MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODNOGA GOSPODARSTVA

2204

Na temelju članka 18. i 19. Zakona o veterinarstvu (»Narod­ne novine« br. 70/97, 105/01, 172/03) ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, donosi

PRAVILNIK

O VETERINARSKO-ZDRAVSTVENIM UVJETIMA ZA IZLOV, UZGOJ, PROČIŠĆAVANJE I STAVLJANJE U PROMET ŽIVIH ŠKOLJKAŠA

I. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.

1) Ovaj Pravilnik određuje veterinarsko-zdravstvene uvjete koje moraju ispunjavati fizičke i pravne osobe u obavljanju dje­latnosti izlova, uzgoja, pročišćavanja i stavljanja u promet živih školjkaša, namijenjenih za ljudsku prehranu u sirovom stanju ili za preradu, te veterinarsko-zdravstvene uvjete za proizvodna područja, područja za ponovno polaganje školjkaša, uzgajališta školjkaša, otpremne centre i centre za pročišćavanje školjkaša.

2) Ovaj Pravilnik, u obavljanju djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka, odnosi se i na bodljikaše, plaštenjake i morske puževe, osim odredbi koje se odnose na pročišćavanje.

Članak 2.

U smislu ovog Pravilnika pojedini izrazi imaju sljedeća značenja:

a) živi školjkaši – dvoljušturni mekušci koji se hrane planktonom, procijeđivanjem (filtracijom) vode.

b) morski biotoksini – otrovne tvari koje se mogu nakupiti u školjkašima, ako plankton kojim se hrane sadrži biotoksine;

c) čista morska voda – morska ili boćata voda koja ne sadrži mikrobiološko zagađenje, te toksične ili nepoželjne tvari, a koje se mogu pojaviti prirodno ili nakon otpuštanja u okoliš u količinama koje mogu negativno utjecati na kakvoću, zdravstvenu ispravnost i okus školjkaša;

d) održavanje – skladištenje živih školjkaša u spremnicima ili bazenima koji sadrže čistu morsku vodu ili na prirodnim prostorima, kako bi se uklonio mulj, pijesak ili blato, a čija kakvoća ne ukazuje na potrebu za ponovnim polaganjem ili tretiranjem u centrima za pročišćavanje;

e) čuvanje – skladištenje živih školjkaša prije njihovog stavljanja u promet na temperaturi od +4 do +7°C .

f) sakupljač – fizička ili pravna osoba koja obavlja djelatnost sakupljanja/izlovljavanja živih školjkaša iz proizvodnog područja, u svrhu obrade i stavljanja u promet;

g) proizvodno područje – dio mora, ušće ili laguna s prirodnim staništima školjkaša, odnosno mjesto namijenjeno za uzgoj školjkaša, određeno od nadležnog tijela;

h) područje za ponovno polaganje školjkaša – dio mora, ušća ili lagune čije su granice označene plutačama, stupovima ili na drugi vidljiv način, određeno od nadležnog tijela, a koje se upotrebljava isključivo za prirodno pročišćavanje školjkaša;

i) otpremni centar – objekt na obali ili na moru, odobren od nadležnog tijela, a koji služi za prihvat, održavanje, pranje, čišće­nje, sortiranje i pakiranje živih školjkaša namijenjenih za ljud­sku prehranu;

j) centar za pročišćavanje – objekt sa spremnicima opremljenim čistom ili pročišćenom morskom vodom, u kojima živi školjkaši ostaju dok se ne ukloni njihova mikrobiološka zagađenost te postanu upotrebljivi za ljudsku prehranu;

k) ponovno polaganje – postupak prijenosa živih školjkaša u određeno odobreno područje radi otklanjanja njihovog zagađenja prirodnim pročišćavanjem, koji se obavlja pod kontrolom nadležnog veterinarskog inspektora. Ponovnim polaganjem ne smatra se polaganje živih školjkaša na područje pogodno za daljnji uzgoj;

l) serija ulova ili lot – količina živih školjkaša sakupljena/izlovljena iz proizvodnog područja od jednog sakupljača, odnosno uzgajivača, a koja se doprema u određeno područje za ponovno polaganje školjkaša, odnosno u odobreni otpremni centar, centar za pročišćavanje ili objekt za preradu;

m) monitoring program – plan praćenja kakvoće mora i školjkaša na područjima uzgoja, izlova i ponovnog polaganja školjkaša, koje za svaku tekuću godinu, na prijedlog Uprave za veterinarstvo, donosi ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva.

Članak 3.

Proizvodna područja i područja za ponovno polaganje školj­ka­ša iz članka 1. ovog Pravilnika, na prijedlog Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, određuje nadležno tijelo posebnim propisom.

Članak 4.

1) Zahtjev za odobrenje objekata: uzgajališta školjkaša, otpremnih centara i centara za pročišćavanje školjkaša iz članka 1. ovoga Pravilnika podnosi se Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva – Upravi za veterinarstvo.

