USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2980

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi Š. i J. M. iz Z., koje zastupaju V. V. i M. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu V. i partneri iz Z., na sjednici održanoj 20. studenoga 2003. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Rovinju dužan je donijeti presudu u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-144/93, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02-pročišćeni tekst) podnositeljima ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01-pročišćeni tekst):

– Š. M. iz Z., u iznosu od 5.000,00 kuna

– J. M. iz Z., u iznosu od 5.000,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

O b r a z l o ž e n j e

1. Podnositelji ustavne tužbe podnijeli su dana 14. siječnja 2003. godine, temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02-pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), ustavnu tužbu zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.

Podnositelji predlažu da Ustavni sud odredi rok za donošenje presude u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Rovinju pod poslovnim brojem: P-144/93, te da odredi primjerenu naknadu podnositeljima zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, koju je Općinski sud u Rovinju počinio ne odlučivši o pravima i obvezama podnositelja u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općin­skog suda u Rovinju, broj: P-144/93, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:

– podnositelji su Općinskom sudu u Rovinju dana 26. srpnja 1993. godine podnijeli tužbu kojom od općine Rovinj i Republike Hrvatske potražuju iznos od 400.000,00 kn na ime naknade štete, koja im je nastala zbog nezakonitog postupanja tuženika (prema navodima tužbe podnositelji su na temelju konačne i izvršne građevne dozvole iz 1985. godine započeli s izgradnjom obiteljske stambene zgrade u Rovinju; navedenu građevnu dozvolu poništio je Upravni sud rješenjem iz 1989. godine, te je 1991. godine Građevinsko urbanistička inspekcija Općine Rovinj objekt podnositelja srušila);

– glavne rasprave održane su 30. studenoga 1993., 22. prosinca 1993. i 29. lipnja 1995. godine;

– podneskom od 25. svibnja 1995. godine podnositelji su se očitovali na dopunu odgovora na tužbu od 9. ožujka 1993. godine;

– uz podnesak od 4. rujna 1995. godine podnositelji su dostavili dokaz o uplaćenom predujmu za građevinsko vještačenje, određeno rješenjem suda od 3. srpnja 1995. godine;

– podnescima od 29. kolovoza 1996. i 22. svibnja 1997. godine podnositelji požuruju izradu nalaza i mišljenja;

– vještak je 25. lipnja 1999. godine dostavio sudu dopis kojim traži suglasnost suda za izradu nalaza i mišljenja prema važećim cijenama i postojećim količinama, a ne po cijenama u vrijeme rušenja objekta kako je to naložio sud;

– podneskom od 3. rujna 1999. godine podnositelji naz­načuju pravne sljednike tuženika Općine Rovinj, te požuruju određivanje ročišta;

– glavna rasprava održana je 24. studenoga 1999. godine;

– sukladno rješenju s navedenog ročišta, sud je dopisom od 25. studenoga 1999. godine od Županijskog ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša zatražio upravni spis koji se odnosi na izdavanje građevne dozvole;

– nova glavna rasprava održana je 31. siječnja 2000. godine;

– s obzirom na odgovor upravnog tijela, dopisom od 31. siječnja 2000. godine sud je upravni spis zatražio od Ministarstva graditeljstva i zaštite okoliša, koje je udovoljilo traženju suda 24. ožujka 2000. godine;

– uz podnesak od 13. studenoga 2002. godine, podnositelji su dostavili dokaz o uplaćenoj sudskoj pristojbi;

– na raspravi odžanoj 11. prosinca 2002. godine sud je pozvao stranke da se očituju o primljenim podnescima, provedenim dokazima, te da predlože daljnje dokaze;

– na raspravi održanoj 21. veljače 2003. godine proveden je dokaz saslušanjem podnositeljice i svjedoka Š. M., sina podnositelja, te je riješeno da će se dokaz saslušanjem podnositelja provesti zamolbenim putem kod Općinskog suda u Zagrebu;

– zamolnica Općinskom sudu u Zagrebu upućena je 27. veljače 2003. godine.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ROVINJU

3. Na temelju članka 69. stavka 1. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je dana 14. veljače 2003. godine zatražio od Općinskog suda u Rovinju da se izjasni o navodima ustavne tužbe.

U očitovanju od 31. ožujka 2003. godine uredujući sudac iznosi kronologiju rada na predmetu, te ističe da se radi o pravno složenijem predmetu s obzirom na istaknute prigovore promašene pasivne legitimacije i zastare tražbine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, propisano je:

»Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...)«.

Odredbama članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

»(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi, i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku.

Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu«.

Ustavna tužba je osnovana.

5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakoga pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i dostavljenog očitovanja Općinskog suda u Rovinju, te uvida u spis predmeta, Ustavni sud utvrdio je da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 26. srpnja 1993. godine podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Rovinju. Ustavna tužba podnesena je dana 14. siječnja 2003. godine, a do tog dana sudski postupak u prvom stupnju nije bio okončan. Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe prvostupanjski postupak pred Općinskim sudom u Rovinju trajao ukupno devet (9) godina, pet (5) mjeseci i devetnaest (19) dana.

Ustavni sud napominje, međutim, da je Zakon o potvr­đivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine  - Međunarodni ugovori«, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.

Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka 140. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90), dio unutarnjeg pravnog poretka Repub­like Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvat­ske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje:

»Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...), svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj«.

Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997. godine). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj 9. studenoga 2000. godine, izmjenama članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/00). Iz navedenih razloga, ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka, temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno.

