USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi S. O. iz S., kojeg zastupa Č. P., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj dana 17. prosinca 2003., jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Sisku dužan je donijeti meritornu odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-131/03 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od tri mjeseca, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, S. O. iz S., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst), u iznosu od 7.500,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je dana 3. listopada 2003. godine ustavnu tužbu zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.

Predlaže da Ustavni sud odredi rok za donošenje odluke u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Sisku, pod poslovnim brojem: P-131/03, te da odredi primjerenu naknadu podnositelju zbog povrede ustavnih prava iz članaka 14., 26., 29. stavka 1. i 35. Ustava, kao i prava zajamčenih člancima 6., 8. i 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine«, Međunarodni ugovori, broj 6/99 – pročišćeni tekst i 8/99 – ispravak).

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općin­skog suda u Sisku, broj: P-131/03 (prije P-475/93 i dr.), utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o pov­redi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske:

– dana 18. ožujka 1993. godine, pred Općinskim sudom u Sisku pokrenut je parnični postupak, radi poništenja odluke o disciplinskoj mjeri prestanka radnog odnosa podnositelja;

– dana 1. lipnja 1993. godine je održano prvo ročiše, potom je ročište održano 6. srpnja 1993. godine, pa 9. rujna 1993. godine, 11. listopada 1993. godine, 3. studenoga 1993. godine, 25. studenoga 1993. godine, 21. prosinca 1993. godine;

– na ročištu održanom 21. prosinca 1993. godine glavna rasprava je zaključena te je 28. prosinca 1993. godine Općinski sud u Sisku donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev podnositelja;

– dana 26. travnja 1994. godine podnositelj je podnio žalbu na prvostupanjsku presudu;

– dana 30. lipnja 1994. godine Županijski sud u Sisku je, presudom, broj: Gž-733/94, uvažio žalbu podnositelja i preinačio prvostupanjsku presudu, te je poništio odluke Disciplinske komisije i naložio tuženom da podnositelja vrati u radni odnos;

– dana 26. kolovoza 1994. godine tuženik, HEP s.p.o. Zagreb, Termoelektrana Sisak, izjavio je reviziju;

– rješenjem, broj: Rev-3288/94 od 24. studenoga 1994. godine, Vrhovni sud Republike Hrvatske je prihvatio reviziju tuže­nika, ukinuo presude nižih sudova i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje;

– sljedeće ročište je održano 6. rujna 1995. godine;

– na ročištu 9. studenoga 1995. godine je konstatirano da je opunomoćenik podnositelja telefonski obavijestio sud da je spriječen pristupiti ročištu i zamolio odgodu ročišta, a isto je zatražio i punomoćnik tuženika;

– ročište zakazano za 10. prosinca 1996. godine, zbog molbe opunomoćenika tužitelja za rok za očitovanje na podnesak tuže­nika, je otkazano;

– ročište zakazano za 21. siječnja 1997. godine otkazano je zbog nepristupanja tuženika na raspravu;

– podneskom od 21. siječnja 1997. godine podnositelj je pred­ložio provođenje vještačenja po vještaku strojarske struke, kojem bi bio cilj utvrditi vrijednost dviju osovina koje se stavljaju na teret podnositelju da su nađeni u njegovom ormariću;

– ročište od 10. veljače 1997. godine odgođeno je radi donošenja odluke o provođenju vještačenja;

– na ročištu 3. ožujka 1998. godine podnositelj je predložio prekid postupka do pravomoćnosti presude u kaznenom postupku kojom je oslobođen optužbe za kazneno djelo zbog kojeg je dobio otkaz;

– podneskom od 11. ožujka 1998. godine podnositelj je tražio zakazivanje glavne rasprave;

– na ročištu 11. svibnja 1998. godine postupak je nastavljen te je određeno vještačenje;

– dana 24. kolovoza 1998. vještak je sudu dostavio nalaz i mišljenje;

– na ročištu dana 11. svibnja 1999. godine podnositelj je tvrdio da nije primio nalaz vještaka, te je upućen da sa svojim punomoćnikom, koji nije bio nazočan ročištu, utvrdi je li primio nalaz i mišljenje vještaka ili je potpis na dostavnici falsifikat;

– podneskom od 2. lipnja 1999. godine podnositelj se je očitovao na činjenicu da je primio navedeni nalaz vještaka te je iznio svoj stav o njemu;

– na ročištu održanom 7. srpnja 1999. godine glavna rasprava je zaključena;

– Općinski sud u Sisku presudom, broj: P-941/95 od 14. srpnja 1999. godine je odbio tužbeni zahtjev podnositelja;

– dana 10. travnja 2000. godine podnositelj je podnio žalbu;

– rješenjem Županijskog suda u Sisku, broj: Gž-556/00 od 26. srpnja 2000. godine uvažena je žalba, ukinuta prvostupanjska presuda te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje;

– na ročištu održanom 15. studenoga 2000. godine tuženiku je naloženo da uplati predujam za saslušanje vještaka;

– podneskom od 20. prosinca 2000. godine podnositelj je tražio zakazivanje ročišta;

– ročište je održano 9. svibnja 2001. godine;

– ročište zakazano za 20. rujna 2001. odgođeno je zbog spriječenosti opunomoćenika podnositelja te je naloženo opuno­moćeniku podnositelja da izvijesti sud kada bi, u veljači 2002. godine, mogao pristupiti raspravi;

– ročište zakazano za 6. veljače 2002. godine odgođeno je zbog nepristupa direktora tuženika i vještaka;

– sljedeće ročište je održano 11. travnja 2002. godine, kada je glavna rasprava zaključena;

