USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1938

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi L. V. iz F. na M., Nj., na sjednici održanoj dana  7. srpnja 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Šibeniku dužan je donijeti presudu u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-941/99 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada podnositelju ustavne tužbe L. V. iz Nj., zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu 7.250,00 od kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je dana 15. ožujka 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka pokrenutog njegovom tužbom radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe nekretnine.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općin­skog suda u Šibeniku, broj: P-234/04 utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Dana 29. srpnja 1991. godine podnositelj je Općinskom sudu u Šibeniku podnio tužbu protiv tužene V. V. i drugih, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe nekretnine.

U razdoblju do 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Šibeniku donio je presudu kojom je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev podnositelja. Ta presuda ukinuta je odlukom Županijskog suda u Šibeniku od 23. ožujka 1994. godine, te je predmet vratio Općinskom sudu u Šibeniku na ponovno suđenje.

Nakon 5. studenoga 1997. godine, ročišta pred Općinskim sudom u Šibeniku održana su dana 10. i 15. rujna 1998. godine.

Dana 24. listopada 1998. godine proveden je očevid, te je skica mjesta očevida priložena u spis od strane vještaka dana 11. travnja 1999. godine.

Ročišta su zatim održana dana 7. i 23. rujna 1999. godine, te je u spis spojen predmet istog suda u kojem je jedna od tuženih podnijela tužbu protiv podnositelja.

Ročište je ponovo održano dana 16. svibnja 2000. godine.

Dana 22. studenoga 2000. godine proveden je očevid radi procjene vrijednosti nekretnine. Vještak je dostavio mišljenje u spis dana 27. studenoga 2000. godine.

Ročišta su zatim održana dana 23. siječnja, 1. ožujka te 29. kolovoza 2000. godine, kada je zaključena glavna rasprava i donijeta presuda kojom je tužbeni zahtjev usvojen u cijelosti, a protutužbeni djelomično.

Na tu presudu stranke su uložile žalbe, te je Županijski sud u Šibeniku dana 23. prosinca 2002. godine ukinuo presudu u cijelosti i predmet vratio Općinskom sudu u Šibeniku na ponovno suđenje.

Općinski sud u Šibeniku održao je ročišta dana 13. ožujka 2003. godine, te donio presudu kojom je odbio i tužbeni i protutužbeni zahtjev.

Stranke su protiv presude izjavile žalbu, te je dana 19. siječnja 2004. godine Županijski sud u Šibeniku ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio Općinskom sudu u Šibeniku na ponovno suđenje.

Ročište određeno za 17. lipnja 2004. godine odgođeno je.

 OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ŠIBENIKU

3. Na temelju članka 69. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Šibeniku da se izjasni o navodima ustavne tužbe.

U očitovanju od 15. lipnja 2004. godine Općinski sud u Šibeniku navodi kronologiju postupanja u predmetu, te obrazlaže duljinu postupka složenošću predmeta.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je:

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).

Odredbama članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

Ustavna tužba je osnovana.

5. Uvidom u spis Općinskog suda u Šibeniku, broj: P-234/04, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za postupanje temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 29. srpnja 1991. godine, tužbom podnositelja protiv tužene V. V. i drugih, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe nekretnine.

Ustavna tužba podnesena je dana 15. ožujka 2004. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu traje ukupno dvanaest (12) godina, sedam (7) mjeseci i šesnaest (16) dana.

Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu 5. studenoga 1997. godine.

Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka 140. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje«, koja između ostalog propisuje:

Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.

Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997. godine). Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od 9. studenoga 2000. godine (dana proglašenja Promjena Ustava). Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo.

Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju pravno relevantnim razdobljem, sa stajališta povrede prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 15. ožujka 2004. godine (to jest do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi šest (6) godina, četiri (4) mjeseca i deset (10) dana.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak najprije vodio pred Općinskim sudom u Šibeniku u trajanju od oko dvije (2) godine i osam (8) mjeseci, a zatim je postupak po žalbi protiv prvostupanjske presude pred Županijskim sudom u Šibeniku trajao oko tri (3) mjeseca, a nakon toga ponovo pred Općinskim sudom u Šibeniku oko dva (2) mjeseca. Protiv presude tog suda stranke su izjavile svoje žalbe, te je potupak po žalbi pred Županijskim sudom u Šibeniku trajao oko devet (9) mjeseci. Postupak se sad ponovo vodi pred Općinskim sudom u Šibeniku.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonio duljini trajanja sudskog postupka.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema utvrđenju Ustavnog suda, radi se o činjenično slože­nom predmetu u kojem je bilo potrebno provesti odgovarajuće vještačenje.

6. Ustavni sud utvrđuje da parnični postupak po tužbi podnositelja, koji se sada vodi pred Općinskim sudom u Šibeniku, pod brojem: P-234/04, traje preko dvanaest godina. Iako u postupanju sudova nije bilo nekih znatnijih razdoblja neaktivnosti, ukupno trajanje postupka, koji se i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja nikako ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Pri tome složenost predmeta ne može opravdati njegovo trajanje u razdoblju duljem od dvanaest godina. Stoga Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu moguć­nost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-885/2004
Zagreb, 7. srpnja 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.