USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1818

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću za rješavanje postupovnih pretpostavki za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Milan Vuković, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, rješavajući o ustavnoj tužbi Lj. i D. K. iz Z., na sjednici održanoj dana 14. svibnja 2004. godine, jednoglasno je donio

RJEŠENJE

I. Ustavna tužba se odbacuje.

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelji su podnijeli ustavnu tužbu na temelju odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvat­ske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) smatrajući da im je radi nedonošenja odluke Općinskog suda u Zagrebu po njihovom prijedlogu za ponavljanje postupka pravomoćno okončanog presudom zbog izostanka, broj: Ps-1447/92-4 od 26. listopada 1992. godine, povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zajam­čeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske i član­kom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Ne postoje pretpostavke za postupanje Ustavnog suda u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

2. Iz navoda ustavne tužbe razvidno je da je Općinski sud u Zagrebu svojom presudom od 26. listopada 1992. godine otkazao stanarsko pravo podnositeljima, te da je ista presuda postala pravomoćna. Podnositelji su dana 19. siječnja 2000. godine podnijeli prijedlog za ponavljanje tog postupka, te o tom prijedlogu još nije odlučeno.

Prema odredbi članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona, Ustav­ni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije nego što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela nije u razumnom roku odlučio sud ili u slučaju kad se osporenim pojedinačnim aktom grubo vrijeđaju ustavna prava, a potpuno je razvidno da bi nepokretanjem ustavnosudskog postupka za podnositelja ustavne tužbe mogle nastati teške i nepopravljive posljedice.

Prema članku 63. stavku 2. Ustavnog zakona, u odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. tog članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama podnositelja.

Iz navedenog slijedi da će Ustavni sud pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi podnijetoj na temelju odredbi članka 63. Ustavnog zakona – zbog dugotrajnosti postupka, samo u slučaju kada sud nije u razumnom roku meritorno odlučio o pravima i obvezama podnositelja, dakle, kada nije u razumnom roku donio akt kojim se meritorno odlučuje o pravima i obvezama stranke.

U konkretnom slučaju ustavna tužba nije podnijeta zbog nedonošenja meritorne odluke o pravima i obvezama podnositelja u razumnom roku, već zbog nedonošenja odluke o zahtjevu podnositelja za ponavljanje pravomoćno dovršenoga parničnog postupka, koja je odluka procesnopravne prirode.

Imajući u vidu navedeno, ocjena je Ustavnog suda da u povodu predmetne ustavne tužbe, ne postoje pretpostavke za postupanje Ustavnog suda u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona. Praksa Ustavnog suda u ovom pogledu suglasna je praksi Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u pitanju pružanja zaštite protiv povreda konvencijskih prava učinjenih odlukama nadležnih tijela donesenima u građanskim postupcima u kojima su stranke tražile ponavljanje postupka.

Tako, primjerice, u predmetu Rudan protiv Hrvatske, u kojem su podnositelji zatražili zaštitu Europskog suda za ljudska prava u odnosu na razumnost duljine postupka u kojem se odlučivalo o njihovom prijedlogu za ponavljanje pravomoćno završenog postupka u kojem im je oduzeto stanarsko pravo, Europski sud je zahtjev podnositelja, broj: 45943/99 od 13. rujna 2001. godine, utvrdio nedopuštenim, navodeći da se prema dobro utvrđenoj sudskoj praksi organa Konvencije, članak 6., a kojim se, između ostalog, jamči i pravo na suđenje u razumnom roku, ne odnosi na postupke za ponavljanje građanskih predmeta.

3. Slijedom iznijetoga, na temelju odredbe članka 32. u vezi s odredbom članka 63. Ustavnog zakona, riješeno je kao u točki I. izreke. Objava ovog rješenja temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2964/2003
Zagreb, 14. svibnja 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
Milan Vuković, v. r.