USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1512

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Že­ljko Potoč­njak, pred­sjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smi­lj­ko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi U. M., I. iz N. Y., kojeg zastupa opunomoćenica Lj. Š.-P., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 20. svib­nja 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Trgovački sud u Zagrebu dužan je donijeti presudu, u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-10165/93, u najkraćem mogućem roku, ali ne du­ljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog iduće­g dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na teme­lju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst) podnosite­lju ustavne tužbe, U. M., I. N. Y., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.150,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva podnosite­lja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za ­njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnosite­lj ustavne tužbe podnio je  21. srp­nja 2003. godine, teme­ljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u da­lj­njem tekstu: Ustavni zakon), ustavnu tužbu zbog nedonoše­nja sudske odluke u razumnom roku. Smatra da je Trgovački sud u Zagrebu, ne odlučivši o ­nje­govim pravima i obvezama u razumnom roku, u predmetu koji se pred tim sudom vodi pod brojem: P-10165/93 (ranije broj: P-11338/92), povrijedio nje­govo ustavno pravo zajamčeno odredbom članka 29. stav­ka 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u preslik spisa Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-10165/93, utvrdio s­ljedeće či­njenice koje su pravno relevantne za odlučiva­nje o povredi ustav­nog prava podnosite­lja zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:

– podnosite­lj je, 22. rujna 1992. podnio tužbu Okružnom privrednom sudu u Zagrebu, radi naknade štete protiv tuženika C. F. iz Z.;

– dana 1. listopada 1992. tuženik je dostavio odgovor na tužbu i zatražio osigura­nje parničnih troškova;

– prvo ročište održano je 6. listopada 1992., na kojem je, pod brojem P-11338/92, donijeto rješe­nje o prihvaća­nju prijedloga tuženika za osigura­nje parničnih troškova;

– dana 12. listopada 1992. podnosite­lj je podnio žalbu na rješe­nje od 6. listopada 1992.;

– rješe­njem Privrednog suda Hrvatske, broj: Pž-2779/92 od 8. prosinca 1992. godine, odbijena je žalba podnosite­lja i potvrđeno rješe­nje od 6. listopada 1992. godine;

– podneskom od 26. ve­ljače 1993. podnosite­lj je zatražio produ­lje­nje roka za uplatu osigura­nja parničnih troškova te je rok produ­ljen do 10. lip­nja 1993., uz poveća­nje iznosa osigura­nja na 10.000,00 HRD;

– na rješe­nje o poveća­nju iznosa osigura­nja podnosite­lj je podnio žalbu te je Privredni sud Hrvatske, rješe­njem broj: Pž-1379/93 od 15. lip­nja 1993., ukinuo rješe­nje Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 13. trav­nja 1993. godine, u dijelu kojim je povišen iznos osigura­nja parničnih troškova; spis je dobio novi broj: P-10165/93;

– u međuvremenu podnosite­lj je odustao od žalbe i uplatio predujam od 10.000,00 HRD te je nakon toga zatražio povrat preplaćenog iznosa (u skladu s ukidnim rješe­njem), što je određeno rješe­njem, broj: P-10165/93 od 7. rujna 1993. godine;

– ročište je održano 14. listopada 1993., potom 16. studenoga 1993. godine;

– ročište određeno za 5. svib­nja 1994. odgođeno je zbog nemogućnosti sasluša­nja svjedoka;

– ročište je održano 31. svib­nja 1994. te je određeno provođe­nje financijskog vještače­nja na prijedlog podnosite­lja;

– rješe­njem od 9. lip­nja 1995. određeno je da se vještače­nje određeno rješe­njem od 31. svib­nja 1994. povjerava mr. I. T.;

– dana 15. svib­nja 1997. vještak je dostavio nalaz i miš­lje­nje;

– na ročište zakazano za 10. listopada 2002. godine nisu pristupile stranke, mada su uredno pozvane, te je rješe­njem Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-10165/93-44 od 10. listopada 2002., utvrđeno mirova­nje postupka;

