HRVATSKI SABOR

2260

Na teme­lju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O OPĆOJ SIGURNOSTI PROIZVODA

Proglašavam Zakon o općoj sigurnosti proizvoda, koji je do­nio Hrvatski sabor na sjednici 25. rujna 2003.

Broj: 01-081-03-3246/2
Zagreb, 1. listopada 2003.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O OPĆOJ SIGURNOSTI PROIZVODA

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuje opća sigurnost proizvoda koji se stavljaju na tržište.

(2) Ovaj se Zakon primjenjuje na sve proizvode koji se u smislu ovoga Zakona smatraju proizvodima kad poseban zakon ili propis donesen za njegovo provođenje ne uređuje područje sigurnosti određenoga proizvoda.

(3) Ako poseban zakon ili propis donesen za njegovo pro­vođenje uređuje područje sigurnosti određenog proizvoda, ovaj se Zakon primjenjuje samo ako rizici, odnosno vrste rizika za taj proizvod, nisu predviđeni tim posebnim zakonom ili propisom.

Članak 2.

Ovaj se Zakon ne primjenjuje na rabljene proizvode koji se isporučuju kao antikviteti ili na proizvode koji moraju biti poprav­ljeni ili dorađeni prije njihove uporabe, pod uvjetom da dobavljač o tome jasno obavijesti osobu kojoj je proizvod isporučen.

Članak 3.

Pojmovi koji se upotrebljavaju u smislu odredaba ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

(a) Proizvod označuje bilo koji proizvod, uključujući i pro­izvod u okviru pružanja usluga, koji je namijenjen potro­šačima ili koji bi u razumno predvidljivim uvjetima potrošači mogli upotrijebiti, čak i ako im nije namijenjen, te koji je ispo­ručen ili dostupan, uz plaćanje ili besplatno, u okviru kakve trgovačke djelatnosti, bez obzira na to je li nov, rabljen ili popravljen.

(b) Sigurni proizvod označuje bilo koji proizvod koji u normalnim ili razumno predvidljivim uvjetima uporabe, uključujući trajanje i po potrebi stavljanje u uporabu, zahtjeve za ugradbu i održavanje, ne predstavlja nikakav rizik ili samo najmanji rizik spojiv s uporabom proizvoda te koji se smatra prihvatljivim i sukladnim s visokom razinom zaštite sigurnosti i zdravlja ljudi, posebno uzimajući u obzir sljedeće elemente:

– značajke proizvoda, osobito njegov sastav, pakiranje, upute za sklapanje te po potrebi ugradbu i održavanje,

– utjecaj nekoga proizvoda na druge proizvode u slučaju kad se razumno može predvidjeti da će se on upotrebljavati s drugim proizvodima,

– predstavljanje proizvoda, njegovo označivanje, upozorenja i upute za njegovu uporabu i uklanjanje i sve druge oznake ili obavijesti koje se odnose na taj proizvod,

– kategorije potrošača izloženih riziku kad upotrebljavaju određeni proizvod, osobito djeca i starije osobe.

Mogućnost postizanja visoke razine sigurnosti ili dostupnost drugih proizvoda koji predstavljaju manji rizik ne čini dostatan razlog da se neki proizvod smatra opasnim.

(c) Opasni proizvod je svaki proizvod koji nije sukladan s definicijom iz točke (b) stavka 1. ovoga članka.

(d) Ozbiljni rizik označuje svaki rizik koji zahtijeva brzo djelovanje državnih vlasti, uključujući i rizik čije posljedice nisu trenutačne.

(e) Proizvođač označuje:

– proizvođača proizvoda kad je on registriran u Republici Hrvatskoj i svaku drugu osobu koja se predstavlja kao proizvođač stavljanjem na proizvod svojega imena, svojega zaštitnog znaka ili kojega drugog razlikovnog znaka, ili onaj koji dorađuje pro­izvod,

– predstavnika proizvođača kad proizvođač nije registriran u Republici Hrvatskoj ili kad nema predstavnika registriranog u Republici Hrvatskoj, uvoznika proizvoda,

– druge osobe u opskrbnome lancu, u mjeri u kojoj njihove djelatnosti mogu utjecati na sigurnosne značajke proizvoda.

(f) Raspačavač (distributer) označuje svaku osobu u opskrbnome lancu čija djelatnost ne utječe na sigurnosne značajke proizvoda.