2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, za odobrenje uzgaja­lišta školjkaša iz članka 1. ovog Pravilnika mora se priložiti:

– suglasnost na lokaciju nadležnog veterinarskog ureda, izdanu na temelju analiza propisanih monitoring programom;

– potvrdu nadležnog tijela da je predviđeno uzgajalište u proizvodnom području I ili II, opisanim u Planu praćenja kakvoće mora i školjaka na područjima uzgoja, izlova i polaganja, i da je u skladu s vrijednostima propisanim u tabeli iz članka 5. stavka 4. ovog Pravilnika;

– ugovor o korištenju pomorskog dobra;

– izvod iz katastra s nacrtom položaja predviđenog uzgaja­lišta.

3) Uz zahtjev za odobrenje projektne dokumentacije prije izgradnje/rekonstrukcije otpremnih centara i centara za pročišća­vanje školjkaša iz članka 1. ovog Pravilnika mora se priložiti:

– suglasnost na lokaciju nadležnog veterinarskog ureda;

– tehnološko-tehnička projektna dokumentacija;

– projekt vode, kanalizacije i sustava za pročišćavanje morske vode;

– analize mora sukladne parametrima iz monitoring programa;

– analiza zdravstvene ispravnosti vode.

4) Otpremni centri i centri za pročišćavanje školjkaša iz članka 1. ovoga Pravilnika moraju imati program određivanja vlastitih kritičnih točaka zagađenja, koji se sastoji od programa: sustava analize opasnosti i kontrole kritičnih točaka – HACCP i standardnih sanitacijskih operativnih postupaka – SSOP, Programa edukacije djelatnika i Programa povrata proizvoda.

5) Program iz stavka 4. ovoga članka mora biti odobren od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva – Uprave za veterinarstvo.

II. PROIZVODNA PODRUČJA

Članak 5.

1) Uzgoj i sakupljanje školjkaša obavlja se u proizvodnim područjima, a iznimno školjkaši se mogu sakupljati i izlovljavati i izvan tih područja, pod uvjetima iz točke 7. ovoga članka.

2) Granice proizvodnih područja moraju biti točno utvrđene (planimetrija).

3) Granice između pojedinih proizvodnih područja moraju biti međusobno udaljene najmanje 300 m.

4) Unutar proizvodnih područja moraju se odrediti područja različite kakvoće mora (I, II i III), u skladu s vrijednostima propisanim u sljedećoj tabeli:

5) Nakon izlova/sakupljanja u području I školjkaši se moraju prevoziti u otpremne centre.

6) Iznimno od stavka 5. ovoga članka, živi školjkaši u količini do 10 kg se na uzgajalištu mogu neposredno prodavati krajnjem potrošaču za vlastite potrebe.

7) Nakon izlova/sakupljanja u područjima II i III, ili iz nepoznatih područja koja nisu obuhvaćena monitoring programom, školjkaši se prethodno moraju dopremati u područja za ponovno polaganje školjkaša ili u centre za pročišćavanje.

8) Vrijednosti testiranja školjkaša izlovljenih/sakupljenih iz područja II prije ponovnog polaganja ili pročišćavanja u centru ne smiju prelaziti 6 000 fekalnih koliforma u 100 g mesa i međuljušturne tekućine (MPN test – 3 razrjeđenja u 5 epruveta), odnosno 4 600 E. coli na 100 g mesa u 90% uzoraka, a iz područja III – 60 000 fekalnih koliforma u 100 g mesa i međuljušturne tekućine.

9) Živi školjkaši i morski puževi koji su sakupljeni u po­dručju II i III kakvoće mora, nakon obrade u otpremnom centru ne moraju se podvrći postupku pročišćavanja u centru za pročišćavanje ili području ponovnog polaganja, ako se izvrši:

a) Sterilizacija u hermetički zatvorenim posudama koje udovoljavaju zdravstvenim zahtjevima za pakovine;

b) Toplinska obrada, na jedan od sljedećih načina:

– uranjanjem u kipuću vodu u vremenu koje je potrebno da se podigne unutarnja temperatura mesa školjkaša na najmanje 90°C i održavanju te minimalne temperature kroz period od najmanje 90 sekundi,

– kuhanjem u vremenu od tri do pet minuta u zatvorenoj posudi u kojoj je temperatura između 120°C i 160°C, a tlak između 2 i 5 kg/cm², nakon čega se odvaja ljuštura od mesa školjkaša, a meso školjkaša smrzava se na temperaturi od -20°C u središtu proizvoda;

c) Izlaganje pari pod tlakom u zatvorenoj posudi, u vremenu koje je potrebno da se postigne unutarnja temperatura mesa školjkaša na najmanje 90°C kroz period od najmanje 90 sekundi, te da se jednaka distribucija topline u zatvorenoj posudi zajamči priznatom metodologijom u okviru programa vršenja vlastitih provjera.