Ustavni sud je, u konkretnom slučaju, ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 14. siječnja 2003. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe podnositelja), što ukupno iznosi pet (5) godina, dva (2) mjeseca i devet (9) dana.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom razdoblju Općinski sud u Rovinju, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, održao tri ročišta za glavnu raspravu. Prije tog razdoblja održao je tri ročišta, te odredio provođenje građevinskog vještačenja. Nakon podnijete ustavne tužbe, prvostupanjski sud održao je jedno ročište i uputio zamolnicu Općinskom sudu u Zagrebu za saslušanje podnositelja.

U prosudbi osnovanosti ustavne tužbe, Ustavni sud je u vezi s postupanjem nadležnog suda, bitnim cijenio i sljedeće:

Građevinsko vještačenje sud je, na prijedlog podnositelja, odredio rješenjem od 3. srpnja 1995. godine, koje je zajedno sa spisom 12. srpnja 1995. godine dostavljeno određenom vještaku N. O.-S. Nakon nekoliko požurnica podnositelja, predsjednik suda pozvao je vještaka na razgovor 22. travnja 1998. godine. Vještak je sudu 25. lipnja 1999. godine vratio spis, uz svoj prije­dlog da se nalaz i mišljenje sačini prema važećim cijenama i postojećim količinama, a ne po cijenama u vrijeme rušenja objekta kako je to naložio sud, te od suda traži odgovor prihvaća li taj prijedlog.

Činjenica je da se u razdoblju od 12. srpnja 1995. do 25. lipnja 1999. godine spis nalazio kod vještaka (koji je nakon gotovo 4 godine vratio spis ne izradivši nalaz i mišljenje). Međutim, ta činjenica se ne bi mogla smatrati opravdanim razlogom za nerazumno dugo nepostupanje suda u ovom sudskom postupku. Naime, sukladno odredbi članka 259. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, u daljnjem tekstu: ZPP) sud rukovodi vještačenjem.

Prema odredbi članka 251. stavka 4. ZPP umjesto određenog vještaka sud može uvijek odrediti drugog vještaka.

Odredbom članka 260. stavka 1. ZPP propisano je, između ostaloga, da će sud odrediti rok za pisano podnošenje nalaza i mišljenja. Iz rješenja od 3. srpnja 1995. godine razvidno je da sud nije odredio rok za izradu pisanog nalaza i mišljenja.

Člankom 16. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (»Narodne novine«, broj 21/98), propisana je dužnost vještaka da se pridržava rokova određenih odlukom, te postupak vještaka u slučaju da iz objektivnih razloga ne može dovršiti vještačenje u zadanom mu roku.

U smislu odredbi članka 18. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima, predsjednici županijskih, trgovačkih i općinskih sudova dužni su pratiti rad vještaka.

Razdoblju u kojem se spis nalazio kod vještaka treba dodati i razdoblje potpune neaktivnosti Općinskog suda u Rovinju od 24. ožujka 2000. godine (kada je Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša udovoljilo traženju suda i dostavilo upravni spis) do 11. prosinca 2002. godine, kada je održana rasprava, tj. dvije (2) godine, osam (8) mjeseci i sedamnaest (17) dana.

Polazeći od navedenih odredbi ZPP i Pravilnika o stalnim sudskim vještacima, a imajući u vidu razdoblje od gotovo 4 godine, koliko se spis nalazio kod vještaka, te razdoblje potpune neaktivnosti suda (od 24. ožujka 2000. do 11. prosinca 2002. godine), Ustavni sud je ocijenio da Općinski sud u Rovinju predmetni postupak nije vodio učinkovito i sukladno načelu ekonomičnosti postupka.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE

(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nisu pridonijeli duljini sudskog postupka. Dapače, podnositelji su se u više navrata pisanim podnescima obraćali nadležnom sudu požurujući postupak.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o složenoj sudskoj stvari.

Polazeći od činjenice da se predmet neprekidno nalazi u postupku pred sudom prvog stupnja, a imajući u vidu postupanje nadležnog suda u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Ustavni sud nije našao okolnosti koje bi u dosadašnjem tijeku postupka ukazivale na složenost sudskog predmeta, a koje bi opravdale dugotrajnost postupanja u tom predmetu.

6. Sukladno utvrđenjima Suda, opisanima u točki 5. obrazloženja ove odluke, Ustavni sud ocjenjuje da je nerazumno dugim trajanjem sudskog postupka radi naknade štete, koji se vodi pred Općinskim sudom u Rovinju pod brojem: P-144/93, povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

7. Iz tih razloga, na temelju odredbi članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

8. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud, u pravilu, određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mo­gućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Budući da je Ustavni sud ovlašten, temeljem članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, u svakom pojedinom slučaju odrediti i rok za donošenje sudske odluke, na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je i činjenica da je Općinskom sudu u Rovinju, temeljem točke II. izreke ove odluke, određen kratak rok u kojem je taj sud dužan donijeti odluku u predmetu broj: P-144/93, čime se na najdjelotvorniji način ostvaruje i svrha samog sudskog postupka.

Iznos pravične naknade, koju su podnositelji zahtijevali u ustavnoj tužbi, u dijelu koji prelazi utvrđenu svotu u točki III. izreke ove odluke, Sud je ocijenio neprimjerenim.

9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-157/2003

Zagreb, 20. studenoga 2003.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.