USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

463

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hra­njski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrko­njić, Jasna Omejec, Že­ljko Potoč­njak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smi­ljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi B. M. iz Z., na sjednici održanoj dana 28. siječ­nja 2004. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti presudu u pred­metu, koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pr-1716/93, u najkraćem mogućem roku, ali ne du­ljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga iduće­g dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na teme­lju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), podnosite­ljici ustavne tužbe, B. M. iz Z., M. 12, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) u iznosu od 8.000,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva podnosite­ljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazlože­nje

1. Podnosite­ljica ustavne tužbe podnijela je dana 2. lip­nja 2003. godine, teme­ljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u da­lj­njem tekstu: Ustavni zakon) ustavnu tužbu zbog nedonoše­nja sudske odluke u razumnom roku.

Podnosite­ljica predlaže da Ustavni sud odredi rok za donoše­nje presude u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: Pr-1716/93 te da odredi primjerenu naknadu podnosite­ljici zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, koju je Općinski sud Zagrebu počinio ne odlučivši o pravima i obvezama podno­si­te­ljice u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općin­skog suda u Zagrebu, broj: Pr-1716/03, utvrdio s­ljedeće či­njenice koje su pravno relevantne za odlučiva­nje o povredi ustavnog prava podnosite­ljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:

– podnosite­ljica je Općinskom sudu u Zagrebu, dana 30. kolovoza 1993. godine, podnijela tužbu protiv tuženika, Prve ekonomske škole u Zagrebu, radi ponište­nja disciplinskih odluka nadležnih tijela tuženika i vraća­nja na rad te nadoknade plaće,

– nakon što je tuženik odgovorio na tužbu 30. studenoga 1993. godine, održano je dana 2. prosinca 1993. godine pripremno ročište,

– s­ljedeće ročište održano je 2. svib­nja 1994. godine, kada je doneseno rješe­nje da će se saslušati svjedok S. T.,

– nakon toga, podnosite­ljica dostav­lja podneske Općinskom sudu, a u dva navrata (13. prosinca 1994. godine i 9. ožujka 1999. godine) požuruje zakaziva­nje ročišta,

– s­ljedeće ročište, na kojem je saslušan svjedok S. T., održano je 24. studenoga 1999. godine te je doneseno rješe­nje da se s­ljedeće ročište zakazuje za 6. trav­nja 2000. godine,

– na ročištu od 6. trav­nja 2000. godine, a zbog nedostatka pozvanog svjedoka, doneseno je rješe­nje o odgodi ročišta za dan 11. svib­nja 2000. godine,

– na ročištu 11. svib­nja 2000. godine saslušan je svjedok te doneseno rješe­nje da će se s­ljedeće ročište zakazati pisanim putem, a nakon što sud zaprimi određene podatke koje će zatražiti službenim putem,

– dana 25. rujna 2000. godine, Općinski sud u Zagrebu traži od Općinskoga državnog odvjetništva u Zagrebu dostavu spisa na uvid,

– dana 10. listopada 2000. godine, Općinsko državno od­vjetništvo dostav­lja traženi spis Općinskom sudu u Zagrebu,

– ročište, zakazano za 9. studenoga 2000. godine, odgođeno je zbog bolesti raspravnog suca,

– s­ljedeće ročište održano je 6. prosinca 2000. godine, a nakon toga 6. ve­ljače 2001. godine. Na tom ročištu je doneseno rješe­nje da se ono događa te da će se s­ljedeće zakazati pisanim putem nakon što se provede financijsko vještače­nje,

– rješe­njem od 27. ožujka 2001. godine pozvana je podnosite­ljica ustavne tužbe da uplati predujam za financijsko vještače­nje, što je podnosite­ljica učinila 2. trav­nja 2001. godine,

– rješe­njem od 5. listopada 2001. godine sud imenuje vještaka za provedbu financijskog vještače­nja,

– podneskom od 4. ve­ljače 2002. godine podnosite­ljica požuruje izradu nalaza vještaka,

– potom Sud, podneskom od 29. ožujka 2002. godine, poziva vještaka na izradu nalaza i miš­lje­nja i dostavu spisa,

– dana 24. trav­nja 2002. godine, vještak dostav­lja svoj nalaz i miš­lje­nje,

– podneskom od 8. svib­nja 2002. godine, podnosite­ljica se očitovala na nalaz vještaka, a podneskom od 28. svib­nja 2002. godine požuruje donoše­nje presude,

– podneskom od 18. lip­nja 2002. godine tuženik se očituje na nalaz vještaka,

– s­ljedeće ročište održano je 11. srp­nja 2002. godine, kada zbog promjene raspravnog vijeća glavna rasprava poči­nje iznova te se nalaže podnosite­ljici da specificira tužbeni zahtjev u roku od petnaest dana, a sljedeće ročište se zakazuje za 21. studenoga 2002. godine,

– rješe­njem od 11. srp­nja 2002. godine, rasprava, zakazana za 21. studenoga 2002., predlaže se za 21. listopada 2002. godine,

– 16. srp­nja 2002. godine, sud od Općinskog državnog odvjetništva traži dostavu spisa na uvid,

