1512
Ustavni
sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u
sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija,
Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi U. M., I. iz N. Y., kojeg zastupa
opunomoćenica Lj. Š.-P., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 20. svibnja
2004. godine, jednoglasno je donio
I.
Ustavna tužba se usvaja.
II.
Trgovački sud u Zagrebu dužan je donijeti presudu, u predmetu koji se vodi pred
tim sudom pod brojem: P-10165/93, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od
šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u
»Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona
o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni
tekst) podnositelju ustavne tužbe, U. M., I. N. Y., određuje se primjerena
naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike
Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.150,00
kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će
isplaćena iz državnog proračuna u roku tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva
podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova
odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1.
Podnositelj ustavne tužbe podnio je
21. srpnja 2003. godine, temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni
tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), ustavnu tužbu zbog nedonošenja
sudske odluke u razumnom roku. Smatra da je Trgovački sud u Zagrebu, ne
odlučivši o njegovim pravima i obvezama u razumnom roku, u predmetu koji se
pred tim sudom vodi pod brojem: P-10165/93 (ranije broj: P-11338/92),
povrijedio njegovo ustavno pravo zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1.
Ustava Republike Hrvatske.
ČINJENICE
VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2.
Ustavni sud je, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63.
Ustavnog zakona, uvidom u preslik spisa Trgovačkog suda u Zagrebu, broj:
P-10165/93, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje
o povredi ustavnog prava podnositelja zajamčenog člankom 29. stavkom 1.
Ustava:
–
podnositelj je, 22. rujna 1992. podnio tužbu Okružnom privrednom sudu u
Zagrebu, radi naknade štete protiv tuženika C. F. iz Z.;
– dana
1. listopada 1992. tuženik je dostavio odgovor na tužbu i zatražio osiguranje
parničnih troškova;
– prvo ročište održano je 6. listopada 1992., na
kojem je, pod brojem P-11338/92, donijeto rješenje o prihvaćanju prijedloga
tuženika za osiguranje parničnih troškova;
– dana 12. listopada 1992. podnositelj je podnio
žalbu na rješenje od 6. listopada 1992.;
– rješenjem Privrednog suda Hrvatske, broj: Pž-2779/92
od 8. prosinca 1992. godine, odbijena je žalba podnositelja i potvrđeno rješenje
od 6. listopada 1992. godine;
– podneskom od 26. veljače 1993. podnositelj je
zatražio produljenje roka za uplatu osiguranja parničnih troškova te je rok
produljen do 10. lipnja 1993., uz povećanje iznosa osiguranja na 10.000,00
HRD;
– na rješenje o povećanju iznosa osiguranja
podnositelj je podnio žalbu te je Privredni sud Hrvatske, rješenjem broj:
Pž-1379/93 od 15. lipnja 1993., ukinuo rješenje Okružnog privrednog suda u
Zagrebu od 13. travnja 1993. godine, u dijelu kojim je povišen iznos osiguranja
parničnih troškova; spis je dobio novi broj: P-10165/93;
– u međuvremenu podnositelj je odustao od žalbe i
uplatio predujam od 10.000,00 HRD te je nakon toga zatražio povrat preplaćenog
iznosa (u skladu s ukidnim rješenjem), što je određeno rješenjem, broj:
P-10165/93 od 7. rujna 1993. godine;
– ročište je održano 14. listopada 1993., potom 16.
studenoga 1993. godine;
– ročište određeno za 5. svibnja 1994. odgođeno je
zbog nemogućnosti saslušanja svjedoka;
– ročište je održano 31. svibnja 1994. te je
određeno provođenje financijskog vještačenja na prijedlog podnositelja;
– rješenjem od 9. lipnja 1995. određeno je da se
vještačenje određeno rješenjem od 31. svibnja 1994. povjerava mr. I. T.;
– dana 15. svibnja 1997. vještak je dostavio nalaz i
mišljenje;
– na ročište zakazano za 10. listopada 2002. godine
nisu pristupile stranke, mada su uredno pozvane, te je rješenjem Trgovačkog
suda u Zagrebu, broj: P-10165/93-44 od 10. listopada 2002., utvrđeno mirovanje
postupka;
– podneskom od 7. listopada 2002. punomoćnica
podnositelja je zatražila odgodu ročišta zakazanog za 10. listopada 2002. (u
spisu je bilješka da je taj podnesak zaprimljen u referadi 28. listopada
2002.);
– dana
4. studenoga 2002. podnositelj je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje;
– na
ročištu održanom 17. prosinca 2002. donijeto je rješenje o prihvaćanju tog
prijedloga te je utvrđeno da je u predmetu broj: P-11339/92, dana 31. svibnja
1994., donijeto rješenje o spajanju spisa na spis broj: P-10165/93; nastavljen
je jedinstven postupak, pod brojem: P-10165/93;
– na
ročištu održanom 20. ožujka 2003. podnositelj je zatražio preinačenje tužbenog
zahtjeva, te je rješenjem od 31. ožujka 2003. sud odbio preinačenje tužbenog
zahtjeva;
– rješenjem
Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž.6585/03 od 28. listopada
2003., ukinuto je rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 31. ožujka 2003.
godine te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na nastavak postupka, uz
obrazloženje da je potrebno dopustiti preinačenje tužbenog zahtjeva;
– dana
4. veljače 2004. predmet je preuzeo vještak radi utvrđenja predujma za
vještačenje, a rješenjem od 1. ožujka 2004. određeno je vještačenje po
vještaku financijske struke.
