Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-3857/2003 od 28. travnja 2004.

NN 60/2004 (12.5.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-3857/2003 od 28. travnja 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1348

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hra­njski, Mario Kos, Ivan Mrko­njić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi S. Š., B. Č. i G. M., svi iz Z., koje zastupa T. G., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj dana 28. trav­nja 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zadru dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod brojem: P-84/92, u najkraćem mogućem roku, ali ne du­ljem od šest mjeseci, računajući od prvoga iduće­g dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novi­nama«.

III. Na teme­lju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), podnosite­ljima ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) u iznosu od:

– 12.350,00 kn S. Š. iz Z., P. 14;

– 12.350,00 kn B. Č. iz Z. B. Š. 25 i

– 12.350,00 kn G. M. iz Z., A. S. 12 c.

IV. Naknade iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćene iz Državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva podnosite­lja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba, podnijeta 26. studenoga 2003. godine, teme­lji se na odredbama članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u da­lj­njem tekstu: Ustavni zakon).

Podnosite­lji navode da se kod Općinskog suda u Zadru vodi postupak radi ponište­nja odluka o prestanku radnog odnosa pod brojem: P-84/92 koji traje preko dvanaest godina. Navode kako zbog toga trpe materijalnu štetu te da im je uskraćeno ustavno pravo na brzo i pošteno suđe­nje.

Predlažu da Ustavni sud poduzme rad­nje u okviru svojih nadležnosti.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na teme­lju očitova­nja predsjednika Općinskog suda u Zadru, broj: 10-Su: 447/04 od 12. ožujka 2004. godine, u predmetu tog suda broj: P-84/92, utvrdio s­ljedeće či­njenice, koje su pravno relevantne za odlučiva­nje o povredi ustavnog prava podnosite­lja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:

– podnosite­lji su 31. siječ­nja 1992. godine podnijeli tužbu radi utvrđe­nja ništavosti rješe­nja o otkazu protiv tuženika Centra za zaštitu od požara Općine Zadar;

– 12. ožujka 1992. godine održano je ročište na kojemu je tuženik osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva;

– 3. trav­nja 1992. godine održano je ročište na kojemu je obvezan opunomoćenik tužite­lja da dostavi podatke za svakog tužite­lja pojedinačno i da uredi tužbeni zahtjev;

– podneskom od 14. trav­nja 1992. godine opunomoćenik tužite­lja postupio je po nalogu suda;

– ročište zakazano za dan 7. svib­nja 1992. godine odgođeno je, a s­ljedeće je održano 12. svib­nja 1992. godine;

– 28. svib­nja 1992. godine održano je s­ljedeće ročište;

– na ročištu koje je održano 8. lip­nja 1992. godine sud je donio rješe­nje kojim nalaže strankama predujm­ljiva­nje troškova financijskog vještače­nja;

– tužite­lji su postupili po rješe­nju suda, dok je sud dopisom od 25. kolovoza 1992. godine pozvao tuženika da postupi po tom rješe­nju;

– 25. kolovoza 1992. godine donijeto je rješe­nje o provođe­nju vještače­nja, nalaz i miš­lje­nje vještaka izrađeno je 31. kolovoza 1992. godine;

– ročište zakazano za dan 12. listopada 1992. godine odgođeno je zbog neuredne dostave za tužite­lja;

– 20. studenoga 1992. godine održano je ročište na kojemu je doneseno rješe­nje o traže­nju podataka od Zavoda za zapoš­ljava­nje u Zadru;

– Zavod za zapoš­ljava­nje tražene podatke dostavio je 15. siječ­nja 1993. godine;

– 15. listopada 1993. godine sud je od Zavoda za zapoš­ljava­nje u Zadru tražio dostavu dodatnih podataka, a te je podatke Zavod dostavio 20. listopada 1993. godine;

– na ročištu koje je održano 11. siječ­nja 1994. godine naloženo je tuženiku da dostavi podatke o plaćama za tužite­lje;

– dana 28. prosinca 1994. godine sud je odredio provođe­nje financijskog vještače­nja obračuna neisplaćenih plaća;

– s­ljedeće ročište održano je 23. ve­ljače 1998. godine, te su od Zavoda za zapoš­ljava­nje u Zadru ponovno zatraženi određeni podaci;

– 3. ve­ljače 1999. godine tužite­lji su podnijeli požurnicu;

– s­ljedeće ročište održano je dana 8. trav­nja 2002. godine;

– dopisom od 12. trav­nja 2002. godine sud je ponovno tražio dostavu podataka od Zavoda za zapoš­ljava­nje u Zadru, koji je traže­nju udovo­ljio 30. trav­nja 2002. godine;

– dana 24. trav­nja 2002. godine tražene podatke dostavila je PU zadarska;

– 1. srp­nja 2002. godine održano je ročište;

– dopisom od 2. srp­nja 2002. godine sud je tražio dostavu podataka o prima­njima tužite­lja od Ministarstva unutar­njih poslova, koje je traže­nju udovo­ljilo dopisom od 24. srp­nja 2002. godine;

– 1. listopada 2002. godine održano je ročište na kojemu je tužite­ljima naloženo dostaviti podatke za prvotužite­lja, a od tuženika je tražena dostava određenih isprava i akata;

– tužite­lji su 30. listopada 2002. godine udovo­ljili traže­nju suda;

– tuženik je pozvan na postupa­nje sukladno nalogu suda dopisima od 3. listopada i 18. listopada 2002. godine na koje je odgovorio dopisom od 14. listopada 2002. godine;

– ročište zakazano za dan 16. ožujka 2004. godine održano je, a s­ljedeće je zakazano za dan 11. svib­nja 2004. godine.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZADRU

3. Na teme­lju članka 69. stavka 1. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio dana 2. ožujka 2004. godine od Općinskog suda u Zadru da dostavi preslik spisa i da se izjasni o navodima ustavne tužbe.