III. UVJETI ZA IZLOV I OTPREMU ŽIVIH ŠKOLJKAŠA U OTPREMNE CENTRE, CENTRE ZA PROČIŠĆAVANJE, PODRUČJA ZA PONOVNO POLAGANJE ILI OBJEKTE ZA PRERADU

Članak 6.

1) Prilikom izlova, odnosno otpreme živih školjkaša u otpremne centre, područja za ponovno polaganje, centre za pročišćavanje ili objekte za preradu, mora se spriječiti:

– mehaničko oštećenje ljušture ili mekog tkiva školjkaša;

– moguća naknadna kontaminacija koja bi dovela do pro­mjene zdravstvene ispravnosti školjkaša.

2) Prilikom dopreme školjkaša u otpremni centar, centar za pročišćavanje ili područje ponovnog polaganja, sakupljač/uzgajivač školjkaša predaje Potvrdu o podrijetlu i isporuci dopremljenih školjkaša (Prilog 1. ovog Pravilnika), a u kojoj moraju biti ispunjeni svi traženi podaci.

3) Potvrda iz stavka 2. ovog članka mora biti označena serijskim brojevima i povezana u bloku.

4) Potvrdu iz stavka 2. ovog članka sakupljač/uzgajivač mora potpisati i navesti datum predaje školjkaša otpremnom centru, centru za pročišćavanje, ili području za ponovno polaganje.

5) Nakon preuzimanja školjkaša, Potvrdu iz stavka 2. ovog članka potpisuje i osoba koja je školjkaše preuzela, a preostale dvije kopije sakupljač/uzgajivač zadržava za sebe.

6) Ispunjenu Potvrdu iz stavka 2. ovog članka uzgajivač, sakupljač i voditelji centara odnosno područja ponovnog polaganja, moraju čuvati najmanje 12 mjeseci.

7) Potvrdu iz stavka 2. ovog Pravilnika izdaje područna ovlaštena veterinarska organizacija, na zahtjev sakupljača/uzga­ji­vača. Područna ovlaštena organizacija vodi Evidenciju o izdanim potvrdama o primitku dopremljenih školjkaša (Prilog 2. ovog Pravilnika).

8) Ako školjkaše sakupljaju iste osobe koje rade u otpremnom centru, centru za pročišćavanje ili području za ponovno polaganje školjkaša, područni veterinarski ured može izdati trajnu dozvolu.

9) Ako se proizvodno područje ili područje za ponovno polaganje privremeno zatvori, nadležna veterinarska organizacija mora obustaviti izdavanje potvrda iz stavka 2. ovog članka te ukinuti važenje svih potvrda koje su već izdane.

IV. UVJETI ZA PONOVNO POLAGANJE ŽIVIH ŠKOLJKAŠA

Članak 7.

U područjima za ponovno polaganje školjkaša moraju se ispunjavati sljedeći uvjeti:

– kakvoća mora treba biti u skladu s vrijednostima propisanim za područje I, u tabeli iz članka 5. stavak 4. ovog Pravilnika;

– postupak ponovnog polaganja u morsku vodu mora omogućiti školjkašima ponovnu uspostavu prirodnog načina ishrane;

– živi školjkaši moraju ostati u morskoj vodi u području za ponovno polaganje dok se broj fekalnih koliforma ne smanji na vrijednosti propisane člankom 21. stavkom 1. podstavkom trećim ovog Pravilnika;

– udaljenost između pojedinih područja za ponovno polaganje ne može biti manja od 300 m;

– unutar područja za ponovno polaganje moraju biti odvo­jene lokacije za polaganje uzgojenih i divljih školjkaša različitog podrijetla, tako da se spriječi njihovo miješanje;

– za svako određeno područje, njegov korisnik mora voditi Evidenciju o podrijetlu školjkaša (PRILOG 3. ovog Pravilnika), te mora postojati karta područja u koju se unose promjene prostora po datumima za svaki izlov školjkaša;

– školjkaši se polažu u područje za ponovno polaganje po sistemu »sve unutra, sve van«.

V. UVJETI ZA CENTRE ZA PROČIŠĆAVANJE I OTPREMNE CENTRE

Opći uvjeti

Članak 8.

1) Otpremni centri i centri za pročišćavanje moraju biti izgrađeni na području na kojem nisu ugroženi, niti ugrožavaju, industrijske, stambene i druge objekte u okolini.

2) Objekti iz stavka 1. ovoga članka moraju biti izgrađeni na kompaktnom i ocjeditom tlu s niskom razinom podzemnih voda, te izvan područja ugroženog poplavama i klizanju terena.

3) Otpremni centri iz stavka 1. ovoga članka mogu biti smješteni i na plovilima.

Članak 9.