(g) Povlačenje proizvoda označuje svaku mjeru usmjerenu na vraćanje opasnoga proizvoda kojega je proizvođač ili raspa­čavač već isporučio potrošaču ili ga učinio dostupnim potrošaču.

(h) Sprječavanje raspačavanja (distribucije) označuje svaku mjeru usmjerenu na sprječavanje raspačavanja i izlaganja pro­izvoda te nuđenje proizvoda potrošačima.

II. OPĆI SIGURNOSNI ZAHTJEVI ZA PROIZVODE

Članak 4.

(1) Proizvođač je obvezan stavljati na tržište samo sigurne proizvode.

(2) U smislu stavka 1. ovoga članka proizvod se smatra sigurnim:

– kad ispunjava sve zahtjeve sadržane u tehničkim propisima koji se na njega odnose,

– ako nema odgovarajućih tehničkih propisa, kad ispunjava zahtjeve hrvatskih norma kojima su preuzete europske norme, čiji je popis objavljen u »Narodnim novinama«,

– ako nema odgovarajućih tehničkih propisa ili norma iz prethodnog podstavka, kad je sukladan s hrvatskim normama koje nisu usklađene s europskim normama, odnosno s pravilima tehnike, te pravilima kojima se na uobičajen način štiti sigurnost i zdravlje korisnika.

(3) Nije dopušteno proizvoditi, uvoziti, izvoziti ili stavljati na tržište proizvode koji su obmanjujućeg izgleda i zbog toga predstavljaju nesigurnost za potrošače, prije svega djecu.

Članak 5.

(1) Nadležno inspekcijsko tijelo rješenjem će zabraniti stavljanje na tržište i stavljanje u uporabu proizvoda, odnosno odrediti njihovo povlačenje s tržišta, ako utvrdi da ti proizvodi, iako ispunjavaju odredbe članka 4. stavka 2. ovoga Zakona, ugro­žavaju sigurnost i zdravlje potrošača i drugih korisnika.

(2) Žalba, odnosno tužba protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka ne odgađa njegovo izvršenje.

III. OBVEZE PROIZVOĐAČA I RASPAČAVAČA

Članak 6.

(1) Da bi sigurnost proizvoda bila zajamčena, proizvođači ili raspačavači moraju:

– obavijestiti potrošače i druge korisnike priloženim uputama za uporabu i drugim potrebnim obavijestima, kako bi potrošači i drugi korisnici mogli ocijeniti rizike svojstvene pro­izvodu tijekom njegove normalne ili razumno predvidljive uporabe kad takvi rizici nisu odmah zamjetljivi bez odgovarajućeg upozorenja, te da poduzmu mjere opreza protiv tih rizika,

– u skladu sa značajkama proizvoda koje isporučuju, poduzeti mjere koje im omogućuju pravodobno obavješćivanje o opasnostima koje ti proizvodi mogu predstavljati te poduzimati odgo­varajuće mjere, po potrebi i povlačenje proizvoda s tržišta, kako bi se izbjegli rizici.

(2) Kad proizvođači i raspačavači znaju ili bi trebali znati, da proizvod koji su stavili na tržište predstavlja za potrošače rizike nespojive s općim sigurnosnim zahtjevima, moraju odmah o tome obavijestiti nadležna tijela.

(3) Proizvođači i potrošači u granicama svojih djelatnosti surađuju s mjerodavnim tijelima u poduzimanju mjera kako bi se izbjegli rizici koje predstavljaju proizvodi koji se isporučuju ili su već isporučeni.

(4) Obavijesti iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka ne os­lobađaju od obveze stavljanja na tržište samo sigurnih proizvoda.

IV. NADZOR

Članak 7.

(1) Ispunjavanje odredaba ovoga Zakona nadziru inspek­cijska tijela u skladu s nadležnostima za pojedine proizvode koji proizlaze iz propisa o organizaciji i djelokrugu rada tijela državne uprave, odnosno drugih propisa koji određuju njihovu nadležnost i zadatke.