– presudom Općinskog suda u Sisku, broj: P-1102/00 od 18. travnja 2002. godine odbijen je tužbeni zahtjev podnositelja;

– 23. srpnja 2002. godine podnositelj je podnio žalbu;

– rješenjem Županijskog suda u Sisku, broj: Gž-1761/02 od 26. rujna 2002. godine uvažena je žalba, ukinuta prvostupanjska presuda i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje;

– podneskom od 14. veljače 2003. godine podnositelj je požurivao zakazivanje glavne rasprave;

– ročište je zakazano za 14. travnja 2003. godine;

– ročište je održano 17. lipnja 2003. godine;

– rješenjem Općinskog suda u Sisku, broj: P-131/03-70 od 5. rujna 2003. godine određeno je provođenje vještačenja.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U SISKU

3. Na temelju članka 69. stavka 1. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Sisku da se izjasni o navodima ustavne tužbe.

Općinski sud u Sisku dostavio je ovom Sudu spis, broj: P-131/03 i očitovanje o navodima ustavne tužbe, u kojemu iznosi redoslijed postupanja u predmetu te ističe da se radi o složenom predmetu te da je sud tijekom navedenog razdoblja donosio odluke. Navodi da je u tijeku vještačenje, a da je podnositelj i sam pridonio dužini trajanja postupka zbog odgode ročišta na molbu punomoćnika podnositelja.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Mjerodavno pravo u ovom sudskom postupku sadržano je u odredbama članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članku 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i uvida u spis Općinskog suda u Sisku, broj: P-131/03, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak, pokrenut tužbom radi poništenja odluke o disciplinskoj mjeri prestanka radnog odnosa, započeo je dana 18. ožujka 1993. godine pred Općinskim sudom u Sisku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 3. listopada 2003. godine, a do tog dana sudski postupak nije okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom predmetu traje ukupno devet (9) godina, šest (6) mjeseci i petnaest (15) dana.

Tijekom tog razdoblja Općinski sud u Sisku je održao dvadest ročišta, donio tri presude o neprihvaćanju tužbenog zahtjeva, koje su ukinute odlukama Županijskog suda u Sisku odnosno rješenjem Vrhovnog suda.

Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, u daljnjem tekstu: Europska konvencija), a to je 5. studenoga 1997. godine. Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od 9. studenoga 2000. godine (dana proglašenja Promjena Ustava). Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo.

Ustavni sud je u konkretnom slučaju ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest, od dana stupanja na snagu Europske konvencije) do 3. listopada 2003. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi pet (5) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset i osam (28) dana.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Sisku, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, održao dvadeset i jedno ročište za glavnu raspravu i donio tri presude o odbijanju tužbenog zahtjeva podnositelja.

Radi se o radnom sporu u kojem zakonodavac nalaže hitno postupanje, a protivno tom zahtjevu zakonodavca postupak traje preko 9 godina, te je potrebno istaknuti i dugo trajanje postupka i prije 1997. godine. Međutim, niti nakon 1997. godine, odnosno unutar pravno relevantnog razdoblja za ocjenu razumnog roka glede trajanja postupka, prvostupanjski sud nije postupao učinkovito niti je postupak dovršio. Presude prvostupanjskog suda ukidane su svaki put zbog nedostatno provedenog dokaznog postupka te nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uslijed čega je i materijalno pravo pogrešno primjenjivano. Ocjena je Ustavnog suda da broj održanih ročišta i donijetih odluka ne opravdava trajanje radnog spora od 9 godina, a da je postupak i dalje pred prvostupanjskim sudom. Tijekom postupka su ukinute tri prvostupanjske i jedna drugostupanjska odluka, pa se može ocijeniti da je došlo do zlouporabe procesnih ovlasti od strane nižestupanjskih sudova jer nisu korištene procesne ovlasti propisane Zakonom o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01) koje nalažu efikasnije i učinkovitije vođenje parničnog postupka.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, odnosno njegov punomoćnik, prema utvrđenju Ustavnog suda, pridonijeli su duljini trajanja postupka, budući da je opuno­moćenik, zbog drugih obveza, tražio odgode ročišta. Podnositelj je, tražio i prekid postupka, zbog čekanja ishoda kaznenog postupka, te je, zbog, očito nedostatne komunikacije s odvjetnikom, tražio odgodu ročišta zbog navoda da nije primio nalaz vještaka (što se poslije utvrdilo netočnim). Mišljenje je Ustavnog suda da je podnositelj imao udjela u otežavanju rada suda, ali sudovi su imali procesne mogućnosti za sprječavanje takvog ponašanja i ubrzavanja postupka, znajući da se radi o hitnom, radnom postupku.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

U konkretnom predmetu nije sporno da se radi o složenoj sudskoj stvari, jer je riječ o radnom odnosu i zahtjevnim činje­ničnim i pravnim okolnostima u kojima su donijete osporene odlu­ke tuženika. Međutim, razlog zašto složenost postupka i činjenica da je tijekom postupka donijeto sedam sudskih odluka ne opravdava dužinu trajanja tog postupka, Ustavni sud nalazi u prirodi konkretnog spora. Radi se o radnom sporu i neučinkovitost pre­suđivanja ovaj Sud nalazi i u tomu što je predmet tri puta vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Dakle, radi se o neučinkovitosti prvostupanjskog suda.

6. Slijedom iznijetog, Ustavni sud je utvrdio da je trajanjem parničnog, radnog, postupka preko devet godina, povrijeđeno podnositeljevo ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

7. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

8. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu moguć­nost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade temeljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pri tom u vidu i vrstu postupka o kojem se radi.

9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3112/2003

Zagreb, 17. prosinca 2003.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda
dr. sc. Petar Klarić, v. r.