USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1985

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odluči­vanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlu­čujući o ustavnoj tužbi A. S. i D. S. iz Z., na sjednici održanoj 1. srpnja 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Biogradu na Moru dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod brojem: P-141/97, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana od dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), podnositeljima ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stav­ka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) i to:

– A. S. iz Z., D. 13, iznos od 6.600,00 kuna

– D. S. iz Z., D. 13, iznos od 6.600,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Re­pu­blike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelji ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli su dana 28. srpnja 2003. godine ustavnu tužbu smatrajući da je Općinski sud u Biogradu na Moru, u predmetu koji se pred tim sudom vodi pod brojem: P-141/97, propustio odlučiti o njihovim pravima i obvezama u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općin­skog suda u Biogradu na Moru, broj: P-147/97, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustav­nog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:

– dana 19. lipnja 1997. godine, podnositelji su Općinskom sudu u Biogradu na Moru podnijeli tužbu protiv tužene D. Č. iz P., radi isplate iznosa od 167.449,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, a na ime naknade materijalne štete koju im je učinila tužena, bespravnim rušenjem stambenog objekta podnositelja u P.

– dopisom od 13. siječnja 1998. godine Općinski sud u Biogradu na Moru tužbu podnositelja dostavio je tuženoj radi očitovanja,

– budući da dostava tužbe tuženoj nije bila provedena, zbog nedovoljne adrese, rješenjem od 22. travnja 1998. godine Općinski sud u Biogradu na Moru poziva podnositelje da u roku od 8 dana naznače u sudski spis točnu adresu tužene,

– podneskom od 26. svibnja 1998. godine podnositelji udovoljavaju nalogu suda i u sudski spis dostavljaju presliku obavijesti Ministarstva unutarnjih poslova, PU Zadarske, III. Policijske postaje, u kojoj je navedeno da tužena prebiva u Republici Italiji na nepoznatoj adresi,

– podneskom od 23. prosinca 1998. godine podnositelji mole da sud, po službenoj dužnosti tuženoj postavi privremenog zastupnika u osobi odvjetnika sa sjedištem odvjetničke kancelarije u Biogradu na Moru,

– podneskom od 9. listopada 2000. godine podnositelji požuruju zakazivanje ročišta u predmetu,

– rješenjem Općinskog suda u Biogradu na Moru od 19. veljače 2001. godine tuženoj je imenovan privremeni zastupnik, odvjetnik Lj. B. odvjetnik iz B. na M.,

– podneskom od 4. lipnja 2001. godine podnositelji ponovno požuruju zakazivanje ročišta u predmetu,

– rješenjem od 7. lipnja 2001. godine sud poziva podnositelje da isprave tužbu, na način da navedu točno boravište tužene,

– podneskom od 25. lipnja 2001. godine podnositelji udovoljavaju nalogu suda, a podneskom od 6. srpnja 2001. godine ponovno požuruju zakazivanje ročišta u predmetu i naznačuju svoje dokazne prijedloge,

– prvo ročište u predmetu sud zakazuje za dan 2. listopada 2001. godine (punih četiri godine i tri mjeseca nakon što je podnesena tužba u predmetnom parničnom postupku), koje ročište je odgođeno radi očitovanja punomoćnika tužene na tužbu,

– podneskom od 5. studenoga 2001. godine punomoćnik tužene udovoljava nalogu suda i očituje se o navodima iz tužbe,

– drugo ročište u predmetu održano je 6. studenoga 2001. godine, te je raspravnim rješenjem određeno da će se od Općinskog suda u Zagrebu službenim putem  zatražiti uvid u pred­met tog suda broj: Pn-1616/96, nakon čega će novo ročište biti određeno pismeno,

– dopisom od 8. studenoga 2001. godine Općinski sud u Biogradu na Moru od Općinskog suda u Zagrebu traži na uvid predmet tog suda broj: Pn-1616/96,

– dopisom od 7. veljače 2002. godine Općinski sud u Zagrebu obavještava Općinski sud u Biogradu na Moru da nije u mogućnosti udovoljiti traženju, budući je postupak u naznačenom predmetu u tijeku, a radi se o naknadi štete,

– treće ročište u predmetu održano je 20. ožujka 2004. godine,

– četvrto ročište održano je 2. travnja 2004. godine na kojem glavna rasprava u predmetu još nije okončana.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U BIOGRADU NA MORU

3. Na temelju članka 69. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Biogradu na Moru da se izjasni o navodima ustavne tužbe.

