1348
Ustavni
sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u
sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski,
Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća,
odlučujući o ustavnoj tužbi S. Š., B. Č. i G. M., svi iz Z., koje zastupa T.
G., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj dana 28. travnja 2004. godine,
jednoglasno je donio
I.
Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski
sud u Zadru dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom,
pod brojem: P-84/92, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci,
računajući od prvoga idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na
temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike
Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), podnositeljima
ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz
članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 –
pročišćeni tekst) u iznosu od:
–
12.350,00 kn S. Š. iz Z., P. 14;
–
12.350,00 kn B. Č. iz Z. B. Š. 25 i
–
12.350,00 kn G. M. iz Z., A. S. 12 c.
IV.
Naknade iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćene iz Državnog proračuna
u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu
financija Republike Hrvatske za isplatu.
V. Ova
odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1.
Ustavna tužba, podnijeta 26. studenoga 2003. godine, temelji se na odredbama
članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske
(»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni
zakon).
Podnositelji navode da se kod Općinskog suda u Zadru
vodi postupak radi poništenja odluka o prestanku radnog odnosa pod brojem:
P-84/92 koji traje preko dvanaest godina. Navode kako zbog toga trpe
materijalnu štetu te da im je uskraćeno ustavno pravo na brzo i pošteno suđenje.
Predlažu da Ustavni sud poduzme radnje u okviru
svojih nadležnosti.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2.
Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63.
Ustavnog zakona, na temelju očitovanja predsjednika Općinskog suda u Zadru,
broj: 10-Su: 447/04 od 12. ožujka 2004. godine, u predmetu tog suda broj:
P-84/92, utvrdio sljedeće činjenice, koje su pravno relevantne za odlučivanje
o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1.
Ustava:
– podnositelji su 31. siječnja 1992. godine podnijeli
tužbu radi utvrđenja ništavosti rješenja o otkazu protiv tuženika Centra za
zaštitu od požara Općine Zadar;
– 12. ožujka 1992. godine održano je ročište na
kojemu je tuženik osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva;
– 3. travnja 1992. godine održano je ročište na
kojemu je obvezan opunomoćenik tužitelja da dostavi podatke za svakog tužitelja
pojedinačno i da uredi tužbeni zahtjev;
– podneskom od 14. travnja 1992. godine opunomoćenik
tužitelja postupio je po nalogu suda;
– ročište zakazano za dan 7. svibnja 1992. godine
odgođeno je, a sljedeće je održano 12. svibnja 1992. godine;
– 28. svibnja 1992. godine održano je sljedeće
ročište;
– na ročištu koje je održano 8. lipnja 1992. godine
sud je donio rješenje kojim nalaže strankama predujmljivanje troškova
financijskog vještačenja;
– tužitelji
su postupili po rješenju suda, dok je sud dopisom od 25. kolovoza 1992. godine
pozvao tuženika da postupi po tom rješenju;
– 25. kolovoza 1992. godine donijeto je rješenje o
provođenju vještačenja, nalaz i mišljenje vještaka izrađeno je 31. kolovoza
1992. godine;
– ročište zakazano za dan 12. listopada 1992. godine
odgođeno je zbog neuredne dostave za tužitelja;
– 20. studenoga 1992. godine održano je ročište na
kojemu je doneseno rješenje o traženju podataka od Zavoda za zapošljavanje
u Zadru;
– Zavod za zapošljavanje tražene podatke dostavio
je 15. siječnja 1993. godine;
– 15. listopada 1993. godine sud je od Zavoda za
zapošljavanje u Zadru tražio dostavu dodatnih podataka, a te je podatke Zavod
dostavio 20. listopada 1993. godine;
– na ročištu koje je održano 11. siječnja 1994.
godine naloženo je tuženiku da dostavi podatke o plaćama za tužitelje;
– dana 28. prosinca 1994. godine sud je odredio provođenje
financijskog vještačenja obračuna neisplaćenih plaća;
– sljedeće ročište održano je 23. veljače 1998.
godine, te su od Zavoda za zapošljavanje u Zadru ponovno zatraženi određeni
podaci;
– 3. veljače 1999. godine tužitelji su podnijeli požurnicu;
– sljedeće ročište održano je dana 8. travnja 2002.