 Objekti iz članka 8. ovog Pravilnika moraju imati:

– čvrstu konstrukciju;

– čvrstu podnu površinu koja se lako čisti, pere i dezinficira, s nagibom za odvod vode u kanalizaciju;

– dostatan radni prostor;

– glatke zidove koji se lako čiste, peru i dezinficiraju;

– osigurano osvjetljenje tijekom rada jačine 550 lx;

– opremu i pribor izrađene od nehrđajućeg materijala;

– garderobne i sanitarne prostorije za muške i ženske djelatnike, međusobno odvojene;

– odgovarajuću opremu i pribor za čišćenje, pranje i dezinficiranje objekta, opreme i pribora za rad;

– opremu za dopremu/uskladištenje pitke vode ili uređaje za dopremu čiste morske vode.

Članak 10.

U objektima iz članka 8. ovog Pravilnika moraju se ispunjavati sljedeći uvjeti:

– zaposleni djelatnici moraju biti obučeni za posao koji obav­ljaju;

– zaposleni djelatnici moraju nositi čistu radnu odjeću, a kada je to potrebno i rukavice pogodne za rad;

– sve prostorije moraju biti čiste, a oprema i pribor moraju se detaljno očistiti i dezinficirati na kraju radnog dana, a po potrebi i tijekom rada;

– zabranjeno je dovođenje u objekt domaćih životinja, a glodavci, insekti i druge štetočine moraju se uništavati te spriječiti njihov ulazak u objekt;

– objekt se ne smije upotrebljavati u druge svrhe;

– otpadne tvari moraju se skladištiti na higijenski način na posebnom prostoru, u posebnim pokrivenim spremnicima, te redovito uklanjati iz objekta;

– pročišćeni školjkaši spremni za otpremu moraju se čuvati na način koji onemogućava kontaminaciju i naknadnu promjenu njihove zdravstvene ispravnosti.

Centri za pročišćavanje

Članak 11.

1) Živi školjkaši moraju se prije početka postupka pročišća­vanja isprati od mulja, upotrebom čiste morske ili pitke vode. Početno pranje može se obaviti i u spremnicima za pročišćavanje.

2) Spremnici za pročišćavanje moraju imati dostatan protok morske vode, s obzirom na svoj kapacitet.

3) Za pročišćavanje živih školjkaša mora se upotrebljavati čista morska voda, odnosno morska voda pročišćena prije uporabe.

4) Rad sustava za pročišćavanje mora omogućiti živim školjkašima uspostavu prirodnog načina ishrane, te onemogućiti njihovo onečišćenje.

5) Postupak pročišćavanja mora trajati dok školjkaši ne ispune mikrobiološke standarde propisane člankom 21. ovog Pravilnika.

6) Ako se istodobno pročišćava više serija školjkaša, one moraju biti od iste vrste i dolaziti iz istog područja, ili iz različitih područja koja imaju iste epizootiološke uvjete.

7) Debljina naslaga živih školjkaša u spremniku ne smije spriječiti njihovo otvaranje tijekom postupka pročišćavanja.

8) Nakon završetka postupka pročišćavanja živi školjkaši moraju se isprati pitkom ili čistom morskom vodom.

Članak 12.

1) Centri za pročišćavanje moraju imati vlastite odobrene laboratorije ili osigurati usluge drugih laboratorija odobrenih od nadležnih tijela.

2) Centri za pročišćavanje moraju voditi evidencije o:

– rezultatima mikrobioloških pretraga nepročišćenih živih školjkaša;

– rezultatima mikrobioloških pretraga pročišćenih živih školjkaša;

– rezultatima mikrobioloških pretraga vode koja se koristi u spremnicima;

– dopremljenim živim školjkašima;

– otpremljenim živim školjkašima;

– vremenu punjenja i pražnjenja sustava za pročišćavanje;

– utrošenim propisanim deklaracijama.

3) Evidencije iz stavka 2. ovoga članka moraju se čuvati jednu godinu.

4) Svi pročišćeni školjkaši prilikom pakiranja označavaju se etiketom na pakovini (PRILOG  4. ovog Pravilnika).

Otpremni centri

Članak 13.

1) Održavanje živih školjkaša u otpremnim centrima ne smije prouzročiti njihovo kontaminiranje.

2) Tijekom rukovanja i kalibracije školjkaša mora se sprije­čiti njihovo kontaminiranje ili bilo kakve promjene njihovih svojstava.

3) Pranje ili čišćenje živih školjkaša mora se obavljati uporabom čiste morske vode ili pitke vode pod tlakom, a voda za čišćenje ne smije se reciklirati.

Članak 14.

1) Otpremni centri moraju imati vlastite odobrene laboratorije ili osigurati usluge drugih laboratorija odobrenih od nadležnih tijela.

2) Odredba stavka 1. ovog članka ne primjenjuje se u slučaju kada su propisane pretrage prethodno obavljene u centru za pročišćavanje.

3) Otpremni centri moraju voditi sljedeće evidencije:

– evidenciju o rezultatima svih propisanih pretraga na živim školjkašima iz proizvodnog područja;

– evidenciju o rezultatima svih propisanih pretraga na živim školjkašima iz područja za ponovno polaganje;

– evidenciju o dopremljenim živim školjkašima.

