USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1703

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hra­njski, Mario Kos, Ivan Mrko­njić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. P. iz R., koju zastupa opunomoćenik mr. N. V., odvjetnik u R., na sjednici održanoj dana 16. lip­nja 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Rijeci dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-4085/95 u najkraćem mogućem roku, ali ne du­ljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga iduće­g dana od dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na teme­lju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), podnosite­ljici ustavne tužbe, M. P. iz R. D. O. 12, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.800,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnoga proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva podnosite­ljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za ­njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnosite­ljica ustavne tužbe, teme­ljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u da­lj­njem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je dana 24. ožujka 2003. godine ustavnu tužbu. Smatra da je Općinski sud u Rijeci, propustivši odlučiti o ­njezinim pravima i obvezama u razumnom roku, u predmetu koji se pred tim sudom vodi pod brojem: P-4085/95, povrijedio ­njezino pravo na suđe­nje u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK U ODNOSU NA PARNIČNI POSTUPAK KOJI SE VODI PRED OPĆINSKIM SUDOM U RIJECI POD BROJEM: P-4085/95

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općinskog suda u Rijeci broj: P-4085/95 utvrdio či­njenice koje su pravno relevantne za odlučiva­nje o povredi ustavnog prava podnosite­ljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Dana 14. prosinca 1987. godine I. P. je Općinskom sudu u Rijeci podnio tužbu protiv tuženih J. B. i K. B. iz R. radi ispraž­nje­nja stana.

Predmet se vodio pod brojem: P-3986/87.

Dana 22. rujna 1988. godine zaprim­ljena je protutužba pod poslovnim brojem: P-3547/88 koja je raspravnim rješe­njem od 26. rujna 1988. godine spojena s postupkom broj: P-3986/87.

U tijeku postupka umire tužite­lj te se kao ­nje­gov nas­ljednik u svojstvu tužite­lja – protutuženog pojav­ljuje podnosite­ljica ustavne tužbe.

Presudom Općinskog suda u Rijeci, broj: P-3986/87 od 9. svib­nja 1994. godine, odbijena je podnosite­ljica ustavne tužbe s tužbenim zahtjevom, a djelomično je usvojen protutužbeni zahtjev tuženika – protutužite­lja.

Rješe­njem Županijskog suda u Rijeci, broj: Gž-1577/94-2 od 23. kolovoza 1995. godine, ukinuta je prvostupa­njska presuda i predmet je vraćen na ponovni postupak.

Drugostupa­njsko rješe­nje dostav­ljeno je prvostupa­njskom sudu 6. rujna 1995. godine, a prvo ročište u ponov­ljenom postupku održano je 18. prosinca 1997. godine.

Ročište zakazano za 3. ožujka 1998. godine odgađa se za 5. svib­nja 1998. godine, a radi pokušaja mirnog rješava­nja spora.

Potom su održana ročišta 5. svib­nja 1998. godine i 16. rujna 1998. godine.

Na ročištu održanom 16. rujna 1998. godine sud donosi rješe­nje o provođe­nju građevinskog vještače­nja te nalaže podnosite­ljici uplatu predujma.

Podneskom od 17. rujna 1998. godine podnosite­ljica izvještava sud da nema sredstava za uplatu predujma te traži rješe­nje spora na teme­lju sta­nja u spisu.

Rješe­njem od 1. listopada 1998. godine Sud poziva tuženika na uplatu predujma.

Podneskom od 19. listopada 1998. godine tuženici izvještavaju sud da nemaju sredstava za uplatu predujma te da smatraju da nisu u obvezi isti uplatiti, te predlažu nastavak postupka bez provođe­nja građevinskog vještače­nja.

Podneskom od 29. ožujka 1999. godine podnosite­ljica požuruje zakaziva­nje glavne rasprave.

Rješe­njem od 1. trav­nja 1999. godine pozvani su puno­moćnici stranaka da uplate predujam za troškove građevinskog vještače­nja, svaka u jednoj polovini potrebnog iznosa.

Predujam za troškove vještače­nja podnosite­ljica uplaćuje 27. svib­nja 1999. godine, o čemu sud 13. srp­nja 1999. godine i 26. listopada 1999. godine izvještava tuženika – protutužite­lja i poziva ga da on to isto učini.