(2) Nadležni inspektori imaju, osim ovlaštenja za poduzimanje mjera koje proizlaze iz pojedinih propisa koji se odnose na njihov rad, na temelju ovoga Zakona dodatna ovlaštenja da:

a) za bilo koji proizvod:

– organiziraju, čak i poslije stavljanja proizvoda na tržište kao sigurnog, odgovarajuće provjere njegovih sigurnosnih značajka na odgovarajućoj ljestvici do posljednje faze uporabe,

– traže sve potrebne obavijesti od strana kojih se to tiče,

– uzimaju uzorke proizvoda i podvrgavaju proizvode sigurnosnim provjerama,

b) za bilo koji proizvod koji može predstavljati rizik u određenim uvjetima:

– zahtijevaju da proizvod bude opskrbljen odgovarajućim, jasno izrečenim i lako razumljivim upozorenjima o rizicima koje proizvod može predstavljati na hrvatskome jeziku,

– postavljaju uvjete za stavljanje proizvoda na tržište kako bi se on učinio sigurnim,

c) za bilo koji proizvod koji bi mogao predstavljati rizike za određene osobe:

– urede da te osobe budu pravodobno i na prikladan način upozorene na te rizike, uključujući objavljivanje posebnih upozorenja,

d) za bilo koji proizvod koji bi mogao biti opasan:

– privremeno, u razdoblju potrebnom za različite preglede, provjere i procjene sigurnosti, zabrane njihovu isporuku, ponudu isporuke ili izlaganje,

e) za bilo koji opasni proizvod:

– zabrane njegovo stavljanje na tržište i odrede odgovarajuće mjere potrebne da se osigura poštivanje tih zabrana,

f) za bilo koji opasni proizvod koji je već na tržištu:

– narede ili organiziraju njegovo trenutačno i djelotvorno povlačenje i upozore potrošače na rizike koje on predstavlja,

– narede ili usklađuju ili, po potrebi, organiziraju zajedno s proizvođačima i raspačavačima njegovo povlačenje od proizvo­đača i njegovo uništavanje u odgovarajućim uvjetima.

(3) Kad nadležna inspekcijska tijela poduzimaju mjere iz stav­ka 2. ovoga članka, i osobito one koje se navode u točkama d) - f), moraju djelovati tako da provode te mjere na način sumjerljiv ozbiljnosti rizika i vodeći računa o načelu opreznosti.

(4) Ako nadležna inspekcijska tijela ne raspolažu potrebnim stručnim znanjem ili opremom za provedbu potrebnih pregleda ili ispitivanja iz stavka 2. ovoga članka, mogu povjeriti provedbu pojedinih radnja u okviru inspekcijskog nadzora osposobljenoj ustanovi.

(5) Troškove inspekcijskoga postupka koji su nastali pri provedbi postupka nadzora snosi proizvođač ili uvoznik ako se pokaže da proizvod nije bio siguran uslijed propusta ili pogreške učinjene od strane proizvođača ili uvoznika.

Članak 8.

Vlada Republike Hrvatske uredbom će propisati sadržaj i postupak obavješćivanja drugih tijela državne uprave, među­narodnih subjekata i javnosti o rizicima koji mogu predstavljati proizvodi za zdravlje i sigurnost ljudi, o stavljanju tih proizvoda na tržište, odnosno o mjerama poduzetim za njihovo povlačenje s tržišta.

V. KAZNENE ODREDBE

Članak 9.

(1) Novčanom kaznom od 2.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, odnosno novčanom kaznom od 300,00 do 10.000,00 kuna kažnjava se za prekršaj fizička osoba koja:

– u suprotnosti sa člankom 4. stavkom 1. ovoga Zakona stavi na tržište proizvode koji nisu sigurni,

– u suprotnosti sa člankom 4. stavkom 3. ovoga Zakona stavi na tržište ili u uporabu opasan proizvod,

– u suprotnosti sa člankom 6. ovoga Zakona ne obavijesti na odgovarajući način potrošače i druge korisnike ili ne poduzme odgovarajuće mjere kako bi oni izbjegli opasnost,

– u suprotnosti sa člankom 7. ovoga Zakona ne postupi u skladu s izvršnim rješenjima nadležnih inspekcijskih tijela.

(2) Novčanom kaznom od 300,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba pravne osobe koja učini prekršaj iz prethodnog stavka.

VI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 10.

Vlada Republike Hrvatske donijet će uredbu iz članka 8. ovoga Zakona u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 11.

Prekršajni postupci koji su pokrenuti do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama koje su bile na snazi do stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 12.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 383-01/03-01/05
Zagreb, 25. rujna 2003.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.