4) Evidencije iz stavka 3. ovoga članka moraju se čuvati godinu dana.

VI. ČUVANJE I PAKIRANJE ŽIVIH ŠKOLJKAŠA

Članak 15.

Prostorije za čuvanje i pakiranje živih školjkaša moraju biti u sastavu otpremnog centra.

Članak 16.

Živi školjkaši moraju se pakirati na higijenski ispravan na­čin, a materijal koji se koristi za pakiranje:

– mora biti dovoljno čvrst;

– ne smije ugrožavati organoleptička svojstva živih školj­kaša;

– ne smije biti štetan po ljudsko zdravlje.

Članak 17.

Kamenice se moraju pakirati na način da je njihov konkavni dio ljušture okrenut prema dolje.

Članak 18.

Zatvorena pakiranja živih školjkaša ne smiju se otvarati do isporuke trgovcu na malo, odnosno krajnjem potrošaču.

VII. OZNAČAVANJE POŠILJAKA

Članak 19.

1) Svaka pakovina živih školjkaša u pošiljci mora biti označena deklaracijom koja mora sadržavati sljedeće podatke:

– zemlja podrijetla;

– vrsta živih školjkaša (uobičajeni hrvatski i latinski naziv);

– naziv i veterinarski odobreni broj otpremnog centra;

– datum pakiranja;

– oznaku serije ili lota;

– kao odstupanje od propisa, koji uređuju označavanje hrane, rok trajanja može se zamijeniti tekstom: »ovi školjkaši kod prodaje moraju biti živi«.

2) Deklaracija i oznake na deklaraciji moraju biti trajne, vodootporne, podaci na njoj moraju biti čitljivi i neizbrisivi.

3) Deklaracija kojom je obilježena pakovina, ne smije se s nje skidati, niti upotrijebiti za obilježavanje druge pakovine.

4) Deklaracija mora biti pričvršćena za pakovinu ili ovijena oko pakovine.

VIII. PRIJEVOZ ŽIVIH ŠKOLJKAŠA

Članak 20.

1) Živi školjkaši moraju se prevoziti u posebno prilagođenim prijevoznim sredstvima.

2) Prijevozna sredstva iz stavka 1. ovoga članka moraju imati:

– unutrašnje stranice izrađene od nehrđajućeg materijala, a koje se mogu lako čistiti, prati i dezinficirati;

– postavljen uređaj za hlađenje;

– odvod otpadnih voda s prihvatnim spremnikom, postavljen na dnu.

3) Živi školjkaši moraju se tijekom prijevoza u zatvorenim vozilima ili spremnicima održavati na temperaturi od +4°C do +7°C.

4) Pakiranja živih školjkaša moraju se prevoziti tako da se postave na uzdignutu površinu ili se na drugi način mora spriječiti njihov izravan kontakt s podom vozila.

5) Ako se pri prijevozu živih školjkaša upotrebljava led, on mora biti pripravljen od pitke ili čiste morske vode.

6) Živi školjkaši ne smiju se prevoziti s drugim proizvodima koji bi ih mogli kontaminirati.

IX. VETERINARSKO-ZDRAVSTVENI UVJETI KOJE MORAJU ISPUNJAVATI ŽIVI ŠKOLJKAŠI PRI STAVLJANJU U PROMET

Članak 21.

1) Živi školjkaši namijenjeni javnoj potrošnji moraju ispu­nja­vati sljedeće uvjete:

– odgovarati organoleptičkim osobinama svojstvenim živim školjkašima;

– ljušture živih školjkaša trebaju biti očišćene od mulja, pijeska i obraštaja;

– moraju sadržavati manje od 300 fekalnih koliforma, odnosno manje od 230 E. coli na 100 g mesa i međuljušturne tekućine, a što se utvrđuje na temelju testiranja u 3 razrjeđenja u 5 epruveta (MPN test) ili druge bakteriološke pretrage koja daje ekvivalentne rezultate;

– ne smiju sadržavati Salmonella vrste u 25 g mesa školjka­ša;

– ne smiju sadržavati toksične ili nedozvoljene tvari koje se pojavljuju prirodno ili nakon otpuštanja u okoliš u količinama koje mogu negativno utjecati na higijensku ispravnost školjkaša;

– ne smiju sadržavati radionuklide iznad propisane granice;

– ukupna količina biotoksina koji uzrokuje paralizu (Paralytic Shellfish Poison – PSP) u jestivim dijelovima školjkaša (u cijelom tijelu ili pojedinim dijelovima koji se posebno jedu) ne smije prelaziti 80 mikrograma na 100 grama mesa živog školjkaša, u skladu s biološkim metodama testiranja, a ako je potrebno zajedno s kemijskim metodama za otkrivanje saksitoksina ili drugim priznatim metodama. U slučaju pojave spornih rezultata, kao referentna metoda priznaje se biološka metoda;