– potom su održana ročišta 21. listopada 2002. godine te 21. studenoga 2002. godine, kada je glavna rasprava zak­ljučena,

– podneskom od 1. trav­nja 2003. godine podnosite­ljica požuruje izradu presude,

– pismeni otpravak presude uči­njen je 13. lip­nja 2003. godine, a strankama otprem­ljen 17. lip­nja 2003. godine,

– dana 23. lip­nja 2003. godine Općinsko državno odvjetništvo vraća Sudu primjerak presude jer nije stranka u postupku,

– podneskom od 30. lip­nja 2003. godine, podnosite­ljica upozorava Sud na pogreške u presudi,

– rješe­njem od 8. srp­nja 2003. godine isprav­lja se presuda od 21. studenoga 2002. godine,

– dana 14. srp­nja 2003. godine tuženik izjav­ljuje žalbu na prvostupanjsku presudu,

– 11. kolovoza 2003. godine podnosite­ljica dostav­lja sudu odgovor na žalbu,

– 11. studenoga 2003. godine Županijski sud u Zagrebu, donosi presudu, broj: Gžn-1898/03-2, kojom ukida presudu Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pr-1716/93, u stavku I. i III. izreke i u tom se dijelu vraća sudu prvog stup­nja na ponovno suđe­nje.

OČITOVANJE OPĆINSKOG I ŽUPANIJSKOG SUDA U ZAGREBU

3. Na teme­lju članka 69. stavka 1. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je dana 22. rujna 2003. godine zatražio od Općinskog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe.

U očitova­nju od 30. rujna 2003. godine uredujući sudac navodi da se predmet po žalbi tuženika nalazi kod Županijskog suda u Zagrebu. Stoga je dana 16. listopada 2003. godine zatraženo od tog suda da dostavi preslik prvostupa­njskog spisa te da se izjasni o navodima iz ustavne tužbe. U očitova­nju Županijskog suda u Zagrebu ističe se da iz predmeta spisa proizlazi da je donoše­nju prvostupa­njske presude, poslovni broj: Pr-1716/03-115 do 21. studenoga 2002. godine, kojom je djelomično prihvaćen zahtjev tužite­ljice, prethodilo ukupno deset ročišta, a spis se nalazio u radu kod pet predsjednika vijeća. Ističe se da je najdu­lji vremenski period protekao između ročišta od 2. svib­nja 1994. godine i 24. studenoga 1999. godine te da je točna tvrd­nja podnosite­ljice ustavne tužbe da se ona u tom vremenskom razdob­lju obraćala podnescima sudu i da je požurivala održava­nje ročišta. Nada­lje, ističe se da su na du­ljinu razdob­lja između ročišta, održanih 6. ve­ljače 2001. i 11. srp­nja 2002. godine, od odlučnog utjecaja bile okolnosti vezane za izradu nalaza i miš­lje­nja financijskog vještaka, kao i promjena dva predsjednika vijeća.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Mjerodavno pravo u ovom sudskom postupku sadržano je u odredbama članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članku 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

5. Povredu ustavnog prava, na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakoga pojedinog slučaja.

Razmatra­njem razloga ustavne tužbe podnosite­ljice i dostav­ljenih očitova­nja Općinskog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Zagrebu te uvida u spis predmeta, Ustavni sud utvrdio je da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za ­nje­govo postupa­nje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže s­ljedećim utvrđe­njima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupa­njski parnični postupak započeo je 30. kolovoza 1993. godine podnoše­njem tužbe Općinskom sudu u Zagrebu. Ustavna tužba podnesena je dana 2. lip­nja 2003. godine, a do tog dana sudski postupak nije bio pravomoćno okončan. Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnoše­nja ustavne tužbe postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu trajao ukupno (9) godina, devet (9) mjeseci i tri (3) dana.

Ustavni sud napomi­nje, međutim, da je Zakon o potvrđiva­nju Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda (»Narodne novine«, Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, u da­lj­njem tekstu: Zakon o potvrđiva­nju Konvencije) stupio na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.

Od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda Vijeća Europe (u da­lj­njem tekstu: Europska konvencija) čine, teme­ljem članka 140. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90), dio unutar­nje­ga pravnoga poretka Republike Hrvatske. Dio unutar­nje­ga pravnog poretka Republike Hrvat­ske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđe­nje« koja, iz­me­đu ostalog, propisuje:

»Radi utvrđiva­nja svojih prava i obveza građanske naravi (…), svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud (…) u razumnom roku ispita ­nje­gov slučaj.«.

Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donoše­nje sud­ske odluke u razumnom roku čini dio unutar­nje­ga pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije (5. studenoga 1997. godine). S druge strane, pravo na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj 9. studenoga 2000. godine, izmjenama članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/00). Iz navedenih razloga, ispitiva­nje razumnosti traja­nja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka, teme­ljenih na članku 63. Ustavnog zakona jer u dotadaš­njem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko niti kao ustavno.

