kažnjivog djela podnositelja, jest pojedinačni akt u smislu članka
62. stavka 1. Ustavnog zakona u povodu kojega je Ustavni sud Republike
Hrvatske, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, nadležan štititi ljudska prava
i temeljne slobode podnositelja, zajamčene Ustavom Republike Hrvatske.
4. Tijekom ustavnosudskog postupka utvrđeno je da
podnositelj ustavnom tužbom osporava samo odluku o trošku parničnog postupka, a
koja odluka ne predstavlja pojedinačni akt u smislu članka 62. stavka 1.
Ustavnog zakona protiv kojeg bi Ustavni sud bio nadležan pružiti ustavnosudsku
zaštitu.
5. Slijedom iznijetoga, na temelju članka 72. u svezi
s člankom 62. Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci.
Objava ovog rješenja temelji se na odredbi članka 29.
Ustavnog zakona.
Broj: U-III-402/2002
Zagreb, 12. rujna 2003.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
Vijeća
Milan Vuković, v. r.