– ukupna količina biotoksina koji uzrokuje gubitak pamćenja (Amnesic Shellfish Poison – ASP) u jestivim dijelovima školjkaša ( u cijelom tijelu ili pojedinim dijelovima koji se posebno jedu) ne smije prelaziti 20 mikrograma domoične kiseline na gram, određeno metodom visoko djelotvorne tekućinske kromatografije (HPCL);

– najviša količina biotoksina koji uzrokuju diareju (Diarrhetic Shellfish Poison – DSP) u jestivim dijelovima školjkaša, bodljikaša, plaštenjaka i puževa (u cijelom tijelu ili pojedinim dijelovima koji se posebno jedu) ne smije prijeći:

a) 160 mikrograma okadaične kiseline, dinofizistoksina i pektentoksina na 1000 grama mesa,

b) 1 miligram yesotoksina na 1000 grama mesa,

c) 160 mikrograma azaspiracidnog toksina na 1000 grama mesa,

– moraju biti pakirane i označene u skladu s člancima 17., 18. i 19. ovog Pravilnika.

2) U nedostatku rutinskog testiranja na viruse i utvrđivanja virološkog standarda, zdravstvene provjere se moraju temeljiti na broju fekalnih bakterija.

X. ODGOVORNOST I VLASTITE KONTROLE NOSITELJA DJELATNOSTI UZGOJA, OTPREME I PROČIŠĆAVANJA ŽIVIH ŠKOLJKAŠA

Članak 22.

1) Osoblje koje radi sa živim školjkašima tijekom uzgoja, obrade i pročišćavanja te isporuke školjkaša na tržište, mora provoditi sve mjere potrebne za ispunjavanje uvjeta propisanih ovim Pravilnikom.

2) Odgovorna osoba u otpremnom centru, centru za pročiš­ćavanje i području ponovnog polaganja mora osigurati:

– redovito uzimanje reprezentativnog broja uzoraka za laboratorijske pretrage kojima se dokazuje zdravstvena ispravnost živih školjkaša za pojedina proizvodna područja i područja po­nov­nog polaganja iz kojih potječu serije živih školjkaša i to prije obrade u otpremnim centrima ili u centrima za pročišćavanje, kao i poslije obrade,

– vođenje evidencije o rezultatima mikrobioloških i drugih pretraga, koja mora biti na raspolaganju službenim osobama koje provode veterinarsko- zdravstveni nadzor, te obvezne veterinarsko-zdravstvene preglede i kontrole.

XI. UVOZ ŽIVIH ŠKOLJKAŠA

Članak 23.

1) Dopušten je uvoz u Republiku Hrvatsku živih školjkaša namijenjenih prehrani ljudi, proizvedenih u izvoznim objektima koji se nalaze na listi odobrenih objekata od strane Europske unije.

2) U slučaju iz stavka 1. ovog članka uvoznik mora ishoditi rješenje Uprave za veterinarstvo, kojim se utvrđuje da ne postoje veterinarsko-zdravstvene smetnje za uvoz pošiljke u Republiku Hrvatsku.

3) Uvoz, izvoz i provoz pošiljaka živih školjkaša dopušteni su samo na graničnim veterinarskim prijelazima.

4) Granični veterinarski inspektor ima pravo uzimati uzorke pošiljka živih školjkaša radi utvrđivanja veterinarsko-zdravstvene ispravnosti te u skladu s Planom iz članka 25. ovog Pravilnika.

 XI. NADZOR NAD PROVOĐENJEM ODREDBI OVOG PRAVILNIKA

Članak 24.

1) Nadzor nad provođenjem odredbi ovog Pravilnika obav­ljaju nadležni veterinarski inspektori.

2) U svrhu učinkovitog obavljanja nadzora iz stavka 1. ovoga članka, ovlašteni veterinari u objektima iz članka 1. ovoga Pravilnika moraju čuvati:

– nalaze obavljenih laboratorijskih pretraga;

– evidenciju o utrošenim etiketama;

– evidenciju o veterinarsko-zdravstvenoj ispravnosti poši­ljaka;

– preslike izvoznih certifikata;

– utovarne i istovarne kartone;

– plan DDD programa objekta te dokaze o njegovom provo­đenju;

– plan uzorkovanja i rezultate monitoringa.

3) Dokumentacija iz stavka 2. ovoga članka čuva se 2 godine.