Podnosite­ljica ustavne tužbe požuruje rješava­nje spora podnescima od 25. listopada 1999. godine i 15. siječ­nja 2000.

S­ljedeće ročište održano je 15. lip­nja 2000. godine, kada je doneseno rješe­nje da će se provesti prisilna naplata radi osigura­nja potrebnih troškova vještače­nja, o čemu je i doneseno posebno rješe­nje 26. srp­nja 2000. godine.

Podneskom od 13. rujna 2000. godine tuženici – protutužite­lji izvještavaju sud da nemaju sredstava za plaća­nje predujma, podnosite­ljica predujam uplaćuje 5. prosinca 2000. godine.

S­ljedeće ročište održano je 27. ve­ljače 2002. godine kada je doneseno rješe­nje o određiva­nju sudskog vještaka.

Dana 28. ve­ljače 2002. godine sud donosi rješe­nje kojim nalaže vještaku da izradi pisani nalaz i miš­lje­nje.

Dana 6. rujna 2002. godine podnosite­ljica požuruje izradu nalaza i zakaziva­nje glavne rasprave, a Općinski sud u Rijeci rješe­njem od 10. rujna 2002. godine požuruje izradu nalaza vještaka.

Podneskom od 25. ožujka 2003. godine podnosite­ljica požuruje zakaziva­nje glavne rasprave.

Rješe­njem od 2. trav­nja 2003. godine, a budući da je podnosite­ljica ustavne tužbe podnijela ustavnu tužbu, požuruje izradu nalaza vještaka.

Vještak dostav­lja nalaz 11. trav­nja 2003. godine, a podnosite­ljica dana 29. svib­nja 2003. godine uplaćuje razliku predujma.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U RIJECI

3. Na teme­lju članka 69. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Rijeci da se izjasni o navodima ustavne tužbe.

U očitova­nju od 2. lip­nja 2003. godine, Općinski sud u Rijeci navodi kronologiju postupa­nja u predmetu te ističe da je u predmetu bilo potrebno za razrješe­nje spora sa sigurnošću utvrditi određene či­njenice, a za što je potreban nalaz i miš­lje­nje vještaka građevinske struke. Također, ističe se da je među strankama bilo sporno tko treba snositi troškove vještače­nja te da će se nakon uplate potrebnoga novčanog iznosa zakazati novo ročište na kojemu će se stranke očitovati na nalaz vještaka i na kojemu će se saslušati svjedok, a kako je to određeno raspravnim rješe­njem od 27. ve­ljače 2002. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je:

»Svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud (…) u razumnom roku odluči o ­nje­govim pravima i obvezama (…).«.

Odredbama članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

»(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrp­ljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (…) nije u razumnom roku odlučio sud (…).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonoše­nja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donoše­nje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (…) podnosite­lja. Rok za donoše­nje akta poči­nje teći iduće­g dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnosite­lju zbog povrede ­nje­gova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnosite­lja (…) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva stranke za ­njezinu isplatu.«.

Ustavna tužba je osnovana.

5. Uvidom u spis Općinskog suda u Rijeci broj: P-4085/95, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za postupa­nje teme­ljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže s­ljedećim utvrđe­njima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupa­njski parnični postupak započeo je 14. prosinca 1987. godine tužbom prednika podnosite­ljice protiv tuženih J. B. i K. B. iz R. radi ispraž­nje­nja stana.

Ustavna tužba je podnesena dana 24. ožujka 2003. godine, a do toga dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustav­ni sud utvrđuje da do dana podnoše­nja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu traje ukupno petnaest (15) godina, tri (3) mjeseca i deset (10) dana.

Zakon o potvrđiva­nju Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst i 8/99 – ispravak, u da­lj­njem tekstu: Zakon o potvrđiva­nju Konvencije) stupio je na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.

Od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda Vijeća Europe (u da­lj­njem tekstu: Europska konvencija) čine, teme­ljem članka 140. Ustava Republike Hrvatske, dio unutar­nje­ga pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutar­nje­ga pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđe­nje«, koja, između ostalog, propisuje:

»Radi utvrđiva­nja svojih prava i obveza građanske naravi (…) svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud (…) u razumnom roku ispita ­nje­gov slučaj.«.

