2588
Ustavni
sud Republike Hrvatske, u Vijeću trojice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u
sastavu sudac Milan Vuković, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija i Jasna
Omejec, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom D. C. iz Đ., na
sjednici održanoj 17. listopada 2003. godine, jednoglasno je donio
I.
Ustavna tužba podnijeta protiv rješenja Upravnog suda, broj: Us-3638/02-4 od 9.
siječnja 2003. godine, ne uzima se u razmatranje.
II. Ovo
rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1.
Ustavnom tužbom podnositelj osporava rješenje Upravnog suda Republike Hrvatske,
broj: Us-3638/02-4 od 9. siječnja 2003. godine.
Tim rješenjem Upravni sud je odbacio tužbu
podnositelja podnesenu protiv Odluke Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne
samouprave, klasa: 700-04/01-01/772, urbroj: 514-01-02-2 od 21. ožujka 2002.
godine, o imenovanju predsjednika Općinskog suda u Đakovu, jer se ni po svom
nazivu ni po svom sadržaju ona nije mogla podvesti pod zahtjev za zaštitu
Ustavom zajamčenog prava, koji zahtjev je podnositelj protiv navedene odluke
imao podnijeti temeljem članka 66. Zakona o upravnim sporovima.
Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis
Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-3638/02.
U ustavnoj tužbi nije istaknuta povreda ustavnog
prava.
2. U odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni
tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) propisano je:
»Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu
ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice
lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima,
kojima je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog
kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena
Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu)
samoupravu...«.
Sukladno tome, samo ona ljudska prava i temeljne
slobode, koji su zajamčeni u pojedinim odredbama Ustava Republike Hrvatske,
smatraju se ustavnim pravima.
3. Prema odredbi članka 71. stavka 1. Ustavnog
zakona, Vijeće Ustavnog suda ispituje samo one povrede ustavnog prava koje su
istaknute u ustavnoj tužbi.
Podnositelj je u ustavnoj tužbi istaknuo povredu
odredaba članaka 3., 4. i 117. Ustava.
Odredba članka 3. Ustava propisuje:
»Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i
ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka,
nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava
i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka
Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.«
Odredba članka 4. Ustava propisuje:
»U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na
načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu a ograničena je Ustavom
zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.
Načelo diobe vlasti uključuje oblike međusobne
suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti propisane Ustavom i zakonom.«
Odredba
članka 117. Ustava propisuje:
»Sudbenu
vlast obavljaju sudovi. Sudbena vlast je samostalna i neovisna. Sudovi sude na
temelju Ustava i zakona.«
Ove
ustavne odredbe, ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode koje su Ustavom
zajamčene fizičkoj ili pravnoj osobi, i koje se štite u ustavnosudskom postupku
pokrenutom ustavnom tužbom u smislu odredbe članka 62. stavka 1. Ustavnog
zakona.
Budući
da članak 71. stavak 2. Ustavnog zakona propisuje da se ustavna tužba neće
uzeti u razmatranje u slučaju kad se ne radi o povredi ustavnog prava, Vijeće
Ustavnog suda nije prihvatilo razmatranje ustavne tužbe podnositelja, jer u
njoj nisu istaknute povrede nijednog ustavnog prava.
4.
Slijedom navedenog, a temeljem odredbe članka 71. stavka 2. u svezi s člankom
62. stavkom 1. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
5. Rješenje
o objavi temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
Broj:
U-III-1598/2003
Zagreb, 17. listopada 2003.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
Milan Vuković, v. r.