OČITOVANJE
TRGOVAČKOG SUDA U ZAGREBU
3. Na
temelju članka 69. stavka 1. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je dana
2. listopada 2003. godine zatražio od Trgovačkog suda u Zagrebu da se izjasni o
navodima ustavne tužbe.
U
očitovanju od 2. ožujka 2004. predsjednica Trgovačkog suda u Zagrebu iznosi
kronologiju rada na predmetu.
PRAVO
VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
4.
Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, propisano je:
»Svatko
ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom
roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...)«.
Odredbama
članka 63. Ustavnog zakona propisano je:
»(1)
Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi, i prije no što je iscrpljen
pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom
roku odlučio sud (...).
(2) U
odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz
stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje
akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja.
Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke
Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će
odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova
ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...)
nije odlučio u razumnom roku.
Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku tri
mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«.
Ustavna tužba je osnovana.
5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke
u razumnom roku, Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog
pojedinog slučaja.
Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja,
dostavljenog očitovanja Trgovačkog suda u Zagrebu, te uvida u preslik spisa
predmeta, Ustavni sud utvrdio je da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke
za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.
Svoju
odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Parnični
postupak započeo je 22. rujna 1992. godine podnošenjem tužbe Okružnom
privrednom sudu u Zagrebu. Ustavna tužba podnesena je 21. srpnja 2003.
godine, a do tog dana sudski postupak u prvom stupnju nije bio okončan.
Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe prvostupanjski
postupak pred sudom (tada Okružnim privrednim sudom u Zagrebu, potom Trgovačkim
sudom u Zagrebu) trajao ukupno deset (10) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset
i devet (29) dana. U tom razdoblju u predmetu su se izmijenila čak četiri
suca.
Ustavni
sud je, u konkretnom slučaju, ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s
aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, smatra
razdoblje od 5. studenoga 1997. godine; to jest od dana stupanja na snagu
Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda i protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine«, Međunarodni ugovori, broj 18/97,
6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o
potvrđivanju Konvencije) do 21. srpnja 2003. to jest do dana podnošenja
ustavne tužbe podnositelja, što ukupno iznosi pet (5) godina, osam (8) mjeseci
i šesnaest (16) dana.
5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
Ustavni
sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, prvostupanjski
sud, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o tužbenom
zahtjevu podnositelja, održao svega 2 ročišta za glavnu raspravu, odredio
mirovanje postupka, unatoč na vrijeme u sudu zaprimljenom podnesku
opunomoćenice podnositelja za odgodu ročišta, te ponovno odredio vještačenje
po vještaku financijske struke. Prije tog razdoblja održao je 4 ročišta i
proveo vještačenje po vještaku financijske struke.
Razmatrajući
postupanje suda u pravno relevantnom razdoblju, Sud je utvrdio sljedeće
razdoblje potpune neaktivnosti suda:
– od 5. studenoga 1997. do 10. listopada 2002., što
iznosi četiri (4) godine, jedanaest (11) mjeseci i pet (5) dana.
Potpuna neaktivnost suda sveukupno je trajala od 31.
svibnja 1994. pa do ročišta zakazanog za 10. listopada 2002., što iznosi osam
(8) godina, četiri (4) mjeseca i deset (10) dana.
5.3.
PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom
postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, svojim ponašanjem nije doprinjeo duljini
sudskog postupka. Dapače, podnositelj je, unatoč previsokom iznosu određenom
za osiguranje parničnih troškova (što je utvrdio drugostupanjski sud),
uplatio taj iznos te je požurivao zakazivanje ročišta (podnesak od 7. lipnja
2000.), a za ročište na koje nije pristupio (10. listopada 2002.) prethodno je
tražio njegovu odgodu (podneskom od 7. listopada 2002.).
5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Ocjena je Ustavnog suda da predmet spora (naknada
štete) i provođenje financijskog vještačenja ne mogu opravdati trajanje
parničnog postupka preko deset godina u prvom stupnju suđenja.
6.
Ustavni sud utvrđuje da postupak u predmetu broj: P-10165/93, koji se vodi pred
Trgovačkim sudom u Zagrebu, traje preko deset godina. Dugotrajnost postupka posljedica
je okolnosti koje se mogu pripisati neučinkovitom postupanju nadležnog suda.
Stoga Ustavni sud utvrđuje da je nerazumno dugim trajanjem sudskog postupka,
koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem: P-10165/93,
povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i
nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama zajamčenim
člankom 29. stavkom 1. Ustava.
7. Iz tih razloga, na temelju odredbi članka 63.
stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II.
izreke ove odluke.
8. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje
sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud, u pravilu, određuje samo za
razmatrano pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja
nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga
1997., što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.
Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63.
stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz
istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici
Hrvatskoj.
Budući da je Ustavni sud ovlašten, temeljem članka
63. stavka 2. Ustavnog zakona, u svakom pojedinom slučaju odrediti i rok za
donošenje sudske odluke, na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je i
činjenica da je Trgovačkom sudu u Zagrebu, temeljem točke II. izreke ove
odluke, određen kratak rok u kojem je taj sud dužan donijeti odluku u predmetu
broj: P-10165/93, čime se na najdjelotvorniji način ostvaruje i svrha samog
sudskog postupka.
Iznos pravične naknade, koju je podnositelj
zahtijevao u ustavnoj tužbi, u dijelu koji prelazi utvrđenu svotu u točki III.
izreke ove odluke, Sud je ocijenio neprimjerenim.
9. Ova Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-2585/2003
Zagreb, 20. svibnja 2004.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.