godine;
– dopisom od 12. travnja 2002. godine sud je ponovno
tražio dostavu podataka od Zavoda za zapošljavanje u Zadru, koji je traženju
udovoljio 30. travnja 2002. godine;
– dana 24. travnja 2002. godine tražene podatke
dostavila je PU zadarska;
– 1. srpnja 2002. godine održano je ročište;
– dopisom od 2. srpnja 2002. godine sud je tražio
dostavu podataka o primanjima tužitelja od Ministarstva unutarnjih poslova,
koje je traženju udovoljilo dopisom od 24. srpnja 2002. godine;
– 1. listopada 2002. godine održano je ročište na kojemu
je tužiteljima naloženo dostaviti podatke za prvotužitelja, a od tuženika je
tražena dostava određenih isprava i akata;
– tužitelji su 30. listopada 2002. godine udovoljili
traženju suda;
– tuženik je pozvan na postupanje sukladno nalogu
suda dopisima od 3. listopada i 18. listopada 2002. godine na koje je odgovorio
dopisom od 14. listopada 2002. godine;
– ročište zakazano za dan 16. ožujka 2004. godine održano
je, a sljedeće je zakazano za dan 11. svibnja 2004. godine.
OČITOVANJE
OPĆINSKOG SUDA U ZADRU
3. Na
temelju članka 69. stavka 1. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio
dana 2. ožujka 2004. godine od Općinskog suda u Zadru da dostavi preslik spisa
i da se izjasni o navodima ustavne tužbe.
Preslik
spisa predmeta Općinskog suda u Zadru broj: P-84/92 nije dostavljen, a u
očitovanju tog suda, broj: 10-Su: 447/04 od 12. ožujka 2004. godine, ukratko
je izložen tijek postupka naveden u prethodnoj točki obrazloženja. Iz tog
očitovanja proizlazi da su se u radu na ovom sudskom predmetu izmijenila
četiri uređujuća suca.
PRAVO
VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
4.
Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, propisano je:
»Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i
nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama
(...)«.
Odredbom članka 63. Ustavnog zakona, propisano je:
»(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi
i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama
stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja
akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu
odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i
obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana
od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će
odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova
ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...)
nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku
od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«.
Ustavna tužba je osnovana.
5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke
u razumnom roku, Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakoga
pojedinog slučaja.
Razmatranjem razloga ustavne tužbe i očitovanja
Općinskog suda u Zadru u svezi s postupanjem u predmetu broj: P-84/92, Ustavni
sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za postupanje
temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona.
Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je tužbom
podnositelja koja je podnesena 31. siječnja 1992. godine Općinskom sudu u
Zadru. Postupak je još u tijeku pred sudom prvog stupnja. Od dana podnošenja
tužbe nadležnom sudu do podnošenja ustavne tužbe, postupak traje jedanaest
(11) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset šest (26) dana.
Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za
zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni
ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Zakon o
potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.
Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju
Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka
140. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjega pravnog poretka Republike
Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini
i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno
suđenje«, koja, između ostalog, propisuje:
»Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske
naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani
sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.«.
Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku
čini dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na
snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997.). Pravo na donošenje
sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od 9.
studenoga 2000. godine (dana proglašenja Promjena Ustava).
Ustavni sud je, u konkretnom slučaju, ocijenio da se
pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu
trajanja sudskog postupka, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to
jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 26.
studenoga 2003. godine (to jest do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno
iznosi šest (6) godina i dvadeset jedan (21) dan.
5.2. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA
U postupku je, od dana podnošenja tužbe do dana
podnošenja ustavne tužbe, održano jedanaest ročišta, dobiveni su traženi
podaci od Zavoda za zapošljavanje u Zadru i od tuženika, te je provedeno
financijsko vještačenje.
U konkretnom slučaju radi se o radnom sporu u kojemu
zakonodavac nalaže hitno postupanje, a protivno tom zahtjevu zakonodavca postupak
traje preko jedanaest godina.
Analizirajući postupanje nadležnog suda u
razmatranom razdoblju, Ustavni sud je utvrdio da se razdoblje potpune neaktivnosti
Općinskog suda u Zadru proteže od 23 . veljače 1998. godine do 8. travnja
2002. godine, što ukupno iznosi četiri (4) godine, jedan (1) mjesec i šesnaest
(16) dana.
Nadležni sud je, kako u razmatranom razdoblju, tako
i u razdoblju prije 5. studenoga 1997. godine, postupao neučinkovito, a nakon
23. veljače 1998. godine svojom neaktivnošću je u potpunosti pridonio
nerazumnom trajanju postupka.
5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE
TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)
Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u sudskom
postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, uredno su postupali po nalozima suda
i nisu pridonijeli dugotrajnosti postupka.
5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Iz dosadašnjeg tijeka postupka Sud ocjenjuje da se
u slučaju podnositelja ne radi o složenom sudskom postupku.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i
okolnosti, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka, u
kojemu još uvijek nije donesena niti prvostupanjska presuda, podnositeljima
povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u
razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno
člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog
zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63.
stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja,
imajući pri tom u vidu i vrstu postupka o kojem se radi.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na
odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-3857/2003
Zagreb, 28. travnja 2004.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.