– podneskom od 7. listopada 2002. punomoćnica podnosite­lja je zatražila odgodu ročišta zakazanog za 10. listopada 2002. (u spisu je bi­lješka da je taj podnesak zaprim­ljen u referadi 28. listopada 2002.);

– dana 4. studenoga 2002. podnosite­lj je podnio prijedlog za povrat u prijaš­nje sta­nje;

– na ročištu održanom 17. prosinca 2002. donijeto je rješe­nje o prihvaća­nju tog prijedloga te je utvrđeno da je u predmetu broj: P-11339/92, dana 31. svib­nja 1994., donijeto rješe­nje o spaja­nju spisa na spis broj: P-10165/93; nastav­ljen je jedinstven postupak, pod brojem: P-10165/93;

– na ročištu održanom 20. ožujka 2003. podnosite­lj je zatražio preinače­nje tužbenog zahtjeva, te je rješe­njem od 31. ožujka 2003. sud odbio preinače­nje tužbenog zahtjeva;

– rješe­njem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž.6585/03 od 28. listopada 2003., ukinuto je rješe­nje Trgovačkog suda u Zagrebu od 31. ožujka 2003. godine te je predmet vraćen prvostupa­njskom sudu na nastavak postupka, uz obrazlože­nje da je potrebno dopustiti preinače­nje tužbenog zahtjeva;

– dana 4. ve­ljače 2004. predmet je preuzeo vještak radi utvrđe­nja predujma za vještače­nje, a rješe­njem od 1. ožujka 2004. određeno je vještače­nje po vještaku financijske struke.

OČITOVANJE TRGOVAČKOG SUDA U ZAGREBU

3. Na teme­lju članka 69. stavka 1. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je dana 2. listopada 2003. godine zatražio od Trgovačkog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe.

U očitova­nju od 2. ožujka 2004. predsjednica Trgovačkog suda u Zagrebu iznosi kronologiju rada na predmetu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je:

»Svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o ­nje­govim pravima i obvezama (...)«.

Odredbama članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

»(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi, i prije no što je iscrp­ljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonoše­nja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donoše­nje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnosite­lja. Rok za donoše­nje akta poči­nje teći iduće­g dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnosite­lju zbog povrede ­nje­gova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnosite­lja (...) nije odlučio u razumnom roku.

Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva stranke za ­njezinu isplatu.«.

Ustavna tužba je osnovana.

5. Povredu ustavnog prava na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatra­njem razloga ustavne tužbe podnosite­lja, dostav­ljenog očitova­nja Trgovačkog suda u Zagrebu, te uvida u preslik spisa predmeta, Ustavni sud utvrdio je da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za ­nje­govo postupa­nje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže s­ljedećim utvrđe­njima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak započeo je 22. rujna 1992. godine podnoše­njem tužbe Okružnom privrednom sudu u Zagrebu. Ustav­na tužba podnesena je 21. srp­nja 2003. godine, a do tog dana sudski postupak u prvom stup­nju nije bio okončan. Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnoše­nja ustavne tužbe prvostupa­nj­ski postupak pred sudom (tada Okružnim privrednim sudom u Zagrebu, potom Trgovačkim sudom u Zagrebu) trajao ukupno deset (10) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset i devet (29) dana. U tom razdob­lju u predmetu su se izmijenila čak četiri suca.