Pravo na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutar­nje­ga pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije (5. studenoga 1997. godine). Pravo na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od 9. studenoga 2000. godine (dana proglaše­nja Promjena Ustava). Ispitiva­nje razumnosti traja­nja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka teme­ljenih na članku 63. Ustavnog zakona jer u dotadaš­njem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo.

Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju pravno relevantnim razdob­ljem, s aspekta povrede prava na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku, smatra razdob­lje od 5. studenoga 1997. godine (to jest od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije) do 16. svib­nja 2003. godine (to jest do dana podnoše­nja ustavne tužbe), što ukupno iznosi pet (5) godina, četiri (4) mjeseca i devetnaest (19) dana.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da su u razmatranom, pravno relevantnom razdob­lju, u postupku pred Općinskim sudom u Rijeci održana četiri ročišta, te nije provedeno vještače­nje po vještaku građevinske struke, niti su se stranke o ­njemu mogle očitovati, a što je neophodno za rješe­nje spora među strankama.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE

(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnosite­ljica ustavne tužbe, kao tužite­ljica u sudskom postupku, prema utvrđe­nju Ustavnog suda, nije pridonijela du­ljini sudskog postupka.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Navodi tužbe ne ukazuju da bi se radilo o složenom predmetu.

6. Ustavni sud utvrđuje da parnični postupak u kojem je podnosite­ljica podnijela tužbu, a radi ispraž­nje­nja stana i utvrđe­nja prava suvlasništva, a koji se sada vodi pred Općinskim sudom u Rijeci pod brojem: P-4085/95, traje preko petnaest godina. Dugotrajnost postupka je prvenstveno pos­ljedica okolnosti da se nije moglo izvršiti vještače­nje, a iz razloga jer su se stranke sporile oko toga tko je u obvezi podmiriti te troškove. Člankom 153. stavkom 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03) propisano je da će sud odustati od izvođe­nja dokaza ako iznos potreban za podmire­nje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi, te da će u tom slučaju sud, s obzirom na sve okolnosti, po svom uvjere­nju ocijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmire­nje troškova. Suglasno stavku 4. istoga članka, iznimno od odredbe stavka 3. tog članka, ako sud po službenoj dužnosti odredi izvođe­nje dokaza za utvrđe­nje či­njenica u vezi s primjenom članka 3. stavka 3. tog Zakona, a stranke ne polože određeni iznos, troškovi izvođe­nja dokaza isplatit će se iz sredstava suda. S obzirom na navedeno, proizlazi da Općinski sud u Rijeci nije iskoristio sve mogućnosti koje mu pruža Zakon o parničnom postupku, a koje su u konkretnom predmetu mogle ubrzati postupak.

Osim toga, napomi­nje se da je Europski sud za ­ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da su države – ugovornice obvezne organizirati svoje pravne poretke na način koji omogućava sudovima da ispune zahtjeve propisane člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije, opetovano ističući naročitu važnost tog zahtjeva za pravilno i uredno vođe­nje sudskih postupaka (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Bucholoz protiv Njemačke od 6. svib­nja 1981., Guincho protiv Portugala od 10. srp­nja 1984., Union Alimentaria Sanders SA od 7. srp­nja 1989., Brigandi protiv Italije od 19. ve­ljače 1991. i dr.). Sukladno tako izraženom stavu, a s obzirom na okolnosti predmetnoga parničnog postupka, Ustavni sud nalazi da je država dužna organizirati svoj pravni sustav na način da se osigura suđe­nje u razumnom roku i u predmetima u kojima postoje poteškoće.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud, u pravilu, određuje za razmatrano, pravno relevantno razdob­lje, uz iznimnu mogućnost uvažava­nja nerazumno dugog razdob­lja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakoga pojedinog slučaja.

Pri utvrđiva­nju visine naknade, teme­ljem članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažava­nje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) teme­lji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1078/2003
Zagreb, 16. lip­nja 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.