4) Nadležni veterinarski inspektor rješenjem zabranjuje sakupljanje i izlov školjkaša, te promet školjkašima, iz proizvodnih područja i područja ponovnog polaganja, ako se provedbom monitoring programa utvrdi:

– da školjkaši sadrže više od 300 fekalnih koliforma ili 230 E. Coli u 100 g mesa i međuljušturne tekućine i/ili Salmonella sp. u 25 g mesa,

– da školjkaši sadrže teške kovine u količinama većim od dopuštenih,

– ako školjkaši sadrže radionuklide iznad propisane granice,

– ako ukupna količina biotoksina koji uzrokuje paralizu (Paralytic Shellfish Poison – PSP) u jestivom dijelu mekušca prelazi 80 mikrograma na 100 grama mesa,

– ako je ukupna količina biotoksina, koji uzrokuje gubitak pamćenja ( Amnesic shellfish poison – ASP) u gramu jestivog dijela mekušca veći od 20 mikrograma domoične kiseline,

– ako je u tijelu školjkaša prisutan biotoksin koji uzrokuju dijareju (Diarrhetic Shellfish Poison – DSP),

– ako referentni laboratorij utvrdi prisustvo potencijalno toksičnih fitoplanktonskih vrsta u količinama za koje se može pretpostaviti da će utjecati na povećanu razinu biotoksina PSP, DSP i ASP u tkivu školjkaša.

5) Zabrana iz stavka 4. ovog članka traje sve dok se uzastopnim analizama obavljenim kod referentnih laboratorija ne dokaže da nema uzroka zbog kojih je zabrana izrečena.

6) Nadležni veterinarski inspektor dužan je o zabrani iz stavka 4. ovog članka, kao i o prestanku zabrane, obavijestiti Upravu za veterinarstvo, nadležni Veterinarski ured, ovlaštene veterinarske organizacije, nadležnu Sanitarnu inspekciju, Pomorsku policiju, uzgajivače i sakupljače školjkaša, otpremne centre i centre za pročišćavanje.

Članak 25.

1) Uzorkovanje i monitoring u svezi provođenja odredbi ovog Pravilnika provode se sukladno Planu praćenja kakvoće proizvodnih područja i područja ponovnog polaganja školjkaša (PRILOG 5 ovog Pravilnika) te zahtjevima vezanim za kakvoću vode za školjkaše (PRILOG 6 ovog Pravilnika).

2) Na prijedlog Uprave za veterinarstvo, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva donosi plan iz stavka 1. ovog članka za svaku kalendarsku godinu.

3) Doneseni plan iz stavka 2. ovog članka objavljuje u »Narodnim novinama«, a može se mijenjati i nadopunjati tijekom godine, ako za to postoje opravdane potrebe.

4) Troškove propisanih ispitivanja i kontrola, u svezi provođenja odredbi ovog Pravilnika, snosi fizička, odnosno pravna osoba kojoj je odobreno obavljanje djelatnosti, ako se ti troškovi ne podmiruju iz državnog proračuna ili iz drugih izvora.

5) Uprava za veterinarstvo i Uprava za ribarstvo će izraditi popis proizvodnih područja i područja za ponovno polaganje te navesti lokacije u kojima se živi školjkaši mogu sakupljati, a popis dostaviti sakupljačima, uzgajivačima, te voditeljima otpremnih centara i centara za pročišćavanje.

6) Uprava za veterinarstvo prati provedbu monitoring programa .

7) Ako se analitičkim ispitivanjima pokaže da proizvodno područje ili područje za ponovno polaganje više ne ispunjava uvjete propisane ovim Pravilnikom, Uprava za veterinarstvo ga zatvara za proizvodnju i promet dok ista ponovno ne zadovolje uvjete propisane ovim Pravilnikom, o čemu obavještava Upravu za ribarstvo.

8) Uprava za veterinarstvo može zabraniti proizvodnju i sakupljanje živih školjkaša u područjima koja se smatraju neprikladnim za takove djelatnosti iz zdravstvenih razloga.

Članak 26.

Zabranjeno je sakupljanje školjkaša i njihovo stavljanje u promet za javnu potrošnju na području pristaništa, marina, brodogradilišta, navoza te sličnih mjesta na kojima školjkaši akumuliraju značajne količine metala i drugih zagađivača uključujući i patogene mikroorganizme.

XII. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 27.

Prilozi 1 – 6 tiskani su u prilogu ovoga Pravilnika i čine nje­gov sastavni dio.

Članak 28.

Danom stupanja na snagu ovog Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o veterinarsko-zdravstvenim uvjetima za izlov, uzgoj, pročišćavanje i stavljanje u promet živih školjaka (»Narodne novine« br. 129/99, 16/00 i 23/01).

Članak 29.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 322-01/04-01/48
Urbroj: 525-01-04-03
Zagreb, 4. kolovoza 2004.

Ministar
Petar Čobanković, v. r.

PRILOG 1            

POTVRDA O PODRIJETLU I ISPORUCI ŠKOLJKAŠA

Napomena: Obrasci potvrda uvezeni su u blok s kopijama i označeni serijskim brojevima.

Prilikom dostave školjkaša, primatelju se izdaje jedan primjerak potvrde, a kod sakupljača/uzgajivača ostaju dva primjerka.

PRILOG 2

Evidencija o izdanim potvrdama o primitku dopremljenih školjkaša

PRILOG 3

Evidencija o ponovnom polaganju školjkaša

PRILOG 4

ETIKETA ZA PROČIŠĆENE ŽIVE ŠKOLJKAŠE

Napomena:

Deklaracija je trodijelna:

1.      dio ostaje kao evidencija centra

2.      dio se daje kupcu, pričvršćen na pakovinu;

3.      dio se daje  vlasniku školjkaša.

