USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2185

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odluči­va­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, pred­sjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi P. D. iz R., kojeg zastupa I. D., odvjetnik u R., na sjednici održanoj 8. srpnja 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Pagu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-237/98, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, P. D. iz R., B. 754, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 2.200,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Dana 28. ožujka 2002. godine podnositelj je, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio ustav­nu tužbu, smatrajući da Općinski sud u Pagu nije u razumnom roku odlučio o njegovim pravima i obvezama, u parničnom postupku radi smetanja posjeda. Predmetni postupak vodi se pod poslovnim brojem: P-237/98.

Odlukom broj: U-IIIA-667/02 od 17. siječnja 2003. godine ustavna tužba podnositelja je odbijena kao neosnovana. Iz obrazloženja navedene odluke proizlazi da Sud nije utvrdio postojanje pretpostavki sadržanih u članku 63. stavku 1. Ustavnog zakona.

2. Dana 1. ožujka 2004. godine podnositelj je podnio ustavnu tužbu radi nedonošenja sudske odluke u razumnom roku vezanu uz isti parnični postupak radi smetanja posjeda.

Smatra da su nepostupanjem Općinskog suda u Pagu povrijeđena ustavna prava sadržana u članku 14. stavku 2., članku 29. stavku 1. i članku 48. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske.

U ustavnoj tužbi podnositelj upućuje na postojanje povreda ustavnih odredaba sadržanih u članku 3., članku 5. i članku 140. Ustava, kao i na postojanje povrede članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Konvencija), te članka 1. Protokola I. uz tu Konvenciju.

Slijedom navedenoga, podnositelj zahtijeva da ovaj Sud naredi Općinskom sudu u Pagu donošenje prvostupanjske odluke u roku od 30 dana od dana objave odluke ovog Suda u »Narodnim novinama«. Podnositelj od Suda zahtijeva i dosuđivanje primjerene naknade u iznosu od 8.000,00 kuna zbog povrede njegovih ustavnih prava, a koje je Općinski sud u Pagu prouzročio kada o pravima i obvezama podnositelja nije odlučio u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredama ustavnih prava podnositelja:

– parnični postupak radi smetanja posjeda pokrenut je tužbom podnositelja 15. listopada 1998. godine,

– prvo ročište bilo je zakazano za 17. prosinca 1998. godine, ali isto nije održano, jer je tuženik zatražio odgodu,

– neposredno prije zakazivanja drugog ročišta tuženik je dostavio odgovor na tužbu,

– naredno ročište zakazano je za 28. prosinca 1998. godine na terenu, na koje nije pristupio tuženik. Na ovom ročištu nisu zatečeni znakovi smetanja posjeda nekretnine na način opisan u tužbi, niti je tužitelj na licu mjesta mogao pokazati okolnosti odlučne za presuđivanje u konkretnom slučaju. Također se međa sporne nekretnine nije sa sigurnošću mogla utvrditi,

– tužitelj podneskom precizira svoj tužbeni zahtjev, tako da se sljedeća rasprava na licu mjesta održala 26. siječnja 1999. godine; niti na ovom ročištu nije se mogla utvrditi međa sporne nekretnine, pa je tužitelj zatražio vještačenje po mjerniku,

– tužitelj svojim podneskom od 23. veljače 2002. godine ponovno precizira svoj tužbeni zahtjev,

– dana 1. listopada 2002. godine zakazana je rasprava na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka; tužitelj ponovno precizira svoj tužbeni zahtjev,

– dana 2. listopada 2002. godine sud donosi rješenje kojim se odbija prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere, kojim se konzumira i tužbeni zahtjev,

– tužitelj svojim podneskom od 18. studenoga 2002. godine, po četvrti put, precizira svoj tužbeni zahtjev,

– novo ročište zakazano je za 28. studenoga 2002. godine; rasprava je zaključena, dok je najavljeno da će pisani otpravak sudske odluke biti dostavljen strankama.

– podnositelj podneskom od 5. prosinca 2002. godine dostav­lja uplatnicu sudske pristojbe.

– podnositelj podneskom od 14. svibnja 2003. godine požuruje donošenje rješenja u predmetu broj: P-237/98.