U očitovanju od 4. prosinca 2003. godine, Općinski sud u Biogradu na Moru navodi kronologiju postupanja u predmetu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je:

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).

Odredbama članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

Ustavna tužba je osnovana.

5. Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i uvidom u presliku spisa Općinskog suda u Biogradu na Moru, broj: P-147/97, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za postupanje temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 19. lipnja 1997. godine, tužbom podnositelja Općinskom sudu u Biogradu na Moru protiv tužene D. Č. iz P., radi isplate iznosa od 167.449,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, na ime naknade materijalne štete.

Ustavna tužba podnijeta je dana 28. srpnja 2003. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu traje ukupno šest (6) godina, jedan (1) mjesec i devet (9) dana.

Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst i 8/99 – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.

Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka 140. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg prav­nog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje«, koja, između ostalog, propisuje:

Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.

Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997. godine). Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od 9. studenoga 2000. godine (dana proglašenja Promjena Ustava). Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo.

Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na donošenje sud­ske odluke u razumnom roku, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 28. srpnja 2003. godine (to jest do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi pet (5) godina, osam (8) mjeseci i sedamnaest (17) dana.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Biogradu na Moru, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, održao četiri ročišta za glavnu raspravu (prvo 2. listopada 2001. godine – punih četiri godine i tri mjeseca nakon podnošenja tužbe u predmetnom parničnom postupku, drugo 6. studenoga 2001. godine, treće 20. ožujka 2004. godine i četvrto 2. travnja 2004. godine). Ostala aktivnost suda bila je usmjerena na utvrđivanje adrese tužene, postavljanje tuženoj privremenog zastupnika, traženje na uvid predmet drugog suda.

Iz spisa predmeta razvidno je da su razdoblja neaktivnosti Općinskog suda u Biogradu na Moru u razmatranom razdoblju trajala: od 23. prosinca 1998. godine (podnesak kojim podnositelji mole da sud tuženoj postavi privremenog zastupnika) do 19. veljače 2001. godine (sudskim rješenjem imenovan tuženoj privremeni zastupnik) odnosno dvije (2) godine, jedan (1) mjesec i dvadeset šest (26) dana, zatim od 7. lipnja 2001. godine (poziv podnositeljima da isprave tužbu) do 2. listopada 2001. godine (prvo zakazano ročište u predmetu) odnosno tri (3) mjeseca i dvadeset pet (25) dana i naposljetku od 7. veljače 2002. godine (kada je Općinski sud u Zagrebu obavijestio Općinski sud u Biogradu na Moru o nemogućnosti dostave svog predmeta na uvid) do 28. srpnja 2003. godine (podnošenja ustavne tužbe podnositelja) odnosno jedna (1) godina, pet (5) mjeseci i dvadeset jedan (21) dan.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE

(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, svojim ponašanjem nisu pridonijeli duljini sudskog postupka. Analizirajući tijek sudskog postupka u pravno relevantnom razdoblju, Ustavni sud je utvrdio da su podnositelji uvijek udovoljili traženju suda, te su u četiri navrata požurivali (9. listopada 2000., 4. lipnja 2001., 25. lipnja 2001. i 6. srpnja 2001. godine), nastavak sudskog postupka.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Osim činjenice da je tužena u predmetnom parničnom postupku, osoba s prebivalištem izvan Republike Hrvatske, Ustavni sud nije utvrdio postojanje okolnosti koje ukazuju na složenost konkretne sudske stvari.

Polazeći od činjenice da postupak pred sudom prvog stupnja traje preko šest godina, a da nije donesena niti prvostupanjska presuda, te imajući u vidu postupanje nadležnog suda u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju (održana samo dva ročišta), Ustavni sud nije našao okolnosti koje bi opravdale dugotrajnost postupanja u konkretnom sudskom predmetu.

6. Slijedom iznijetog, Ustavni sud ocjenjuje da je trajanjem predmetnog sudskog postupka pred sudom prvog stupnja preko pet godina, u pravno relevantnom razdoblju s aspekta povrede prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud, u pravilu, određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2655/2003    
Zagreb, 1. srpnja 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.