Ustavni sud Republike Hrvatske

967

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom H. S. iz I., R. S., koju zastupa punomoćnica A. L., odvjetnica iz K., na sjednici održanoj 18. ožujka 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

Ustavna tužba se odbija u dijelu u kojem je podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: I Kž-363/03-5 od 8. srpnja 2003. godine.

i

RJEŠENJE

Ustavna tužba se odbacuje u dijelu u kojem je podnesena protiv rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, klasa: 720-04/03-01/9, urbroj: 514-05-01-03-5 od 29. srpnja 2003. godine.

Ova odluka i rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba je podnijeta protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: I Kž-363/03-5 od 8. srpnja 2003. godine i protiv rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, klasa: 720-04/03-01/9, urbroj: 514-05-01-03-5 od 29. srpnja 2003. godine.

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 8. srpnja 2003. godine, odbijena je žalba podnositeljice protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu, broj: Kv-29/03 od 8. travnja 2003. godine i rješenja o ispravku tog rješenja, broj: 68/03/27 od 9. lip­nja 2003. godine. Rješenjem Županijskog suda u Karlovcu od 8. travnja 2003. godine, utvrđeno je da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje podnositeljice kao osumnjičenice R. S. zbog osnovane sumnje da je počinila kazneno djelo iz članka 234.a/II-I Kaznenog zakona Republike Slovenije.

Rješenjem Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave od 29. srpnja 2003. godine, dopušteno je nadležnim pravosudnim tijelima R. S. izručenje podnositeljice iz pritvora Zatvora u K., u svrhu njezinog kaznenog progona temeljem rješenja o provođenju istrage Istražnog suca Okružnog suda u Kopru od 6. kolovoza 2001. godine i 27. veljače 2003. godine, te rješenja o određivanju pritvora i raspisivanju međunarodne tjeralice Okruž­nog suda u Kopru, od 7. kolovoza 2001. godine.

2. Glede rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, od 8. srpnja 2003. godine, podnositeljica u ustavnoj tužbi, u bitnom, navodi da su sudovi utvrdili da postoje zakonske pretpostavke za izručenje za kazneno djelo iz članka 234/II-I Kaznenog zakona Republike Slovenije, za koje nije zatraženo njezino izručenje, zbog čega je to rješenje Vrhovni sud trebao ukinuti iako je ono ispravljeno rješenjem Županijskog suda u Karlovcu od 9. lipnja 2003. godine, na način da pravna kvalifikacija u cijelom rješenju toga suda, od 8. travnja 2003. godine ispravno glasi »čl. 234a./II-I Kaznenog zakona Republike Slovenije«.

Smatra da su joj osporavanim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske povrijeđena prava iz članka 14. stavka 2. i članka 26., te načelo zakonitosti iz članka 117. stavka 3. Ustava Republike Hrvatske.

Predlaže usvojiti ustavnu tužbu i ukinuti osporavano rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske i temeljem odredbe članka 67. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02-pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), predlaže odgoditi ovrhu.

Ustavna tužba nije osnovana.

3. Odredbom članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona, propisano je da svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

4. Konkretno, podnositeljica ističe povredu odredbe članka 14. stavka 2. Ustava, koja svima jamči jednakost pred zakonom, smatrajući da je za ispravnu pravnu kvalifikaciju djela trebalo donijeti novo rješenje, a ne ispravak rješenja u kojem je navedena pogrešna kvalifikacija.

U obrazloženju osporavanog rješenja Vrhovni sud je utvrdio da rješenjem o ispravku nije promijenjena pravna kvalifikacija djela za koje je dozvoljeno izručenje, već je samo ispravljena očita pogreška u pisanju, jer je iz stanja cijelog spisa očito da je Republika Slovenija tražila izručenje upravo zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 234.a/II-I Kaznenog zakona Republike Slovenije, a ne iz članka 234/II-I istoga zakona.

Stoga Ustavni sud utvrđuje da podnositeljici osporavnim rješenjem nije povrijeđeno ustavno jamstvo jednakosti svih pred zakonom.

5.  Podnositeljica ističe i povrede ustavnih prava iz odredbe članka 26. Ustava, prema kojoj su svi državljani Republike Hrvat­ske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti. Kao razlog navodi isto kao pod točkom 4. odjeljkom 1. ovog obrazloženja.

Ustavni sud nije utvrdio postojanje činjenica ili okolnosti koje bi upućivale na neravnopravan položaj podnositeljice pred sudom, jer su u spornoj pravnoj situaciji presuđivala tijela sudbene vlasti prema pravilima o postupku za izručenje okrivljenih i osuđenih osoba, utvrđenim Zakonom o kaznenom postupku i međunarodnim ugovorom.

Po ocjeni Ustavnog suda, podnositeljica je bila u mogućnosti pratiti postupak, sudjelovati u postupku, te poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje, kao i koristiti pravni lijek. Osporena rješenja su valjano obrazložena i utemeljena na odredbama mjerodavnih propisa.

Stoga Ustavni sud utvrđuje da podnositeljici ustavne tužbe osporavanim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije povrijeđene jamstvo jednakosti pred sudom iz odredbe članka 26. Ustava.

6. Konačno, podnositeljica ističe i povredu načela zakonitosti iz odredbe članka 117. stavka 3. Ustava.

Odredba članka 117. stavka 3. Ustava ne sadrži ljudska prava i temeljne slobode na kojima se može temeljiti ustavna tužba u smislu odredbe članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona.

7. Glede rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave od 29. srpnja 2003. godine, podnositeljica navodi da se njime nije moglo utvrditi postojanje pretpostavki za izručenje suprotno sudskoj odluci.

Smatra da su tim rješenjem povrijeđene odredbe članka 4. stavka 2., članka 5. stavka 2. i članka 19. stavka 1. Ustava, pa ga predlaže ukinuti.

Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje.

8. Sukladno odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona, samo ona odluka kojom je nadležni sud meritorno odlučio o biti stvari, odnosno o pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela podnositelja, jest pojedinačni akt u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona u povodu kojega je Ustavni sud Republike Hrvatske, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, nadležan štititi ljudska prava i temeljne slobode podnositelja, zajamčene Ustavom Republike Hrvatske.

9. Tijekom ustavnosudskog postupka utvrđeno je da osporavano rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave ne predstavlja pojedinačni akt u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona protiv kojeg bi Ustavni sud bio  nadležan pružiti ustavnosudsku zaštitu.

10. O prijedlogu podnositeljice za odgodu ovrhe temeljem odredbe članka 67. stavka 2. Ustavnog zakona, nije raspravljano niti odlučivano, jer je o ustavnoj tužbi odmah odlučeno, odnosno riješeno.

11. Slijedom navedenoga, na temelju odredaba članaka 75 i 72. u svezi s člankom 62. Ustavnog zakona, odlučeno je i riješeno kao u izreci.

12. Objava ove odluke i rješenja temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-2874/2003
Zagreb, 18. ožujka 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.