Ustavni sud je, u konkretnom slučaju, ocijenio da se pravno relevantnim razdob­ljem, s aspekta povrede prava na razumnu du­ljinu traja­nja sudskog postupka, smatra razdob­lje od 5. studenoga 1997. godine (to jest od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije) do 2. kolovoza 2003. godine (to jest do dana podnoše­nja ustavne tužbe podnosite­ljice), što ukupno iznosi pet (5) godina, šest (6) mjeseci i dvadeset osam (28) dana.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom razdob­lju Općinski sud u Zagrebu, od rad­nji koje su relevantne za meritorno odlučiva­nje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, održao osam ročišta za glavnu raspravu. Prije tog razdob­lja održao je dva ročišta. Nakon podnijete ustavne tužbe, prvostupa­njski sud je izradio i dostavio prvostupa­njsku presudu strankama te dostavio žalbu tuženika Županijskom sudu u Zagrebu na rješava­nje.

Radi se o radnom sporu u kojem zakonodavac nalaže hitno postupa­nje, a protivno tom zahtjevu zakonodavca postupak traje preko 9 godina. Potrebno je istaknuti i dugo traja­nje postupka i prije 1997. godine. Međutim, ni nakon 1997. godine, odnosno unutar pravno relevantnog razdob­lja za ocjenu razumnog roka glede traja­nja postupka, prvostupa­njski sud nije postupao učinkovito. Tako tijekom postupka nije bilo nikakve aktivnosti suda u razdob­lju od svib­nja 1994. godine do studenoga 1999. godine, dakle tri godine prije, a dvije godine nakon 1997. godine, a što ukupno iznosi preko pet godina. Glavna raprava zak­ljučena je 21. studenoga 2002. godine, a presuda je izrađena i otprem­ljena strankama u lip­nju 2003. godine, dakle nakon više od šest mjeseci. Ocjena je Ustavnog suda da broj održanih ročišta i donijetih odluka ne opravdava traja­nje radnog spora od 9 godina, a da se nakon sve­ga postupak i da­lje vodi pred prvostupa­njskim sudom. Tijekom postupka pred Ustavnim sudom ukinuta je prvostu-
pa­njska odluka donijeta nakon devet godina. Stoga se može ocijeniti da prvostupa­njski sud nije koristio procesne ovlasti, propisane Zakonom o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03), koje nalažu efikasno i učinkovito vođe­nje parničnog postupka.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE                (TUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnosite­ljica ustavne tužbe, kao tužite­ljica u sudskom postupku, prema utvrđe­nju Ustavnog suda, nije pridonijela du­ljini sudskog postupka. Dapače, podnosite­ljica se u više navrata pisanim podnescima obraćala nadležnom sudu požurujući postupak.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Dosadaš­nji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o složenoj sudskoj stvari.

Polazeći od či­njenice da se predmetni spis nalazio u postupku pred sudom prvog stup­nja gotovo deset godina te da je nakon podnoše­nja ustavne tužbe Županijski sud u Zagrebu riješio o žalbi tuženika na način da je predmet vratio na ponovni postupak pred sud prvog stup­nja, a imajući u vidu postupa­nje nadležnog suda u razmatranom, pravno relevantnom razdob­lju. Us­tav­ni sud nije našao okolnosti koje bi u dosadaš­njem tijeku postupka ukazivale na složenost sudskog predmeta, a koje bi oprav­dale dugotrajnost postupa­nja u tom predmetu.

Radi se o radnom sporu i neučinkovitost presuđiva­nja ovaj Sud nalazi i u tome što je prvostupa­njska presuda donesena nakon gotovo 10 godina vođe­nja postupka, da bi drugostupa­njski sud u roku od tri mjeseca riješio o žalbi tuženika i predmet vratio prvostupa­njskom sudu na ponovno odlučiva­nje. Dakle, radi se o neučinkovitosti prvostupa­njskog suda.

6. Sukladno utvrđe­njima Suda, opisanim u točki 5. obra­zlože­nja ove odluke, Ustavni sud ocje­njuje da je nerazumno dugim traja­njem sudskog postupka u radnom sporu, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pr-1716/93, povrijeđeno ustavno pravo podnosite­ljice da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stav­kom 1. Ustava.

7. Iz tih razloga, na teme­lju odredbi članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

8. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud, u pravilu, određuje za razmatrano, pravno relevantno razdob­lje, uz iznimnu mogu­ćnost uvažava­nja nerazumno dugog razdob­lja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakoga pojedinog slučaja.

Pri utvrđiva­nju visine naknade, teme­ljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažava­nje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Budući da je Ustavni sud ovlašten, teme­ljem članka 63. stav­ka 2. Ustavnog zakona, u svakom pojedinom slučaju odrediti i rok za donoše­nje sudske odluke, na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je i či­njenica da je Općinskom sudu u Zagrebu teme­ljem točke II. izreke ove odluke, određen kratak rok u kojem je taj sud dužan donijeti odluku u predmetu broj: Pr-1716/93, čime se na najdjelotvorniji način ostvaruje i svrha samoga sud­skog postupka.

9. Odluka o objavi (točka V. izreke) teme­lji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2886/2003
Zagreb, 28. siječ­nja 2003.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda
dr. sc. Petar Klarić, v. r.