Ustavni sud je, u konkretnom slučaju, ocijenio da se pravno relevantnim razdob­ljem, s aspekta povrede prava na razumnu du­ljinu traja­nja sudskog postupka, smatra razdob­lje od 5. studenoga 1997. godine; to jest od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda i protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda (»Narodne novine«, Među­narodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, u da­lj­njem tekstu: Zakon o potvrđiva­nju Konvencije) do 21. srp­nja 2003. to jest do dana podnoše­nja ustavne tužbe podnosite­lja, što ukupno iznosi pet (5) godina, osam (8) mjeseci i šesnaest (16) dana.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdob­lju, prvostupa­njski sud, od rad­nji koje su relevantne za meritorno odlučiva­nje o tužbenom zahtjevu podnosite­lja, održao sve­ga 2 ročišta za glavnu raspravu, odredio mirova­nje postupka, unatoč na vrijeme u sudu zaprim­ljenom podnesku opunomoćenice podnosite­lja za odgodu ročišta, te ponovno odredio vještače­nje po vještaku financijske struke. Prije tog razdob­lja održao je 4 ročišta i proveo vještače­nje po vještaku financijske struke.

Razmatrajući postupa­nje suda u pravno relevantnom razdob­lju, Sud je utvrdio s­ljedeće razdob­lje potpune neaktivnosti suda:

– od 5. studenoga 1997. do 10. listopada 2002., što iznosi četiri (4) godine, jedanaest (11) mjeseci i pet (5) dana.

Potpuna neaktivnost suda sveukupno je trajala od 31. svib­nja 1994. pa do ročišta zakazanog za 10. listopada 2002., što iznosi osam (8) godina, četiri (4) mjeseca i deset (10) dana.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnosite­lj ustavne tužbe, kao tužite­lj u sudskom postupku, prema utvrđe­nju Ustavnog suda, svojim ponaša­njem nije doprinjeo du­ljini sudskog postupka. Dapače, podnosite­lj je, unatoč previsokom iznosu određenom za osigura­nje parničnih troškova (što je utvrdio drugostupa­njski sud), uplatio taj iznos te je požurivao zakaziva­nje ročišta (podnesak od 7. lip­nja 2000.), a za ročište na koje nije pristupio (10. listopada 2002.) prethodno je tražio ­nje­govu odgodu (podneskom od 7. listopada 2002.).

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ocjena je Ustavnog suda da predmet spora (naknada štete) i provođe­nje financijskog vještače­nja ne mogu opravdati traja­nje parničnog postupka preko deset godina u prvom stup­nju suđe­nja.

6. Ustavni sud utvrđuje da postupak u predmetu broj: P-10165/93, koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, traje preko deset godina. Dugotrajnost postupka pos­ljedica je okolnosti koje se mogu pripisati neučinkovitom postupa­nju nadležnog suda. Stoga Ustavni sud utvrđuje da je nerazumno dugim traja­njem sudskog postupka, koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem: P-10165/93, povrijeđeno ustavno pravo pod­nosite­lja da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o ­nje­govim pravima ili obvezama zajam­čenim člankom 29. stavkom 1. Ustava.      

7. Iz tih razloga, na teme­lju odredbi članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

8. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud, u pravilu, određuje samo za razmatrano pravno relevantno razdob­lje, uz iznimnu mogućnost uvažava­nja nerazumno dugog razdob­lja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997., što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđiva­nju visine naknade, teme­ljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažava­nje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Budući da je Ustavni sud ovlašten, teme­ljem članka 63. stav­ka 2. Ustavnog zakona, u svakom pojedinom slučaju odrediti i rok za donoše­nje sudske odluke, na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je i či­njenica da je Trgovačkom sudu u Zagrebu, teme­ljem točke II. izreke ove odluke, određen kratak rok u kojem je taj sud dužan donijeti odluku u predmetu broj: P-10165/93, čime se na najdjelotvorniji način ostvaruje i svrha samog sudskog postupka.

Iznos pravične naknade, koju je podnosite­lj zahtijevao u ustavnoj tužbi, u dijelu koji prelazi utvrđenu svotu u točki III. izreke ove odluke, Sud je ocijenio neprimjerenim.

9. Ova Odluka o objavi (točka V. izreke) teme­lji se na odred­bi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2585/2003
Zagreb, 20. svib­nja 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Že­ljko Potoč­njak, v. r.