– podnositelj podneskom od 17. rujna 2003. godine požuruje donošenje rješenja u predmetu broj: P-237/98.

– podnositelj podneskom od 3. ožujka 2004. godine požuruje donošenje rješenja u predmetu broj: P-237/98.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U PAGU

4. Na temelju članka 69. stavka 2. Ustavnog zakona, dopisom od 7. travnja 2004. godine, Ustavni sud zatražio je od pred­sjednika Općinskog suda u Pagu da se izjasni o navodima ustavne tužbe u roku od 30 dana od dana primitka zahtjeva.

Umjesto traženog očitovanja, sudac Općinskog suda u Pagu, V. Š., dostavila je parnični spis broj: P-237/98. U popratnom dopisu se ističe da je parnični spis u konkretnom slučaju vodila predsjednica Općinskog suda u Pagu, koja se trenutno nalazi na bolovanju, te da se zbog toga traženo očitovanje ne može sačiniti.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

5. U konkretnom slučaju Ustavni sud neposredno mjerodavnom odredbom za ocjenu postojanja povrede ustavnih prava podnositelja u materijalnopravnom smislu utvrđuje odredbu članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. Navedenom odredbom propisano je:

»Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«

Odredbom članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona propisano je:

»(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«

Ustavna tužba je osnovana.

6. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra s obzirom na osobite okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja Ustavni sud utvrdio je da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

6.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak radi smetanja posjeda, pokrenut je 15. lis­topada 1998. godine, tužbom Općinskom sudu u Pagu. Budući da je ustavna tužba podnesena dana 1. ožujka 2004. godine, a do tog dana prvostupanjska odluka nije donesena, Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe parnični postupak pred Općinskim sudom u Pagu trajao ukupno pet (5) godina, četiri (4) mjeseca i (15) dana.

6.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrđuje da je Općinski sud u Pagu imao razdob­lje potpune neaktivnosti suda i to od 28. studenoga 2002. godine, pa do 1. ožujka 2004. godine, a što iznosi jednu (1) godinu, tri (3) mjeseca i dva (2) dana.

6.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE

Prema ocjeni ovog Suda podnositelj ustavne tužbe svojim ponašanjem je pridonio dužini trajanja parničnog postupka u konkretnom slučaju u trajanju od tri (3) godine i to prije svega nemogućnošću preciziranja tužbenog zahtjeva.

6.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

U konkretnom postupku radi se o parnici vođenoj radi smetanja posjeda, a prema ocjeni ovog Suda ne radi se o posebno kompliciranoj pravnoj stvari.

7. Slijedom svega iznijetoga, Ustavni sud ocjenjuje da je nerazumno dugim nepostupanjem Općinskog suda u Pagu povri­je­đeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Ovdje Sud smatra potrebnim istaknuti da je, usprkos doprinosa podnositelja dužini trajanja sudskog postupka u konkretnom slučaju, Općinski sud u Pagu povrijedio ustavno pravo podnositelja jer nije koristio sva zakonom propisana postupovna ovlaš­tenja radi dovršenja parničnog postupka. Donoseći svoju odluku Sud je i posebno cijenio razdoblje potpune neaktivnosti Općinskog suda u Pagu koje je nastalo poslije zaključenja glavne rasprave, a za što objektivno ne postoje valjani razlozi.

8. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke.

9. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na dono­šenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra s obzirom na okolnosti svakog pojedinačnog slučaja.

Budući da je Ustavni sud ovlašten, na temelju članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, u svakom pojedinom slučaju odrediti i rok za donošenje sudske odluke, na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je i činjenica da je Općinskom sudu u Pagu, točkom II. izreke ove odluke, određen primjeren rok u kojem je taj sud dužan donijeti odluku u predmetu broj: P-237/98, čime se na djelotvoran način ostvaruje i svrha samog sudskog postupka.

Iznos pravične naknade, kojeg je podnositelj zahtijevao u ustavnoj tužbi, u dijelu koji prelazi utvrđenu svotu u točki III. izreke ove odluke, Sud je ocijenio neprimjerenim.

Slijedom svega iznijetoga, sukladno odredbi članka 63. stav­ka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

10. Odluka o objavi (točka V. izreke) utemeljena je na odred­bi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-693/2004
Zagreb, 8. srpnja 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.