Preslik spisa predmeta Općinskog suda u Zadru broj: P-84/92 nije dostav­ljen, a u očitova­nju tog suda, broj: 10-Su: 447/04 od 12. ožujka 2004. godine, ukratko je izložen tijek postupka naveden u prethodnoj točki obrazlože­nja. Iz tog očitova­nja proizlazi da su se u radu na ovom sudskom predmetu izmijenila četiri uređujuća suca.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je:

»Svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o ­nje­govim pravima i obvezama (...)«.

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona, propisano je:

»(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrp­ljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonoše­nja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donoše­nje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnosite­lja. Rok za donoše­nje akta poči­nje teći iduće­g dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnosite­lju zbog povrede ­nje­gova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnosite­lja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva stranke za ­njezinu isplatu.«.

Ustavna tužba je osnovana.

5. Povredu ustavnog prava na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakoga pojedinog slučaja.

Razmatra­njem razloga ustavne tužbe i očitova­nja Općinskog suda u Zadru u svezi s postupa­njem u predmetu broj: P-84/92, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za postupa­nje teme­ljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže s­ljedećim utvrđe­njima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupa­njski parnični postupak započeo je tužbom pod­nosite­lja koja je podnesena 31. siječ­nja 1992. godine Općinskom sudu u Zadru. Postupak je još u tijeku pred sudom prvog stup­nja. Od dana podnoše­nja tužbe nadležnom sudu do podnoše­nja ustavne tužbe, postupak traje jedanaest (11) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset šest (26) dana.

Zakon o potvrđiva­nju Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda i Protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, u da­lj­njem tekstu: Zakon o potvrđiva­nju Konvencije) stupio je na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.

Od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda Vijeća Europe (u da­lj­njem tekstu: Europska konvencija) čine, teme­ljem članka 140. Ustava Republike Hrvatske, dio unu­tar­­nje­ga pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutar­nje­g pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđe­nje«, koja, između ostalog, propisuje:

»Radi utvrđiva­nja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita ­nje­gov slučaj.«.

Pravo na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutar­nje­ga pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije (5. studenoga 1997.). Pravo na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od 9. studenoga 2000. godine (dana proglaše­nja Promjena Ustava).

Ustavni sud je, u konkretnom slučaju, ocijenio da se pravno relevantnim razdob­ljem, s aspekta povrede prava na razumnu du­ljinu traja­nja sudskog postupka, smatra razdob­lje od 5. studenoga 1997. godine (to jest od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije) do 26. studenoga 2003. godine (to jest do dana podnoše­nja ustavne tužbe), što ukupno iznosi šest (6) godina i dvadeset jedan (21) dan.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA

U postupku je, od dana podnoše­nja tužbe do dana podnoše­nja ustavne tužbe, održano jedanaest ročišta, dobiveni su traženi podaci od Zavoda za zapoš­ljava­nje u Zadru i od tuženika, te je provedeno financijsko vještače­nje.

U konkretnom slučaju radi se o radnom sporu u kojemu zakonodavac nalaže hitno postupa­nje, a protivno tom zahtjevu zakonodavca postupak traje preko jedanaest godina.

Analizirajući postupa­nje nadležnog suda u razmatranom razdob­lju, Ustavni sud je utvrdio da se razdob­lje potpune neaktiv­nosti Općinskog suda u Zadru proteže od 23 . ve­ljače 1998. godine do 8. trav­nja 2002. godine, što ukupno iznosi četiri (4) godine, jedan (1) mjesec i šesnaest (16) dana.

Nadležni sud je, kako u razmatranom razdob­lju, tako i u razdob­lju prije 5. studenoga 1997. godine, postupao neučinkovito, a nakon 23. ve­ljače 1998. godine svojom neaktivnošću je u potpunosti pridonio nerazumnom traja­nju postupka.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnosite­lji ustavne tužbe, kao tužite­lji u sudskom postupku, prema utvrđe­nju Ustavnog suda, uredno su postupali po nalozima suda i nisu pridonijeli dugotrajnosti postupka.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadaš­nje­g tijeka postupka Sud ocje­njuje da se u slučaju podnosite­lja ne radi o složenom sudskom postupku.

6. Imajući u vidu sve navedene či­njenice i okolnosti, Ustavni sud je utvrdio da je dugim traja­njem parničnog postupka, u kojemu još uvijek nije donesena niti prvostupa­njska presuda, podnosite­ljima povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o ­njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Pri utvrđiva­nju visine naknade, teme­ljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pri tom u vidu i vrstu postupka o kojem se radi.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) teme­lji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3857/2003
Zagreb, 28. trav­nja 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc.
Jasna Omejec, v. r.