PRILOG 5

PLAN PRAĆENJA KAKVOĆE MORA I ŠKOLJKAŠA NA PODRUČJIMA UZGOJA, IZLOVA I  PONOVNOG POLAGANJA ŠKOLJKAŠA

I. SVRHA PROGRAMA

Svrha Programa praćenja kvalitete uzgajališta školjkaša je:

a) izbjegavanje zlouporaba u odnosu na podrijetlo i odredište pošiljke živih školjkaša;

b) provjera mikrobiološke kakvoće živih školjkaša u odnosu na proizvodna područja i područja ponovnog polaganja;

c) provjera prisutnosti planktona koji proizvodi biotoksine u vodama na području uzgoja/izlova i ponovnog  polaganja, te prisutnosti biotoksinau školjkašima;

d) provjera prisutnosti kemijskih zagađivala u mesu školjakaša.

II.PARAMETRI I PLAN UZORKOVANJA

U slučaju identifikacije potencijalno toksičnih fitoplanktonskih vrsta, fitoplanktonski sastav mora se određivati jednom tjedno.

U istom slučaju jednom tjedno mora se određivati i sadržaj PSP, DSP i ASP u mesu školjkaša.

III. UZORKOVANJE I ANALITIČKE METODE

Uzorkovanje se mora obavljati na način da dobiveni podaci garantiraju reprezentativnost za cijelo područje uzgoja.

A) Morska voda

Uzorkovanje fitoplanktona obavlja se mrežom promjera oka 20 mikrona, i to vertikalnim povlačenjem od dna do površine mora. Količina filtrirane vode izračunava se uzimajući u obzir veličinu otvora mreže i visinu kolone vode kroz koju je mreža povučena. U slučaju kada je dubina mora manja od 1 m, treba uzeti 1 l morske vode na pola dubine. Pored toga, na svakoj se postaji crpcem uzima i uzorak vode na 3 razine (dno, sredina i površina).

Morsku vodu za određivanje sadržaja otopljenog kisika, suspendirane tvari i pH treba uzeti se crpcem na 3 razine.

B) Školjkaši

Uzorak školjkaša potrebnih za analizu sastoji se od najmanje 4 kg školjkaša tržišne veličine. Uzorak se sastoji od pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju na 3 razine (dno, sredina dubine i 50 cm ispod površine mora), na svakoj postaji.

Odvojeni uzorci moraju se pomiješati, tako da se dobije jedinstveni uzorak koji se smješta u čisti plastični spremnik (vrećicu), radi zaštite od kontaminacije tijekom transporta. Spremnik se označava naljepnicom, s naznačenim mjestom i vremenom uzorkovanja. Spremnici se moraju smjestiti u prijenosne hladnjake i u najkraćem mogućem roku dopremiti u laboratorij.

C) Kvalitativno-kvantitativna kontrola fitoplanktona i biotoksina

Kvalitativno-kvantitativni sastav fitoplanktonske zajednice i utvrđivanje prisutnosti potencijalno toksičnih fitoplanktonskih vrsta mora se obavljati metodom po Utermohlu na inverznom mikroskopu.

Prisutnost biotoksina u školjkašima utvrđuje se sljedećim standardnim referentnim metodama:

D) Higijensko-zdravstvena ispravnost školjkaša i morske vode

Sadržaj fekalnih koliforma ili E. Coli u mesu školjkaša određuje se metodom MPN, a Salmonella vrsta u mesu školjkaša određuje se prema AOAC (1997)(sukladno odredbama propisa koji određuje mikrobiološke standarde za namirnice).

Sadržaj fekalnih koliforma u vodi određuje se metodom membranske filtracije.

E) Određivanje sadržaja kemijskih zagađivala u mesu školjkaša

Sadržaj metala u mesu školjkaša određuje se metodom AAS, a sadržaj organohalogeniziranih tvari metodom HPLC (sukladno odredbama propisa koji određuje mikrobiološke standarde za namirnice).

                        F) Fizikalno-kemijski parametri morske vode

Temperatura i slanost morske vode mjere se in situ CTD sondom, a pH vrijednost se određuje pH-metrom, uz pomoć staklene elektrode. Sadržaj otopljenog kisika određuje se titracijom, metodom po Winkleru .

Sadržaj suspendirane tvari određuje se vaganjem mase zaostatka na filteru veličine pora 0,45 mikrona, nakon sušenja do konstantne težine pri temperaturi od 80° C.

PRILOG 6

KAKVOĆA VODE ZA ŠKOLJKAŠE

Metali:                    mg/l

Arsen           As          8

Kadmijum        Cd          1

Krom            Cr          1

Živa            Hg          1

Nikal           Ni        2,5

Olovo           Pb          1

Cink            Zn      1,1 g/kg

u suhoj tvari