USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1930

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrko­njić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi Ž. S. iz Z., na sjednici održanoj 7. srpnja 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti presudu u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-1978/95 (Pn-24/83), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst) podnositelju ustavne tužbe Ž. S. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.350,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je dana 20. srpnja 2002. godine, temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio ustavnu tužbu zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku. Smatra da je Općinski sud u Zagrebu, neodlučivši o njegovim pravima i obvezama u razumnom roku u predmetu koji se pred tim sudom vodi pod brojem: Pn-1978/95 (spojen Pn-24/83), povrijedio njegovo ustavno pravo zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-1978/95, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustav­nog prava podnositelja zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:

– podnositelj je, dana 2. travnja 1981. podnio tužbu Općin­skom sudu u Zagrebu protiv SOUR »H.« i »C.« Z., a radi naknade materijalne štete na osobnom vozilu;

– ročišta su zakazana za 20. svibnja 1981., 23. lipnja 1981. i 21. rujna 1981. godine;

– za 24. veljače 1982. godine određen je očevid;

– ročišta su zakazana za 8. lipnja 1982., potom za 8. lipnja 1983. godine;

– sud je od 1982. do 1984. godine višekratno potraživao odgovore od nadležnih tijela o postojanju prometnog znaka na kritičnom mjestu;

– podneskom od 11. listopada 1994. godine podnositelj je molio da se zakaže ročište;

– podneskom od 18. veljače 1995. godine podnositelj ponov­no požuruje zakazivanje ročišta i povisuje tužbeni zahtjev (zbog proteka vremena i poskupljenja);

– ročište je održano 17. prosinca 1985. godine (novi sudac);

– sud je pismom od 18. prosinca 1985. godine tražio od Hidrometeorološkog zavoda Zagreb da dostavi podatke o vremenskim prilikama koje su bile od 25. prosinca do 29. prosinca 1979. godine, u vrijeme kritične zgode;

– ročište je održano 12. lipnja 1989. godine;

– ročište zakazano za 8. svibnja 1990. godine odgođeno je zbog neuredne dostave punomoćniku podnositelja (dostavljeno u pretinac sudskog vještaka);

– ročišta zakazana za 8. lipnja 1990., 5. listopada 1990., 5. veljače 1991., 19. travnja 1991., 11. studenoga 1991., 7. veljače 1992., 6. svibnja 1992. godine;

– dana 6. svibnja 1992. godine Općinski sud Zagreb donio je presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev;

– dana 14. veljače 1995. godine presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu ukinuta je prvostupanjska odluka i predmet je vraćen na ponovno suđenje;

– ročište je održano 5. ožujka 1996., potom 4. srpnja 1996. i 2. prosinca 1996. godine;

– na ročištu održanom 1. veljače 2001. godine donijeto je rješenje o prekidu postupka u odnosu na I.-tuženika, nad kojim je otvoren stečajni postupak;

– podneskom od 29. svibnja 2002. godine II.-tuženik je tražio zakazivanje ročišta, budući da ročište zakazano za 8. trav­nja 2002. godine nije održano zbog smrti sutkinje;

– sljedeća ročišta su zakazivana za 20. siječnja 2003., 30. siječnja 2004. (nije održano zbog bolesti sutkinje) i 11. ožujka 2004. godine.

Provjerom u Općinskom sudu u Zagrebu utvrđeno je da je sljedeće ročište zakazano za 17. lipnja 2004. godine.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU

3. Na temelju članka 69. stavka 1. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je dana 15. listopada 2002. godine zatražio od Općinskog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe.

U očitovanju zaprimljenom 7. veljače 2003. godine sutkinja iznosi tijek parničnog postupka, te da su se izmijenila 4 suca, predsjednika raspravnog vijeća, a da je pri zakazivanju sljedećeg ročišta uzela u obzir duljinu trajanja postupka. Navodi preopterećenost suda brojem predmeta.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je:

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).

Odredbama članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi, i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku.

Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

Ustavna tužba je osnovana.

5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja, dostav­ljenog očitovanja Općinskog suda u Zagrebu, te uvida u presliku spisa predmeta, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak započeo je 2. travnja 1981. godine podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Zagrebu. Ustavna tužba podnesena je dana 20. srpnja 2002. godine, a do tog dana sudski postupak u prvom stupnju nije bio okončan. Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe prvostupanjski postupak pred sudom trajao ukupno dvadeset jednu (21) godinu, tri (3) mjeseca i osamnaest (18) dana. U tom razdoblju u predmetu su se izmijenila čak četiri suca.

Ustavni sud je, u konkretnom slučaju, ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine, to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljud­skih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine-Međunarodni ugovori«, broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) do 20. srpnja 2002. godine, to jest do dana podnošenja ustavne tužbe podnositelja, što ukupno iznosi četiri (4) godine, osam (8) mjeseci i petnaest (15) dana.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, prvostupanjski sud, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o tužbenom zahtjevu podnositelja održao svega jedno ročište (1. veljače 2001. godine), na kojem je donijeto rješenje o prekidu postupka u odnosu na I.-tuženika.

Razmatrajući postupanje suda u pravno relevantnom razdoblju, Sud je utvrdio sljedeće razdoblje potpune neaktivnosti suda u razdoblju od ročišta održanog 1. veljače 2001. godine do dana podnošenja ustavne tužbe, dana 20. srpnja 2002. godine.

Iz navedenog tijeka parničnog postupka Sud je utvrdio neaktivnost suda i u razdoblju prije 5. studenoga 1997. godine, a što je vidljivo iz gore navedenih činjenica.

Ocjena je Ustavnog suda da prvostupanjski sud nije koristio procesne ovlasti propisane Zakonom o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01), koje nalažu efikasnije i učinkovitije vođenje parničnog postupka.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, svojim ponašanjem nije pridonio duljini sudskog postupka. Dapače, podnositelj je, pisanim putem, višekratno požurivao zakazivanje ročišta.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ocjena je Ustavnog suda da predmet spora (naknada štete) ne može opravdati trajanje parničnog postupka preko dvadeset i jednu godinu, a da je predmet ponovno pred prvostupanjskim sudom.

6. Ustavni sud utvrđuje da postupak u predmetu broj: Pn-1978/95 koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu traje preko dvadeset jednu godinu. Dugotrajnost postupka posljedica je okolnosti koje se mogu pripisati neučinkovitom postupanju nadležnog suda. Stoga Ustavni sud utvrđuje da je nerazumno dugim trajanjem sudskog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-1978/95, povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, zajamčenim člankom 29. stavkom 1. Ustava.

7. Iz tih razloga, na temelju odredbi članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

8. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud, u pravilu, određuje samo za razmatrano pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Budući da je Ustavni sud ovlašten, temeljem članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, u svakom pojedinom slučaju odrediti i rok za donošenje sudske odluke, na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je i činjenica da je Općinskom sudu u Zagrebu, temeljem točke II. izreke ove odluke, određen kratak rok u kojem je taj sud dužan donijeti odluku u predmetu broj: Pn-1978/95, čime se na najdjelotvorniji način ostvaruje i svrha samog sudskog postupka.

Iznos pravične naknade, koju je podnositelj zahtijevao u ustavnoj tužbi, u dijelu koji prelazi utvrđenu svotu u točki III. izreke ove odluke, Sud je ocijenio neprimjerenim.

9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1722/2002                                        
Zagreb, 7. srpnja 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.